REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3351/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., ..., zastupanog po IC, službenoj osobi, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/213, URBROJ: 512-2501-24-2 od 11. lipnja 2024. i za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva obrane, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24- 01/213, URBROJ: 512-2501-24-2 od 11. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 560-01/24-01/136, URBROJ: 512M2- 50-24-3 od 16. travnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da zadaci i aktivnosti koje je obavljao kao pripadnik Narodne zaštite opravdavaju stjecanje statusa branitelja. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu braniteljski status.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 24. ožujka 2025.
6. Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom. Na taj način, prema ocjeni tuženika, nije ispunjena pretpostavka iz članka 3. stavka 1. b u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHB).
7. Člankom 3. stavkom 1. toč. b. ZHB propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
U smislu članka 3. stavka 2. ZHB, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik pravilno zaključio kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. toč. b) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom.
9. Prema izjavi tužitelja, njegove aktivnosti kao pripadnika odreda sastojale su se u stražarenju na punktovima, stražarenju u mjesnoj zajednici, odlasku u vojarnu u D. i tovarenju oružja u toj vojarni. U direktnim borbenim akcijama i sukobima nije sudjelovao. Na istovjetan način, glede sadržaja aktivnosti pripadnika odreda NZ S. K., u bitnome iskazuju svjedoci ŠC i ŽC.
10. Ocjena je suda da se gore navedene aktivnosti tužitelja kao pripadnika naoružanog odreda NZ S. K. ne mogu smatrati borbenim djelovanjem, jer nije bilo nikakvog izravnog sukoba s neprijateljem niti je tužitelj, prema vlastitoj izjavi, u takvom sukobu sudjelovao. Također, navedene aktivnosti nisu bile ni u izravnoj vezi s borbenim djelovanjem, primjerice, odlazak ili vraćanje s područja na kojem je bilo stvarnog borbenog djelovanja ili obučavanje radi odlaska u borbeno djelovanje. Aktivnosti tužitelja su prvenstveno bile pomoćnog i promatračko– operativnog karaktera, bez neposrednog borbenog djelovanja ili izravne veze s takvim djelovanjem. Kod takvog stanja stvari, ispravan je zaključak tuženika da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju prizna status branitelja.
11. U odnosu na navode tužitelja, napominje se da činjenica da je tužitelj bio naoružan, ne dovodi u pitanje sadržaj njegovih aktivnosti dok je bio pripadnik odreda NZ S. K.. Te aktivnosti, po svom sadržaju, ne mogu se podvesti pod sudjelovanje u obrani u smislu članka 3. stavka 2. ZHB.
12. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. TC, [adresa]
2. Ministarstvo obrane, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Z., ...
3. U spis
