Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-953/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, za obveze Područnog ureda u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, zastupan po opunomoćeniku FČ, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb (OIB: 26187994862), zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-67/2019-19 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-67/2019-19 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.369,41 eur (ranije 10.317,84 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 2. prosinca 2019. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na žiro-račun Državnog proračuna broj [broj bankovnog računa] ("poziv na broj – odobrenje", u pretpolje ili model upisati 26, a u veće bolje slijedeće šifre [broj]), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe". II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623, za obveze Područnog ureda u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, 34000 Požega da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), počev od 18. srpnja 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su navodi tužitelja neosnovani te predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troška za sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.369,41 eur koji je za razdoblje od 25. siječnja 2017. do 31. svibnja 2018. na ime invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku ŽČ, koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći, koju je skrivio osiguranik tuženika ĆČ , **.**.2010.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke dao valjano obrazloženje, koje žalbom tuženika nije dovedeno u pitanje.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je osiguranik tužitelja ŽČ stradao u prometnoj nesreći 16. prosinca 2010. za koju je odgovoran osiguranik tuženika ĆČ, da je rješenjem tužitelja broj 52994 od 9. siječnja 2017. svom osiguraniku ŽČ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada zadobivene u tom štetnom događaju u obimu od 30 %, da je tužitelj u skladu s tim rješenjem svom osiguraniku vršio isplate invalidske mirovine pa mu je tako za utuženo razdoblje od 25. siječnja 2017. do 31. svibnja 2018. isplatio ukupno 1.369,41 eur, koji iznos potražuje u ovome postupku.

9. Imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP i to čl. 27. koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.

10. Člankom 27. ZOOP je propisano:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP.

12. Kako je tuženik osporio da utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu, na tužitelju je, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP teret dokaza odlučne činjenice – visine štete. Tužiteljeva potvrda o isplatama od 6. lipnja 2018., suprotno žalbenim navodima, nema značaj javne isprave pa je tužitelj morao dokazati visinu štete, što međutim nije dokazao (iako je bio pozvan na uplatu predujma za financijsko vještačenje). Stoga je sud prvog stupnja sadržajno pravilno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tužitelj glede visine troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

14. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu odbijen je kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za ovaj postupak.

U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos