Poslovni broj: Usž-3292/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NH iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik, odvjetnik Filip Gereci, Zagreb, Folnegovićeva 6/b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1327/2024-6 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1327/2024-6 od 10. lipnja 2024. i rješava:
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništeno je rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/20-01/188, urbroj: 513-04-20-3 od 21. svibnja 2020. te se predmet vraća na ponovni postupak. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora. U bitnome navodi da točku II. izreke presude osporava i to u dijelu u kojem tužitelju nije priznat daljnji trošak upravnog spora. Tužitelj ističe da nikada u tijeku upravnog spora nije zahtijevao porez na dodanu vrijednost na iznos troškova, iz razloga što nije u sustavu PDV-a. S obzirom da je sud osporenom presudom dosudio tužitelju PDV na dosuđeni iznos troškova, iako nije zatražen, smatra da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, zbog čega je osporena presuda nezakonita već iz tog razloga. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio da je tužitelj potraživao troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.400,00 kn. Pojašnjava da je potraživao troškove spora u ukupnom iznosu od 6.685,81 eura i to za sastav žalbe protiv upravnog rješenja u iznosu od 250,00 eura, za sastav upravne tužbe u iznosu od 1.000.00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 19. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 eura, za sastav žalbe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu u iznosu od 1.250,00 eura, za sastav ustavne tužbe protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 2.000,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 27. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 eura, za plaćenu sudsku pristojbe na upravnu tužbu u iznosu od 53,09 eura, za plaćenu sudsku pristojbu na presudu Upravnog suda u Zagrebu u iznosu od 66,36 eura i za plaćenu sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 66,36 eura, koji su navedeni u podnesku tužitelja od 27. veljače 2024. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedeni podnesak u kojem je sadržan uredan tužbeni zahtjev s obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-6120/2922 od 6. veljače 2024. Budući da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura koji se odnose na sastav tužbe i podneska od 19. listopada 2020. navodi da potražuje daljnje troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.685,81 eura uvećane za sastav ovdje podnesene žalbe u iznosu od 1.316,36 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 6.002,17 eura.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Prvostupanjski je sud tužitelju s obzirom da je uspio u upravnom sporu dosudio trošak upravnog spora za sastava tužbe i jednog podneska, svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura pozivom na odredbu članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) i Tbr. 27., 46., 52. stavak 3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.- dalje Tarifa).
7. Međutim, tužitelju priznati trošak upravnog spora nije trebalo uvećati za pripadajući PDV jer ga tužitelj nije ni tražio, zbog čega se tužitelju priznaju troškovi za sastav tužbe i podneska od 19. listopada 2020. u iznosu od 2.000,00 eura, odnosno za svaku radnju po 1.000,00 eura sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a i Tbr. 27., 52. stavka 3. i 54. Tarife, zbog čega je riješeno kao u točki I. izreke ovoga rješenje.
8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporena presuda Upravnog suda u Zagrebu donesena u postupku nakon presude Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-6120/2022. od 6. veljače 2022. kojom je ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2325/22-2 od 29. lipnja 2022. i presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1929/20-9 od 25. veljače 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak Upravnom sudu u Zagrebu. Nakon odluke Ustavnog suda, tužitelj je podneskom od 27. veljače 2024. specificirao troškove upravnog spora, za koje smatra da mu pripadaju, a što ponavlja i u žalbi.
9. U odnosu na zatražene troškove iz navedenog podneska tužitelja, ističe se da zahtjev za naknadu troškova sastava ustavne tužbe nije osnovan jer u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a troškove spora čine troškovi učinjeni u tijeku i povodom spora pa ovaj Sud nije ovlašten odlučivati o troškovima ustavnosudskog postupka. Naime, o pravu na taj trošak odlučuje se tijekom ustavnosudskog postupka, u skladu s odredbom članka 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu („Narodne novine“, 99/99., 29/02. i 49/02.). Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2022. proizlazi da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška ustavnosudskog postupka. Nadalje se ističe da se u upravnom sporu ne može odlučivati ni o troškovima nastalim u vezi vođenja upravnog postupka. Tužitelj je navedenim podneskom zatražio i naknadu troškova plaćene sudske pristojbe te se u vezi s tim upućuje na odredbe članka 32. i 33. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine, 118/18., 51/23.) koje uređuju postupak povrata sudske pristojbe. Podnesak tužitelja od 27. veljače 2024. kojim je tužitelj specificirao troškove upravnog spora ne smatra se opravdanim izdatkom nastalim u tijeku i povodom spora, zbog čega mu ne pripadaju troškovi za sastav tog podneska sukladno odredbi članka 79. stavka 1. ZUS-a.
10. Dakle, kako je prethodno navedeno tužitelj u ovom upravnom sporu ima pravo na naknadu troškova za sastav tužbe i podneska od 19. listopada 2020., dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
11. Kako iz navedenog proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, to je Sud odlučio da u odnosu na žalbeni postupak, svaka stranka snosi svoje troškove pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a.
12. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 2. u vezi odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
