Poslovni broj: P-6960/2022-51
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mići Ljubenku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri,protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320 iz 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5103073546 koji ugovor je solemniziran dana 21.07.2006. godine kod javnog bilježnika Vesna Pučar iz Zagreba pod brojem OU-999/06, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, koja glasi: „…Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke…“, pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana kao i sudužnika.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 698,70 EURA s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
12,79 eur tekućim od 01.02.2008. godine;
12,71 eur tekućim od 01.03.2008. godine;
12,64 eur tekućim od 01.04.2008. godine;
12,56 eur tekućim od 03.05.2008. godine;
12,49 eur tekućim od 01.06.2008. godine;
12,41 eur tekućim od 01.07.2008. godine;
12,34 eur tekućim od 06.08.2008. godine;
12,26 eur tekućim od 01.09.2008. godine;
12,18 eur tekućim od 06.10.2008. godine;
12,10 eur tekućim od 05.11.2008. godine;
12,02 eur tekućim od 01.12.2008. godine;
11,93 eur tekućim od 01.01.2009. godine;
11,85 eur tekućim od 05.02.2009. godine;
11,77 eur tekućim od 06.03.2009. godine;
11,68 eur tekućim od 01.04.2009. godine;
22,57 eur tekućim od 05.05.2009. godine;
22,40 eur tekućim od 02.06.2009. godine;
22,24 eur tekućim od 10.07.2009. godine;
22,07 eur tekućim od 07.08.2009. godine;
21,90 eur tekućim od 05.09.2009. godine;
21,73 eur tekućim od 05.10.2009. godine;
21,56 eur tekućim od 05.11.2009. godine;
21,38 eur tekućim od 05.12.2009. godine;
21,20 eur tekućim od 05.01.2010. godine;
21,03 eur tekućim od 05.02.2010. godine;
20,85 eur tekućim od 05.03.2010. godine;
20,66 eur tekućim od 03.04.2010. godine;
20,48 eur tekućim od 01.05.2010. godine;
20,29 eur tekućim od 01.06.2010. godine;
20,10 eur tekućim od 01.07.2010. godine;
19,92 eur tekućim od 01.08.2010. godine;
19,72 eur tekućim od 06.09.2010. godine;
19,53 eur tekućim od 01.10.2010. godine;
12,84 eur tekućim od 01.11.2010. godine;
12,71 eur tekućim od 01.12.2010. godine;
12,57 eur tekućim od 01.01.2011. godine;
12,44 eur tekućim od 01.02.2011. godine;
12,30 eur tekućim od 01.03.2011. godine;
12,16 eur tekućim od 01.04.2011. godine;
12,02 eur tekućim od 05.05.2011. godine;
4,76 eur tekućim od 04.06.2011. godine;
4,70 eur tekućim od 05.07.2011. godine;
4,64 eur tekućim od 02.08.2011. godine;
4,59 eur tekućim od 05.09.2011. godine;
4,52 eur tekućim od 22.10.2011.godine;
23,00 eur tekućim od 14.01.2014.godine;
0,28 eur tekućim od 18.02.2014.godine;
0,27 eur tekućim od 12.03.2014.godine;
0,26 eur tekućim od 14.04.2014.godine;
0,24 eur tekućim od 12.06.2014.godine;
0,23 eur tekućim od 21.07.2014.godine;
0,22 eur tekućim od 03.09.2014.godine;
0,22 eur tekućim od 17.09.2014.godine;
0,11eur tekućim od 17.09.2014.godine;
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 7. st. 3. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5103073546 koji ugovor je solemniziran dana 21.07.2006. godine kod javnog bilježnika Vesna Pučar iz Zagreba pod brojem OU- 999/06, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke, koja glasi: „…Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja …, pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana kao i sudužnika.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.188,27 EURA, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
4,38 eur tekućim od 30.08.2006.godine;
2,97 eur tekućim od 11.09.2006.godine;
3,22 eur tekućim od 11.10.2006..godine;
1,23eur tekućim od 13.11.2006.godine;
12,79 eur tekućim od 01.02.2008.godine;
12,72eur tekućim od 01.03.2008.godine;
13,14 eur tekućim od 01.04.2008.godine;
12,57 eur tekućim od 03.05.2008.godine;
12,49 eur tekućim od 01.06.2008.godine;
12,41 eur tekućim od 01.07.2008.godine;
12,34 eur tekućim od 06.08.2008.godine;
12,26 eur tekućim od 01.09.2008.godine;
12,18 eur tekućim od 06.10.2008.godine;
38,39 eur tekućim od 05.11.2008.godine;
12,02 eur tekućim od 01.12.2008.godine;
44,32 eur tekućim od 01.01.2009.godine;
44,73 eur tekućim od 05.02.2009.godine;
49,17 eur tekućim od 06.03.2009.godine;
41,90 eur tekućim od 01.04.2009.godine;
48,12 eur tekućim od 05.05.2009.godine;
40,08 eur tekućim od 02.06.2009.godine;
30,65 eur tekućim od 10.07.2009.godine;
34,53eur tekućim od 07.08.2009.godine;
41,36 eur tekućim od 05.09.2009.godine;
34,71 eur tekućim od 0510.2009.godine;
34,06 eur tekućim od 05.11.2009.godine;
41,97 eur tekućim od 05.12.2009.godine;
48,30 eur tekućim od 05.01.2010.godine;
56,60 eur tekućim od 05.02.2010.godine;
54,59 eur tekućim od 05.03.2010.godine;
68,86 eur tekućim od 03.04.2010.godine;
65,76 eur tekućim od 01.05.2010.godine;
69,15 eur tekućim od 01.06.2010.godine;
107,11 eur tekućim od 01.07.2010.godine;
98,71 eur tekućim od 01.08.2010.godine;
129,60 eur tekućim od 06.09.2010.godine;
114,28 eur tekućim od 01.10.2010.godine;
96,80 eur tekućim od 01.11.2010.godine;
136,02 eur tekućim od 01.12.2010.godine;
156,01 eur tekućim od 01.01.2011.godine;
141,05 eur tekućim od 01.02.2011.godine;
145,66 eur tekućim od 01.03.2011.godine;
133,13 eur tekućim od 01.04.2011.godine;
134,52 eur tekućim od 05.05.2011.godine;
169,06 eur tekućim od 04.06.2011.godine;
175,59 eur tekućim od 05.017.2011.godine;
220,51 eur tekućim od 02.08.2011.godine;
214,16 eur tekućim od 05.09.2011.godine;
178,89 eur tekućim od 22.10.2011.godine;
175,66 eur tekućim od 05.12.2011.godine;
173,17 eur tekućim od 05.01.2012.godine;
182,18 eur tekućim od 24.01.2012.godine;
192,25 eur tekućim od 06.02.2012.godine;
192,43 eur tekućim od 05.03.2012.godine;
186,08 eur tekućim od 05.04.2012.godine;
188,11 eur tekućim od 01.06.2012.godine;
191,96 eur tekućim od 05.06.2012.godine;
188,21 eur tekućim od 27.07.2012.godine;
188,44 eur tekućim od 03.08.2012.godine;
184,84 eur tekućim od 14.09.2012.godine;
177,75 eur tekućim od 15.10.2012.godine;
185,81 eur tekućim od 14.11.2012.godine;
188,08 eur tekućim od 14.12.2012.godine;
188,21 eur tekućim od 15.01.2013.godine;
176,43 eur tekućim od 14.02.2013.godine;
183,93 eur tekućim od 15.03.2013.godine;
185,92 eur tekućim od 15.04.2013.godine;
181,34 eur tekućim od 14.05.2013.godine;
168,58 eur tekućim od 20.06.2013.godine;
163,51 eur tekućim od 12.07.2013.godine;
168,69 eur tekućim od 14.08.2013.godine;
173,97 eur tekućim od 12.09.2013.godine;
183,75 eur tekućim od 14.10.2013.godine;
178,95 eur tekućim od 13.11.2013.godine;
181,47 eur tekućim od 13.12.2013.godine;
194,52 eur tekućim od 14.01.2014.godine;
183,82 eur tekućim od 18.02.2014.godine;
186,77 eur tekućim od 12.03.2014.godine;
184,68 eur tekućim od 14.04.2014.godine;
179,05 eur tekućim od 12.06.2014.godine;
180,66 eur tekućim od 21.07.2014.godine;
185,16 eur tekućim od 03.09.2014.godine;
190,91 eur tekućim od 17.09.2014.godine;
4.415,02 eur tekućim od 17.09.2014.godine;
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu glavnice od 2.521,70 kn s osnova tečajnih razlika valutne klauzule s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose u razdoblju od 02.01.2007. do 02.12.2008. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnova manje plaćene kamate u iznosu od 416,14 CHF-a za razdoblje od 02.11.2011.g. do 02.10.2014.g. s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, naknaditi tužiteljici KO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 9.497,70 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103073546 koji Ugovor je solemniziran dana 21.07.2006. kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod brojem OU-999/06, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 78.474,66 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Namjena kredita je stambeni kredit za kupovinu nekretnine. Ugovorena je kamatna stopa od 5,190 % godišnje.
2.
U predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.
3.
Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. u toč. 3. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
4.
Tužiteljica je kao korisnica kredita u mjesečnim anuitetima otplaćivala kredit za koji je bila ugovorena otplata 120 mjeseci, te je u cijelosti otplatila kredit.
5.
Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19), a identična je i odredba čl. 138.a ranijeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09) propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene.
6.
Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu, kao i da sud utvrdi ništetnim dijelove odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope.
7.
Tužiteljica tužbenim zahtjevom koji je uređen podneskom od 29.10.2020.g. potražuje razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početne ugovorene kamatne stope u visini glavnice od 5.264,32 kn, kao i razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a u visini glavnice od 106.901,53 kn, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana plaćanja uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama.
8.
U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare tražbine držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Nadalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, jer sve uplate po kreditu nisu učinjene od strane tužiteljice, te ističe prigovor radi prijeboja za one mjesece kada je tužiteljica platila nešto niži anuitet jer je kamata bila niža i jer je tečaj bio niži.
9.
Nadalje, navodi da nije sporno da je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu, mijenjao kamatnu stopu, međutim potrebno je u ovom postupku utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno, je li tužitelju nastala šteta. Tuženik tvrdi da se u postupku kolektivne zaštite potrošača na općenit i apstraktan način ispitivalo je li određeno postupanje trgovaca protivno odredbama o Zaštiti potrošača ne ulazeći u konkretno ispitivanje pojedinačnih slučajeva. U predmetu Potrošač utvrđeno je da ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke nije u skladu sa odredbama o zaštiti potrošača, ali u tom postupku nisu izvođeni dokazi radi ocjene jesu li banke pa tako i tuženik doista i zloupotrebljavale te odredbe na štetu potrošača. Ovo jasno proizlazi iz obrazloženja navedene presude Visokog trgovačkog suda iz koje se dade razumjeti da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile sukladno načelu savjesnosti i poštenja, ali to nije bilo predmetom ispitivanja u postupku kolektivne tužbe imajući u vidu njen apstraktni i preventivni karakter.
10.
Promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu koja je učinjena po tuženiku nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, sukladno svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije niti imao obvezu ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjene ugovorne kamate. Nije sporno da je tuženik koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava.
11.
Osim toga tuženik se i poziva na tržišne prilike, budući je rizik banaka koje su davale kreditne plasmane u RH bio veći od europskog tržišta, pa su stoga strane banke u RH hrvatskim državljanima naplaćivale veće kamatne stope, a koje su mogli naplaćivati jer su im to dopuštali pozitivni propisi.
12.
Konačno navodi da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom, a što je među strankama neprijeporno, pa stoga tužitelju ne pripada zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopio ugovor s fiksnom kamatnom stopom.
13.
Nadalje tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
14.
U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.
15.
Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.
16.
Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.
17.
Nadalje, tuženik u podnesku od 07.02.2020.g. ističe prigovor radi prebijanja i to u iznosu od 2.521,70 kune s osnova manje plaćenog od strane tužitelja zbog tečajnih razlika, te u odnosu na razdoblje kada je kamata bila niža od ugovorene kamate, ističe prigovor radi prijeboja za iznos od 416,14 CHF-a s osnova manje plaćenih kamata.
18.
Predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tuženikove tražbine s tražbinom tužitelja.
19.
Tuženik predlaže saslušanje svjedoka i sudionika kreditnog odnosa. Nadalje protivi se preinaci tužbenog zahtjeva.
20.
U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja po tuženiku tužitelj ističe prigovor zastare prijebojnog zahtjeva tuženika spram tužitelja, te navodi da tužitelj nije dužan tuženiku platiti iznose koje je manje platio s osnova nižeg tečaja i manje kamate, jer tužitelj niti je nepošteni stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižem tečaju od početnog, čime nema temelja za umanjivanje njegove tražbine.
21.
U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije pun tužiteljice navodi da je poneku uplatu izvršio suprug tužiteljice koji je sudužnik po kreditu, te se poziva na izjavu supruga tužiteljice ČO kojom on prenosi na tužiteljicu kao svoju suprugu svoje pravo na utuženje za iznose za koje je on vršio uplate. 22.
U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 21.07.2006.g. (list 7-17 spisa), zk. izvadak (list 18 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana (list 19-21 spisa), otplatni plan za kredit (list 22-24 spisa), pregled prometa po kreditu (list 25-42 spisa), nalaz i mišljenje vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. koji je bio podloga za postavljanje tužbenog zahtjeva (list 57-100 spisa), pročitana je obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 109 spisa), revizija tuženika protiv presude P-1401/2012 (list 110-132 spisa), kreditni uvjeti za kredite koje je banka nudila u to vrijeme (list 133- 164 spisa), priopćenje za javnost HNB-a (list 165 spisa), priopćenje za javnost Ministarstva financija (list 166 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope i otplatni planovi (list 181-185 spisa), provedeno je vještačenje na okolnost utvrđivanja visine tražbine po stalnom sudskom vještaku FORENZIKA PRIMA d.o.o. (list 203-223 spisa), pročitano je pisano očitovanje vještaka na primjedbe tuženika (list 243-248 spisa), saslušana je svjedokinja HO (list 409-410 spisa), tužiteljica kao stranka (list 424-425 spisa).
23.
Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
24.
O tužbenom zahtjevu tužiteljice sud je odlučivao presudom pod brojem P-7668/19 od 03.09.2021., a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-2316/21 od 24.11.2022. s uputom prvostupanjskom sudu da je USRH u svojoj odluci U-III- 4372/21 od 30.06.2022. utvrdio da je potrebno saslušati sudionike konkretnog ugovornog odnosa radi ostvarivanja načela jednakosti u oružju.
25.
Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu dana 21.07.2006.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kreditu odobrio kredit u iznosu od 78.474,66 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a kamatna stopa je ugovorena od 5,190% primjenom proporcijalne metode na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 360 dana godišnje, a te kamate su uključene u anuitete.
26.
Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
27.
Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.
28.
Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je, postoje li uvjeti za prijeboj tražbina tužiteljice i tuženika.
29.
U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
30.
Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.
31.
Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."
32.
Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine.
33.
Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.
34.
Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.
35.
Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
36.
Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
37.
Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
38.
Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
39.
U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
40.
Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
41.
ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
42.
Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
43.
Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
44.
Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
45.
Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.
46.
Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
47.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
48.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
49.
Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.
50.
Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.
51.
Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.
52.
Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.
53.
Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
54.
Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 8. Ugovora o kreditu.
55.
Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.
56.
Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
57.
Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.
58.
Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
59.
Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
60.
Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 K i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
61.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredbe Ugovora o kreditu, nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene valjalo je utvrditi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kako je to odlučeno u toč. I. i III. izreke presude.
62.
Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
63.
Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužiteljice u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu zastara je nastupila dana 14.06.2023.g.
64.
Radi ostvarivanja načela jednakosti u oružju sud je saslušao bankarsku službenicu HO i tužiteljicu kao stranku.
65.
Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je dizala kredit za kupnju stana za stanovanje i u banci joj je ponuđen kredit vezan za valutu CHF. Nije joj bilo rečeno niti je bila upozorena da je CHF nesigurna, špekulativna valuta i da može doći do enormnog povećanja tečaja. Također bila je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa, ali ništa nije ukazivalo da će banka enormno mijenjati kamatnu stopu više puta i to tako da kamatna stopa enormno raste tijekom otplate kredita.
66.
Prilikom dizanja kredita joj je u banci garantirano garantirano da će joj 1/3 plaće ostati za život, ali je to bilo prekršeno vrlo brzo nakon sklapanja Ugovora o kreditu. Taj kredit su otplatili uz izuzetna odricanja i velike poteškoće koje su pratile takvo povećanje. Odlučno tvrdi da joj je kredit u CHF-u prikazan kao izrazito povoljan kredit jer je u tom trenutku CHF imao najniži tečaj i najnižu kamatu. Osim toga Švicarska je slovila kao izrazito sigurna i stabilna zemlja, a slijedom toga je bila i takva valuta. Prilikom potpisivanja Ugovara vidjela je da je kredit vezan za valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu, ali ništa nije ukazivalo, niti ju je upozoravao što će se stvarno dogoditi tijekom otplate kredita. Pri tome nije imala nikakva bankarska znanja da bi razumjela što je to bilo sakriveno u tome Ugovoru. Kredit je podigla radi rješavanja stambenog pitanja, a po zanimanju je profesorica hrvatskog jezika.
67.
Svjedokinji HO je prilikom iskaza predočen Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 21.07.2006. i svjedokinja navodi da se na Ugovoru vidi njezin potpis što znači da je upravo ona pregovarala s tužiteljicom oko Ugovora o kreditu.
68.
U to vrijeme banka je nudila kredit u eurima, u kunama i u CHF-u, a koliko se sjeća 95% klijenata se odlučivalo za kredit u CHF-u jer je imao najniže kamatne stope i tečaj je bio nizak i niži od tečaja eura. Navodi da je sve kreditne pakete priredila banka, a informacije za klijente su se nalazili u brošurama.
69.
Što se tiče pregovora oko uvjeta kredita i kamatne stope čini joj se da je bilo nekih klijenata sa posebnim statusom koji su to mogli. Ona kao bankovna službenica nije znala, niti je mogla znati kakvu će odluku o kamatnim stopama donositi banka, niti je znala kako će se kretati tečaj CHF-a. Čini joj se da je u brošurama priređenim od strane banke pisalo da je CHF rizična valuta. Ona kao bankarska službenica koja je nudila kreditne pakete koje je priredila banka nije imala neka posebna saznanja izvan onoga što je pisalo u Ugovorima i što je pisalo u brošurama koje je priredila banka za svoje klijente.
70.
Iskazuje da ona svojim klijentima nije sugerirala u kojoj valuti podignuti kredit, a sve odluke u svezi kredita je donosio svaki potrošač za sebe.
71.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke jer je logičan i uvjerljiv, potkrijepljen svim materijalnim dokazima u spisu, a prihvaćen je i iskaz bankarke službenice HO osim u dijelu u kojem je navela da je u brošurama banke bilo navedeno da je CHF rizična valuta i da je ona upozoravala klijente da je CHF rizična valuta, jer je taj dio iskaza neuvjerljiv da bi potrošač nešto što je izrazito rizično za njega prihvatio kao najbolje i najpovoljnije i odlučio se za ugovorni odnos koji je riskantan i neizvjestan.
72.
Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
73.
Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.
74.
Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.
75.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
76.
U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja od 07.02.2020.g. kojim tuženik traži da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja i to s osnova preplate temeljem valutne klauzule u iznosu glavnice od 2.521,70 kn, a za razdoblje od 02.01.2007. do 02.12.2008.g. i u odnosu na preplaćenu kamatu u iznosu od 416,14 CHF-a za razdoblje od 01.01.2011. do 02.10.2014.g. (kada je ZID ZPK odredio da kamatna stopa za stambene kredite vezane uz švicarski franak iznosi 3,23%.)
77.
Za isticanje procesnog prigovora radi prebijanja potrebno je da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele.
78.
U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je tužitelj u tijeku otplate kredita platio manje zbog tečajnih razlika u iznosu glavnice od 2.521,70 kn za razdoblje od 02.01.2007. do 02.12.2008.g.
79.
Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu stipulirana u korist banaka, već samo u korist potrošača, pa kako je tražbina tuženika u cijelosti zastarjela 2013.g., to se ne može staviti u prijeboj zastarjela tražbina obzirom da tužitelj ističe prigovor zastare.
80.
U prijeboj se također ne može staviti tražbina s osnova niže plaćenih kamata za razdoblje od 01.01.2011. do 02.10.2014.g. jer je nižu kamatnu stopu utvrdio za potrošačke stambene kredite Zakon o potrošačkom kreditiranju, koju kamatnu stopu je banka morala primijeniti, pa iz te činjenice tuženik ne može crpiti korist.
81.
Tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj niti je nepošten stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižoj kamatnoj stopi da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina, pa je istaknuti prigovor radi prebijanja neosnovan, a tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji radi čega je sud odlučio kao u toč. V. izreke presude.
82.
Nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za traženje ukupnih iznosa preplate iz razloga što je poneke uplate uplatio suprug tužiteljice jer je on sudužnik po kreditu i banka je te iznose primila od dužnika i u ime dužnika. Pri tome se radi o podmirivanju dugova bračnih drugova koji su zajednički dužni podmirivati dugove koji se odnose na bračnu stečevinu, a osim toga suprug tužiteljice ČO je dao nedvosmislenu izjavu da na svoju suprugu kao tužiteljicu prenosi svoje pravo na utuženje za iznose za koje je on vršio isplate.
83.
Sud je temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe iz razloga što tužitelj prema važećem Zakonu o parničnom postupku koji se primjenjuje na ovaj konkretan spor može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a i u situaciji kada tuženik ne pristaje na preinaku tužbe, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
84.
Odredbom čl. 191. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. čl. 191. ZPP-a je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
85.
U konkretnom slučaju tužiteljica nije promijenila istovjetnost zahtjeva jer otpočetka traži preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope kao i preplatu temeljem valutne klauzule, a ta tužba je podnesena 12. lipnja 2019.g. pa stoga nije nastupila zastara tražbine u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev. Neosnovan je i prigovor tuženika glede preinake tužbenog zahtjeva u odnosu na valutnu klauzulu iz razloga što je valutna klauzula nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013., a koja je potvrđena presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., pa će zastara za valutnu klauzulu tek nastupiti 2023.g. kako je to već navedeno u ovoj presudi.
86.
Nadalje prema shvaćanju VSRH u odluci Rev -254/24, u kojoj je VSRH detaljno objasnio zastaru i razliku između postupovnopravnog određenja povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl.191. st. 1. ZPP-a u kojem slučaju se zastara prekida objektivnom preinakom tužbe-kada je istaknut povećani tužbeni zahtjev i kada u tom trenutku dolazi do prekida zastare u odnosu na zastaru generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila.
87.
Dakle, prema shvaćanju ovog suda (Rev -254/24), kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.
88.
Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
89.
Pri tome je sud u toč. I. i III. izreke presude utvrdio ništetnost odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i na primjenu valutne klauzule, pa slijedom toga na ovaj slučaj se i primjenjuje Pravno shvaćanje VSRH broj Broj: Su-IV-47/2020-2 od 30.01.2020. u kojem je navedeno da:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
90.
Ovim pravnim je shvaćanjem pomaknut trenutak početka tijeka zastare za zahtijevanje povrata ispunjenog i to u korist stranke koje je ispunila ništetni ugovor. Prema tom shvaćanju zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka ispunjenja obveze ništetnog ugovora. 91.
Radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku FORENZIKA PRIMA d.o.o.
92.
U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je iznos kredita bio 78.474,66 CHF- a, da je početna ugovorena kamatna stopa od 5,19 % godišnje, rok otplate kredita iznosi 320 mjeseci, kredit je isplaćen dana 31.07.2006.g., a namjena kredita je kupnja nekretnine.
93.
U razdoblju otplate kredita kamatna stopa se mijenjala da bi u razdoblju od 01.02.2014. pa do otplate kredita redovna kamatna stopa za predmetni kredit iznosila 3,23%. Vještak je našao da je tužiteljica s osnova preplate kamate zbog činjenice što se kamata tijekom ugovornog odnosa jednostrano mijenjala od strane banke preplatila iznos od 5.264,23 kn, sada 698,70 € a s osnova tečajnih razlika u tom istom razdoblju 106.901,53 kn, odnosno sada preračunato u eure 14.188,27 €.
94.
Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedaba, dočim je tuženik istaknuo prigovor navodeći da je tužiteljica bila neuredna u plaćanju predmetnog kredita, te da je zbog toga morala podmirivati zatezne kamate i troškove opomena, da vještak nije izvršio izračun tražbine tuženika glede istaknutog prigovora prijeboja za razliku u tečaju CHF-a i za razliku u kamati, te da je iskazao samo pozitivne razlike, a da nije iskazao negativne razlike po uplatama od strane tužiteljice.
95.
Vještak je u svom očitovanju naveo da se kašnjenje sa uplatama može evidentirati samo u slučaju fiksnog otplatnog plana, a ne u slučaju varijabilnog otplatnog plana kakav je bio u konkretnom Ugovoru o kreditu, zato jer je tužiteljica baš zbog tog varijabilnog otplatnog plana dugovala tuženiku 22 % više u odnosu na obveze iz fiksnog otplatnog plana pa se uopće ne mogu utvrditi kašnjenja u plaćanju varijabilnog otplatnog plana.
96.
Isto tako vještak navodi da bi u slučaju fiksnog otplatnog plana tužiteljica u istom razdoblju bila dužna platiti s osnova anuiteta 3.771,04 kune, a tužitelju je platila 5.132,20 kuna u tom istom razdoblju, pa nije moguće u takvoj situaciji niti predvidjeti kada bi korisnik kredita kasnio s plaćanjem svojih obveza.
97.
Nadalje, u odnosu na prigovor da nije izvještačio prijebojne zahtjeve tuženika, vještak je naveo da se rukovodio zadaćom vještačenja koju je dobio od suda, a njegova zadaća je bila utvrditi preplate po kreditu temeljem promjene kamatne stope i temeljem tečajnih razlika.
98.
Stoga kako je vještak u cijelosti otklonio prigovore tuženika, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju svih relevantnih podataka i na temelju provedenih izračuna temeljem kojih izračuna je sud sa sigurnošću utvrdio visinu tražbine tužiteljice.
99.
U odnosu na negativne razlike koji prigovor tuženik ponavlja nakon provedenog vještačenja ovaj sud se ponovo poziva na shvaćanje VSRH (Rev -254/24).
100.
Temeljem tog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužiteljica u tijeku otplate kredita s osnova preplate po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila iznos od 698,70 € i po preplati zbog mijenjanja tečaja švicarskog franka tužiteljica je preplatila iznos od 14.188,27 €, radi čega je sud tužiteljici dosudio navedene iznose glavnice, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u točkama II. i IV. izreke presude, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.
101.
Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
102.
Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.
103.
Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
104.
Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
105.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, troška sastava 6 podnesaka (30.12.2019., 04.03.2020., 29.10.2020., 19.06.2022., 28.02.2024. i 20.06.2023.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (13.02.2020., 14.06.2021., 03.09.2021., 10.01.2024., 21.01.2025. i 27.03.2025.), svako po 250 bodova, troška sastava 2 podneska (20.04.2021. i 31.05.2021.), svaki po 50 bodova, troška sastava 1 odgovora na žalbu u iznosu od 250 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1, Tbr 10.6 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.
106.
Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 3600 bodova / 7.200,00 €.
107.
Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.800,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,90 € koja je i plaćena temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,80 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.497,70 €.
108.
Sud nije tužiteljici dosuđivao pristojbe na novu prvostupanjsku presudu sukladno odredbi Zakona o sudskim pristojbama jer je prethodna presuda ukinuta, a i iz razloga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.
109.
Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
110.
Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do VI. izreke presude.
U Zagrebu, dana 27. ožujka 2025. godine
Sutkinja
Jesenka Jurić Šojat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.
Dostaviti:
- pun tužitelja
- pun tuženika
