Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-499/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Gordanu Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp-49/2023-27 od 8. veljače 2024., dana 27. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba tuženika LH kao neosnovane i u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp- 49/2023-27 od 8. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:
„I. Utvrđuje se da je I. tuženik LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužiteljicu TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], u njezinom zadnjem mirnom i faktičnom posjedu vanjskih metalnih stuba koja vode do ulaza u poslovni prostor na I. katu, kao i u posjedu poslovnog prostora površine 15,20 m2 koji se sastoji od jedne prostorije u dvorišnoj zgradi na I. katu neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 4 i 4/1 površine 631 m2, dvorište površine 100 m2, sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Etažno vlasništvo (E-16) te nadograđenog dijela površine 13,95 m2 koji se sastoji od sobe i kupaonice na adresi [adresa], i to tako što je 20. ožujka 2023. na vratima od vanjskih metalnih stuba koja vode prema poslovnom prostoru tužiteljice promijenio bravu i stavio lokot, te promijenio na ulaznim vratima poslovnog prostora bravu, da bi dana 21. ožujka 2023. izbacio stvari iz prostora na dvorište i to: namještaj, stolice, stol, i sl., dok je dio namještaja, osobnih stvari i ostalih pokretnina ostao u poslovnom prostoru pa je time onemogućio tužiteljicu u korištenju poslovnog prostora i pokretnina ostalih u poslovnom prostoru, te mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati prijašnju bravu na vratima od vanjskih metalnih stuba koja vode prema poslovnom prostoru tužiteljice i ukloni lokot i da vrati prijašnju bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora ili da tužiteljici preda ključ od nove brave na postavljenom lokotu, ključ od nove brave postavljene na vratima od vanjskih metalnih stuba koje vode prema poslovnom prostoru tužiteljice te ključ od nove brave na ulaznim vratima poslovnog prostora, i time joj omogući nesmetano korištenju poslovnog prostora na I. katu dvorišne zgrade na adresi [adresa], te mu se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje, sve to u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika RH.
III. Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kao neosnovan.
IV. Nalaže se I. tuženiku LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 664,82 EUR sa zateznom kamatom od 8. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tužiteljici TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da II. tuženiku MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Navedeno rješenje u odnosu na točke I. i IV. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik LH zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine rješenje u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Navedeno rješenje u preostalom dijelu (točke II., III. i V. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači rješenje u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno da u tom dijelu ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika LH i predložila istu odbiti kao neosnovanu, dok tuženici nisu odgovorili na žalbu tužiteljice.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ispitujući na takav način pobijano rješenje ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Nisu u pravu parnične stranke kada rješenje pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom da su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između razloga rješenja sa odlučnim činjenicama, kao ni proturječnost rješenja samoga sebi, pa se pobijano rješenje može ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ju tuženici smetali u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu vanjskih metalnih stuba koja vode do ulaza u poslovni prostor na I. katu, kao i u posjedu poslovnog prostora površine 15,20 m2 i nadograđenog dijela površine 13,95 m2 u dvorišnoj zgradi na I. katu neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 4 i 4/1 površine 631 m2, dvorište površine 100 m2, sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Etažno vlasništvo (E-16) na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženici vrate prijašnje brave i uklone lokot ili da tužiteljici predaju ključeve od novih brava, te da im se zabrani takvo i tome slično smetanje posjeda ubuduće.
8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedoka te tužiteljice i tuženika LH, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je tužiteljica posljednja mirna posjednica predmetnog poslovnog prostora (adaptiranog u stan) te stepeništa kojim se dolazi do navedenog prostora, što proizlazi iz njezinog iskaza, te iskaza svjedoka UH, GH i ČH, kao i iz sadržaja isprava u spisu (rješenja o izvedenom stanju, uplatnica, knjigovodstvene kartice, obavijesti-pregleda potrošnje električne energije i dr.), time da ni tuženik LH u svom iskazu nije osporio tu odlučnu činjenicu
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik LH prije utuženog čina smetanja već jednom izvršio promjenu brava što je potvrdio svojom izjavom policijskom službeniku (Izvješće od 19. ožujka 2023. s lista 115 spisa), kojom prilikom se poslužila samopomoći i vratila oduzeti posjed
- da je indikativno da je u kratkom roku nakon toga ponovno došlo do iste radnje odnosno nove promjene brava i oduzimanja posjeda tužiteljici, što upućuje na zaključak da je utuženi čin smetanja posjeda počinio tuženik LH
- da je tužiteljica 20. ožujka 2023. promjenu brava i oduzimanje posjeda prijavila I. Policijskoj postaji Zagreb, čiji službenici su intervenirali na licu mjesta
- da nisu prihvatljive tvrdnje tuženika LH da je „sve rađeno po nalogu policije“, jer to ne proizlazi iz policijskih izvješća niti iskaza svjedoka HH (policijskog službenika), a osim toga tvrdnje o tome kome je tužiteljica kao posjednica dopustila boravak u predmetnom prostoru nisu odlučne za predmet spora
- da svjedoci FH i VH nemaju neposrednih saznanja o činjenicama odlučnim za predmet spora
- da tuženik KH ne boravi u [adresa], da se istog ne spominje u policijskim izvješćima, te ni tužiteljica u svojim navodima istog nije istaknula kao osobu po čijem nalogu je izvršen čin smetanja, pa je u odnosu na njega osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,
slijedom čega, dakle utvrdivši da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu vanjskih metalnih stuba i poslovnog prostora na I. katu, koji posjed joj je protupravno oduzet promjenom brava i lokota, kako je to pobliže opisano u izreci rješenja, pri čemu je iz poslovnog prostora uklonjen dio stvari koje je u istom posjedovala, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici valja pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženika LH, a u odnosu na tuženika RH odbiti tužbeni zahtjev.
9. Ujedno, prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) te čl. 442. ZPP-a odbio prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja za određivanje privremene mjere, navodeći da za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke, naime tužiteljica da nije učinila vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, a također paušalnim tvrdnjama da nije učinila vjerojatnim ni da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.
10. U žalbi tuženik LH ukazuje da je u odgovoru na tužbu istaknuo da su navodi tužiteljice o protupravnom smetanju posjeda pravno neutemeljeni, naime u navedenom prostoru da su se okupljali ilegalni doseljenici iz stranih država, što je prijavio policiji, čiji službenik mu je predložio da promjeni bravu kako se te osobe više ne bi okupljale u tom prostoru, odnosno kazao mu da je takav čin svrsishodan za zaštitu sigurnosti i pravnog interesa RH i njezinih građana. Osim toga, navodi da se jasno očitovao da su navodi tužiteljice o iznošenju stvari netočni, već da je istina da je suprug tužiteljice iznio stvari iz predmetnog prostora vjerojatno po njezinom nalogu, a sve temeljem zahtjeva policijskih službenika i njega osobno. Osporava stav prvostupanjskog suda da svjedoci FH i VH nemaju saznanja o odlučnim činjenicama za predmet spora, ukazujući da je NH potvrdio kako su se u naravnom poslovnom prostoru okupljali ilegalni doseljenici iz stranih država. Dakle, čim smetanja da je izvršio tada, a ne da bi i po drugi puta učinio čin smetanja posjeda kako to navodi prvostupanjski sud.
11. Tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja pasivne legitimacija tuženika RH nije uzeo u obzir bitnu činjenicu da je isti suvlasnik predmetnog poslovnog prostora prenamijenjenog u stan, da iz iskaza njegovog oca proizlazi da je imao punomoć sina i da je uopće poznato poslovanje njihove obitelji, da vlasništvo sina poistovjećuje sa svojim vlasništvom, te da je očigledno da je predmetni čim smetanja posjeda učinjen i u ime i za korist tuženika RH. Također, ističe da prvostupanjski sud neosnovano zaključuje da nije dokazala potrebu otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja, sprečavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete, te da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, naime šteta da joj je nastala time što je onemogućena u posjedu predmetnog stana, što su joj izbačene stvari u dvorište, što su promijenjene brave, stavljen lanac i lokot, što je pokušala već ranije zaštiti posjed stana, ali je na kraju brutalnim postupcima tuženika doslovno izbačena sa stvarnima na cestu, koje radnje ujedno predstavljaju i nasilje, te protupravno oštećenje stvari, a postoji i opasnost da će bez privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ostvarenje tražbine jer sam najavljuje rušenje dvorišne zgrade radi izgradnje poslovne zgrade, dakle najavljuje da će se postojeće stanje promijeniti.
12. Neosnovani su žalbeni navodi parničnih stranaka kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika LH, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je upravo radnjama tog tuženika, opisanim u izreci pobijanog rješenja, tužiteljici protupravno oduzet posjed predmetnog poslovnog prostora (prenamijenjenog u stan) i stepeništa kojim se dolazi do navedenog prostora, te izbačen dio stvari iz prostora na dvorište. U odnosu na zaključak da je utuženi čin smetanja posjeda počinio tuženik LH prvostupanjski sud je u točkama 9. do 12. obrazloženja iznio uvjerljive i logične razloga, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
13.1. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tog tuženika da u njegovom postupanju nema elemenata protupravnosti, odnosno samovlasti, slijedom čega ne bi bili ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici. Naime, navedeni prigovor valja cijeniti kroz odredbu čl. 20. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) kojom je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta, međutim samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.
13.2. Usprkos navodima tuženika LH da su se u tom prostoru okupljali ilegalni doseljenici iz stranih država, nedvojbeno je da postupanje koje je poduzeo nije dopušteno zakonom niti odlukom nadležnog tijela, te je pravilno prvostupanjski sud otklonio njegove navode „da je sve rađeno po nalogu policije“, odnosno „da mu je policijski službenik predložio da promjeni bravu“, jer iz priloženog policijskog izvješća ne proizlazi da bi se radilo o intervenciji zbog ilegalnih doseljenika, kao ni bilo kakav prijedlog u vezi brava, već „da se radi o imovinsko-pravnom sporu, te da nesuglasice rješe putem nadležnih tijela“, u kojem kontekstu je iskazivao i svjedok HH.
13.3. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, time da se prema stavku 3. istog članka pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
13.4. Stoga, utvrdivši da je tužiteljica bila u zadnjem mirnom posjedu predmetnog poslovnog prostora i stepeništa, koji posjed joj je tuženik IH protupravno oduzeo tako što je 20. ožujka 2023. na vratima od vanjskih metalnih stuba promijenio bravu i stavio lokot, te promijenio bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora, te 21. ožujka 2023. izbacio dio stvari iz prostora na dvorište, dok je dio namještaja, osobnih stvari i ostalih pokretnina ostao u poslovnom prostoru, čime ju je onemogućio u korištenju poslovnog prostora i pokretnina ostalih u prostoru; pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su u odnosu na tog tuženika ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici.
14. Za razliku od navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije te odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika RH, jer usprkos tome što je isti suvlasnik predmetne nekretnine, nedvojbeno je da već duže vremena izbiva iz Republike Hrvatske, te iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik LH predmetni čin smetanja poduzeo u dogovoru s njim, odnosno po njegovom nalogu. Stoga suprotni žalbeni navodi tužiteljice koji nemaju podlogu u činjeničnoj građi u spisu nisu osnovani, pa ih ovaj sud ne prihvaća.
15. Također, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljica svojim navodima i predloženim dokazima nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog nemogućnosti korištenja predmetnog prostora nastala nenadoknadiva šteta jer se ne radi o mjestu redovitog stanovanja, niti je ukazala na hitnost potrebe posjeda pokretnina koje su ostale u predmetnom prostoru, dok je stvari iznesene na dvorište zbrinula, dakle nije dokazala potrebu otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja, sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete, slijedom čega nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz odredaba čl. 346. st. 1. OZ-a i čl. 442. ZPP-a za određivanje predložene privremene mjere, pa se žalbeni navodi tužiteljice i u tom dijelu ukazuju neosnovanim i neutemeljenim.
16. Obje parnične strane svojim žalbama pobijaju prvostupanjsko rješenje i u odnosu na donesene odluke o troškovima postupka, i to u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari bez konkretiziranja eventualnih daljnjih razloga osporavanja tih dijelova rješenja, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti, to se žalbe tužiteljice i tuženika LH ukazuju neosnovanim i u tim dijelovima.
17. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbe parničnih stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
Varaždin, 27. ožujka 2025.
Sutkinja
Snježana Šaško
