REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-506/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja BO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Višnji Babić, odvjetnici iz Slavonskog Broda protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitlja i zamjenika punomoćnika tuženika Mirka Jelića, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 27. ožujka 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredbe sadržane u članku IV. stavku 3. i članku 7. stavku 2. Ugovora o kreditu br. 9012034063 koji su tužitelj BO iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditor sklopili 17. listopada 2006. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF pa stoga iste točke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb Radnička cesta 50 tužitelju BO iz [adresa], isplatiti s osnova valutne klauzule iznos od 849,46 eura zajedno sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena godišnje a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

-19,22 eura sa kamatom od 1.12.2006. do isplate

-16,86 eura sa kamatom od 1.01.2007. do isplate

-18,14 eura sa kamatom od 1.02.2007. do isplate

-17,68 eura sa kamatom od 1.03.2007. do isplate

-18,17 eura sa kamatom od 1.04.2007. do isplate

-19,58 eura sa kamatom od 1.05.2007. do isplate

-19,93 eura sa kamatom od 1.06.2007. do isplate

-20,41 eura sa kamatom od 1.07.2007. do isplate

-19,64 eura sa kamatom od 1.08.2007. do isplate

-8,62 eura sa kamatom od 1.09.2007. do isplate

-30,72 eura sa kamatom od 1.10.2007. do isplate

-9,49 eura sa kamatom od 1.12.2007. do isplate

-10,28 eura sa kamatom od 1.01.2008. do isplate

-6,68 eura sa kamatom od 1.02.2008. do isplate

-1,42 eura sa kamatom od 1.03.2008. do isplate

-3,00 eura sa kamatom od 1.05.2008. do isplate

-3,53 eura sa kamatom od 1.06.2008. do isplate

-2,03 eura sa kamatom od 1.07.2008. do isplate

-4,30 eura sa kamatom od 1.08.2008. do isplate

-2,81 eura sa kamatom od 1.09.2008. do isplate

-0,04 eura sa kamatom od 1.04.2009. do isplate

-23,65 eura sa kamatom od 1.07.2011. do isplate

-159,59 eura sa kamatom od 1.08.2011. do isplate

-6,66 eura sa kamatom od 1.10.2011. do isplate

-5,08 eura sa kamatom od 1.11.2011. do isplate

-152,96 eura sa kamatom od 1.02.2012. do isplate

-3,10 eura sa kamatom od 1.04.2012. do isplate

-3,66 eura sa kamatom od 1.05.2012. do isplate

-4,20 eura sa kamatom od 1.06.2012. do isplate

-3,25 eura sa kamatom od 1.07.2012. do isplate

-3,45 eura sa kamatom od 1.08.2012. do isplate

-158,52 eura sa kamatom od 1.09.2012. do isplate

-28,61 eura sa kamatom od 01.10.2012. do isplate

-22,14 eura sa kamatom od 01.12.2012. do isplate

-5,75 eura sa kamatom od 01.02.2013. do isplate

-5,58 eura sa kamatom od 01.03.2013. do isplate

-5,60 eura sa kamatom od 01.04.2013. do isplate

-5,11 eura sa kamatom od 01.05.2013. do isplate

u roku od 15 dana."

III. Odbija se tužitelj BO iz [adresa] u dijelu zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb Radnička cesta 50 da isplati tužitelju BO iz [adresa] iznos od 3.207,64 eura. "

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.U tužbi je navedeno da je tužitelj 17. listopada 2006. kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita, zaključio Ugovor o kreditu, kojim mu je odobren iznos od 33.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, namjenski, sa kamatama od 4,20% godišnje, a koja je promjenjiva u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana. Korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu. Rok otplate kredita i kamata iz ovog Ugovora je 240 mjeseca, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. U dijelu pod 4 – kamata na kredit, Ugovora navedeno je u točki da korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,20% godišnje. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivno proporcionalnom metodom) a sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. U točki 7 OTPLATA KREDITA Ugovora navedeno je da se kredit i kamata otplaćuju u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. O navedenim točkama u Ugovoru nije se posebno pregovaralo niti je za tužitelja postojala takva mogućnost, te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope kao niti o valutnoj klauzuli. Točkom 7. OTPLATA KREDITA predmetnog ugovora bilo je ugovoreno da bi tužitelj trebao prihvatiti sve naknadne promjene kamatne stope i anuiteta iz točke 4. ugovora prema Odlukama banke. Tuženik nije tužitelja prilikom zaključenja ugovora upoznao sa općim rizikom vezanim uz svaku valutnu klauzulu kao i sa mogućnošću promjene visine kamatne stope te je time postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, a sve jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu većem od 200-tinjak kuna nije izgledna. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Tužitelj tvrdi da odredba o valutnoj klauzuli je ključna ugovorna odredba, a u ovom ugovoru ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke, pa ista odredbe na taj način uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Ugovorne odredbe prosječnom potrošaču nisu bile razumljive kao niti način izračuna i identificiranja razloga o kojima će ovisiti buduća promjenjivost valutne klauzule. Tuženik je jednostrano svojim odlukama mijenjao visinu anuiteta tako da je po ovomu kreditu tužitelj oštećen za razliku u tečaju švicarskog franka. Tužitelj tužbom traži da se utvrde ništetnim dijelovi odredbe Ugovora o kreditu br. 9012034063 od 17.10.2006. u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor zastare te osporava osnov i visinu utuženog potraživanja. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012034063 kreditni odnos između stranaka je izmijenjen. Konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u eurima, što naravno uključuje i kamate. Početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u euro pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Slijedom odredbi Zakona, tuženik je reobračunavao kredite od početka njihovog trajanja kao da se radilo o kreditima u eurima i priznao te uračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Budući da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF, to je očito kako, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja. Što se tiče same preplate, pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojima se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u eurima, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa euro obroka raspoređuju se kao preplata. Preplata se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Nadalje, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Također, tuženik je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem ugovornu kamatu mijenjao ali isključivo zbog promjena tržišnih uvjeta. Uz to, tužitelj ni jednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate, a sama promjenjivost kamatne stope zbog promjena tržišnih uvjeta, bila je posljedica jednostavne činjenice da u praksi nije postojala jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope Ugovorima o potrošačkim kreditima u kunskoj protuvrijednosti CHF. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 20.rujna 2024. i naveo da tužitelj potražuje samo više plaćeno kako je to vještak izračunao osnovan utjecaj primjene i promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreno kao i priznati iznos po konverziji te anuitete kao tražbinu u preciziranu na način daje odbio priznati iznos u konverziji od dana konverzije. Tužitelj je predložio da sud obveže tuženika na isplatu iznosa od 849,46 eura.

Tuženik je naveo se protivi djelomičnom povlačenju tužbe te je sudu svezi navedenog odlučio kao u izreci presude pod točk. III. izreke i odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu u iznosu od 3.207, 64 eura kao neosnovanim.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u otplatnu karticu iz koje je vidljivo da nisu uplaćivani isti iznosi, da se je rata kredita mijenjala tijekom otplate kredita (str. 6 do 10, str. 35 do 37 spisa). Uvidom u ugovor o kreditu od 17.listopada 2006. je vidljivo da je isti zaključio tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor za iznos od 33.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi adaptacije objekta, sa promjenjivom kamatnom stopom (str. 11 do 15 spisa). Uvidom u Dodatak ugovora o kreditu je vidljivo da je isti zaključen između stanaka na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 12.siječnja 2016. (str. 29 do 33 spisa). saslušan je tužitelj kao stanka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirjana Radman-Funarić.

4.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom 17. listopada 2006. na iznos od 33.400,00 CHF za adaptaciju kuće. Ta kuća se nalazi na adresi [adresa]. Kredit je bio u konverziji i otplaćen je. Osobno je platio sve rate kredita. Ta kuća koja je adaptirana koristi se za potrebe obitelji za stanovanje. Nije imao otvoren obrt niti poslovne udjele u toj nekretnini. Nije pročitao Ugovor o kreditu, a nije pročitao niti dodatak ugovora o kreditu. Imao je kredit u eurima i onda su ga nazvali iz banke i rekli da imaju posebnu ponudu za mlade, kredite u CHF, povjerovao je bankaru, rečeno mu je da mu rata neće biti viša od 950,00 kn mjesečno i zato je i sklopio ugovor u CHF. Kada su se počele povećavati rate kredita, otišao je u banku, ali rečeno mu je da se ništa ne može, što je za njega bilo neprihvatljivo, jer su mu se rate sa 950,00 kn povećale na 1.400,00 kn. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. Koliko se sjeća, iznos koji je dobio konverzijom iskorišten je za umanjenje budućih rata kredita. Nije mogao pregovarati u banci prilikom sklapanja Ugovora, dočekalo ga je sve pripremljeno, u dva dana je imao realiziran kredit. Kada mu je počela rasti rata, pročitao je Ugovor. Kod javnog bilježnika je bila gužva, samo je službenica pitala kome treba ovjera ugovora, preuzela je ugovore, nije niti vidio bilježnika, platio je račun. Što se tiče dodatka ugovora o konverziji isto je bilo prihvati ili ne prihvati. Prilikom sklapanja Ugovora nije dobio Opće uvjeta poslovanja tuženika, samo je dobio Ugovor.

4.2. Vještak Mirjana Radman-Funarić u nalazu i mišljenju je navela da je tužitelj platio veći iznos redovne kamate u iznosu od 1982,89 EUR kao razlike između obračunate redovne kamate po izmijenjenim kamatnim stopama i redovne kamate po početnoj kamatnoj stopi. Pojedinačne razlike su obračunate u CHF te pomnožene s tekućim (primijenjenim) tečajem, odnosno prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. U obračunskom razdoblju tužitelj je platio manji iznos redovne kamate u iznosu od 298,71 EUR. Vještačenjem je utvrđeno da tečajne razlike (valutna klauzula) po otplaćenoj redovnoj kamati iznose 1.215,28 EUR i predstavljaju razliku između početne redovne kamate po tečaju na dan plaćanja i početne redovne kamate po početnom tečaju. Manje plaćene tečajne razlike (valutna klauzula) po otplaćenoj redovnoj kamati iznose 53,52 EUR. Vještačenjem je utvrđeno da tečajne razlike (valutna klauzula) po otplaćenoj glavnici iznose 1.553,80 EUR i predstavljaju razliku između otplatne kvote u izmijenjenom otplatnom planu po tečaju na dan dospijeća i otplatne kvote u izmijenjenom otplatnom planu po tečaju na dan plasmana kredita (početnom tečaju). Manje plaćene tečajne razlike (valutna klauzula) po otplaćenoj glavnici iznose 39,73 EUR. Vještačenjem je utvrđeno da je ukupan iznos više plaćene redovne kamate i tečajnih razlika po plaćenoj redovnoj kamati i plaćenoj otplatnoj kvoti 4.751,97 EUR. Također je utvrđeno da je ukupan iznos manje plaćene redovne kamate i tečajnih razlika po plaćenoj redovnoj kamati i plaćenoj otplatnoj kvoti 391,96 EUR. Dodatkom ugovora o kreditu radi konverzije u EUR, ugovorne strane su s danom 30. rujna 2015. utvrdile iznos ostatka glavnice u iznosu od 14.497,00 EUR (čl. 3. Dodatka ugovora o kreditu). Tužitelju je Dodatkom ugovora o kreditu članak 3. utvrđena preplata u iznosu od 1.919,62 EUR, (14.661,10 kn). Budući da je vještačenjem utvrđeno da razlika više plaćenih kamata i tečajnih razlika iznosi 4.751,97 EUR, nakon umanjenja iznosa preplate koji je tužitelju priznat u Dodatku ugovora o kreditu razlika iznosi 2.832,35 EUR. Negativne razlike koje su nastale tijekom otplate kredita, kada su kamatna stopa i tečaj CHF bili manji od početnog tečaja (valutna klauzula – dan uplate kredita) iznose 391,96 EUR. Za razliku tečaja po uplaćenoj glavnici kredita iznose 39,73 EUR, a za razliku tečaja po uplaćenoj kamati iznose 53,52 EUR, što čini ukupnu tečajnu razliku u iznosu od 93,25 EUR). Negativna razlika između početne kamate i stvarno plaćene kamate po tečaju na dan plaćanja iznosi 298,71 EUR. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj na ime redovne kamate platio više 1.982,89 EUR, za tečajne razlike CHF obračunate po plaćenoj redovnoj kamati 1.215,28 EUR, a za tečajne razlike po otplaćenoj glavnici 1.553,80 EUR što ukupno iznosi 4.751,97 EUR. Manje plaćene razlike (odnosno negativne razlike, kada je kamatna stopa bila manja od početnih parametara) između početne kamate i stvarno plaćene kamate po tečaju na dan plaćanja iznosi 298,71 EUR. Manje plaćene (negativne) razlike tečaja po uplaćenoj kamati iznose 53,52 EUR, a po uplaćenoj glavnici kredita 39,73 EUR, što čini ukupnu manju tečajnu razliku u iznosu od 391,96 EUR. Dodatkom ugovora o kreditu (list 29-34), radi konverzije u EUR, ugovorne strane su s danom 30. rujna 2015. utvrdile iznos ostatka glavnice u iznosu od 14.497,00 EUR (čl. 3. Dodatka ugovora o kreditu). Tužitelju je Dodatkom ugovora o kreditu članak 3. utvrđena preplata u iznosu od 1.919,62 EUR, (14.661,10 kn). Budući da je vještačenjem utvrđeno da razlika više plaćenih kamata i tečajnih razlika iznosi 4.751,97 EUR, nakon umanjenja iznosa preplate koji je tužitelju priznat u Dodatku ugovora o kreditu razlika iznosi 2.832,35 EUR.

4.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

5. Na temelju tako provedenog dokazanog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu od 17. listopada 2006. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor za iznos od 33.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi adaptacije objekta, sa promjenjivom kamatnom stopom,

- je Dodatak ugovora o kreditu zaključen između stanaka na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 12. siječnja 2016.

- kredit otplaćen i da je kredit je bio u konverziji,

- je vještak dala svoj nalaz i mišljenje, na koji tužitelj nije imao primjedbe, a da tužitelj nije prema danom nalazu i mišljenju uredio tužbu niti tražio dopunu nalaza i mišljenja nego je sam napravio sam izračun koji je dostavio kao prilog podneska od 20.rujna 2024.

- tuženik se nije protivio takvom izračunu tužitelja, nego je samo u podnesku od 21. rujna 2024. naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

7. Sud je odlučio kao pod točk. I. izreke presude i usvojio tužbeni zahtjev u svezi utvrđenja ništetnosti jer je nesporno da je o tome već odlučeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 u kojem je vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni. Tužitelj se je na te presude pozvao pa je na temelju čl. članka 502.n Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a) i ista je obvezujuća za ovaj sud.

8. Sud je odbio tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu u iznosu od 849,46 eura jer isti po ocjeni ovog suda isti nesporno nije osnovan. Na osnovu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva je provedeno financijsko vještačenje i to po prijedlogu tužitelja. Tužitelj je mogao, kako je to već navedeno tražiti dopunu vještačenja ukoliko je smatrao da vještak o nečemu nije odlučila, mogao je tražiti drugo vještačenje ukoliko je smatrao da vještak nije izradio nalaz i mišljenje u skladu sa pravilima struke ali nije mogao sam izračunavati iznos koji želi utužiti, jer sud takav izračun ne prihvaća. Tužitelj je prilikom izračuna uzeo u obzir tablicu broj 4. koji se odnosi na pozitivne razlike plaćene redovne kamate i tečajnih razlika i to točku 6 (str. 150 spia) koja se odnosi na ukupnu tečajnu razliku i uzeo je obzir tablicu 7. točka 4 (str. 158 spisa) preplate po Dodatku ugovora o kreditu na dan 30. rujna 2015., ali se ista odnosi na pozitivne razlike plaćene i redovne kamate i tečajne razlike po valutnoj klauzuli i na taj način došao do iznosa od 849,46 eura. Sud je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu jer samovoljni obračun tužitelja biranjem pojedinih dijelova nalaza i mišljenja vještaka nije dokaz visine potraživanja tužitelj i sud takve obračune ne prihvaća (toč. II. izreke presude).

8.1. U svezi navedenog sud nije odlučivao o ostalim prigovorima koji su istaknuti tijekom postupka (npr. prigovoru zastare koji je istaknuo tuženik) jer nema sud više potrebe to analizirati.

9. U svezi troškova postupka tužitelj je uspio 100% u postupku u odnosu na utvrđenje ništetnosti, dakle radi osnovanosti tužbenog zahtjeva, i 100% nije uspio u postupku radi isplate, dakle radi visine postavljenog zahtjeva. Tuženik nije uspio 100% u postupku radio osnove zahtjeva, ali je uspio 100% u dijelu zahtjeva za isplatu, dakle visine postavljenog zahtjeva.

10. U svezi navedenog sud je odlučio kao pod točk. IV. izreke presude i svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju 154.st. 4. ZPP-a jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

Slavonski Brod, 27. ožujka 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.