REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-3366/2023-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠLG, [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Glowatzky Sesar, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1983/2022 od 7. lipnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1983/2022 od 7. lipnja 2023.
II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-363- 03/21-03/93, urbroj: 531-07-01-02/03-22-2 od 20. svibnja 2022. i predmet vraća tuženiku na ponovno rješavanje.
III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 1.617,56 € u roku od 60 dana od dana dostave presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/21-03/93, urbroj: 531-07-01- 02/03-22-2 od 20. svibnja 2022., te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-03/2008-38/9026, urbroj: 251-13-31-1/0007-21-25 od 8. ožujka 2021. kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor površine 415,48 m2 na adresi [adresa], 0,87 kn po m2 što iznosi 361,47 kn za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. rujna 2013.
3. Tužiteljica je protiv presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je trebalo uzeti u obzir točnu i stvarnu površinu nekretnine u vrijeme donošenja rješenja o komunalnoj naknadi iz 2008. u površini od 370 m2 i da nije dopustivo promjene koje bi eventualno nastale u pogledu površine nakon 2008. uzimati kao kriteriji prilikom određivanja visine obveze plaćanja komunalne naknade. Utvrđena površina nije ničim dokazana (bilo očevidom, bilo dokumentacijom) za razdoblje na koje se odnosi obveza plaćanja komunalne naknade pa smatra da takvo postupanje nije na zakonu utemeljeno. Postupak je pokrenut 2008. donošenjem rješenja od 2. siječnja 2008. te tada nije bilo razvidno da bi se isto rješenje odnosilo na potraživanje za razdoblje od 2013. već na obveze koje su nastale od 2008. godine pa nadalje. Smatra da je osnovan prigovor zastare potraživanja na rješenje koje je izmijenjeno i doneseno tek 2020. jer tada je uistinu i nastupila zastara potraživanja koje je utvrđeno kada je po prvi puta određeno razdoblje na koje se komunalna naknada odnosi i to od 2008. do 2013. pa je prigovor zastare trebalo prihvatiti. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.
4. U odgovoru na žalbu tuženik žalbene navode osporava kao neosnovane. Daje kronologiju postupanja od donošenja rješenja iz 2008. godine te ističe da je žaliteljica više puta bila kontaktirana radi provođenja očevida stambenog i poslovnog prostora što je uporno odugovlačila i nije poštovala dogovor u vezi dostave podataka potrebnih za provođenje postupaka pa je stoga stanje procijenjeno na temelju okvirnih podataka iz kartice jedinice imovine za predmetni stambeni prostor. Žaliteljica je odvjetnica koja se bavi pružanjem pravne pomoći kao zanimanjem pa joj je bilo poznato, odnosno kao pravnom stručnjaku moralo je biti poznato da se postupak vodi, odnosno da se površina utvrđuje za razdoblje od 2008. do 2013. Opširno obrazlaže iz kojih razloga je postupak trajao od 2008. godine smatrajući da je uzrok postupanje tužiteljice koja je odugovlačila postupak. U pogledu prigovora zastare ističe kako je postupak utvrđivanja obveze komunalne naknade te se u ovom slučaju vodi od 2008. godine, da se žaliteljica žalila na rješenje od 2. siječnja 2008. koje je poništeno te su poništene pravne posljedice koje je rješenje proizvelo. Stoga se smatra da predmetna upravna stvar nije riješena te da ovaj upravni postupak nije dovršen. Stoga ne stoje navodi o zastari jer bi u protivnom stranke bile u mogućnosti da obijesnim izjavljivanjem žalbe spriječe nadležno tijelo da im utvrdi neku obvezu koja je vezana za zakonom propisani rok kao što je to slučaj s obvezom plaćanja komunalne naknade. Smatra da je i ova žalba dodatna radnja žaliteljice usmjerena na odugovlačenje ovog postupka i odgađanje trenutka nastanka pravomoćnosti obveze. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) Sud pobijanu presudu, uz obrazloženje koje je njome dano nije mogao ocijeniti zakonitom.
7. Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost stajališta tuženika da je u konkretnom slučaju osnovano tužiteljici kao vlasnici predmetnog poslovnog prostora u utvrđenoj površini, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za period od 1. siječnja 2008. do 30. rujna 2013. sukladno mjerodavnoj odredbi članka 19. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03., pročišćeni tekst - 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) U odnosu na prigovor zastare potraživanja prvostupanjski sud prihvaća stajalište tuženika da u postupku koji se vodi od 2008. godine nije doneseno izvršno ni pravomoćno rješenje, pa prigovor zastare utvrđenja komunalne naknade nalazi neosnovanim jer uopće nije mogao početi teći zastarni rok prema članku 241. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
8. Međutim, kod ocjene da li je nastupila zastara utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade, a imajući na umu činjenicu da se radi o obvezi nastaloj u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. rujna 2013., prvostupanjski sud i upravna tijela su se dužna pridržavati shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj: U-zpz- 3/2023 od 18. srpnja 2023., kojim je ocijenjeno pogrešnim stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da se o pitanju zastare treba raspraviti primjenom članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, te je zauzeto shvaćanje da se o prigovoru zastare treba odlučiti temeljem relevantnih odredaba Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16.) na primjenu kojeg upućuje članak 23. stavak 5. ovdje mjerodavnog Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao i odredba članka 100. stavak 3. sada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.). Vrhovni sud Republike Hrvatske je iskazao da primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja, jer nije sporno da komunalna naknada predstavlja javno davanje.
9. S obzirom na takvo stanje stvari, ovaj Sud nije mogao pobijanu presudu ocijeniti zakonitom, te će se u ponovljenom postupku o prigovoru zastare odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona.
10. Odluku o troškovima spora Sud je utemeljio na odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), te je kao opravdane troškove dosudio trošak sastava tužbe i pristupa punomoćnice tužiteljice na jedno ročište, te trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.617,56 €.
11. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 2. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
