Posl.br. Povrv-123/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenačka 3/1, Donja Stubica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORSKI VODOVOD d.o.o. Zabok, K. Š. Gjalskog 1, OIB 61979475705, protiv tuženika ĆĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u skladu sa čl.461.a st.3. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03. 88/05., 84/08., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14,70/19, 80/22,114/22, 155/23, - dalje ZPP-a ), dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Majcen iz Krapine posl. br. Ovrv-6995/2023 od 07.prosinca 2023.godine i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ĆĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZAGORSKI VODOVOD d.o.o. Zabok, K. Š. Gjalskog 1, OIB 61979475705, u roku od 8 dana iznos od 118,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 73,45 EUR od 21.siječnja 2023. do isplate

- na iznos bo od 45,49 EUR od 16.ožujka 2023.g. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Majcen iz Krapine posl. br. Ovrv- 6995/2023 od 07.prosinca 2023.godine i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 0,42 EUR, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 25,00 EUR. III Nalaže se tuženiku ĆĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ZAGORSKI VODOVOD d.o.o. Zabok, K. Š. Gjalskog 1, OIB 61979475705, troškove postupka u iznosu od 38,27 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. godine, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Ovopredmetni tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika, dana 25. listopada 2023.godine javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, radi plateža iznosa od 118,94 eura s pripadajućom kamatom od 1. listopada 2023.g, te iznosa od 0,42 eura na ime kamate obračunate do 30. rujna 2023.g., te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi protiv kojeg je ovršenik uložio pravovremeni prigovor.

2.U prigovoru ovršenik rješenje o ovrsi pobija u cijelosti te navodi da ga je postupak ovrhe iznenadio, jer je mislio da je njegov razgovor s djelatnicom tuženika uvažen, budući da je uvidom u knjige vidljivo da njegov mjesečni dug iznosi 4-6 eura, a da potraživanje tužitelja prema rješenju o ovrsi prelazi njegovu trogodišnju potrošnju. Navodi da kad je utvrdio da voda negdje otječe, da je pozvao tužitelja da pošalje radnike da otklone kvar, na što se tužitelj oglušio, te je on, kako više ne bi dolazilo do curenja, privatno pozvao majstora koji je otklonio kvar (zatezanje), pa se stoga ne smatra krivim i poziva tužitelja da spor riješe mirnim putem.

3.S obzirom na prigovor ovršenika, sud je 09. listopada 2024.g. donio rješenje kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i odlučeno je da će se temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 –OZ-a) provesti postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga, te su u navedenom rješenju stranke bile upozorene u skladu s čl. 461. a st. 3.-11. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92,112/99,117/03.

88/05.,

84/08.,

57/11,148/11,25/13,

89/14,70/19,80/22,114/2022, 155/2023 - dalje ZPP-a).

4.Tužitelj se po primitku navedenog rješenja u skladu s člankom 461.a stavak 6. ZPP-a očitovao na prigovor tuženika, te u svom očitovanju u bitnome navodi da je on javni isporučitelj vodnih usluga za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju na području Krapinsko-zagorske županije te na području Općine Jakovlje u Zagrebačkoj županiji, a tuženik je korisnik njegovih usluga na mjestu potrošnje na adresi [adresa], kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je stoga tuženik korisnik vodne usluge tužitelja i na njega se primjenjuju tužiteljevi Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga .

5.Tužitelj navodi da on svoje potraživanje temelji na računu za isporučene vodne usluge broj 12220-14605-001036858 od 31.12.2022. u iznosu od 73,45 eura s dospijećem 20. siječnja 2023., izdanom za količinu vodne usluge od 37 m3, utvrđenu temeljem procjene prema prethodnoj potrošnji i računu broj 02232-13951-001036858 od 28.02.2023. izdanom u iznosu od 45,91 euro s dospijećem 15. ožujka 2023. izdanom za količinu vodne usluge od 22 m3, utvrđenu temeljem očitanja vodomjera broj [broj vodomjera].

6.Navodi da se prema čl. 99. st. 1. njegovih Općih i tehničkih uvjeta (dalje OTU) količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom prema očitanoj potrošnji cijelih metara kubičnih na temelju izdanog računa prema važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

7.Nadalje navodi da prema čl. 111. st. 2. OTU ako korisnik ne omogući ili isporučitelj iz objektivnog razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na osnovu očitanja potrošnje u obračunskom razdoblju u kojem je vodomjer bio ispravan i dostupan, te će se prema čl. 3. u slučaju obračuna potrošnje temeljem procjene obračun uskladiti sa stvarnom potrošnjom prigodom slijedećeg očitanja vodomjera. Nadalje, prema st. 4. čl. 111. OTU-a isporučitelj je ovlašten utvrditi količinu pružene vodne usluge procjenom, između ostalog, na kraju poslovne godine. Stoga je, sukladno citiranoj odredbi čl. 111. OTU račun od 31.12.2022. izdan na kraju poslovne godine temeljem procjene stanja vodomjera zbog kraja poslovne godine, dok je račun od 28.02.2023. izdan temeljem očitanja stanja vodomjera i sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga i važećem cjeniku vodnih usluga tužitelja za fizičke osobe.

8.Tužitelj navodi da on nema saznanja iz kojih je razloga potrošnja u tuženom razdoblju bila veća nego uobičajeno, niti isto ima osnove utvrđivati, a iz Izvještaja o očitanju vodomjera, razvidno je da njegovi djelatnici nisu evidentirali nikakav kvar, niti nepravilnost na predmetnom mjernom mjestu.

9.Tužitelj dodaje da ukoliko je za povećanu potrošnju uzrok nekontrolirano istjecanja vode ("curenja" kako navodi tuženik), odnosno kvar na internoj instalaciji, isto je svakako odgovornost tuženika kao korisnika vodne usluge tužitelja, a nikako odgovornost tužitelja, jer je čl. 23. st. 3. OTU određeno da je vodovodna instalacija od pomoćnog ventila (uključivo i pomoćni ventil) iza brojila do građevine odnosno druge nekretnine, uključujući građevinski dio, u vlasništvu Korisnika koji je održava u stanju funkcionalne ispravnosti, te je prema čl. 91. st. 2. OTU korisnik obvezan održavati kućne instalacije u ispravnom stanju, te pravovremeno intervenirati u slučajevima puknuća cijevi ili ostalih kvarova koju mogu uzrokovati istjecanje vode u većim količinama.

10.Nadalje, tužitelj navodi da je čl. 67. st. 2. OTU, propisano da Isporučitelj ne odgovara za štetu Korisniku koja nastane na internoj vodovodnoj instalaciji te cijevima, trošilima, grijačima, kućanskim aparatima i drugim uređajima priključenim na vodovodne instalacije: 1. zbog neodržavanja ili nepravilno izvedenih internih instalacija, 2. zbog onečišćenja interne instalacije, 3. zbog promjene u tlaku u vodoopskrbnoj mreži, 4. zbog smrzavanja dijela instalacija ili vodomjera, 5. zbog obustave isporuke vode kao posljedice neplaćanja računa za vodnu uslugu, 6. zbog otuđenja vodomjera, 7. u ostalim slučajevima nepridržavanja propisanih standarda vodnih usluga Isporučitelja.

11.Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u iznosu od 119,88 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog računa te da naloži tuženiku da mu naknadi i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

12.Po primitku podneska tužitelja, sud je isti dostavio na očitovanje tuženiku te ga je pozvao da u roku od 15 dana pisanim podneskom iznese sve činjenice na kojima temelji svoj prigovor i da predloži sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

13.U svom očitovanju od 05. studenog 2024. tuženik navodi da je tužitelj kriv za protok vode kroz sat, jer sat nije bio stručno postavljen budući, da nije bio adekvatno zategnut te da je isti problem imala i susjeda na broju 8, s razlikom da je njoj voda oticala zbog nestručno postavljenog sata, ali prije protoka za kuću, za razliku od njega te su njoj problem riješili. On je uspostavio komunikaciju s tužiteljem, ali oni nisu izašli na teren, pa je on pozvao prijatelja UĆ, koji ima građevinsku firmu, te je on doveo svog radnika, koji je konstatirao da sat nije dobro namješten te je isti stegnuo čime je curenje prestalo. Nakon nekog vremena, dobio je račun kojeg nije želio podmiriti, jer u nekretnini provodi malo vremena, pa je molio da mu pošalju za koje mjesece ga terete za ovu potrošnju, ali odgovor nije dobio, te misli da je nastupila zastara radi isteka jednogodišnjeg roka naplate.

14.U toku postupka izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 24.10.2023., tužiteljeve Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ispise računa za isporučene vodne usluge broj 12220-14605-001036858 od 31.12.2022. i broj 02232-13951- 001036858 od 28.02.2023. i u Izvještaj o izvršenju očitanja vodomjera za korisnika šifra 10685 od 06.02.2023.

15.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

16.Nesporna je činjenica da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], te da je korisnik vodne usluge tužitelja na navedenoj adresi, šifra korisnika 103685. Isto tako, nije sporno da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene račune za pružene vodne usluge zbog broj 12220-14605-001036858 od

31.12.2022 i 02232-13951-001036858 od 28.veljače 2023.

17.Uvidom u račun broj 12220-14605-001036858 utvrđeno je da se isti odnosi na neplaćene vodne usluge za razdoblje od studenog do prosinca 2022., te da je količina potrošene vode utvrđena temeljem procjene prema prethodnoj potrošnji u količini od 37 m3 i račun je izdan na iznos od 73,45 eura.

18.Uvidom u račun broj 02232-13951-001036858 utvrđeno je da se isti odnosi na neplaćene vodne usluge za razdoblje siječanj - veljača 2023., u iznosu od 45,49 eura i kamate u iznosu od 0,42 eura, te da je količina potrošene vode utvrđena prema očitanju djelatnika tužitelja u količini od 22 m3, pa je račun izdan na iznos od 45,91 euro.

19.Uvidom u Izvještaj o izvršenju očitanja vodomjera od 06.03.2023. utvrđeno je da je djelatnik tužitelja tog dana izvršio očitanje vodomjera tuženika te je očitana vrijednost od 137 m3, dok je na prethodnom očitanju zadnje očitana vrijednost bila 115 m3. Na Izvještaju je navedeno da nema prijave kvara.

20.Tuženik tijekom postupka navodi da je na njegovom vodomjeru bio kvar, zbog toga što su djelatnici tužitelja nestručno postavili vodomjer, jer isti nisu dovoljno zategnuli, zbog čega je voda otjecala nakon vodomjera (sata), pa kad je on privatno angažirao vodoinstalatera, jer djelatnici tužitelja iako iz je zvao nisu došli, on je zategnuo vodomjer (sat) i curenje je prestalo. Stoga tuženik smatra da su djelatnici tužitelja odgovorni za otjecanje vode, odnosno povećanu potrošnju te zbog toga ne želi platiti utužene račune.

21.Temeljem odredbe čl. 461.a st. 7. ZPP-a tuženik je bio dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska u kojem se tužitelj očitovao na navode njegovog prigovora, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

22. Sud je u skladu s čl.461.a.st.8.ZPP-a u rješenju od 09. listopada 2024. upozorio tuženika na njegovu obvezu iz čl. 461.a st. 7. ZPP-a, predlaganja dokaza i predlaganja održavanja usmene rasprave u podnesku kojim se očituje na navode tužitelja, te je i u dopisu od 30.10.2024. kojim mu je dostavljen podnesak tužitelja od 28.10.2024. s prilozima na očitovanje bio pozvan da u roku od 15 dana iznese sve činjenice na kojima temelji svoj prigovor i da predloži sve dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica.

23.Tuženik nije predložio održavanje usmene rasprave, niti je predložio provođenje bilo kakvih dokaza na okolnost da su djelatnici tužitelja odgovorni za curenje vode, već u svom podnesku od 05.11.2024. navodi da mu je njegov prijatelj UĆ doveo svog radnika koji je konstatirao da vodomjer nije bio dobro namješten i koji je isti "stegnuo", nakon čega je curenje prestalo, međutim tuženik ne predlaže saslušanje navedenih osoba kao svjedoka, a sud u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a nije ovlašten provoditi dokaze koje stranke nisu predložile, slijedom čega tuženik nije ničim dokazao da su djelatnici tužitelja odgovorni za curenje vode zbog toga što nisu dobro postavili vodomjer.

24. Nadalje, kako je prema odredbi čl. 23. st. 3. OTU vodovodna instalacija od pomoćnog ventila ( uključujući i isti) iza brojila do građevine, u vlasništvu korisnika koji ju održava u stanju funkcionalne ispravnosti, to je tuženik odgovoran za eventualno curenje vode nakon vodomjera, slijedom čega je tuženik dužan podmiriti tužitelju utužene račune prema izvršenom očitovanju, odnosno procjeni tužitelja, tim više što tuženik ničim nije dokazao da je do navodno curenja vode došlo krivnjom djelatnika tužitelja.

25.Tužitelj je prijedlog za ovrhu Javnom bilježniku podnio 25.10.2023., a kako je iz dostavljenih računa vidljivo da je prvi račun dospio 20. siječnja 2023., a drugi 15. ožujka 2023., to je prijedlog za ovrhu podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08,83/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23-dalje-ZOO), pa je neosnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik.

26.Temeljem čl.112.st.1. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja korisnik plaća uslugu na temelju izdanog računa prema važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. Uvidom u dostavljene račune, te Izvještaje o izvršenju očitanja vodomjera, utvrđeno je da je račun za potrošenu vodu u razdoblju od studeni- prosinac 2022 izdan temeljem procjene prema prethodnoj potrošnji u skladu s člankom 111. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja , dok je račun za razdoblje siječanj- veljača 2023.g. izdan temeljem izvještaja o očitanju vodomjera.

27.Tuženik je samo paušalno osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a sud je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u priložene račune i Izvještaj o izvršenju očitanja vodomjera, te je utvrdio da su navedeni računi u skladu s Izvještajim o izvršenju očitanja vodomjera (iz kojeg je utvrđena količina potrošene vode) i cijenama iz Odluke o visini cijene vodne usluge tužitelja, a koja Odluka je javno objavljena te je time dostupna svim korisnicima.

28.Stoga je ocjenjujući provedene dokaze sud utvrdio da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja, te je kao korisnik i obveznik plaćanja računa za isporučenu uslugu, a kako tuženik nije dokazao da je platio račune za isporučenu uslugu u razdoblju od studenog 2022. do kraja veljače 2023. u ukupnom iznosu od 118,94 eura, to je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a rješenje o ovrsi valjalo održati na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 118,94 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog računa kako je to navedeno u izreci ove presude pod I.

29.U rješenju o ovrsi tuženiku je naloženo da tužitelju plati i " kamate obračunate do 30.09.2023. " u iznosu od 0,42, eura, međutim tužitelj ne može potraživati obračunatu kamatu, već je kamatu može tražiti od dospijeća svakog pojedinog računa, pa je stoga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na prethodno obračunate zatezne kamate u iznosu od 0,42 eura, te u skladu s podneskom tužitelja od 28.10.2024.g. naložiti tuženiku da na utuženi iznos plati zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog računa.

30.Odluka o kamatama i o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl.29. st.1. i 2.ZOO-a.

31.Budući je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga, sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a, odlučuje tek u presudi kojim se završava postupak pred sudom, te ni zatezna kamata na odmjereni trošak javnog bilježnika ne može teći prije donošenja odluke o tim troškovima. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u pogledu troškova postupka u iznosu od 25,00 eura.

32.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je potrebnim za vođenje postupka tužitelju u skladu s čl. 5.st.1. u vezi s čl.7.st.1 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22 i 154/22 -dalje Pravilnik) priznao ukupno iznos od 20,00 eura (trošak slanja obavijesti i izdavanja rješenja o ovrsi), što uvećano za PDV od 25 % iznosi ukupno 25,00 eura. Na ime sudske pristojbe na presudu tužitelju je odmjereno 13,27 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 38,27 eura.

33.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici 27. ožujka 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467.st.1.ZPP-a).

DN-a: 1.tužitelj

2. tuženik