REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-412/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja IM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87311810356, radi isplate, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d. isplatiti tužitelju IM iznos od 12,30 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku od 17.5.2020. pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023.po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu isplati troškove postupka od 125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika te da na temelju čl. 44. Kolektivnog ugovora od 8. prosinca 2017. ostvaruje pravo na naknadu za troškove prehrane i to u visini 450,00 kuna bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Dana 12. svibnja 2020. sklopljen je Aneks broj 2 Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika kojim je brisana odredba čl. 44. Kolektivnog ugovora, a dodan čl. 53. a. kojim je propisano da poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kuna neto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Člankom 6. st. 2. Aneksa broj 2 Kolektivnom ugovoru propisano je da se isti primjenjuje od dana potpisa, dakle od 12. svibnja 2020. Navodi da je tuženik tužitelju za mjesec travanj uskratio iznos od 92,74 kn/12,30 eura bruto jer je primijenio odredbu čl. 53. a. Aneksa broj 2 Kolektivnom ugovoru koji još uvijek nije bio na snazi umjesto odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora. Navodi da je u mjesecu travnju mjesečni fond sati bio 176 sati, a da je tužitelj u tom mjesecu radio 96 sati, pa je prema tome izračun satnice prema čl. 44. Kolektivnog ugovora sljedeći: 450,00 kn : 176 sati = 2,556818182 kn po satu, uzimajući u obzir odrađenih 96 sati koji se množe sa navedenom satnicom, iznos je 245,45 kn. Izračun prema odredbi Aneksa broj 2 KU je sljedeći: 280,00 kn : 176 sati = 1,590909091 po satu, uzimajući u obzir broj odrađenih sati 96 koji se množe sa navedenom satnicom, iznos je 152,72 kn. Ujedno navodi da tuženik na isplaćeni neto iznos od 152,71 kn nije obračunao nikakve iznose koji bi ušli u bruto obračun. Tužitelj stoga traži da mu tuženik isplati na ime troškova prehrane za travanj 2020. iznos od daljnjih 12,30 eura bruto sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2020. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Opreza rada tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da tužitelj od bruto iznosa za koji smatra da mu ju trebao biti isplaćen za mjesec travanj 2020. godine (245,45 kn) oduzima neto iznos (152,71 kn) koji je tužitelju plaćen na ime participacije u troškovima prehrane radnika. Navodi da tužitelj svojim zahtjevom naznačuje da potražuje iznos od 92,74 kn/12,30 eura, no taj iznos je dobiven primjenom pogrešne metodologije kojom je tužitelj od bruto iznosa oduzeo neto iznos vrednujući ih nominalno jednako što smatra da nije pravilno. Navodi i da se ne radi o istim vrijednostima niti o istim vrstama tražbina jer neto iznos je iznos koji se radniku uplaćuje na račun, a bruto iznos je porezna kategorija koja u sebi uključuje porez, prirez i doprinose te neto iznos primanja koji ovisi o individualnim poreznim parametrima koji se imaju primijeniti na tužitelja u trenutku isplate iz radnog odnosa. Tuženik opreza radi, ukoliko sud nađe da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani, dostavlja simulirani iznos potraživanja tužitelja prema kojem isto iznosi bruto 12,30 eura. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izvršio uvid u isplatnu listu tužitelja za travanj 2020 (list 5 spisa), izvadak iz Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i Aneksa broj 2 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika (list 6-8 spisa) i simulirani obračun potraživanja načinjen po tuženiku (list 13 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela bruto plaće koja se odnosi na dio neisplaćene naknade za prehranu za mjesec travanj 2020. u iznosu od 92,74 kn/12,30 eura.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika,

- da je tuženik za mjesec travanj 2020. isplatio tužitelju naknadu za prehranu u iznosu od 152,71 kn,

- da je u mjesecu travnju mjesečni fond sati bio 176 sati, a da je tužitelj u tom mjesecu radio 96 sati.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 12,30 eura po osnovi naknade za prehranu za mjesec travanj 2020. te je li potraživanje tužitelja u zastari.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da je čl. 92. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR) propisano ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Prema tome, tuženik je tužitelju bio dužan plaću za mjesec travanj 2020. isplatiti najkasnije petnaestog u mjesecu svibnju 2020., iz čega proizlazi da je dan dospijeća potraživanja tužitelja najkasnije 15. svibnja 2020.

9. Uzimajući u obzir da je tužitelj podnio tužbu dana 26. veljače 2025. nije protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 139. ZOR jer zastara, na temelju odredbe čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema tome, zastara je u konkretnom slučaju počela teći 16. svibnja 2020., pa je neosnovan navod tuženika da je potraživanje tužitelja u zastari.

10. Sukladno članku 90. stavku 3. ZOR plaća radnika sastoji se od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Prema stavku 4. istog članka ZOR dodaci iz stavka 3. točke 2. istog članka ZOR, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i drugi. Nadalje, prema stavku 5. članka 90. ZOR poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. članka 90. ZOR obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema stavku 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka ZR, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

11. Sukladno čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske Pošte d.d. (u daljnjem tekstu: KU) od 8. prosinca 2017. koji se primjenjuje na radni odnos tužitelja kod tuženika do 12. svibnja 2020. poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Sukladno stavku 2. istog članka KU, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a sukladno stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak.

12. Tuženik HP – Hrvatska pošta d.d. i Hrvatski sindikat pošte i Republički sindikat radnika Hrvatske sklopili su dana 12. svibnja 2020. Aneks broj 2. KU. Člankom 3. predmetnog Aneksa broj 2 KU brisan je članak 44. KU, a člankom 4. Aneksa broj 2 KU dodan je čl. 53.a kojim je u stavku 1. propisano da poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kn neto za puni mjesečni fond sati, a koji dodatak se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, dok prema stavku 5. istog članka radnici ostvaruju pravo na participaciju u troškovima prehrane prema uvjetima propisanim odredbama stavka 1-4 ovog članka tri mjeseca od dana potpisivanja ovog aneksa br. 2., a nakon isteka toga roka ugovorne strane mogu ponovno regulirati ovo pravo. Nadalje, prema članku 6. Aneksa br. 2 KU sve ostale odredbe KU ostaju nepromijenjene, te se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja.

13. Slijedom navedenog, uzimajući navedene propise u obzir ovaj sud je utvrdio da se čl. 44. KU primjenjuje do dana 12. svibnja 2020., a čl. 53. a Aneksa broj 2 KU od 12. svibnja 2020.

14. Prema tome, tuženik je prilikom obračuna naknade za prehranu za mjesec travanj 2020. trebao primijeniti odredbu čl. 44. KU, sukladno kojoj je visina naknade za prehranu određena u iznosu od 450,00 kn bruto.

15. Tužitelj je u tužbi razložilo obračun potraživanja te je naveo da mu sukladno čl. 44. KU pripada iznos od 2,556818182 kn po satu rada, koji iznos sata je dobiven matematičkom operacijom dijeljenja propisanog iznosa od 450,00 kn sa ukupnim mjesečnim fondom sati od 176 sati. Uzimajući u obzir da nije sporno da je u mjesecu travnju 2020. odradio 96 sati, naveo je da mu pripada ukupan iznos od 245,45 kn. Budući da mu je tuženik isplatio naknadu za prehranu u iznosu od 152,71 kn, razlika potraživanja iznosi 12,30 eura/92,74 kn.

16. Tuženik je u spis dostavio simulirani obračun potraživanja iz kojeg proizlazi da je bruto iznos potraživanja tužitelja iznos od 12,30 eura. Prema tome, za zaključiti je da visina tužbenog zahtjeva u konkretnoj pravnoj stvari nije sporna.

17. S obzirom da je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju tražene zatezne kamate od 17. svibnja 2020. jer je na temelju čl. 92. st. 4. ZOR potraživanje tužitelja tada već bilo dospjelo. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO koja je propisana za ostale odnose.

18. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, u daljnjem tekstu: Tarifa).

20. Uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari manja od 100,00 eura, na temelju Tbr. 7.8. Tarife odvjetniku pripada jednokratna naknada za zastupanje u visini od 50 bodova. Na temelju Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, stoga je tužitelju priznat trošak parničnog postupka u visini od 100,00 eura uz pripadajući PDV, odnosno ukupno 125,00 eura.

21. Odluka o kamati na troškove parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

22. Budući da su na temelju odredbe čl. 332. a st. 2. ZPP ispunjene pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave, ovaj sud nije održao raspravu. Ujedno je u konkretnoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 460. ZPP riječ o sporu male vrijednosti koji postupak je u tim sporovima sukladno čl. 461. a st. 3. ZPP pisani postupak.

23. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir osnovanost zahtjeva tužitelja, valjalo je usvojiti zahtjev u cijelosti te ne temelju odredbe čl. 332. a st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku