Poslovni broj: Usž-102/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-849/2024-6 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-849/2024-6 od 10. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/224, urbroj: 513-04-24- 2 od 8. svibnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00023, urbroj: 513-007-18-03-2022-0002 od 28. ožujka 2022. kojim je tužitelju za 2021. utvrđen porez na dohodak od otuđenja nekretnine.
3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužitelj se u žalbi poziva na načelo razmjernosti, načelo pomoći stranci i načelo utvrđivanja materijalne istine. Ističe da njegovi navodi nisu ispitani te da u obrazloženju osporenog rješenja nisu ocijenjena sva sporna pitanja koja je isticao u žalbi. Navodi da iz Ugovora o kupoprodaji od 11. studenoga 2020. proizlazi da je ukupna kupoprodajna cijena navedena u iznosu od 1.850,000,00 kuna, a da je kupac isplatio tek 300.000,00 kuna prije sklapanja Ugovora. Ističe da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo koje se mora uzeti u obzir prilikom izračuna tržišne vrijednosti nekretnine obzirom da ono smanjuje njezinu vrijednost. Smatra da cijena nekretnine prilikom otuđenja ne može biti veća od vrijednosti nekretnine prilikom stjecanja nekretnine kada na nekretnini nije bilo upisanog založnog prava. Ističe da porezna tijela nisu pravilno utvrdila vrijednost primitaka i izdataka jer su ih utvrdili na nepravilno utvrđenoj tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine te su primici utvrđeni bez primjene načela blagajne. Poziva se na članak 11. Pravilnika o porezu na dohodak koji izričito navodi da su primici naplaćeni kada porezni obveznik njima može raspolagati, stoga obzirom da je kao kupoprodajnu cijenu primio iznos od 300.000,00 kuna, taj iznos se ne može smatrati primitkom. Pozivajući se na članak 58. Zakona o porezu na dohodak ističe da je ostvario primitak od 300.000,00 kuna, a kupac je potom otuđio nekretninu na drugu osobu koja je kasnije nekretninu prodala trećoj osobi. Ističe da obzirom da nije naplatio puni iznos kupoprodajne cijene, nezakonito ga je obvezati na plaćanje poreza na dohodak koji nije ostvario. Smatra da prvostupanjska presuda nije obrazložena. Predlaže da Sud preinači osporenu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, usvoji žalbu uz naknadu troškova postupka. Potražuje i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj dana 13. veljače 2020. od „Divus marketing d.d.“ u stečaju iz Zagreba stekao u vlasništvo nekretninu na k. č. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 1.782.450,00 kuna, koju je potom 11. studenoga 2020. otuđio za cijenu od 2.191.590,61 kuna. Nabavna vrijednost nekretnine koja je predmet otuđenja sa obračunatim porezom na promet nekretnina iznosi 1.835.923,50 kuna. Na ime razlike između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti iste nekretnine utvrđena mu je obveza poreza na dohodak od otuđenja nekretnine u iznosu od 355.667,11 kuna.
8. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, a taj dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, pri čemu se troškovi otuđenja mogu odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka navedenog Zakona, propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku i uzdržavanim članovima uže obitelji iz članaka 14. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti iste nekretnine predstavlja dohodak na koji je tužitelj sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 58. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak obvezan platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnine s obzirom da je istu otuđio prije isteka roka od dvije godine od dana nabave.
11. U smislu odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak za određivanje oporezivog dohotka od otuđenja nekretnine mjerodavna je njezina tržišna vrijednost, stoga nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo te da je za kupoprodajnu cijenu primio iznos od 300.000,00 kuna.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu
14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
