Poslovni broj: Usž-3854/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 600/2024-5 od 13. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-600/2024-5 od 13. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 415-01/23-01/149, urbroj: 513-04-24-2 od 12. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, klasa:

UP/I-415-02/2023-001/00060, urbroj: 513-007-11/2023-01 od 27. ožujka 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 12. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 27. ožujka 2023. kojim je utvrđeno da tužiteljica, kao ovršenik temeljem ovršnih isprava na dan 27. ožujka 2023. duguje iznos od 21.600,65 eura/162.750,09 kn te se nalaže Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud na arbitraran način odlučio o tužbenom zahtjevu jer bez ikakvog uporišta isključuje primjenu odredbi članka 226. i 227. i članka 233. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima kojima su propisani zastarni rokovi za ostvarenje tražbina priznatih ovršnom sudskom odlukom, a čije dospijeće dospijeva povremeno prema unaprijed određenim anuitetima. Nadalje navodi da tuženik nije nadležan određivati provedbu ovrhe sudskih odluka jer je ona povjerena isključivo općinskom i izuzetno trgovačkom sudu. Iz navedenih razloga predlaže da se poništi osporena presuda te usvoji tužbeni zahtjev i tužiteljici nadoknade troškovi za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Osnovano prvostupanjski sud navodi da je ovršni postupak u smislu Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ) dio porezno-pravnog postupka kojim porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Budući da na temelju ovršnih isprava koje prileže spisu predmeta proizlazi da tužiteljica nije platila dug to je prvostupanjsko porezno tijelo imao temelja za donošenje rješenja o ovrsi pozivom na odredbe članka 140. stavka 2. i članka 141. stavka 1. OPZ-a.

8. U odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice valja istaknuti da je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž-1270/2024-3 od 13. veljače 2025. odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1341/2023-7 od 6. veljače 2025. istaknuo da, iako je tužiteljici odobreno namirenje glavnice duga u 24 mjesečna anuiteta ne znači da je porezni dug tužiteljice tražbina s obročnom otplatom zbog čega ne dolazi do primjene zastarnih rokova propisanih odredbom članka 226. i 227. Zakona o obveznim odnosima.

9. Slijedom navedenog navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojima se zaključcima slaže i ovaj Sud.

10. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

11. Budući da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković