Poslovni broj: Usž-361/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TS s prebivalištem u [adresa], Bosna i Hercegovina, a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, Hrvatskih branitelja 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3379/2023-9 od 11. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3379/2023-9 od 11. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/20-01/332, urbroj: 513-04-23- 2 od 23. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/20-18/542, urbroj: 513-02-3005/14-20-17 od 4. rujna 2020. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 4. rujna 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza posebnog poreza na motorno vozilo u iznosu od 10.011,66 kuna za osobni automobil WW Passat 2.0 TDI stranih registarskih oznaka [registarska oznaka], uz pripadajuće kamate i ostala utvrđenja, kako je to navedeno u izreci rješenja.
3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da Sud nije odgovorio na tužbene navode. Ističe da je proglašen krivim za prekršaj jer je na dan 5. lipnja 2020. zatečen sa spornim vozilom, stoga smatra nejasnim kako je utvrđeno da je više od 183 dana s vozilom bio u Republici Hrvatskoj. Navodi da tijekom 2018., 2019. i 2020. niti boravio u Republici Hrvatskoj duže od 183 dana te mu je odobren boravak temeljem Zakona o strancima kao državljaninu treće zemlje. Ističe da je sve obveze registracije, poreze i sva davanja platio za predmetno vozilo u Bosni i Hercegovini stoga smatra da ovakvim postupanjem dolazi do dvostrukog oporezivanja. Ističe da je na posao dolazio organiziranim prijevozom sa ostalim radnicima zaposlenim kod istog poslodavca, a spornim vozilom bi dolazio samo kada se njegovo vrijeme obavljanja posla nije podudaralo s drugim radnicima. Smatra da nije dokazano da je vozilo koristio u Republici Hrvatskoj te da je poslodavac potvrdio da radnici pa tako i tužitelj dolazi organiziranim prijevozom na posao, stoga svojim vozilom ne putuje na posao niti s posla. Navodi da je u konkretnom slučaju u primjeni Zakon o strancima koji propisuje privremeni boravak državljanina treće zemlje. Ističe da je boravio u Republici Hrvatskoj temeljem odobrenih kvota za zapošljavanje te mu je izdavana dozvola za boravak i rad. Napominje da se navedena kvota odobrava najviše na razdoblje od godinu dana te tek nakon odobrenja kvote i dozvole za rad može tražiti odobrenje privremenog boravka na godinu dana. Smatra da se na njega ne mogu primijeniti odredbe o boravku, prebivalištu o trajnom nastanu jer njegov privremeni boravak ovisi o dozvoli za rad koja ovisi o odobrenim kvotama koje utvrđuje Vlada, a koje traži poslodavac. Ponavlja kako po odobrenju kvote zna kada će doći u Republiku Hrvatsku, da dolazi organiziranim prijevozom na posao, a spornim osobnim vozilom dolazi samo iznimno i to manje od 183 dana u godini te je za vozilo platio davanja u trećoj zemlji gdje ima prijavljeno prebivalište i čiji je državljanin. Poziva se na prekršajni nalog od 7. lipnja 2020. kojim je tužitelj proglašen krivim što je 5. lipnja 2020. zatečen u korištenju i posjedovanju osobnog vozila, a poreznim rješenjem se nalaže plaćanje poreza jer ima privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Predlaže da Sud usvoji žalbu tužitelja, poništi pobijanu presudu i dostavi predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i trošak za sastav tužbe i sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Uvidom u spis predmeta proizlazi dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su carinski službenici dana 5. lipnja 2020. prilikom obavljanja nadzora motornih vozila stranih registarskih oznaka, zatekli tužitelja u posjedu osobnog motornog vozila WW Passat 2.0 TDI marke stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je njegovo vlasništvo.
8. Provedenim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine sa prijavljenim boravištem u Republici Hrvatskoj od 10. veljače 2009. do 30. prosinca 2010. i od 6. travnja 2017. do 10. travnja 2021. na različitim adresama odnosno sa boravištem u Republici Hrvatskoj dužim od 185 dana. Tužitelj se na Zapisnik Carinske uprave od 6. lipnja 2020. očitovao o korištenju vozila tijekom 2019. i 2020. godine u Republici Hrvatskoj.
9. Odredbom članka 8. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj 15/13. – 121/19.) propisano je da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osoba i mjesta u kojem prebiva na području RH.
10. Članak 8. stavak 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, dok se sukladno stavku 2. točki 2. istog članka propisano da obveza nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.
11. Na temelju podataka o kretanju vozila stranih registarskih oznaka na teritoriju RH koji se vode u Nacionalnom koordinacijskom centru, nesporno je utvrđeno da je tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, sa uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj boravio na teritoriju Republike Hrvatske duže od 185 dana u kalendarskoj godini, vozeći predmetno vozilo stranih registarskih oznaka bez da je platio u Republici Hrvatskoj posebni porez na motorna vozila, čime je u smislu citirane odredbe članka 8. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila nezakonito upotrebljavao navedeno vozilo.
12. Ovakvo utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužitelj nije niti svojim tužbenim, a niti žalbenim navodima ničim doveo u sumnju, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
13. Prema ocjeni ovog Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
