Poslovni broj: Usž-2005/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PC iz [adresa], koju zastupa Suzana Afrić Medić, odvjetnica iz Opatije, Dr. I. Pošćića 2, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-162/2024-9 od 4. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-162/2024-9 od 4. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 2. studenog 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjel za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 8. kolovoza 2023., te zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Rab, klasa: UP/I-335-03/23-02/27, urbroj: 2170-08-02/27-23-04 od 8. kolovoza 2023. (točka I. izreke rješenja), te žalba EC iz [adresa], izjavljena protiv istog rješenja od 8. kolovoza 2023. (točka II. izreke osporenog rješenja).
Prvostupanjskim rješenjem od 8. kolovoza 2023. točkom I. izreke se djelomično ukida rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdano od Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Rab, klasa: UP/I-335-03/06-01/297, urbroj: 2170-86-01-06-03 od 21. prosinca 2006. u točki I. izdano na ime PC iz [adresa], kojim je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa], za ukupno 6 osoba s danom 8. kolovoza 2023. na dijelu kapaciteta za objekt:
- apartman s tri dvokrevetne sobe, označene brojem 3 na katu kuće kategoriziran kategorijom koja se označava s 1* s jedinstvenim identifikatorom objekta 2E3AA9F4-9C0B-403A-B3BB-03A2949C2C7A, a u preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je nesporno da je tužiteljica vlasnica objekta. Smatra da je navedeno dokazala rješenjem o izvedenom stanju, posjedovnim listom DGU PU Rijeka, Ispostave Opatija, rješenjem o nasljeđivanju iza pokojne majke, povijesti promjena DGU PU Rijeka, Ispostave Rab. Smatra da je po potrebi trebalo saslušati svjedoke i provesti očevid na licu mjesta. Smatra da nadležno upravno tijelo, a potom i nadležni sud nije imalo zakonske osnove ukinuti njeno pravo pružanja usluga ugostiteljstva u domaćinstvu utvrđeno pravomoćnim rješenjem. Ističe da se pravo stranke može ograničiti ako je to propisano zakonom, te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Smatra da je dokazala da je isključivi vlasnik i posjednik zgrade objekta, kako to propisuje članak 34. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Ističe da je dokazala da je vlasnik objekta soba, apartman i kuća, a budući da je Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti kao lex specialis u ovom postupku stupio na snagu kasnije nego Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji propisuje jedinstvo nekretnine, smatra da nema sumnje da zakonodavac nije imao namjeru ograničiti prava onih ovlaštenika koji su vlasnici zgrade, jer zakonodavac zna i poznaje pravo, pa bi u toliko u zakonu koristio formulaciju nekretnina, a ne kako je to učinio vlasnik zgrade ili vlasnik zemljišta. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, te preinači presudu Upravnog suda u Rijeci na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, te odbije u cijelosti zahtjev EC, kojim traži da se utvrdi prestanak važenja rješenja kojim je odobreno PC pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa].
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da nije osnovan žalbeni navod da je tužiteljica nesporno isključiva vlasnica predmetnog objekta, te da je to dokaza, jer iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na neupitan način proizlazi da je nekretnina izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u nepodijeljenom suvlasništvu podnositelja zahtjeva za ukidanje rješenja i tužiteljice.
Navodi da se rješenjem o izvedenom stanju i posjedovnom listu ne dokazuje vlasništvo. Isto tako smatra da nije osnovan žalbeni navod da bi upravno tijelo i nadležni sud očevidom na licu mjesta utvrdili osnovanost navoda tužiteljice, te potom pravilnim i potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja pravilno primijenili materijalno pravo, jer se pravo vlasništva u upravnom postupku ne utvrđuje očevidom na nekretnini, već uvidom u zemljišne knjige, odnosno druge istovrijedne dokumente. Isto tako ističe da nije osnovan žalbeni navod da tuženik i nadležni sud nisu imali zakonske osnove ukinuti pravo tužiteljice na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu utvrđeno pravomoćnim rješenjem upravnog tijela, jer ovlaštenje za ukidanje rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu proizlazi iz članka 38. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: Zakon), s obzirom da se ne radi o stečenom pravu, kako tužiteljica pogrešno smatra, već samo o pravu na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, dok iznajmljivač ispunjava zakonom propisane uvjete. Predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odredbom članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: da je vlasnik objekta (soba, apartmana ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta za kamp.
7. Odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavak 2. Zakona.
8. Iz izvatka zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišno-knjižnog odjela Rab od 18. svibnja 2023., koji prileži spisu predmeta, proizlazi da se za nekretninu kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrt koja je između ostalog i suvlasništvo EC u 1050/3360 dijela, te tužiteljice 100/3360 dijela, vode sudski sporovi koji još nisu pravomoćno okončani.
9. Kako u ovom upravnom sporu nije sporno da je na kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisano suvlasništvo tužiteljice i EC, te da je EC 19. svibnja 2023. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev da se utvrdi prestanak važenja rješenja, kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa], jer joj uskraćuje suglasnost za obavljanje djelatnosti za iznajmljivanje u suvlasničkom objektu, to je pravilno u postupku utvrđeno da su se sukladno članku 38. stavku 1. točke 3. Zakona stekli uvjeti za ukidanje rješenja o odobrenju izdanog na ime tužiteljice, zbog čega je pravilno prvostupanjskim rješenjem od 8. kolovoza 2023. djelomično ukinuto rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdano 21. prosinca 2006.
10. Kako nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe da je jedina vlasnica predmetnog smještajnog objekta, budući da iz zemljišne knjige proizlazi da je predmetna čestica u suvlasništvu između ostalog tužiteljice i EC, koji se protivi da tužiteljica pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, prema ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
11. Prema ocjeni i ovoga Suda nisu osnovani navodi tužiteljice da se donošenjem osporenog rješenja vrijeđaju njezina stečena prava, budući da se rješenje zbog prestanka ispunjavanja nekog od uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. Zakona može u svako doba ukinuti sukladno članku 38. navedenog Zakona.
12. Kako je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavak 2. točka 1. Zakona zbog uskrate suglasnosti jednog od suvlasnika nekretnine, pravilno je i prema ocjeni ovoga Suda odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
13. S obzirom na navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
