Poslovni broj: Usž-2524/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Martina Radić Šunjić, odvjetnica iz Splita, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2149/2023-13 od 19. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2149/2023-13 od 19. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika te zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. U žalbi protiv navedene presude tužitelj ističe da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa: UP/II-114-04/23-02/67, urbroj: 511-01-158-23-5 od 12. srpnja 2023. Ističe da, s obzirom da sud u svojoj odluci ponavlja utvrđenja upravnih tijela, tužitelj je prisiljen ponavljati svoje navode u nadi da ih drugostupanjski sud neće zanemariti, kako je to učinio prvostupanjski sud. Iznosi kronologiju postupka. Ističe da je člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) propisano da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Odredbom članka 30. stavka 1. ZUP-a propisano je da se stranci u postupku mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud odbio provoditi dokaze predložene po tužitelju saslušanjem svih predloženih svjedoka već je isključivo izveo dokaz pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta čime je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, osporena odluka se zasniva na utvrđenjima iz spornog disciplinskog postupka. Ističe da se iz osporene odluke suda uopće ne vidi na temelju čega je sud utvrdio odgovornost tužitelja za obavljanje poslova privatne zaštite jer se prvostupanjski sud isključivo poziva na zaključke disciplinskih tijela bez ikakvog kritičkog osvrta i provođenja predloženih dokaza. Tužitelj napominje da je upravno tijelo rješenjem od 12. prosinca 2023. donijelo dijametralno suprotno odluku od one iz ranijeg rješenja od 6. prosinca 2022., a sve temeljem tumačenja istih iskaza i dokaza koji se nalaze u spisu predmeta usprkos sasvim jasnim prigovorima tužitelja o kontradiktornosti svjedoka i njihovoj nevjerodostojnosti. Ističe da osobi dojam alkoholiziranih osoba o svojstvu tužitelja navedene večeri u klubu [obrt] nije nikakav nesporni dokaz, niti isti svjedoci imaju neposredna saznanja o obavljanju poslova privatne zaštite, već iznose svoj dojam situacije. Navedeno bi značilo da svaki policijski službenik u slobodnom izlasku izvan radnog vremena, ako ima držanje i ozbiljnije je, morao biti redar u klubu. Ističe da iako je punomoćnica na usmenoj raspravi pred upravnim tijelom jasno navela da su iskazi u suprotnosti s onima danim u službenim bilješkama, a na kraju međusobno, niti jedan ni drugi disciplinski sud nije u svojim odlukama obrazložio kako temeljem takvih dokaza poklanja vjeru saslušanim svjedocima. Ističe da je u svim dijelovima provedenog postupka povrijeđeno načelo jednakosti oružja obzirom da je odbijeno izvođenje dokaza predloženih od strane tužitelja, dok su izvedeni svi dokazi predloženi od strane tuženika, pa ih se još i istumačilo tako da u potpunosti odgovaraju žalbi tuženika kako bi drugostupanjski disciplinski sud mogao potvrditi pobijano rješenje, a sve u suprotnosti sa svojom prvotnom uputom. Povreda službene dužnosti iz članka 96. točke 1., 6. i 7. Zakona o policiji suprotna odredbi članka 37. Zakona o policiji za koje je tužitelj utvrđen odgovornim mora se dokazati na nesumnjiv način dakle na način koji ne ostavlja prostora za bilo kakvu sumnju ili dvojbu u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno sumnju je li tužitelj ostvario obilježje teže povrede službene dužnosti na način na koji mu se stavlja na teret. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud ne samo da zanemaruje odlučne činjenice koje ukazuju na pogrešnu primjenu ZUP-a na štetu tužitelja, a time i nezakonitost donesenih odluka već lakonski odbija provoditi predložene dokaze uz obrazloženje da se cijeneći stanja spisa i raspoloživost dokaza i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza. Predlaže da drugostupanjski sud poništi pobijanu presudu i donese odluku kojom će usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj podnio žalbu u kojoj ponavlja sve prigovore iznesene u tužbi te koje je isticao tijekom upravnog postupka na koje je već odgovoreno te predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. i 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. – dalje u tekstu: ZP) opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službene obveze" i "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" za što mu je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe uz rok kušnje od 6 mjeseci s time da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti.
6. Tužitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te iznosi prigovore vezane uz provođenje postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim disciplinskim sudom te prvostupanjskim upravnim sudom. Smatra da su mu neosnovano odbijeni njegovi dokazni prijedlozi te da stoga nije utvrđeno činjenično stanje. Prvostupanjski sud je ocijenio da je u obrazloženju osporenog rješenja na jasan i nedvojben način obrazloženo koji su razlozi uslijed kojih tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti na način pobliže naveden u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja te zbog čega tuženik drži da je tužitelj svojim postupanjem kritične zgode počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1., 6. i 7. Zakona o policiji opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službene obveze, obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbi članka 37. ZP-a i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.
7. Posebno valja istači da je pred prvostupanjskim disciplinskim sudom održana usmena rasprava u disciplinskom postupku da na raspravu nije pristupio tužitelj ali je pristupila njegova punomoćnica Martina Radić Šunjić koja je opravdala njegov nedolazak te je iskazala da je tužitelj suglasan da se usmena rasprava održi u njegovoj odsutnosti. O predmetnoj raspravi sačinjen je zapisnik iz kojeg je razvidno da je strankama u postupku sukladno članku 52. ZUP-a omogućeno aktivno sudjelovanje na usmenoj raspravi odnosno pružena im je mogućnost da predlažu izvođenje dokaza i saslušanje svjedoka, da ispituju nazočne svjedoke kao i da komentiraju njihove iskaze da iznose činjenice i okolnosti koje drže bitnim za rješavanje upravne stvari.
8. S obzirom na navedeno nije osnovan prigovor iz žalbe da tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno da tužitelju nije omogućeno da se izjašnjava o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je odgovorio na sve prigovore iznesene u tužbi te je obrazložio iz kojih razloga odbija provođenje dokaznih prijedloga koje je predložio tužitelj. Ovdje valja istaći da stranke, sukladno odredbi članka 33. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/27. i 110/21. dalje: ZUS) mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi ali sud nije vezan tim prijedlozima.
10. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a. Naime, prihvaćajući sva činjenica utvrđenja javnopravnih tijela pravilnim zaključio je da je prvostupanjsko tijelo dalo iscrpne i valjane razloge na kojima temelji rješenje, a uz to je pravilno primijenio i mjerodavne odredbe materijalnog propisa zbog čega je tuženik odbio žalbu tužitelja. Dakle, prvostupanjski sud se bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela iscrpno navela i obrazložila pozvao na njihovo obrazloženje, a u bitnom dao osvrt na sve tužbene razloge ocjenjujući da tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenih propisa. Također valja dodati da prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakve postupovne povrede koje bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Tužitelju je dana mogućnost da sudjeluje u postupku, obrazloženo je iz kojih razloga nisu prihvaćeni njegovi dokazni prijedlozi.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
