Poslovni broj: Usž-2813/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Stanić gradnja d.o.o. sa sjedištem u Viru, Virski put 65, OIB: 24486906880, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević iz Zadra, Špire Brusine 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-1084/2023-8 od 26. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-1084/2023-8 od 26. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske od 8. veljače 2023. i prvostupanjskog rješenja od 30. ožujka 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 30. ožujka 2022., kojim je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 1.131.250,19 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 76.335,98 kuna, za razdoblje od 1. siječnja do 31. svibnja 2021. u iznosu od 20.796,88 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 1.052,09 kuna. Nadalje je utvrđen manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 1.021.002,30 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 37.635,26 kuna, dok je za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. utvrđen manje obračunati porez na dohodak od drugog dohotka u iznosu od 1.774.295,39 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 126.580,66 kuna. Nadalje, manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti u iznosu od 346.183,20 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 24.625,71 kuna. Nadalje, manje obračunati dopis za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 166.292,54 kune i zakonska zatezna kamata u iznosu od 12.001,64 kune, te manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 592.903,00 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 42.303,50 kuna.

Osim toga je naložena uplata obveza i kamata, kao i uplata daljnjih kamata, te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama nakon izvršenih uplata.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ponavlja tužbene navode. Posebno ponovno ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da je 2020. prodao nekretnine povezanim osobama po cijenama koje su bitno niže od cijena po kojima je u istom razdoblju prodao nepovezanim osobama, pogrešan. Smatra da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Konkretno u obrazloženju pobijane presude, prema mišljenju tužitelja, uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda pravila postupka. Smatra da iz obrazloženja nigdje ne proizlazi što bi se trebalo smatrati bliskom osobom. Smatra da je manjkavo obrazloženje pobijane presude kada je u pitanju navodna razlika u cijenama koje bi postojale kada su u pitanju bliske osobe s kojima je sklapan ortatluk i nepovezane osobe s kojima su sklapani ugovori o kupoprodaji. Pozivanje prvostupanjskog suda, prema mišljenju tužitelja, na tablice koje su utvrđene od strane upravnih tijela je pogrešno. Smatra da je neophodno provesti vještačenje po vještaku građevinske struke. Isto tako smatra nezakonitim i dio presude gdje se ničim ne obrazlaže dio upravnog rješenja koji se tiče utvrđenja obveze PDV-a u iznosu od 7.529,78 kuna, koji se odnosi na iskazani PDV po ispravljenim računima, broj: 6/11/1 od 23. prosinca 2020., jer tužitelj porezni obveznik ispravak nije iskazao u podnesenom PDV obrascu, kao i dio rješenja gdje se tužitelju kao rashod nadziranog razdoblja nije priznao iznos poreza na promet nekretnina od 10.076,20 kuna, jer se trošak poreza uračunava u troškove nabave zaliha, odnosno u vrijednosti zaliha proizvodnje. Poziva se na članak 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ), kojim je propisano da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Predlaže da se navedena presuda poništi od strane Visokog upravnog suda, te za sastav žalbe potražuje iznos od 622,14 eura sa PDV-om.

4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je poreznim nadzorom, što je vidljivo iz zapisnika od 25. veljače 2022., utvrđeno da je tužitelj u nadziranom razdoblju prodao/otuđio tri stana S1, S2 i S3 temeljem ugovora o kupoprodaji kupcima iz Slovačke Republike, koji su cijenu navedenu u kupoprodajnom ugovorima u cijelosti i kupci isplatili tužitelju u 2020. Iz predmetnih kupoprodajnih ugovora proizlazi da je prosječna prodajna cijena stanova iznosila 19.254,32 kune/m[2] ili 2.553,00 eura. Isto tako je u nadziranom razdoblju tužitelj prodao/otuđio šest stanova, te jedan poslovni prostor temeljem ortačkih ugovora za cijenu koja je iznosila 6.065,19 kuna/m[2] ili 804,00 eura/m . Navedeni stanovi koje su ortaci stekli temeljem ortačkih ugovora po navedenoj cijeni od 804,00 eura/m[2] prodani su trećim osobama po znatno višim cijenama (po tri, četiri puta višoj cijeni) čime je narušeno načelo tržišnog natjecanja. Tom prilikom je utvrđeno da su cijene iskazane u tim ugovorima različite od onih koje su iskazane u izlaznim računima koje je tužitelj izdao navedenim ortacima. U postupku je utvrđeno da su stanovi prodani djeci odgovorne osobe tužitelja NŠ i SŠ (N i UŠ), a drugi stanovi su prodani PŠ, vjenčanom kumu NŠ (odgovornoj osobi tužitelja), te JŠ, majci NŠ i ČŠ, nevjesti NŠ (bratova supruga), a da je poslovni prostor caffe bar u prizemlju iste zgrade prodan OŠ, bratu NŠ, te da je jedan stan u zgradi prodan NŠ, odgovornoj osobi tužitelja. Dakle, suprotno tvrdnjama tužitelja u postupku je jasno utvrđeno i obrazloženo zbog čega se radi o povezanim osobama.

7. Odredbom članka 33. stavak 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. – dalje: Zakon) propisano je da se u slučaju isporuka dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom, te u slučaju postojanja financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika, kao i članova njihovih obitelji, vezan na temelju članstva upravljanja i vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu stavka 10. ovog članka, a ako je naknadna niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovog Zakona.

8. Prema članku 10. istog Zakona tržišnom vrijednosti smatra se ukupni iznos kojeg bi kupac ili naručitelj u trenutku isporuke dobara ili obavljanja usluge prema načelu nenarušavanja tržišnog natjecanja morao platiti isporučitelju dobara ili pružatelju usluga.

9. Kako je utvrđeno da vrijednost stanova po kojoj su stanove stekle povezane osobe iznosi 6.065,19 kuna/m[2] ili 804,00 eura/m , te da je ona znatno manja od tržišne prosječne vrijednosti stanova u iznosu od 19.254,32 kuna/m[2] ili 2.553,00 eura/m , odnosno kako je utvrđeno da je prosječna vrijednost poslovnih prostora većih od 101 m[2] u prosincu 2020. na području Općine Vir iznosila 11.634,90 kuna/m bez PDV-a, zakonito je porezno tijelo na razliku utvrđene iskazane vrijednosti nekretnina izvršilo obračun PDV-a predmetne nekretnine.

Što se tiče spornih računa, nadzorom je utvrđeno da je za 2021. po računima za stolice, balkonska vrata, stupove za ogradu, kapije od alu folije, opreme za kupaonice, staklenu vunu, građevinsko ljepilo, fuge itd., te uslugu dorade inox pulta, neutralni pult dogradnja, prijevoz do Samobora odbijen pretporez, iako stanovi u to vrijeme više nisu bili u vlasništvu tužitelja. Stoga je zakonito porezno tijelo tužitelju osporilo iskazani pretporez u 2021. Nadzorom poreza na dobit za 2020. porezno tijelo je pravilno tužitelju osporilo rashod koji se odnosi na trošak poreza na promet nekretnina, kako je to navedeno u poreznom rješenju.

10. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 12. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. – dalje: ZPD) propisano je da porezna osnovica iz članka 5. ovog Zakona uvećava se za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezu porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama.

11. Slijedom navedenog, prema ocjeni i ovoga Suda zakonito je porezno tijelo temeljem članka 7. stavka 1. točke 12. ZPD-a uvećalo osnovicu poreza na dobit s osnove skrivene isplate dobiti uvećane za porez na dohodak i obveze doprinose.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Naime, prihvaćajući sva činjenična utvrđenja javnopravnih tijela pravilnim, zaključio je da je prvostupanjsko tijelo dalo iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljio rješenje, a uz to je pravilno primijenio i mjerodavne odredbe materijalnog propisa zbog čega je tuženik odbio žalbu tužitelja. Dakle, prvostupanjski sud se bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela iscrpno navela i obrazložila, pozvao na njihovo obrazloženje, a u bitnom dao osvrt na sve tužbene razloge, ocjenjujući da tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenih propisa. Također valja dodati da prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio postupovne povrede koje bi u smislu članka 66. stavak 2. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke.

13. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan