Poslovni broj: Usž-2689/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HN (ranije: GN) iz [adresa], vlasnica obrta "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Domagoj Javorović, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška ulica 94, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-3213/2023-8 od 11. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-3213/2023-8 od 11. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/21-01/426, urbroj: 513-04- 22-2 od 30. studenog 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, klasa: UP/I-471-02/21-01/29, urbroj: 513-07-03-21-01 od 20. kolovoza 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 30. studenog 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. kolovoza 2021., kojim je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2019. u ukupnom iznosu od 742.074,92 kn, a i obračunate su kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza u iznosu od 42.925,55 kn.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužiteljica navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda arbitrarna, jer ne sadrži valjane, relevantne i dostatne razloge na kojima je sud utemeljio odluku.

Nastavno u žalbi tužiteljica dalje obrazlaže razloge zbog kojih smatra da porezno tijelo nije imalo osnove u postupku nadzora osporiti pravo korištenja odbijenog pretporeza u pobliže navedenom iznosu, a na temelju računa izdanih od društva Medium Moslavina j.d.o.o. i Inventivna rješenja d.o.o. Tužiteljica se protivi razlozima koje navodi sud u pobijanoj presudi, a zbog kojih prihvaća pravilnom ocjenu poreznog tijela da se usluge i roba od navedenih dobavljača smatraju prividnim pravnim poslom s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost kod izdavatelja računa, tj. ostvarivanjem prava na povrat poreza na dodanu vrijednost po tim računima, a posebno stoga jer se ni ne navodi kojim ispravama bi se moglo dokazati da su usluge i roba po navedenim računima obavljene, odnosno roba isporučena. Dodaje da navedeni računi sadrže sve propisane elemente, zbog čega ih je sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o računovodstvu trebalo ocijeniti vjerodostojnim ispravama.

Dalje u žalbi tužiteljica daje osvrt na način vođenja svoje poslovne dokumentacije i sastavljanja isprava, a u vezi ocjene što se smatra knjigovodstvenom, odnosno vjerodostojnom ispravom i teretom dokaza u odnosu na bitne činjenice daje osvrt na mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona. Tužiteljica posebno napominje da niti porezna tijela, a niti sud nisu obrazložili, a niti naveli razloge zbog kojih navedene isporuke smatraju prividnim pravnim poslom, tim više jer se ne navodi koji je drugi pravni posao prikriven, odnosno ne daju se za navedene zaključke jasni, dostatni i argumentirani razlozi. Tužiteljica u žalbi dodaje da je u cilju utvrđivanja pravog stanja stvari predložila provođenje daljnjeg dokaznog postupka, tj. provođenje dokaza vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke (poljoprivredne struke), a napominje da fotografije i inventurne liste koje je priložila uz tužbu sud nije s dovoljno pažnje razmotrio. Dodaje da je u konkretnom slučaju jedina isprava koja dokazuje da je usluga obavljena po ulaznom računu, br. 8/1/2019 od 17. svibnja 2019. za nabavu usluge izrade tehnološkog elaborata, upravo tehnološki elaborat koji se nalazi u poslovnoj dokumentaciji tužiteljice, a niti porezno tijelo činjenicu da elaborat postoji nije dovelo u pitanje. Dakle, tužiteljica u žalbi ističe da je primila ulazni račun, da je usluga obavljena, tj. nabavljena, a u izravnoj je vezi s budućim oporezivim transakcijama, što znači da su sve propisane pretpostavke ispunjene u vezi oporezivih transakcija poljoprivrede proizvodnje i prodaje poljoprivrednih proizvoda. S time u vezi tužiteljica se u žalbi poziva na pravnu stečevinu Europske unije u vezi tumačenja mjerodavnih odredbi propisa. S time u vezi navodi i konkretne odluke Europskog suda (npr. presuda donesena u predmetu C-153/11 Klub OOD, presuda donesena u predmetu, C-268/83 Rompelman), a koje sadrže relevantna stajališta o tumačenju mjerodavnog prava u vezi priznavanja prava na odbitak pretporeza, a sukladno tome je trebalo iznijeti razloge zbog kojih tužiteljici nije priznato pravo na odbitak pretporeza na temelju navedenih računa.

Tužiteljica dalje u žalbi navodi i druge razloge zbog kojih smatra da odluka o troškovima upravnog spora nije zakonita, jer sud nije odlučio o troškovima delegacije predmeta, a zbog čega je opunomoćeniku tužiteljice trebalo priznati pravo na trošak delegacije i dosuditi trošak izbivanja iz pisarnice sukladno podnesenom zahtjevu sukladno stajalištima iz recentne sudske prakse, neovisno o uspjehu stranke u postupku.

Zaključno, tužiteljica navodi da je pogrešno utvrđenje suda da knjigovodstvene isprave nisu vjerodostojne u smislu odredbi mjerodavnih propisa, a dodaje da s time u vezi sud nije dao valjane i relevantne razloge, što znači da je postupio protivno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a niti je dao valjane razloge zbog kojih je odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužiteljice, odnosno provesti vještačenje po vještaku financijsko-poljoprivredne struke te saslušati predložene svjedoke.

Dodaje da je dugi niz godina korisnik državnih subvencija, a da tijela prije isplate sredstava s osnove državnih subvencija obavljaju strogu kontrolu izvršenih radova, da bi se moglo ostvariti pravo na subvenciju, s time da stručna tijela za poljoprivredne radove koja su vršila nadzor prethodno isplati subvencija u poljoprivredi kod tužiteljice do sada nisu pronašla bilo kakve nepravilnosti, a što dokazuje da su poljoprivredni radovi koji su bili predmet knjigovodstvenih isprava i obavljeni.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu te odluči o predmetnoj stvari u skladu sa tužbenim zahtjevom, a da odluku utemelji na članku 74. stavku 2. ZUS-a, a da odluči i o troškovima postupka uključujući naknadu troškova delegacije punomoćniku. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani.

7. Iz podataka spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 20. kolovoza 2022. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2019. u naznačenom iznosu, uz obračun pripadajuće kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza.

8. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li porezno tijelo pravilno tužiteljici za 2019. osporilo korištenje pretporeza po ulaznim računima ispostavljenim od dobavljača Medium Moslavina j.d.o.o. i Inventivna rješenja d.o.o.

9. Prema članku 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: ZPDV) pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti, a porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. tog Zakona.

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužiteljice, vlasnice OPG-a, te obrta za poljoprivredu [obrt], od 1. travnja 2021. dana 29. srpnja 2021. proveden porezni nadzor, o čemu je dana 29. srpnja 2021. sastavljen zapisnik u kojem su pobliže navedeni utvrđeni propusti u poslovanju tužiteljice. Porezno tijelo je također obavilo porezni nadzor kod dobavljača, odnosno pravne osobe s kojom je tužiteljica poslovala, trgovačkim društvom Medium Moslavina j.d.o.o., o čemu je sastavljen zapisnik od 10. veljače 2021. Tijekom provedenog nadzora je izvršen uvid u knjigovodstvene evidencije o isporukama tužiteljici u 2019. i utvrđeno je da se te isporuke odnose na različite usluge i na kupnju sadnica jabuka, a da su usluge izvršene na zemljištima u vlasništvu tužiteljice, odnosno najmu. Također je izvršen uvid u ulazne račune i drugu poslovnu dokumentaciju tužiteljice za 2019., tj. u ulazne račune dobavljača Medium Moslavina j.d.o.o., koji se odnose na usluge vezane za poljoprivredne radove na zemljištima u vlasništvu, odnosno najmu tužiteljice. Tijekom provedenog nadzora je utvrđeno da tužiteljica i navedeni dobavljač ne posjeduju strojeve (tanjurače, buldožer i dr.) u popisu dugotrajne imovine za 2019., a niti ugovore o najmu tih strojeva, tj. ulazne račune za najam tih strojeva kojima bi se mogle izvršiti usluge napinjanja, ravnanja dubokog oranja – podrvanja (ringovanje), frezanja, čupanja stabala, krčenja i dr., a u ispostavljenim računima dobavljača tužiteljice nisu specificirani strojevi kojima su navedene usluge izvršene. Nadalje je tijekom provedenog poreznog nadzora izvršen pregled knjigovodstvene dokumentacije ulaznih računa koji se odnose na nabavu sadnica voćaka, a od dobavljača sadnica – Inventivna rješenja d.o.o., Velika Gorica, Šenoina 41, porezno tijelo je tražilo odgovarajuće podatke, odnosno primljene račune za kupljene sadnice jabuka, kao i Knjigu ulaznih računa, a od Državnog inspektorata, Područnog odjela granične Fitosanitarne inspekcije Zagreb, presliku prijave godišnje proizvodnje voćaka za 2018. i 2019. sa specifikacijom sorti voćnih sadnica jabuka kod poreznog obveznika Inventivna rješenja d.o.o. Nakon dostavljenih podataka i po uvidu u evidenciju o kretanju količina jabuka 2016., 2017. i 2018. utvrđeno je da jabuke Fuji na podlozi M- 9 kategorija CAC nema krajem 2018., a iz čega slijedi da navedena sorta jabuke u količini od 2200 komada nije prodana 31. prosinca 2018. Također je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da u knjigovodstvenoj evidenciji dobavljača tužiteljice Medium Moslavina j.d.o.o. ne postoji ulazni račun za stajsko gnojivo koji bi se odnosio na ispostavljeni račun broj: 30-01-91/211.2019, a niti navedeni dobavljač posjeduje osnovno stado na temelju kojeg bi mogao proizvesti stajsko gnojivo, a niti ima bilo kakve dokaze da je stajsko gnojivo nabavio od trećih osoba.

11. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena poreznih tijela da tužiteljica za odbitak pretporeza ne posjeduje vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju kojom bi dokazala da su navedene usluge izvršene, zbog čega je osnovano tužiteljici prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u naznačenom iznosu, jer je prethodno tome porezno tijelo ocijenilo da je tužiteljica postupila protivno članku 57. stavka 2. ZPDV-a. Dakle, u konkretnom slučaju je osnovano tužiteljici osporeno pravo na pretporez, jer je nakon izvršenog uvida u knjigovodstvenu dokumentaciju tužiteljice i knjigovodstvo njezinih dobavljača utvrđeno da uz ispostavljene račune ne prileže druge isprave, odnosno vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija. S obzirom da u takvoj situaciji, računi bez drugih vjerodostojnih isprava, sami za sebe nisu dokaz o tome da su usluge izvršene, odnosno dobra isporučena, u osvrtu na tužbeni prigovor, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u konkretnoj situaciji nije bilo nužno provesti očevid na terenu. Također je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da navedena društva, dobavljači koji su fakturirali usluge odnosno robu, duguju ili su u preplati poreza na dodanu vrijednost po izdanim računima. Zbog toga je pravilna i ocjena poreznog tijela da se usluge i roba od navedenih dobavljača, u smislu odredbi članka 12. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) smatraju prividnim pravnim poslom, s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost kod izdavatelja računa, odnosno ostvarivanja prava na povrat poreza na dodanu vrijednost po tim računima kod poreznog obveznika.

12. Dodaje se i da je rješenjem Trgovačkog suda, Stalna služba u Karlovcu, broj: 1 St-1894/2021-5 od 8. lipnja 2021. nad Medium Moslavina j.d.o.o. otvoren predstečajni postupak, a tim rješenjem su pozvani vjerovnici da u roku od 21 dan od dana objave rješenja prijave tražbine nadležnoj jedinici Financijske agencije. Tijekom nadzora je utvrđeno i da je opunomoćenik Medium Moslavina j.d.o.o. SN, otac tužiteljice.

13. Stoga, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjske presude. Ocijenivši da su zaključci i stajališta prvostupanjskog suda utemeljeni na podacima spisa predmeta, ovaj Sud utvrđuje da je pobijana presuda donesena na temelju pravilo i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Također je ovaj Sud ocijenio da prvostupanjski sud tijekom provedenog upravnog spora nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.

14. Sud je ocijenio da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude, a u bitnom tužiteljica u žalbi ponavlja iste razloge koje je već isticala i u tužbi te tijekom upravnog spora, o kojima je prvostupanjski sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge. Također je prvostupanjski sud naveo valjane razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužiteljice za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno da se saslušaju predloženi svjedoci i provede vještačenje po vještaku poljoprivredno-financijske struke, ocijenivši da je provođenje tih dokaza nepotrebno, jer se na temelju već utvrđenih činjenica i provedenih dokaza može donijeti pravilna i zakonita odluka.

15. Vezano uz žalbeni prigovor koji se tiče traženih troškova delegacije, o kojima prvostupanjski sud nije odlučio, dodaje se da je prvostupanjski sud dužan donijeti posebnu odluku kojom će priznati tražene troškove delegacije, jer je o tom trošku, iako je osnovan, sud propustio odlučiti.

16. Kako žalbeni razlozi kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

17. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužiteljica odbijena, to je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović