Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5261/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PĆ, zbog prekršaja iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pp-542/2024-3, od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog PĆ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni PĆ je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Požegi okrivljeni PĆ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te mu je temeljem članka 37. PZ-a izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni PĆ je, putem branitelja Velimira Galića odvjetnika u Požegi, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj u bitnome navodi da nakon što su djelatnici policije zaustavili okrivljenika isti je odmah rekao da ima jaku respiratornu virozu i da želi ići na vađenje krvi, no da to nije učinjeno nego je odveden na zadržavanje u policijsku postaju uz obrazloženje da ne smije bolestan voziti auto. Ističe da zbog jake viroze nije mogao obaviti alkotest pa je tražio vađenje krvi koje mu nisu omogućili. Također navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na navode okrivljenika iz žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio, zbog čega nisu osnovani navodi žalbe koji se odnose na povredu odredaba prekršajnog postupka.

6. Nadalje, neosnovani su navodi žalbe da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Okrivljenik je iznio svoju obranu pred sudom u kojoj je naveo kako su točni navodi iz prekršajnog naloga prema kojima je konkretne zgode upravljao vozilom i zaustavljen je od strane policije te je odbio podvrgnuti se testiranju alkotestom. Nadalje je okrivljenik naveo da je predložio vađenje krvi i urina no nije znao da se to može tražiti tek ukoliko nije zadovoljan rezultatom alkotesta, izrazio je žaljenje zbog prekršaja i zamolio ublažavanje novčane kazne.

6.1. Odredba članka 282. stavka 1. ZSPC-a propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutstva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.

6.2. Imajući u vidu citiranu odredbu zakona i obranu okrivljenika u kojoj je potvrdio da je odbio ponuđeni alkotest, iako je okrivljenik tražio vađenje krvi i urina, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio djelo prekršaja za koji se tereti. Okrivljenik je bio obvezan testirati se ponuđenim alkotestom od strane policijskog službenika, a ukoliko bi smatrao da postoje razlozi zbog kojih rezultat tog testiranja ne bi bio pravilan, mogao je tada tražiti vađenje krvi i urina, jer je odbijanjem ponuđenog alkotesta počinio djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a. Zbog svega navedenog, neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 900,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Valja naglasiti da je izrečena novčana kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa i blaža je vrsta kazne, jer zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima). Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a odredio u iznosu od 40,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.