REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6053/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 8. lipnja 2024., broj: Pp-1899/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog DD kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni DD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku petnaest dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu okrivljeni DD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura u koju se temeljem članka 40. stavka 1. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja od 8. travnja 2024. u 1,23 sati do 8. travnja 2024. u 17,00 sati kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, te je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka, temeljem članaka 138. i 139. PZ-a, u iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni DD je, putem braniteljice Blaženke Musulin odvjetnice u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, pravodobno podnio žalbu zbog odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka, u kojoj u bitnome navodi da sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na olakotne okolnosti, a izrekao je zaštitnu mjeru iako nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Okrivljenik ističe kako smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za ublažavanje novčane kazne temeljem svih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, on je nezaposlen, boluje od anksioznosti i depresivnog poremećaja izazvanih teškim obiteljskim neprilikama. Izrečena novčana kazna ugrozila bi njegovu egzistenciju jer ima dva kredita i ne radi, no u završnoj je fazi potrage za zaposlenjem u Sloveniji. Nastavno na to, okrivljenik navodi da mu je vozačka dozvola neophodna za rad i zaposlenje, bez koje neće moći raditi.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura koja je prvenstveno blaža vrsta kazne te je izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu, obzirom da zakon za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a predviđa novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, posebice imajući na umu da se radi o jednom od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama prilikom čijeg počinjena je utvrđena iznimno visoka koncentracija alkohola u organizmu od 2,00 g/kg s kojom je okrivljenik upravljao vozilom na cesti.
6.1. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će ovako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok navodi iz žalbe okrivljenika nisu okolnosti koje se u konkretnom slučaju mogu cijeniti kao naročito olakotne okolnosti koje bi učinile opravdanim primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma jer se radi o zaista teškom prometnom prekršaju i visokoj utvrđenoj koncentraciji alkohola u organizmu, zbog čega je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.
7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u gotovo minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.
8. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom članka 139. stavka 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj Sud i u tom dijelu odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu jer je stava da odmjereni iznos troškova postupka predstavlja iznos koji je u razmjeran složenosti i trajanju postupka, te koji neće ugroziti uzdržavanje okrivljenika.
8.1. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
