Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-264/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. RN ud. R iz [adresa], sada u SAD-u, 2. HN pok. R iz [adresa], 3. ČN pok. R iz [adresa], sada u SAD-u i 4. ON pok. R iz [adresa], sada u SAD-u, svih zastupanih po pun. Stipi Vuletiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: 1. GN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa skrbnik, IN iz [adresa], 2. VN iz (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. CN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (oni ad/2 i ad/3 zastupani po pun. Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima iz Imotskog), radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog sud u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Psp- 29/2024-17 od 17. prosinca 2024., 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog sud u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Psp-29/2024-17 od 17. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" Odbija se zahtjev tužitelja, koji glasi:

Tuženi su smetali tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine na [adresa], na način da su dana 2.9.1997. god. započeli i kasnije dovršili izgradnju pregradnog zida betonskim elementima, te su pregradili i srušili zajedničko stepenište u obiteljskoj kući stranaka na [adresa], koje stepenište vodi u podrum, kat i potkrovlje ove kuće, koji sada dijeli ulazno stubište stranaka na dva dijela i to na lijevu stranu širine 120 cm i destu širine 100 cm i to pregradnim zidom dužine 7,61 m te širine 19 cm, a koji je u stručnom vještvu vještaka Daria Vučka od 11.3.2002. god. u skici postojećeg stanja izgrađenosti označen žutom bojom, te su izgradili i stepenište za kat koje je na skici postojećeg stanja izgrađenosti označeno sa desne strane pregradnog zida te su na taj način onemogućili tužitelje u normalnom i nesmetanom dolaženju u podrum, kat i potkrovlje kuće, pa se tuženima nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja rušenjem pregradnog zida dužine 7,61 m te širine 19 cm, a koji je u stručnom vještvu vještaka Daria Vučka od 11.3.2002. god. u skici postojećeg stanja izgrađenosti označen žutom bojom i stepeništa za kat, koje na skici postojećeg stanja izgrađenosti označeno sa desne strane od pregradnog zida i izgradnju zajedničkog stepeništa sukladno postojećim originalnim nacrtima koji se nalaze u spisu predmeta, kako bi tužiteljima omogućili ulazak u kuću te uspostavu komunikacije za kat i podrum kuće, i predaja suposjeda predmetnog dijela nekretnine tužiteljima, te se tuženima zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužitelja u navedenom posjedu, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Dužni su tužitelji, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženicima ad/2 i ad/3 500,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče počev od dana donošenja odluke (17.12.2024. god.) pa do isplate.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuju tužitelji, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbe tužitelja dostavio je na odgovor tuženima.

Tuženici nisu odgovorili na žalbe tužitelja.

Žalba tužitelja nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite jer su uznemireni u mirnom posjedu stepeništa 2. rujna 1997. na način da su tuženici pregradili i srušili zajedničko stepenište u obiteljskoj kući stranaka na [adresa].

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

5. Ovaj žalbeni sud svojom odlukom pod brojem Gž-806/98 od 10. srpnja 1998. dao je uputu sudu prvog stupnja u pravcu otklanjanja svih nejasnoća u predmetnom postupku.

6. Sud prvog stupnja u ponovljenom postupku utvrdio je odlučne činjenice iz kojih neprijeporno proizlazi da su stranke a prije toga još i njihovi prednici podijelili građevinu na dva jednaka dijela, te da je ostalo nepodijeljeno isključivo hodnik položen u središnjem dijelu građevine u smjeru sjever i jug i namijenjen je bio isključivo u funkciju prostora za komunikaciju, bilo komunikaciju njegovom hodnicom bilo komunikacijom stepeništima (prema katu ili podrumu) koja su bila vezana sa tim prostorom hodnika.

7. U ovom postupku sud prvog stupnja osim iskaza saslušanih svjedoka te parničnih stranaka na raspolaganju je ima i skicu vještaka Daria Vučka koji je izradio svoj vještački nalaz 6. studenog 1997. koji je zatim u dopunskom nalazu potvrdio identična stanja kao i u prethodnom a koji dopunski nalaz je napravio 22. ožujka 2022.

8. Kako je u postupku bilo ključno raspraviti jesu li tuženici svojim ponašanjem samovlasno smetali postojeće posjedovno stanje tužitelja, a ovo stoga što iz stanja spisa i provedenog dokaznog postupka neprijeporno proizlazi da su stranke imale zajedničko betonsko stepenište koje su tuženici porušili, 2. rujna 1997., kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, nelogično bi bilo da su tuženici srušili stepenište koje je zajedničko i tužiteljima i tuženicima, ako se nisu prethodno dogovorili s tužiteljima da to učine.

9. Sud prvog stupnja nakon provedenog parničnog postupka zaključuje da su tuženici gradili u skladu sa sporazumom, dakle gradili na mjestima i na način na koji su temeljem stranačkog dogovora bili ovlašteni gradit, dakle da njihovo postupanje nije samovlasno i da ne predstavlja radnju smetanja suposjeda tužitelja.

10. Kod ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja a s obzirom da je postojao dogovor među strankama, ponašanje tuženika kritičnog 2. rujna 1997. ne bi se moglo okarakterizirati kao čin samovlasnog postupanja, a samim tim nije bilo ni smetanja posjeda odnosno suposjeda.

11. Zbog iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja u pogledu odluke o glavnoj stvari i u pogledu troškova parničnog postupka pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 27. ožujka 2025.

SUDAC

Arijana Bolanča