Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-3338/2024-4

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, Petrova 120, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1538/2019-54 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1538/2019-54 od 16. listopada 2024. godine tako da se sudi:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, da tužitelju DF, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.051,67 eura sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu iznosa od 227,96 eura.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, da tužitelju DF, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.085,27 eura sa zateznom kamatom od 16. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana“.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 900,91 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve pobliže navedeno u točci I. izreke pobijane presude.

2. Za više traženo za isplatu iznosa od 1,620,82 eura odbijen je tužbeni zahtjev (točka II. izreke).

3. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.158,48 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve pobliže navedeno u točki III. izreke.

4. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

5. Tužitelj izjavljuje žalbu u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev te je u odluci o parničnom trošku zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

6. Tuženik izjavljuje žalbu na odluku o troškovima postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a predlažući pobijanu odluku preinačiti sukladno navodima žalbe.

7. Na žalbe nije odgovoreno.

8. Žalba tužitelja je osnovana dok je neosnovana žalba tuženika.

9. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koju trpi poradi štetnog događaja od 7. veljače 2019. godine za koju je odgovoran osiguranik tuženika JF.

10. Suprotno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je isto i prethodio nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. U tijeku postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika. Sporno je pak među strankama postoji li doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja odnosno egzistira li podijeljena odgovornost stranaka i u kojem omjru te visina štete.

12. U odnosu na osnovu tužbenog traženja prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio, kako slijedi:

- da je vještak dr. Davor Mayer u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da su tužitelj (rođen **.**. godine) i sudionica ZF stradali u prometnoj nesreći, naletom osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao JF, a koji je osiguran kod tuženika;

- da je usporedbom utvrđenih ozljeda ZF koja je smrtno stradala u predmetnom štetnom događaju, s oštećenjima na vozilu utvrđeno da je ona u trenutku naleta bila nadolazećem vozilu okrenuta s desnom malo više leđnom stranom, u raskoraku, dijelom tijela iz gabarita vozila;

- da se dinamika naleta odvijala po tipu ulaznog čelnog naleta. Primarni kontakt uspostavljen je između nogu pješakinje i prednjeg krajnjeg dijela vozila. U nastavku je došlo do nadvijanja gornjeg dijela tijela na poklopac motora i udarac glavom o vjetrobransko staklo i prednji dovratni stup, uz rotaciju tijela oko uzdužne osi u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljki na satu i kontakt nižih dijelova tijela s blatobranom, a potom i lijevim retrovizorom, nakon čega je uslijedio odbačaj tijela i pad na tlo ispred i ulijevo od mjesta naleta (promatrano u smjeru kretanja vozila);

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Roberta Spudića i to iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je nakon konzultacija s vještakom sudsko-medicinske struke zaključio kako je oštećenica ZF u trenutku naleta bila na dolazećem vozilu okrenuta s desnom malo više leđnom stranom u raskoraku, dijelom tijela izvan gabarita vozila;

- da se tužitelj u trenutku naleta nalazio glavninom tijela izvan gabarita vozila (s izuzetkom desnog vanjskog ogledala) te je bio zahvaćen desnim vanjskim ogledalom, najvjerojatnije u području trupa, uslijed čega je bio odbačen i pao na tlo. Obzirom da je bilo nošenja tijela oštećenice s posljedičnim udarom glave u vjetrobransko staklo, da se može zaključiti da se nalet na oštećenicu dogodio na desnoj strani kolnika države ceste D-33, u odnosu na uzduž kolnika oko 18,5 m od PTM;

- da je nalet osobnog vozila na tužitelja bio na kolniku navedene državne ceste, oko 03 do 05 metara od desnog (istočnog) ruba kolnika. Tip naleta da ne omogućuje pouzdanu ocjenu naletne brzine sa sudskomedicinskog gledišta, ali da se empirijski može raditi o brzini oko 60 km/h. Ako se osobni automobil neposredno prije naleta kretao brzinom koju je imao u trenutku naleta prema nalazu sudskomedicinskog vještaka pri brzini od 60 km/h, a kako je tužitelj izašao izvan gabarita osobnog automobila osiguranika tuženika, tehničkim putem da se ne može utvrditi način i brzina kretanja tužitelja;

- da ako se oštećenica neposredno prije naleta kretala normalnim hodom, a obzirom na životnu dob (60 godina) mogla se kretati brzinom od oko 3,5 km/h. Opasnost za vozača osiguranika tuženika da je nastupila kada je oštećenica bila udaljena od mjesta naleta od oko 3,2 m, koje je mogla postići u vremenu od oko 3,3 s. Ako vratimo osobni automobil osiguranika tuženika unatrag, zaključiti je da se vozilo u trenutku kada je vozač osobnog automobila mogao uočiti oštećenicu u trenutku stupanja na kolnik, bilo udaljeno od mjesta naleta oko 55,1 m. Da je tada osiguranik tuženika reagirao prikočivanjem, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije naleta, jer je zaustavni put kočenjem iznosio oko 30,3 m. - da u situaciji ako je oštećenica neposredno prije naleta pretrčavala kolnik, mogla se kretati brzinom od oko 8,5 km/h. Opasnost za vozača osiguranika tuženika nastupila je kada je oštećenica bila udaljena od mjesta naleta od oko 3,2 m, koje je mogla postići u vremenu od oko 1,4 s. Ako vratimo osobni automobil osiguranika tuženika unatrag, utvrditi je da je vozilo u trenutku kada je vozač osobnog automobila mogao uočiti oštećenicu u trenutku stupanja na kolnik, bilo udaljeno od mjesta naleta oko 23,4 m. Da je tada osiguranik tuženika reagirao prikočivanjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije naleta, jer je zaustavni put kočenjem iznosio oko 30,3 m. U ovom slučaju nalet bi bio izbjegnut pri svim brzinama do 51,1 km/h. Praktički pri svim brzinama do 50 km/h.

- da prema priloženim fotografijama i Situacijskom planu prometne nesreće vidljivo da je kolnik pregledan i u pravcu, tako da su se osiguranik tuženika, tužitelj i oštećenica na vrijeme međusobno mogli uočiti na udaljenosti od oko 100 metara. Obzirom na preglednost kolnika na mjestu nastanka prometne nesreće do štetnog događaja ne bi došlo i pod uvjetom da su oštećenica i tužitelj propustili kretanje osobnom automobilu osiguranika tuženika. Prema prometnom znaku brzina kretanja na mjestu nastanka prometne nesreće da iznosi 50 km/h.

- da je u očitovanju na ročištu održanom 4. rujna 2024. vještak dipl. ing Robert Spudić naveo da se prometna nesreća dogodila po danu i obzirom na suhi i ravan kolnik supruga tužitelja i tužitelj mogli na vrijeme uočiti kretanje osobnog automobila na udaljenosti od oko 100 m. Isto tako, osiguranik tuženika da je mogao uočiti kretanje osoba po kolniku. Prema oštećenjima koja su nastala na vozilu te prema materijalnim tragovima ostalima na kolniku i čeonog naleta na suprugu tužitelja da proizlazi kako osiguranik tuženika s upravljačem nije pokušao izbjeći nalet skrećući u desno. Obzirom na širinu desne prometne trake od 2,8 m, a uzimajući u obzir širinu osobnog automobila sa uključena oba vanjska ogledala, mjesto naleta na suprugu tužitelja i tužitelja, da nije bilo tehničkih preduvjeta za prolazak osobnog automobila između tužitelja, da i njegove supruge. Obzirom na način kretanja vozila, mogućnost uočavanja te brzinu kretanja vozila i puta zaustavljanja osobnog automobila tehnički da bi bilo moguće da je vozač reagiranjem na kočioni sustav izbjegao nalet na suprugu tužitelja i tužitelja. Imajući u vidu materijalne tragove na kolniku osiguranik tuženika neposredno prije naleta nije kočio.

- da je vještak dr. Davor Mayer u usemnom očitovanju u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

13. Prihvaćajući u cijelosti nalaze stalnih sudskih vještaka dipl.ing. Robereta Spudića i dr. Davora Mayera, smatrajući iste objektivnim izrađenom u skladu s pravilima struke, cijeneći i iskaz tužitelja odnosno svjedoka - osiguranika tuženika JF i putnice u njegovom vozilu KF, sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj prelazio kolnik na mjestu kojem nije označen pješački prijelaz čime da je postupio protivno odredbi članka 124. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, dalje: ZOSPC). Ovom odredbom da je propisano da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku.

14. Isto tako, prema odredbi članka 131. stavak 1. ZOSPC da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

15. Polazeći od činjenice da je tužitelj postupio suprotno rečenim zakonskim odredbama ali uvažavajući i utvrđenje vještaka da do štetnog događaja ne bi došlo pod uvjetom da je tužitelj propustio kretanje osobnom automobilu osiguranika tuženika, to sud nalazi postojanje doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

16. S druge strane, da postoji i doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja također u omjeru od 50% a to iz razloga što je postupio suprotno odredbi članka 51. stavak 1. ZOSPC, prema kojoj je vozač brzinu kretanja vozila dužan prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, a što konkretno izostaje jer je osiguranik tužitelja prema utvrđenju vještaka prekoračio dozvoljenu brzinu kretanja na tom dijelu kolnika a utvrđeno je i to da bi nezgoda bila izbjegnuta u situaciji da je vozilo na tom mjestu dopuštenom brzinom. Također, u doprinos osiguranika tuženika da ulazi i utvrđenje vještaka da je obzirom na način kretanja vozila, mogućnost uočavanja te brzinu kretanja vozila i puta zaustavljanja osobnog automobila tehnički bilo moguće da je isti reagiranjem na kočioni sustav izbjegao nalet na suprugu tužitelja i tužitelja, a radnju kočenja nije poduzeo.

17. Prema stajalištu ovog suda u konkretnoj situaciji ne postoji doprinos treće osobe nastanku štetnog događaja, kako to tuženik tvrdi iz razloga što kretanje treće osobe, pok. supruge tužitelja, nije uzrokovalo nikakvu radnju osiguranika tuženika (vještak utvrđuje da nije volanom skrenuo udesno), a koja bi dovela do naleta na tužitelja. Dapače vještak je utvrdio da je tužitelj u trenutku naleta bio u gabaritima vozila osiguranika tuženika.

18. U odnosu na visinu tužbenog traženja sud prvog stupnja je utvrdio, cijeneći vještvo sudskog vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Gordana Makarića da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje desnog koljena i desnog gležanjskog zgloba;

- trpio je bolove jakog intenziteta jedan dan, slabijeg intenziteta dva dana i slabijeg intenziteta dvadeset dana time da sa kirurškog aspekta kod tužitelja nisu zaostale trajnije posljedice;

- da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna deset dana po dva sata dnevno i još deset dana po jedan sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove i radi odlaska u trgovinu;

- da je tužitelj kao izravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja razvio simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno sa elementima PTSP-a. Naime, da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresnog jednog potencijala u vidu opasnosti pod tjelesni integritet i život uz dodatnu spoznaju smrti supruge što modelira kliničku sliku;

- da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a zatim je trpio sekundari strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta tri dana, te potom umjerenog oscilirajućeg intenziteta dva tjedna. Po navedenom je trpio slabiji oscilirajući strah šest tjedana, a zaostao je i kasnije oscilirajući povremeni strah slabijeg intenziteta od situacija koje ga posijećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja duševne aktivnosti da su zaostale u opsegu od 5 %;

- da su se vještaci dodatno očitovali na ročištu, povodom prigovora stranaka te da je sud u cijelosti prihvatio da se vještak dr. Gordan Makarić usmeno očitovao na ročištu u kojem dijelu je ostao kod svojeg pisanog nalaza odnosno mišljenja te je dodatno naveo terapiju koju je tužitelj uzimao i sl. .

19. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je utvrđeno da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta članak 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 05/08 dalje ZOO) u vezi sa člankom 1046. ZOO-a. Stoga je na temelju izloženog utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za utužene vidove neimovinske štete i temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZPP-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

20. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja u vidu RTG snimanja, odlazaka na kontrolne i specijalističke preglede, uzimanja analgetika te nužnosti mirovanja te potom cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha imajući u vidu kako činjenicu nastanka štetnog događaja tako i činjenicu trajanje liječenja ali cijeneći i opseg zaostalih trajnih posljedica sud smatra primjerenom naknadu u iznosu od 2.200,00 eur, odnosno po odbitku nesporno isplaćenog iznosa od 477,80 eur, smatra primjerenom naknadu u iznosu od 1.722,20 eura.

21. Tužitelju da je za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 10 dana a zatim po jedan sat dnevno kroz daljnjih 10 dana. Imajući u vidu da niti nije sporno da je takva pomoć tužitelju pružana od strane nestručne osobe za jedan sat pomoći utvrđena osnovanom naknada u iznosu od 2,65 eur, odnosno iznos od 79,63 eura za 30 sati ove pomoći (čl. 223. ZPP u vezi s čl. 1095. ZOO).

22. Slijedom navedenog, tužitelju je utvrđen osnovanim iznos naknade štete u iznosu od 1.801,83 eura, a po odbitku doprinosa tužitelja u omjeru od 50% dosuđen mu je iznos 900,91 eura.

23. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09) i teče od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

24. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a imajući u vidu uspjeh tužitelja.

25. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na podijeljenu odgovornost stranka u postupku od 50 % : 50 %, ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer je žalbenim prigovorima tužitelja dovedena u pitanje zakonitost i nepravilnost pobijane presude u navedenom dijelu.

26. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je bez obzira na brzinu kretanja tužitelja i njegove supruge, pješakinje koja je ovom prilikom smrtno stradala, osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet na pješaka pri svim brzinama do brzine ograničenja na području koja je propisana na 50 km/h. U vještačenju se iznosi mišljenje da je naletna brzina bila 60 km/h uz pretpostavku da se ista brzina može smatrati i brzinom kretanja vozila prije naleta, budući da nema tragova kočenja. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja kolnik bio suh, potpuno ravan u oba smjera, da je bio dan, a promet nije bio gust za osiguranika tuženika, po shvaćanju ovog žalbenog suda nije bilo objektivne prepreke da na vrijeme uoči pješake i pravovremeno ih zaobiđe.

26.1. Slijedom navedenog, unatoč dobroj vidljivosti te smanjenoj gustoći prometa osiguranik tuženika nije pokušao izbjeći nalet na tužitelja i pješakinju uz njega, što dokazuje nepostojanje bilo kakvih tragova kočenja kojih nema ni prije mjesta naleta ni nakon njega. Ako se uzme u obzir činjenica da je brzina kretanja osiguranika tuženika bila veća od dopuštenih 50 km/h u naseljenom mjestu, po shvaćanju žalbenog suda, uzrok nesreće prouzrokovao je velikim dijelom osiguranik tuženika pa se doprinos tužitelja na štetu događaja može ocijeniti sa 10 %, a osiguranika tuženika sa 90 %.

26.2. Naime, tužitelj sukladno odredbi članka 131. stavak 1. ZOSCP-a je trebao propustiti vozilo koje je bilo u kretanju i ometati promet vozila na mjestu na kojem nije bio obilježen pješački prijelaz, odnosno postupio je protivno odredbi članka 124. stavak 1. istog zakona kojom odredbom je propisano da se vještak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku. Osiguranik tuženika pak postupio je suprotno odredbi članka 38. stavak 1. citiranog zakona odnosno nije obratio pažnju na pješake koji su se nalazili na kolniku, a također isti nije pravovremeno reagirao budući nije kočio, a uočio je i pješake, dakle, za navedeno je imao mogućnosti, a brzina vozila bila je veća od dopuštene.

27. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio relevantne činjenice u odnosu na tražene vidove štete te na iste valjano primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj je tužbeni zahtjev uredio u skladu s orijentacijskim kriterijima VSRH.

28. Radi svega iznesenog, valjalo je pobijanu presudu prvostupanjskog suda, a djelomično potvrditi u dijelu kojom je tužitelju dosuđen iznos od 900,91 eura, odnosno preinačiti dosudom daljnje naknade tužitelju, u iznosu od 150,00 eura što je sve radi preglednosti u cijelosti navedeno u izreci pod I. i II. ove drugostupanjske presude.

29. Dakle, presuda je djelomično potvrđena, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. odnosno djelomično preinačena sukladno odredbi članka 370. točka 3. ZPP-a.

30. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka. Kako je prvostupanjski sud pravilno obračunao troškove stranaka u postupku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), po kojoj je vrijednosti jednog boda 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) to je ovaj sud vodeći računa o uspjehu tužitelja u postupku istom dosudio parnični trošak u iznosu od 2.085,27 eura te je suđeno kao u točki III. ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić