REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4713/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja PANOEX d.o.o., OIB 30241118384, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, kojeg zastupa punomoćnik Goran Ružić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Ružić i Maja Sambolek Grahovec u Čakovcu, Uska 1/2, protiv tuženika AUTO KUŠAR j.d.o.o., OIB 56314379401, Lopatinec, I. G. Kovačića 16A, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damjanović, Golenko, Damjanović Barić u Čakovcu, R. Boškovića 23, radi isplate iznosa od 2.103,92 eur, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-21/2024-14 od 8. studenog 2024., 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-21/2024-14 od 8. studenog 2024. u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-21/2024-14 od 8. studenog 2024. u točki I. njezine izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Andreasa Varge iz Preloga, poslovni broj Ovrv-4950/2023 od 8. studenog 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.001,96 eur sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke presude ukinut je izdani platni nalog u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.001,96 eur sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke presude određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o pružanju usluge oglašavanja na informatičkom panou kojim se tužitelj obvezao postaviti reklamni pano u Čakovcu te na njega postaviti reklamnu pločicu s podacima za tuženika, a tuženik se obvezao plaćati iznos od 35,00 eur mjesečno. Sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, a da tuženik nije platio iznos od 2.103,92 eur pa je na temelju odredbe članka 604. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev na plaćanje, ali samo za pola iznosa jer su stranke ugovorile da će se plaćanje vršiti 50%, a 50% kompenzacijom.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

4. Protiv označene presude u točkama II. i III. njezine izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu. U žalbi navodi kako nije mogao postaviti tužbeni zahtjev na plaćanje kompenzacijom, jer s tuženikom nije postigao sporazum o plaćanju kompenzacijom, pa je zahtijevao isplatu za cijeli dugovani iznos. Stoga smatra da u tom dijelu odluka suda nije valjana. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 313,99 eur.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 2.103,92 eur na temelju Ugovora o pružanju usluge oglašavanja na informatičkom panou od 1. rujna 2017. (dalje: Ugovor).

9. Među strankama nije sporno da su u članku 3. Ugovora, ugovorile da će se plaćanje naknade u iznosu od 35,00 eur mjesečno vršiti 50% plaćanjem, a 50% kompenzacijom. Tuženikova obveza se sastojala u plaćanju naknade, te se smatra da je obvezu ispunio onako kako je ugovoreno. Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo (članak 166. stavak 1. ZOO-a).

10. Stoga, tužitelj u žalbi pogrešno smatra da je sud trebao utvrditi jesu li se stranke za vrijeme trajanja ugovora pokušale dogovoriti da se tužiteljeva tražbina djelomično naplati kompenzacijom i ako nisu na kome leži krivnja što nije došlo do kompenzacije. Naime, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosio nikakve tvrdnje da se dogovorena kompenzacija nije mogla provesti, pa se po službenoj dužnosti ne utvrđuje te činjenice.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke ugovorile i kompenzaciju. Odredbom članka 195. ZOO-a propisano je da dužnik može izvršiti prijeboj tražbine protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, a odredbom članka 196. ZOO propisano je da prijeboj ne nastaje čim se za to ispune pretpostavke, nego tek izjavom o prijeboju. Budući da je kompenzacija jedan od mogućih načina plaćanja tražbina vjerovnika, u slučaju da se ne ostvare zakonske pretpostavke za kompenzaciju, dužnik je u obvezi plaćanja dospjele tražbine vjerovnika, ali u konkretnom slučaju je na tužitelju bio teret dokazivanja da nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke za kompenzaciju.

12. Tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima postupka nije osnovana, s obzirom na to da je sud pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife i u tom dijelu donio pravilnu i zakonitu odluku.

13. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković