Poslovni broj: Usž-4006/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nera Panjkret, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, Garešnica, Vladimira Nazora 19b, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2615/2023-10 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2615/2023-10 od 10. rujna 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-102-05/23-01/52, URBROJ: 343-222/2-23/05 od 16. svibnja 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-102- 05/09-01/1896, URBROJ: 2103-33-214/2-22-13 od 17. lipnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je na njoj teret dokaza, a da je prvostupanjski sud odbio njezine dokazne prijedloge za saslušanjem ČT kao odgovorne osobe poslodavca i za njezinim saslušanjem. Ističe da je prvostupanjski sud trebao od poslodavca zatražiti ispravu na temelju koje ju je odjavio s Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje jer njoj nije uručena bilo kakva isprava, već joj je poslodavac usmeno priopćio otkaz ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga. Naposljetku navodi da je na opisani način povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, no uz zahtjev nije priložila dokaz o razlogu prestanka posljednjeg i pretposljednjeg radnog odnosa pa ju je tuženik zaključkom pozvao da dostavi dokaze u ostavljenom joj roku. Tužiteljica je u ostavljenom roku priložila dokaz o razlogu prestanka pretposljednjeg radnog odnosa, ali ne i dokaz o razlogu prestanka posljednjeg radnog odnosa. Tuženik je pokušao sam doći do istog od poslodavca, ali poslodavac nije dostavio odgovor, nakon čega je do istog pokušao doći i od Državnog inspektorata, koji je provodio nadzor nad poslodavcem tužiteljice, a Državni inspektorat se očitovao da je poslodavac izjavio da je tužiteljici prestao radni odnos na temelju pisanog sporazuma i predočio presliku Obrasca eM-2P o prijavi prestanka osiguranja tužiteljice u kojem je kao razlog prestanka svojstva osiguranice naveden sporazum radnika i poslodavca, zbog čega je zahtjev tužiteljice za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti odbijen.

8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.

9. Odredbom članka 48. stavka 1. točke 2. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18., 32/20. i 18/22. – dalje: ZTR) propisano je da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je na tužiteljici u smislu odredbe članka 47. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) bio teret dokaza da ispunjava uvjete za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Kako tužiteljica u ostavljenom roku nije podnijela dokaz o razlogu prestanka posljednjeg radnog odnosa, a iz očitovanja Državnog inspektorata i Obrasca eM-2P o prijavi prestanka osiguranja tužiteljice proizlazi da je isti prestao na temelju pisanog sporazuma, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je zahtjev tužiteljice za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti trebalo odbiti.

11. U odnosu na prigovor tužiteljice da sud bezrazložno nije prihvatio njezine dokazne prijedloge ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan jer je prvostupanjski sud odbijanje dokaznih prijedloga valjano i argumentirano obrazložio, a ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da se ispunjenje uvjeta za ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ne može utvrditi izjavama stranaka i svjedoka.

12. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj je radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom, a ne sporazumom kako je to navedeno u obrascu eM-2P o prijavi prestanka osiguranja tužiteljice ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan i prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda da tuženik raspolaže samo obrascem eM-2P o prijavi prestanka osiguranja tužiteljice u kojem je kao razlog prestanka radnog odnosa tužiteljice naveden sporazum, a tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da joj je radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom.

13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić