Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-411/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ŽJ iz [adresa] protiv tuženika: 1. CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB 02535697732, radi stjecanja bez osnove i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj O-15/2024-4 od 30. siječnja 2025., 28. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-15/2025-4 od 30. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja tužba u toj pravnoj stvari smatra se povučenom.
2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) u vezi s čl. 5. st. 1. ZPP-a nalazi u tome što je sud povrijedio odredbe u dostavi spornih podnesaka na odgovor tuženiku, pa je rješenjem bez suglasnosti tuženika na povlačenje svakako preuranjeno. Uz navedenu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 3. i 7. ZPP-a nalazi u tome što je sud obvezan odbiti raspolaganje stranaka, koja su u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala, a napose jer tužiteljica nije slobodno raspolagala sa svojim zahtjevom u postupku. Uz navedeno da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 82. ZPP- a jer sud po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka pazi da li je određena radnja poduzeta po stranci, odnosno da li se odnosnim podneskom pojavljuje stranka u postupku ili je radnju poduzela osoba, koja ne može u ovom slučaju kao stranka biti niti tužitelj, niti njezin zastupnik, niti punomoćnik, pri čemu prvotuženik ne može biti zakonski zastupnik zbog činjenice punoljetnosti tužiteljice dok ne može biti punomoćnik budući da je suprotnoj strani u parnici a niti obzirom na odredbu čl. 91. ZPP-a budući da to u ovoj stvari, obzirno vrijednost predmeta spora može biti samo odvjetnik, slijedom čega je morao postupiti po odredbi čl. 83. ZPP-a. Također da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. ZPP-a jer podnesak ne sadrži OIB stranke koja podnosi podnesak nadalje, bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.2. ZPP-a nalazi u tome jer je rješenje sumorno i neuredno. Uz navedeno, budući da je sud tužbu dostavio tuženicima na odgovor, a dan nakon toga nije dostavio obavijest o povlačenju iste, ostvarena je bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a nalazi u tome što je sporni neuredni podnesak, potpisan od tužiteljice na prisilan i prijevaran način, bez stvarnih podataka o pošiljatelju, koji zapravo krivotvoren na omotnici u kojoj su dostavljeni. Konačno, bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tome što rješenje ne korespondira sa sadržajem spisa odnosno dokazima u spisu. U žalbi u bitnom navodi da je prvotuženik, njezin otac zlorabio roditeljski autoritet, a i povjerenje te nedovoljno životno iskustvo, pa je izvršio psihički pritisak na tužiteljicu zahtijevajući od nje da naprosto potpiše predmet na dva podneska, koja je on unaprijed pripremio, a kojim da otkazuje punomoć odvjetniku Stjepanu Širiću koje punomoći ne samo da nema u ovom spisu nego do tog 27. siječnja 2025. istome nikada nikakva punomoć tužiteljica osobno nije potpisala niti izdala, budući da je tužbu podnijela kao što je već rečeno po zakonskoj zastupnici i majci, a koja je svrhu izdala predmetnom punomoćniku odnosno valjanu i na zakonu utemeljenu punomoć. Tvrdi da odnosne podneske nikada nije dostavila na prvostupanjski sud niti dostavila dostavu niti istih odobrila, tako da je prvotuženik u njezino ime neovlašteno ove podneske dostavio u spis.
4.Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak podredno dostaviti na uručivanje nadležnom državnom odvjetništvu prije svega prije nastavka parničnog postupka bez odgode.
5.Prvotuženik u odgovoru na žalbu osporava sve navode žalbe, budući da je tužiteljica osobno dana 27. siječnja 2025. povukla tužbu, pri tome ističe da se radi o neopozivoj i parničnoj radnji.
6.Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.
7.Žalba nije osnovana.
8. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 3. ZPP-a jer svaka stranka može slobodno raspolagati svojim zahtjevom, tako i tužiteljica može povući tužbu jer to nije u suprotnosti s propisima.
9. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 5. i 7. ZPP-a jer načelo saslušanja stranaka ne znači obvezu suda da svaku stranku sasluša već predstavlja obvezu suda da svakoj stranci pruži mogućnost sudjelovanja u postupku i očitovanje na navode protivne stranke, a što je u konkretnom slučaju tužiteljici i omogućeno.
10. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 82. ZPP- a jer je tužiteljica fizička osoba koja može biti stranka u postupku te ima parničnu sposobnost.
11. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. ZPP-a jer samo nedostatak osobnog identifikacijskog broja ne čini podnesak nepotpunim odnosno nerazumljivom na takav način da se po istom ne bi moglo postupiti.
12. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a jer rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, pa je isto moguće ispitati.
13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.
14. Naime, odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane.
15. Kako je prethodno navedeno, tužiteljica je izjavu o povlačenju tužbe dostavila u spis, za koje povlačenje nije trebao pristanak tuženika.
16. Povlačenje tužbe je jednostavna izjava volje stranaka glede pravne sudbine njezine tužbe. Radi se o procesnoj radnji tužiteljice kao stranke u postupku i baš jednostrane izjave volje glede daljnje pravne sudbine njezine tužbe, te povlačenje tužbe ima značaj slobodnog raspolaganja procesnim ovlaštenjima stranke.
17. Takva izjava proizvodi pravni učinak trenutkom njezina davanja, dok je rješenje suda u tome ima samo deklaratorno značenje.
18. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je povlačenje tužbe bilo pod uvjetom da tuženik isplati sporni iznos i da nije bilo osnove za donošenje pobijanog rješenja. Ovo iz razloga što je povlačenje tužbe jednostrana izjava volje stranke glede pravne sudbine njezine tužbe te povlačenje tužbe ima značaj slobodnog raspolaganja procesnim ovlaštenjima stranke. Takva izjava proizvodi pravni učinak trenutkom njezinog davanja.
19. Naime, polazeći od odredbe čl. 89. st. 1. ZPP-a radnje u postupku stranka poduzima osobno ili putem punomoćnika. Radnje u postupku što ih poduzima sama stranka imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzeo punomoćnik. Stoga je neodlučno je li izjavu o povlačenju tužbe dala stranka osobno ili putem punomoćnika.
20. Za dodati je da institut povlačenja tužbe u ovoj konkretnoj situaciji reguliraju odredbe čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a. Prema tim odredbama tužba se može povući bez pristanka tuženika ako se još nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (čl. 193. st. 1. ZPP-a), a ako se u raspravljanje upustio, tada se može povući uz pristanak tuženika (čl. 193. st. 2. ZPP-a). Upuštanje tuženika u raspravljanje, prema općeprihvaćenim stajalištima, nastupa podnošenjem odgovora na tužbu. Dakle, tim je trenutkom tuženik izrazio svoje pravno viđenje spora postupajući prema pozivu suda za davanjem odgovora na tužbu i sukladno odredbama čl. 284. i 285. ZPP-a.
21. Prema tome proizlazi da je tuženik nije podnio odgovor na tužbu, pa se time nije ni upustio u raspravljanje o zahtjevu. Pored toga tuženik u odgovoru na žabu ne protivi se povlačenju tužbe.
22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi a kako odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 28. ožujka 2025.
S U T K I N J A
Helena Vlahov Kozomara
