REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-11772/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Antoniji Golac, uz sudjelovanje Senke Višekruna, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EŠ, zastupanog po branitelju Mari Konjuhu, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl.10. st.1. toč.1. po čl.22. st.3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji ("Narodne novine" 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb pod klasa: 211-07/24-5/24938 od 11. rujna 2024., nakon održanog ročišta, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenik EŠ, sin E i G, rođen **.**.1975. u [adresa], adresa stanovanja: [adresa], državljanin: RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], VSS, liječnik, zaposlen u Petrovoj bolnici, plaće u iznosu od 2.200,00 eura, obiteljske prilike: oženjen, otac dvoje mljt. djece, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak: ne,

k r i v j e

što je 11. rujna 2024. u 18.20 sati u Zagrebu, u stanu, [adresa], počinio fizičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi GŠ na način da ju je tijekom nesuglasica oko financija uhvatio desnom rukom za vrat i odgurnuo, a zatim ju još nekoliko trenutaka držao za vrat te je u tom trenutku u sobu ušla njihova mljt. kćer DŠ, rođena **.**.2007. te je EŠ prestao s činjenjem prekršaja, što je kod supruge IŠ izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i prouzročilo povredu dostojanstva,

dakle, počinio fizičko nasilje nad svojom suprugom u nazočnosti maloljetnog djeteta,

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st.1. toč. 1. kažnjivo po čl. 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se temeljem citiranih propisa,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura (tisućustoeura)

II. Temeljem čl. 40. PZ-a, u svezi sa čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama PZ-a, okrivljeniku se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja od dana 11. rujna 2024. u 19:20 sati do puštanja na slobodu dana 12. rujna 2024. u 11:00 sati, kao 2 (dva) dana zatvora odnosno kao 79,64 eura, pa ima za platiti još 1.020,36 eura (tisućudvadeseteuratridesetšestcenti) novčane kazne.

Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu putem priložene uplatnice, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. – 5. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne putem priložene uplatnice, smatrat će se, da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III. te se okrivljeniku temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

izriče

zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema supruzi GŠ, s prebivalištem u [adresa], u trajanju od 5 (pet) mjesec. Zaštitna mjera stupa na snagu po pravomoćnosti ove presude, a povjerava se na provedbu Policijskoj upravi zagrebačkoj, VII Policijskoj postaji Zagreb, na čijem području žrtva nasilja u obitelji prebiva. U tom vremenskom periodu od 5 (pet) mjeseca okrivljenik se ne smije približiti supruzi na udaljenost manju od 20 metara. Nadležna policijska postaja će sukladno članku 10. do 15. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera (NN 28/19) koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije provoditi zaštitnu mjeru.

Temeljem čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenik je dužan postupiti u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, te ukoliko ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

IV. Temeljem čl. 139. st.3. u svezi s čl. 138. st. 2. toč.1. i 3.a Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura (stoeura) u korist Državnog proračuna u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, putem priložene uplatnice, jer će se u protivnom naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, PU zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb pod klasa: 211-07/24-5/24938 od 11. rujna 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik EŠ je, nakon što je doveden po policijskim službenicima VII policijske postaje Zagreb na sud dana 12. rujna 2024., naveo da razumije što mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom te da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret te se odrekao prava na branitelja. U svojoj obrani je naveo da ništa što je navedeno u optužnom prijedlogu nije točno osim činjenice da je suprugu odgurnuo, ali na krevet. U stvari, ona je prema njemu bila nasilna i htjela mu je oduzeti mobitel smatrajući da ju snima. Stavio je mobitel u hlače i ona mu je tada pokušavala uzeti mobitel iz hlača koje je i potrgala, a to je pokazao policijskoj službenici koja je došla povodom poziva radi obiteljskog nasilja. Dalje je iskazao da je suprugu morao odgurnuti jer je to bio jedini način da se brani, a nikada ju nije uhvatio za vrat da bi ju gušio, ali je ona je nakon odguravanja počela vikati: " DŠ, DŠ dođi on me tuče i snimaj ovo". Na navedeno, njegova maloljetna kćer je ušla u spavaću sobu gdje su se on i supruga nalazili. Onda je supruga rekla: "slikaj ovo!", a radilo se o crvenilu na prsima i tražila je broj policije. Nakon navedenog je otišao iz stana, bio je preko puta u maminom stanu i rekao je supruzi da ga pozove kada dođe policija. Smatra da je sve ovo inscenirano obzirom da uskoro kreće brakorazvodna parnica. Na posebno pitanje suca okrivljeniku da pojasni ulogu svoje mljt. kćer u ovom događaju, okrivljenik je naveo da njegova kćer DŠ nije nazočila niti mogućem gušenju niti odguravanju već je tek na poziv majke, tj. njegove supruge došla na vrata sobe.

3. Sudac je nakon iskazivanja okrivljenika pozvao na mobitel žrtvu nasilja u obitelji, Sandru Lipovača. Nakon što se ista javila na telefon, navela je da će pristupiti na sud dati svoj iskaz te se ročište prekinulo do dolaska iste.

4. Na sud su pristupile žrtva nasilja u obitelji Sandra Lipovača te braniteljica iste, odvjetnica Nataša Pećarević koja je navela da žrtva nasilja u obitelji Sandra Lipovača ne želi davati iskaz u nazočnosti okrivljenika obzirom na strah koji je pretrpjela radi događaja koji je predmet ovog postupka. Na navedeno je okrivljenik naveo da smatra da nema razloga da se njegova supruga osjeća ugroženo jer osim njega u sudnici su i dva policijska službenika. Sutkinja je izašla iz sudnice te na hodniku razgovarala sa žrtvom nasilja u obitelji IŠ te je ista navela da ostaje pri stavu da ne želi davati iskaz u nazočnosti okrivljenika.

5. U tijeku dokaznog postupka sudac je pročitao zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ser. br. [serijski broj], obavijest VII PP o podnošenju optužnog prijedloga upućena Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Podružnica Trešnjevka, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju svjedokinje IŠ, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac rizičnih faktora, izvješće o uhićenju, potvrda o prekršajnoj evidenciji za okrivljenika od 12. rujna 2024. te je dana 12. rujna 2024. donio rješenje temeljem čl.130. st.1. i st.2. toč.3. Prekršajnog zakona kojim je okrivljeniku odredio mjeru opreza zabrane približavanja supruzi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s istom prema supruzi GŠ, s prebivalištem u [adresa] te odredio da se okrivljenik ne smije približiti supruzi na udaljenost manju od 15 metara. Okrivljenik je pušten na slobodu te je postupak dalje nastavljen u redovnom postupku.

6. U daljnjem tijeku postupka sudac je ispitao žrtvu nasilja u obitelji, Sandru Lipovača.

7. Žrtva nasilja u obitelji Sandra Lipovača, nakon što je propisno upozorena na svoja prava, iskazala je da je kritične zgode bila s djecom vani radi vožnje biciklom i kada su se vratili, njen suprug je bio u stanu. Otišla je u spavaću sobu kako bi se presvukla i skinula je majicu te ostala u sportskom topiću. Djeca su bila u drugoj sobi, a njen suprug je bio isto u spavaćoj sobi te su počeli razgovarati o obvezama koje trebaju platiti, a odnose se na školarinu tj. pričali su hoće li to platiti jednokratno ili obročno. Njen suprug je u jednom trenutku rekao da neće platiti školarinu i počeo je hodati gore dolje po sobi. Njihova spavaća soba je dosta mala, ima ormar, krevet prolaz i prozor nasuprot ulaza. U jednom trenutku joj se učinilo da ju isti snima mobitelom te ga je pitala zašto ju snima, a nakon čega je stavio mobitel u džep. Ona je stajala ispred ormara radi presvlačenja i u jednom trenutku osjetila je da ju je suprug uhvatio tj. držao ju je jednom rukom ispod vrata, na predjelu dekoltea, iznad prsa, a ona se u tom trenutku izgubila jer nije znala što se događa i osjetila je da ne može disati. Oboje su stajali, a ona je počela vikati na engleskom: "Help! Call 911!", a zato jer su živjeli više godina u [adresa]. Tijekom njenog vikanja ušla je njihova kćer i rekla suprugu da prestane, na što je on maknuo ruku te je izašao iz sobe. Kada je ona izašla iz sobe, kćer ju je slikala te je osobno pozvala policiju u 18.26 sati u koliko je zabilježen poziv. Suprug je izašao iz sobe i pitao ju da li je zvala policiju i ona mu je potvrdno odgovorila i on je krenuo izlaziti iz stana sa spremljenom torbom. Na njeno pitanje kuda ide, on je odgovorio da ga nazove kad policija dođe. Po dolasku policije, razgovarali su s njom, pitali gdje je suprug, a ona im je odgovorila da je izašao te ga je nazvala kako joj je i rekao i on se vratio kako bi pričao s policijom. Djeca su bila na stubištu dok je policija pričala s njom. Na posebno pitanje suda žrtvi nasilja u obitelji, što se događalo nakon što je policija razgovarala s njom, ista je navela da je pozvala supruga i on je došao pred vrata stana te ga je policija uvela u stan, a nju je jedna policijska službenica odvela do djece koja su bila dolje u haustoru i tamo je pričala s DŠ, kćerkom, a nakon toga odveli su ih do službenog vozila i dali im da potpišu zapisnike. Na posebno pitanje suda žrtvi nasilja u obitelji je li išla kod liječnika, je li bilo ozljeda, ista je navela da nije išla, da su je policijski službenici pitali je li treba liječnika i ona je njima rekla da ne treba, tada su joj policijski službenici objasnili da se radi o obiteljskom nasilju. Pitala je što će se dalje događati, te su joj policijski službenici rekli da će suprug biti priveden, da je situacija ozbiljna i da se radi o nasilju u obitelji, a ona je pitala policijske službenike da li je potrebno da ga odvode, a oni su joj rekli da se radi o obiteljskom nasilju. Pitala je navedeno radi djece, jer su doživjela i vidjela cijelu situaciju. Na posebno pitanje suda žrtvi nasilja u obitelji, od kada je DŠ ušla u sobu do situacije kada su izašli iz sobe, koliko je to trajalo, ista je navela da je DŠ ušla i viknula ocu da prestane, nije trajalo dugo, možda jednu ili dvije minute. Na posebno pitanje suda žrtvi, od kad je ona viknula Help pa do ulaska DŠ u spavaću sobu, koliko je to trajalo, ista je navela da je ona viknula više puta Help te je navela da misli da je DŠ ušla brzo kada je ona počela vikati, ne zna koliko je to točno trajalo. DŠ je već bila našla broj policije i dala joj je kasnije kako bi istu mogla nazvati. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Maro Konjuh, čija punomoć je priložena u spis 19. rujna 2024., je pitao žrtvu nasilja u obitelji, gdje se nalazilo crvenilo koje je DŠ slikala, ista je navela da se isto nalazilo od grudi do vrata. Branitelj okrivljenika je dalje pitao žrtvu nasilja u obitelji, jesu li i u jednom trenutku ona i suprug padali ili su cijelo vrijeme tijekom sukoba stajali na nogama, ista je navela da su cijelo vrijeme stajali na nogama, a nalazila se u neposrednoj blizini kreveta te joj je isti bio potpora. Branitelj okrivljenika je dalje pitao žrtvu nasilja u obitelji, tko je prvi ušao u sobu, ona ili suprug, ista je navela da je suprug bio već u sobi kad se ona došla presvući. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, što je suprug radio u sobi kada je ušla u sobu, ista je iskazala da je sjedio na krevetu naslonjen na uzglavlje, nogama na krevetu, bila je čaša pored njega pa pretpostavlja da je prije toga jeo, a nakon toga nešto popio. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, je li imao mobitel u rukama kada je ušla u sobu, žrtva je navela da se ne sjeća u potpunosti da li je imao mobitel u ruci ili bilo što drugo jer na to nije obraćala pažnju. Sjeća se čaše, koju je tek poslije primijetila, i to zato jer ju je policija pitala je li suprug nešto pio, što ona nije znala, a tek je poslije primijetila malu vinsku čašu na stolu pored kreveta. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, je li zatvorila vrata od sobe kada je ušla u sobu, ista je navela da su vrata bila zatvorena jer je kćerka otvorila vrata kada je ušla u sobu. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, zna li gdje su ostala djeca bila kada je ona ušla u sobu, ista je navela da je DŠ bila u svojoj sobi, soba do spavaće sobe, a sin da obično bude u dnevnoj sobi jer su u tom stanu bili privremeno, jer on ni nema svoju sobu. Ne zna je li u međuvremenu DŠ izašla iz svoje sobe ili je li sin otišao do kuhinje koja se nalazi pored dnevne sobe.

Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, o čemu se radila prepirka oko školarine, ista je navela da ona već više od godinu i pol dana nema uvida u račune za koje smatra da su zajednički, a suprug smatra da su njegovi. U tom periodu učestalo je dolazilo do kašnjenja u plaćanju računa, a školarinu su prije plaćali jednokratno. Dok su živjeli u [adresa] radila je kao liječnica i privređivala, ali kada su se vratili u Hrvatsku dogovorili su se da ona privremeno ne radi već da brine o djeci za koje je ovaj povratak bio veliki šok, pogotovo kćerki koja je završila osnovnu školu u [adresa]. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, kada su se vratili u Hrvatsku, ista je navela u rujnu 2022. su se vratili u Hrvatsku i to na način da se s djecom zbog početka škole vratila u rujnu 2022., dok je suprug došao mjesec dana kasnije. Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji, odvjetnica Nataša Pećarević je navela da se protivi daljnjim pitanjima vezanim za povratak okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji s djecom u Hrvatsku jer nemaju veze s ovim događajem obzirom na protek vremena od povrataka do događaja koji je predmet ovog postupka. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, je li okr. bio taj koji je zagovarao povratak u RH, a ona i djeca su se protivili istome, ista je navela da joj nije jasno zašto to on pita. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, jesu li prije ovog događaja imali problema u braku, postoji li treća osoba, ista je navela da ne razumije pitanje. Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji je navela da žrtva neće odgovarati na pitanja vezana uz brak jer ista nemaju nikakve veze s činom nasilja koji je opisan u optužnom prijedlogu. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu nasilja u obitelji, kako su funkcionirale financije obzirom da nije radila, na što je ista navela da je plaćala kreditnom karticom, američki račun, i na istome nije bilo dovoljno novaca za plaćanje školarine. Na taj račun dolaze neki novci od rente nekretnine koju imaju u [adresa], ali isti nisu dovoljni za plaćanje računa, režija, odlazaka u trgovinu i slično, a i u [adresa] imaju kredit kojeg moraju redovito plaćati. Sve što je trebalo kupiti za kuću i što se tiče djece plaćeno je tom kreditnom karticom, a suprug je istom tom karticom plaćao svoje troškove. Branitelj okrivljenika je dalje pitao žrtvu, kod poziva policiji gdje je u tom trenutku bio suprug, ista je navela da je on iste sekunde izašao iz sobe, ali da je bio u stanu. Ona da je tada isto izašla i sobe i tamo je bila i kćerka DŠ, dala joj je broj policije i tada se vratila u svoju sobu sjela na krevet i nazvala policiju. Okrivljenik tada nije bio u spavaćoj sobi. Ona da je nakon toga izašla iz spavaće, on je još bio u stanu, ne zna točno što je radio jer u toj situaciji nije mogla sve pratiti. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu, bi li bilo točno da kad je suprug izašao iz stana a prije poziva policije, je rekla okrivljeniku ako bude dobar da neće zvati policiju i to na način da bi krenula za njim i otvorila vrata stana, žrtva je navela da to nije točno. Branitelj okrivljenika pita žrtvu, je li kod poziva policiji rekla istima da će ju čekati ispred zgrade, žrtva je navela da je tijekom poziva policiji rekla da su djeca u stanu, a oni su joj rekli da možda ih može pričekati ispred vrata stana, ali se nije točno sjećala. Navela je da nije išla nikuda ispred zgrade već je htjela prolaziti da li dolaze, kada je otvorila vrata stana, ona je vidjela da se policijska službenica penje, a drugi je dolazio liftom. Onda su ušle policijska službenica i ona u stan i drugi policijski službenik koji je došao liftom. Tada je ona rekla da su tu djeca da ne bi voljela da se o tome pred njima priča pa su djeca izašla iz stana, ali ne i van zgrade. Branitelj okrivljenika je dalje pitao žrtvu je li išla nakon ovog događaja u policijsku postaju, ista je navela da nije išla u postaju nakon ovog događaja. Branitelj okrivljenika je dalje pitao, je li policija sastavila zapisnik o ispitivanju svjedoka, na što je ista navela da se ne sjeća točno je li policija u stanu sastavljala zapisnik, ali se sjeća da je zapisnik potpisala dolje, izvan zgrade kod službenog vozila. Kada je došla kod službenog vozila policajka je još nešto dovršavala u zapisniku, tražila da joj se potpiše, a nakon razgovora s DŠ i nju je pitala da potpiše zapisnik kod službenog vozila. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu, nakon ovog događaja, je li ostala živjeti u tom stanu s djecom i čiji je to stan, žrtva je navela da je ostala živjeti u tom stanu i isti je vlasništvo suprugove majke. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu imaju li još neku drugu nekretninu, konkretno stan u [adresa], a na što se zz žrtve nasilja u obitelji usprotivila te navela žrtva neće odgovoriti na ovo pitanje. Branitelj okrivljenika je dalje pitao žrtvu u kojem stanu od događaja do danas stanuje njen suprug, ista je navela da ne zna gdje sad stanuje, već samo zna da je otišao u stan svoga brata, a to joj je poznato jer je sin otišao do njega. Sada ne zna gdje stanuje. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu, je li joj poznato da je suprug imao problema s wc-om u tom drugom stanu te da je zbog toga istu obavijestio da će privremeno preseliti u njihov zajednički stan u [adresa] u [adresa]. ZZ žrtve je ponovno navela da žrtva neće odgovoriti na ovo pitanje jer nema veze s predmetnim događajem. Branitelj okrivljenika je naveo da ovo pitanje ne ugrožava žrtvu te traži objašnjenje zašto na isto ne bi bilo odgovoreno. Sutkinja je navela da smatra da isto pitanje nije bitno, dok zakonska zastupnica žrtve smatra da je takvo pitanje sekundarna viktimizacija žrtve tim više što nikakve veze s ovim postupkom nema. Branitelj okrivljenika je pitao žrtvu da li ju je unatrag mjesec dana kontaktirala policija za postupanje nje prema ovdje okrivljenom, zakonska zastupnica žrtve je navela ponovno da ista neće odgovoriti na ovo pitanje. Odnosno, ako postoje neki dokazi vezani za ovaj postupak okr. osobno ima pravo priložiti spisu. Sudac je naveo da smatra da navedeno pitanje nije relevantno za ovaj postupak. Branitelj okrivljenika nije imao daljnjih pitanja za žrtvu te je stavio primjedbu na cijeli iskaz žrtve nasilja u obitelji.

7.a) Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji je istu pitala, je li ona na bilo koji način rukama primila okrivljenika, trgala mu hlače, bilo što radila, ista je navela da to nije učinila. Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji je istu pitala kako su stajali predmetne zgode, ista je navela da je stajala uz rub kreveta, odupirala se o rub i pokušavala stajati, a suprug je stajao nasuprot nje i držao rukom u predjelu prsa, ispod vrata. Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji je istu pitala je li osjećala strah, ista je navela da naravno da je osjećala strah, govorila je od šoka na engleskom i vikala Help, call 911. Nije znala broj za hitne pozive u Hrvatskoj. Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji nije imala više pitanja za žrtvu nasilja u obitelji.

8. Sud je pregledao fotografije žrtve nasilja u obitelji neposredno nakon predmetnog događaja, zaprimljene na ovom sudu 20. rujna 2024. te je iste pregledao i branitelj okrivljenika te ih je fotografirao.

9. Sud je nakon ispitivanja žrtve nasilja u obitelji, IŠ, obavijestio sve prisutne da je ispitivanje mljt. DŠ zakazano u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba dana 28. studenoga 2024. u 11.00 sati.

10. Sud je obavijestio sve nazočne na ročištu da će donijeti rješenje kojim se okrivljeniku produljuje mjera opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s istom prema supruzi GŠ, s prebivalištem u [adresa], na udaljenosti manjoj od 15 metara.

11. U Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ispitana je maloljetna DŠ, a ispitala ju je klinička psihologinja EŠE.

12. DŠ, maloljetna kćer EŠ i IŠ je u gore spomenutoj Poliklinici iskazala, a nakon što ju je psihologinja upoznala što će raditi i na koji način će teći razgovor. Pojasnila joj je da je ona psiholog te joj objasnila svoje zanimanje navodeći da kao psiholog razgovara s djecom o stvarima koje im se događaju u životu, te je važno da govori samo ono što joj se dogodilo, da govori istinu upoznajući ga sa pravilima o načinu na koji će razgovarati. Psihologinja je pitala DŠ je li zna zašto je tu, na što DŠ odgovara da zna, radi nekog obiteljskog nasilja, je li ga vidjela. Nadalje, psihologija je DŠ testirala o razlikovanju istine od laži te je konstatirala da DŠ dobro zna razlikovati istinu i laž. DŠ je navela da nakon događaja koji je predmet ovog postupka živi s bakom i djedom u stanu i s mamom i bratom. Čekaju da urede novi stan. Navodi da ne viđa tatu, da pohađa treći srednje i da joj teško, ali se drži. Psihologinja je pitala DŠ zna li o kojem događaju će razgovarati, DŠ je navela da zna. DŠ je opisala predmetni događaj: "ja sam bila u sobi, radila sam nešto svoje, mama i tata su bili u svojoj spavaćoj sobi, vrata su bila zatvorena, oni su razgovarali o nečemu što ja nisam čula ni slušala, onda su se pojačavali i bili su glasni, mama se počela derati: Call 911!, onda sam ja našla u mobitelu hrvatski hitni broj i došla sam u sobu vidjeti što se događa, vidjela sam da je tata imao ruku na području maminog dekoltea (DŠ pokazuje rukom predmetno područje), nakon toga je prestao i maknuo ruku, mama je htjela zvati policiju i ipak je pozvala malo poslije. Onda je mama htjela da uslika područje gdje je tata držao ruku. Onda je došla policija, prvo su mamu ispitali, a mama nije htjela da brat i ja slušamo pa smo otišli dolje. Onda je mene policija ispitala, potpisali smo nešto i to je to." Psihologinja kaže: ako sam dobro shvatila ti si bila u svojoj sobi, oni u svojoj sobi i svađali su se. DŠ odgovara da je tako. Kako si se ti osjećala dok su se oni svađali, kako si se ti osjećala? DŠ odgovara da joj se u početku nije činilo da se svađaju jako, ali kad su se počeli derati onda sam se zabrinula. Svađa baš nije česti događaj ali kad je mama počela vikati da zovem hitnu, onda sam naravno htjela vidjeti što se događa, i rekla sam tati neka prestane i on je onda maknuo ruku. Psihologinja pita: rekla si da su se derali, možeš li se sjetiti riječi? DŠ odgovara da se ne može sjetiti, da se stvarno ne sjeća o čemu su oni govorili, samo se sjeća da je mama vikala Call 911! Kad je ona to treći put rekla, ja sam našla broj hitne na mobitelu i ušla sam u sobu i rekla joj neka zove. Psihologinja pita DŠ jesi li ti nazvala hitnu ili si išla u sobu, DŠ navodi da ona nije nikoga zvala već je samo došla do sobe i rekla mami broj. Psihologinja pita DŠ: zašto nisi ti zvala, DŠ navodi da je mislila da nije moje da zovem, nisam znala što se događa, nisam znala o čemu razgovaraju. Mama je poslije nazvala. Je li bilo još nekoga u stanu osim tebe. DŠ navodi da je bio brat, ali on nije bio u mojoj sobi niti je ulazio u sobu mame i tate, on je igrao igrice u dnevnoj sobi. Psihologinja pita DŠ: možeš li mi detaljno opisati ovaj dio kada si ušla u njihovu sobu? Što je tko govorio? Gdje su se nalazili? Gdje si ti bila? DŠ navodi: kad sam ja ušla tata je bio pored radijatora blizu prozora, mama blizu kreveta, pored tate. Kad sam ja ušla tata je imao ruku blizu maminog vrata, taj dio je bio sav crven, a onda kad sam ja rekla da prestane, on je odmah digao ruku i on je koliko se sjećam izašao iz sobe i mama je gledala broj. Sjećam se da je imao ruku kod njenog vrata. Psihologinja pita DŠ: jesu govorili nešto u tom času, kako ti je to izgledalo. DŠ navodi da se ne sjeća. Psihologinja pita DŠ: kad si ti rekla da prestanu, onda je tata maknuo ruku? DŠ navodi da je tako. Psihologinja pita DŠ što se dalje događalo? Što su govorili? DŠ navodi da je mama tražila broj policije, on je otišao iz sobe, ne znam gdje je otišao, a mama je nazvala policiju. Psihologinja pita DŠ tko je sve tada bio u stanu, DŠ navodi da zna da su bili ona, brat i mama, a za tatu ne zna gdje je bio. U jednom trenutku je izašao iz stana i ne sjećam se jel se vratio i kada se vratio. Sjeća se da je ispred zgrade bila policajka s tatom, a u to vrijeme je i nju ispitala jedna policajka. Psihologinja pita DŠ vratila bih se na onaj dio kada si rekla da ti je mama rekla da ju slikaš, kad se to dogodili. DŠ navodi da misli da je mama najprije zvala policiju i da je onda htjela da ju ona uslika ili je možda bilo obrnuto, ne znam što je bilo prvo. Mama je nosila na sebi nešto sportsko jer smo prije događaja bili na biciklima, taj dio je bio crven i ona je rekla da ja uslikam i ja sam uslikala. Jel tata bio prisutan kad si slikala, DŠ navodi da je bio prisutan. Psihologinja pita DŠ je li nešto govorio, DŠ navodi da nije ništa rekao. Psihologinja pita DŠ: kako su ti djelovali mama i tata? DŠ navodi: Mama je bila vrlo zabrinuta, počela je plakati. Za tatu ne znam jer ga nisam vidjela baš, u jednom trenutku je bio u stanu, a jednom je izašao iz stana ali ne znam kada. Nije plakao niti ništa. Psihologinja pita DŠ: kako si se ti osjećala. DŠ navodi da je njoj i bilo isto jako strašno i ja sam nakon toga počela plakati. To je bilo baš ružno i nismo to očekivali. Psihologinja pita DŠ: kako je prije bilo, budući niste to očekivali? DŠ navodi da su roditelji imali neke normalne svađe u braku, ali nikada nije bilo nešto da se fizičko dogodilo kao što je ovdje i nikada nismo trebali zvati policiju zbog svađe i nikada nije bilo ovako fizički. Psihologinja pita DŠ: kako to da ne viđaš tatu? DŠ navodi da nekako ga od tog događaja nije viđala, a on je pitao za nju. Od događaja ga ne želi ga vidjeti, a tata je slao poruke da bi negdje našli, ali ona ne želi to. Psihologinja pita DŠ: možeš li još jednom ponoviti položaj roditelja u sobi kada si ušla u istu. DŠ navodi: u sobi inače na jednoj strani ima veliki ormar, tata je stajao pored radijatora, naslonio se, mama je sjedila ili možda stajala kod kreveta i bili su baš blizu. Mama je bila baš u blizini kreveta, tata kod radijatora i prozora. Bili su baš jako blizu. Psihologinja pita DŠ: kako su tata i mama bili okrenuti u trenutku kada si ušla u sobu. DŠ navodi da koliko se sjeća, mama je sjedila u kutu kreveta, a tata je stajao pored nje. Psihologinja pita DŠ: je li bio kakav fizički kontakt, DŠ navodi da ne, ali nije vidjela. Sjeća se samo da je tata imao ruku na vratu od mame. Psihologinja pita DŠ: je li to bio neki drugi događaj, DŠ navodi da nije drugi događaj već da je vidjela kako tata drži ruku na vratu mami te da je mama vikala pomoć i 911. Psihologinja pita DŠ: nije mi baš jasno pa ćemo se vratiti na taj događaj te DŠ ponovno navodi da je mama vikala da zovem "nine one one", 911, dok sam ja još bila u sobi, dok je ona to treći put rekla ja sam došla i vidjela da se to događa. Psihologinja pita DŠ: kad si prvi put ušla u sobu, što si vidjela. DŠ navodi da je vidjela kako stoje tako i kako tata ima ruku kod vrata. Psihologinja pita DŠ: sad si mi rekla da si vidjela kako stoje i da tata ima ruku na vratu, a prije si mi rekla da je mama sjedila na krevetu i da su se dodirivali nogama. DŠ navodi da što se tiče točnog položaja, da nije sigurna, ali je sigurna da je tata imao ruku na vratu mame. Psihologinja pita DŠ: kada je mama zvala policiju, gdje je bio brat, a gdje ti, gdje ste se nalazili. DŠ navodi da su oni na četvrtom katu i mama im je rekla da ne želi da oni slušaju njezin razgovor s policijom i da su brat i ona zajedno sišli dolje u stubište. To je trajalo 10-ak minuta, a nakon toga je policija ispitala nju i mamu, a bili su baš ispred ulaza u zgradu. Brat nas je čekao u stanu gore, jer mama nije htjela da sluša, jer ionako ništa nije vidio. Psihologinja pita DŠ: jesi li bila prisutna dok je mama zvala policiju. DŠ navodi da je bila prisutna, da misli da je bila u svojoj sobi. Psihologinja pita DŠ: a gdje bila mama, ona je bila iza, dok je brat bio u dnevnoj sobi, misli. Psihologinja pita DŠ: je li brat ikako došao u sobu, DŠ navodi da nije. Psihologinja pita DŠ: gdje je bio tata dok je mama zvala policiju, dok ste ti i brat išli dolje. DŠ navodi da nije sigurna, zna da su ona i brat išli dolje, misli da je on bio u stanu u to vrijeme, ali misli da je u jednom trenutku izašao iza stana jer su ga ona i brat vidjeli da ide gore u stan. Tata im se nije tada obratio. Psihologinja pita DŠ: kad je došla policija, što se dalje događa, tko odlazi a tko dolazi. DŠ navodi da su ona i brat išli dolje u stubište, tata je odlazio i dolazio, a pretpostavlja da je bio u stanu kada je došla policija. Psihologinja pita DŠ: jesi li vidjela tatu, jesi li sigurna? DŠ navodi da ne zna točno kada je tata izašao, ali zna da je izlazio iz stana. Psihologinja pita DŠ: je li misliš ili si sigurna da je tata izlazio, a DŠ navodi da pretpostavlja da je izlazio jer ga je vidjela da se vraća u stan. Psihologinja pita DŠ: Kako si došla do broja hitne službe, kako si saznala. DŠ navodi da je na Google ukucala samo broj hitne službe i izbacilo joj je 911, ali nije ona zvala već je mama zvala. Psihologinja pita DŠ: rekla si da je mama nosila sportsku odjeću, možeš li mi reći gdje ste bili i koliko ste ostali. DŠ navodi da su ona brat i mama išli oko sat vremena biciklom. Psihologinja pita DŠ: je li bilo toplo, DŠ navodi da se ne sjeća iskreno. Psihologinja pita DŠ: kad ste došli doma, tko je bio doma, je li bio prazan stan. DŠ navodi da se ne sjeća. Psihologinja pita DŠ: koji je razlog da ne vidiš tatu više. DŠ navodi da je razlog to što se dogodilo, bilo bi joj čudno, glupo joj se pretvarati da je sve normalno i da idu jesti kolače, nakon ovog događaja. Iskreno meni je malo lakše da se ne moram o tome brinuti, da ne moram misliti na to.

13. Branitelj okrivljenika je, nakon dostavljenog transkripta video zapisa ispitivanja svjedokinje, maloljetne DŠ, sudu dostavio očitovanje u kojem je u bitnome naveo da smatra da transkript nije sačinjen onako kako se transkripti trebaju sačinjavati te da isti sadrži niz različitosti u odnosu na sadržaj same snimke ispitivanja. Smatra da iz cjelokupnog iskaza svjedokinje DŠ proizlazi da ista ne navodi da bi okrivljenik ikada rukom za vrat uhvatio ili uopće dodirnuo oštećenu.

14. Na ročištu zakazanom za 19. ožujka 2025. okrivljenik EŠ je naveo da zbog mjere koju je imao od strane ovog suda duže vremena nije živio na adresi na kojoj je prijavljen, a to je [adresa]. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Maro Konjuh je naveo da nema ništa za dodati obrani okrivljenika koju je isti iznio pred ovim sudom dana 12. rujna 2024., te je dodao da se iz dokaza koje prilaže spisu, a potvrda o stanju vremena koju je izdao DHMZ dana 19. studenoga 2024. može vidjeti da je bio sunčan dan, a kako su i sama oštećenica i maloljetna kćer iskazali išli su prije predmetnog događaja na bicikliranje, te je isto crvenilo nastalo od sunca, obzirom na trag odjeće i pravilnost crvenila. Zakonska zastupnica žrtve nasilja u obitelji je navela da je pretpostavka što je iznio branitelj jer i žrtva i kćer su iskazali da je žrtva skinula gornju majicu tek kad je došla kući zbog čega se nalazila u spavaćoj sobi i ostala u donjoj majici, a na slikama se vide otisci prstiju. Radi se o gospođi u srednjim godinama i majci dvoje djece koja sigurno ne bi bicklirala u grudnjaku, kako navodi okrivljeni. Branitelj okrivljenika je iskazao da obrana ni u jednom trenutku nije navela da bi oštećena vozila bicikl u grudnjaku. Obzirom na službeni podatak o temperaturi tog dana, jasno je da osoba uslijed fizičke aktivnosti sasvim sigurno nije zakopčana do grla. Iz samih fotografija laiku je vidljivo da je crvenilo posljedica izlaganja suncu, a da ne postoje nikakvi tragovi bilo prstiju bilo ruku koji bi na taj način bili prepoznatljivi. No obzirom da oštećena strana dovodi u pitanje navedeno, obrana, iako smatra da je i laičkim pogledom moguće utvrditi relevantne činjenice, opreza radi predlaže da se u postupku provede vještačenje po vještaku medicinske struke, bilo traumatologu, bilo dermatologu ili pak kombinirano, a sve na okolnosti nastanka crvenila na predmetnim fotografijama. Pritom se želi navesti da je prva fotografija snimljena u hodniku, dok je druga snimljena poslije toga u kupaoni, te je na istoj crvenilo, čini se, malo izraženije, a što jasno upućuje da razlika između ta dva crvenila ukoliko postoji, nikako nije mogla poteknuti od okrivljenog jer je isti tada već napustio stan, odnosno u svakom slučaju njihova je interakcija prestala prije fotografiranja. Povrh svega iznesenog drže da je navedeno crvenilo u konačnici potpuno irelevantno za ovaj postupak jer se nalazi u predjelu prsišta, a niti jednim dijelom se ne nalazi u području vrata, a sve obzirom je u ovom postupku je inkriminiran na fizičko nasilje hvatanje za vrat, a koje postupanje su izrijekom opovrgle i oštećena i zajednička kćer okrivljenika i oštećene. Zakonska zastupnica oštećene je iskazala da su navodi branitelja u potpunoj suprotnosti sa svim činjenicama koje su utvrđene u ovom postupku, sa iskazima žrtve i maloljetne kćeri stranaka, s onime što je jasno vidljivo na fotografijama koje se nalaze u spisu i jedino sa čime se žrtva može usuglasiti je da je crvenilo kao takvo potpuno irelevantno obzirom da je u ovom postupku relevantan čin nasilja koje je okrivljeni izvršio na način upravo kako je to opisala žrtva i upravo onako kako je to jasno detaljno i razlučno iskazala zajednička maloljetna kći stranaka. Branitelj okrivljenika je predložio da okrivljenik pokaže hlače koje su potrgane predmetne zgode na što okrivljenik kreće predočiti dokaz sudu, ali zakonska zastupnica oštećene je navela da sud o tome nije još odlučio, te da se protivi tom dokazu u predlaže da se branitelj okrivljenika počne prema njoj korektno ponašati kao prema kolegici i ženi. Branitelj okrivljenika je predložio da se točno kronološki unese kao je zakonska zastupnica oštećene reagirala navodeći okrivljeniku da prestane mahati hlačama iako je okrivljenik sasvim pristojno krenuo pokazivati hlače, te je zakonska zastupnica oštećene rekla da se to nigdje ne spominje, a nakon što joj je sud predočio da se isto navodi prilikom davanja obrane okrivljenika. Zakonska zastupnica oštećene se i dalje protivila o pokazivanju bilo kakvih hlača jer sud nema saznanja o kakvim se hlačama radi, jesu li tada bile na okrivljeniku, jesu li to uopće te hlače, te da je to sasvim irelevantno. Branitelj okrivljenika je iskazao da navedeni prigovor zz oštećene se odnosno na vjerodostojnost dokaza, a ne dopustivosti istog, pa nema nikakve zapreke da okrivljeni sudu predoči predmetne hlače, a vjerodostojnost dokaza ovlašten je utvrđivati jedino sud te je naveo da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu okončanje postupka.

15. Sud je donio rješenje da se odbija dokazni prijedlog branitelja okrivljenika da okrivljenik predoči hlače koje su potrgane jer tijekom postupka nije utvrđeno o kakvim se hlačama radi.

16. U završnoj riječi branitelj okrivljenika je iskazao da u provedenom postupku ničim nije dokazano da bi okrivljeni počinio inkriminirani prekršaj i to iz prostog razloga što sadržaj inkriminacije, konkretno hvatanje i držanje za vrat ne navodi nitko u postupku, pa tako ni oštećena ni njena kćer. Iz ovog razloga u ovom postupku nije moguće donijeti bilo kakvu drugu odluku do li oslobađajuću. Pored navedenog ukazuje se na suprotnost u iskazima oštećene i mljt. DŠ u odnosu na dio ključne dinamike odvijanja događaja gdje mljt. DŠ kao navodni očevidac fizičkog nasilja izrijekom navodi da je majka u tom trenutku sjedila na krevetu, dok je žrtva u svom iskazu pred ovim sudom izrijekom navela da ni u jednom trenutku nije bila na krevetu. Navedena proturječnost sama po sebi je tolikog značaja da u najmanju ruku budi sumnju u ono što iskazuju ove dvije svjedokinje, a što je i bez uvodno naznačene okolnosti dovoljno da sud i po načelu "in dubio pro reo" može donijeti jedino oslobađajuću presudu. Slijedom iznesenog, predlaže se okrivljenika osloboditi od prekršajne odgovornosti u ovom postupku.

17. Zakonska zastupnica oštećene u svojoj završnoj riječi je navela da je u ovom postupku nesporno je utvrđeno da je okrivljeni počinio djelo koje mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom od 11. rujna 2024. Težina počinjenog djela vidljiva je u posljedicama koje su kod žrtve zaostale, a koje su bile vidljive policijskim službenicima, zbog čega je bilo potrebno u ovom postupku donijeti adekvatne mjere opreza. Okrivljeni je počinio sve oblike obiteljskog nasilja od psihičkog, fizičkog nasilja, a i nakon počinjenog djela omalovažavao je i uznemiravao žrtvu na način da je umanjivao njezino stanje, strah i uznemirenost koje su posljedica upravo njegovog postupanja. Djelo je počinjeno u prisutnosti maloljetnog djeteta koja je bila svjedokom samog događaja, te se zbog toga radi o osobito teškoj kvalifikaciji djela nasilja u obitelji. Zbog svega navedenog predlaže se okrivljenog proglasiti krivim i kazniti ga sukladno zakonu.

18. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika kao i provedeni dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu, temeljem ispitivanja žrtve nasilja u obitelji, MŠ te svjedokinje samog događaja, kćerke okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji, mljt. DŠ, sudac smatra da je okrivljenik počinio djelo prekršaja opisano u izrijeku presude. Stoga sutkinja smatra utvrđenim da su u ponašanju okrivljenika kritične zgode ostvareni svi elementi bića prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret, stoga je oglašen krivim i kažnjen kao u izreci presude. U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenik predmetne zgode počinio fizičko nasilje u obitelji nad svojom suprugom IŠ primajući uslijed nesuglasica za vrat i odgurujući, te još nekoliko trenutaka držeći za vrat, a svemu je nazočilo njihovo zajedničko maloljetno dijete, DŠ, a što je kod iste izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva. Svjedokinja-žrtva nasilja u obitelji, Sandra Lipovača je svjedočila detaljno, životno i uvjerljivo kao i njihova zajednička kćer, DŠ. Sud je također mišljenja da je iskaz svjedokinje IŠ dan detaljno, životno, uvjerljivo i konzistentno uz adekvatnu emocionalnu pratnju, dok s druge strane okrivljenik nastupa s negativnim stavom uz uvjerenje da je u pravu, odnosno da nije bilo sukoba, minorizirajući djelo prekršaja. Kćerka DŠ je svjedočila o samom događaju u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te je i ona iskazivala detaljno i uvjerljivo, sukladno dobi, dobro se sjećala događaja.

19. Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona, pa je sutkinja okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenila činjenicu da do sada nije prekršajno kažnjavan uvidom u priloženu prekršajnu evidenciju, stoga je sutkinja istome za prekršajno djelo u izrijeku presude izrekla minimalnu novčanu kaznu propisanu Zakonom, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

20. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja prema supruzi GŠ u trajanju od 5 (pet) mjeseci. U tom vremenskom periodu od 5 (pet) mjeseci okrivljenik se ne smije približiti supruzi na udaljenost manju od 20 metara.

21. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka i to paušalnu svotu, koja je odmjerena obzirom na složenost i trajanja postupka.

Zagreb, 27. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Senka Višekruna

Antonija Golac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenome: EŠ, [adresa]

2. branitelj okr.; odvjetnik Maro Konjuh, Zagreb, Palmotićeva 80

3. tužitelju, PU zagrebačka, VII policijska postaja Zagreb

4. žrtva nasilja u obitelji: Sandra Lipovača, [adresa]

5. Zakonska zastupnica žrtve: odvjetnica Nataša Pećarević, Zagreb, Martićeva 5

6. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Trešnjevka

7. pismohrana-ovdje