REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-2194/2024-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VJETROELEKRANA JELINAK d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Zrinsko-Frankopanska 64., zastupan po opunomoćeniku Marinu Vukoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Fabijanić, Mirošević i Vuković d.o.o., Zagreb, Gundulićeva ulica 40., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektor lokacijskih dozvola i investicija, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20., zastupan po opunomoćenicima NM, dipl.iur. i HM, univ.bacc.ing.arch., zaposlenicima tuženika, radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-2459/23-7 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-2459/23-7 od 22. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-350-05/21-01/000109, urbroj: 531-06-2-1-2/2-23-0018 od 24. kolovoza 2023. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za zahvat u prostoru: rekonstrukcija VE Jelinak rekonstrukcija postojećeg pratećeg objekta i izgradnja novog uz trafostanicu, infrastrukturne namjene energetskog sustava (građevina za proizvodnju električne energije). Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude i rješenja podnio žalbu ističući da je društvo koje se isključivo bavi razvojem obnovljivih izvora energije, odnosno proizvodnju električne energije te električne energije iz obnovljivih izvora energije u proizvodnim objektima sustava elektroenergetske infrastrukture, u konkretnom slučaju proizvodnjom električne energije u objektu vjetroelektrane "Jelinak". Navedena vjetroelektrana je građevina za proizvodnju električne energije za čiju izgradnju je tuženik izdao lokacijsku dozvolu 21. srpnja 2009. godine te je isti i izgrađen. Zbog poodmaklog životnog vijeka navedene vjetroelektrane i u istu instalirane sada već starije tehnologije, porasla je razina zahtjevnosti i učestalosti redovnog održavanja što da je nužno rezultiralo potrebom povećanja trenutnih kapaciteta koja već postoje u okviru postojećeg infrastrukturnog energetskog objekta (skladište i radionice). Iz navedenih razloga podnesen je zahtjev za rekonstrukcijom i proširenjem vjetroelektrane na način da se rekonstruira postojeći prateći objekt koji se već nalazi u sklopu vjetroelektrane te da se to područje proširi pripajanjem dodatne površine na kojoj bi se, između ostalog, izgradio dodatni prateći objekt za potrebe održavanja vjetroelektrane. Osporava zakonitost rješenja tuženika kao i prvostupanjskog upravnog suda smatrajući da je tuženik pri odlučivanju o zahtjevu u konkretnom slučaju odstupio od ranije prakse i prava zasnovanih ranijim upravnim aktom kojeg je sam donio. Smatra da se radi o nedosljednom postupanju. Ističe da prateći objekti imaju svoju svrhu isključivo u sklopu proizvodnog objekta sustava elektroenergetske infrastrukture odnosno isključivo u funkciji vjetroelektrane Jelinak i TS Jelinak te se stoga ne mogu smatrati zasebnim građevinama gospodarsko-poslovne namjene kako to tvrdi tuženik. Ističe da je pravna osoba koja se ne bavi gospodarskom djelatnošću skladištenja niti je registriran za pružanje takvih usluga pa stoga nema pravni interes za izgradnju skladišta koje bi imalo kakvu drugu gospodarsku svrhu, osim prateće svrhe održavanja i upravljanja vjetroelektranom. Smatra da ovdje nije riječ o izgradnji zasebnih građevina gospodarsko-poslovne namjene, već da je riječ o zahvatu u prostoru i to rekonstrukciji TS Jelinak i VE Jelinak i njezinih pratećih objekata, koji već postoje i za koja su nadležna tijela izdala sve potrebne dozvole te koji se nesporno nalaze u obuhvatu za izgradnju vjetroelektrana i trafostanica kao elektroenergetske infrastrukture. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je osporenim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za zahvat u prostoru: rekonstrukcija VE Jelinak-rekonstrukcija postojećeg pratećeg objekta i izgradnja novog uz trafostanicu, infrastrukturne namjene energetskog sustava (građevina za proizvodnju električne energije), na kat.čest. u k. o. [katastarska općina] na području općine Seget. Pri izdavanju inicijalne lokacijske dozvole na temelju koje je izdana građevinska a kasnije i uporabna dozvola za zahvat vjetroelektrane Jelinak sagledani su svi potrebni tehničko- funkcionalni zahtjevi tog zahvata uzimajući u obzir utvrđene relevantne činjenice u postupku, zakonske pretpostavke za izdavanje akata i odredbe važećih prostornih planova, ocijenio da postoji valjana osnova za izdavanje navedenih dozvola. Međutim, osporeno rješenje je doneseno povodom novog zahtjeva tužitelja, u zasebnom upravnom postupku koji sam po sebi ne može pravno ovisiti o zaključcima donesenim u prijašnjim upravnim postupcima. Naime, činjenice na kojima se temelji novi zahtjev su u tolikoj mjeri različite od zahtjeva tužitelja za izdavanje prethodno izdane inicijalne lokacijske dozvole i u tolikoj mjeri suprotne prostorno-planskom određenju predmetnog područja da se zahvat ne može ocijeniti sukladnim odredbama prostornih planova. Naime, prema odredbama primjenjivih prostornih planova, građevina čija namjena je skladišni prostor koja je predmet zahtjeva tužitelja ne predstavlja građevine infrastrukturne namjene koja se može graditi u okviru zahvata vjetroelektrane, već ista predstavlja građevine gospodarsko-poslovne namjene čije građenje nije predviđeno izvan građevinskog područja, pa navedeni zahtjev prikazan u idejnom projektu nije u skladu s prostornim planom. Odredbama prostornih planova je izričito navedeno da je predmet zahvata u smislu građenja na površinama koje su predviđene za vjetroelektrane izgradnja vjetroagregata, pristupnih puteva, kabliranja i trafostanica. Stoga tuženik u tumačenju navedenih odredbi utvrđuje kako je priroda zahvata upravo takva da se u slučaju izgradnje skladišta iz zahtjeva tužitelja ne radi o građevini infrastrukturne namjene, već o građevini koja pripada kategorji gospodarsko-poslovne namjene (skladišta) čije građenje nije prostornoplanski predviđeno u okviru zahvata vjetroelektrane. Za takve građevine su u prostornim planovima predviđene posebne površine unutar građevinskog područja, kao što je to u ovom slučaju regulirano odredbom članka 78. Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije kojim su skladišta jasno određena kao građevine gospodarsko-poslovne namjene koje je moguće planirati u građevinskim područjima naselja i izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja, ali nikako na površinama izvan građevinskog područja. Tumačenje prostorno-planskih odredbi kako to predlaže tužitelj odnosno izgradnja skladišta na područjima izričito određenim za drugu namjenu nesumnjivo vodi pravnoj nesigurnosti u potencijalnom trajnom narušavanju planiranog sustava korištenja prostora, površina i zemljišta propisano prostornim planovima. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu i rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da se osporena presuda i rješenje prvostupanjskog upravnog suda uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjskom presudom potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su predloženi zahvat u prostoru izgradnja građevine čija je namjena skladišni prostor ne može graditi u okviru zahvata vjetroelekrane obzirom da ne predstavlja građevinu infrastrukturne namjene imajući u vidu da je namjena građevine u odnosu na koju je podnesen zahtjev skladišni prostor te stoga predstavlja građevinu gospodarsko-poslovne namjene čije građenje nije predviđeno izvan građevinskog područja. Tuženik zaključuje da zatraženi zahvat koji je prikazan u idejnom projektu nije u skladu s PPŽ-e kojim su za navedene građevine (skladišni prostor) predviđene posebne površine unutar građevinskog područja (članak 78. Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije).

7. S navedenim stajalištem tuženika i prvostupanjskog upravnog suda u potpunosti je suglasan i ovaj Sud.

Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju zatraženo od strane tužitelja izdavanje lokacijske dozvole za zahvat u prostoru: rekonstrukcija VE Jelinak-rekonstrukcija postojećeg pratećeg objekta i izgradnja novog uz trafostanicu, infrastrukturne namjene energetskog sustava (građevina za proizvodnju električne energije), na kat.čest. u k. o. [katastarska općina]. Zahtjevu je priložen idejni projekt od 2.03/21 (ispravak 3. siječnja 2022.) te ostala potrebna pismena dokumentacija. Postupajući po zahtjevu tužitelja tuženik je utvrdio uvidom u dostavljeni idejni projekt da je u konkretnom slučaju predviđena rekonstrukcija postojećeg pratećeg objekta unutar transformatorske stanice te pored njega izgradnja skladišta tlocrtnih dimenzija cca 24,5 x 12,5, visine cca 8m, sve kao rekonstrukcija zahvata u prostoru vjetroelektrane Jelinak. Utvrđeno je da se opisani zahvat u prostoru nalazi na području namjene ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, a prema kartografskom prikazu broj 2.3. -energetski sustav PPUO Seget, se nalazi izvan površine za ispitivanje lokacija i gradnja vjetroelektrane. Tuženik je nakon što je izvršio uvid u mjerodavne odredbe PPŽ-a i PPUO Seget zaključio da iz odredbi navedenih prostornih planova proizlazi da navedeni zahvat prikazan u idejnom projektu nije u skladu s prostornim planovima te je nadalje u skladu s odredbom članka 146. stavak 1. podstavak 2. Zakona o prostornom uređenju odbio zahtjev tužitelja.

8. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost primjene mjerodavnih materijalnih propisa u konkretnom slučaju. Naime, u konkretnom slučaju u primjeni je Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije ("Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije", broj 1/03., 8/04., 5/05., 5/06., 13/07., 9/13. i 147/15., dalje: PPŽ), te Prostorni plan uređenja općine Seget (Službeni glasnik općine Seget, br. 1/04., 7/05., 3/16., 4/16., 6/16., 2/17., 6/18. i 7/18., dalje: PPUO Seget). Prema odredbama PPŽ-a (članak 158., 163., 164.) vjetroelektrane su proizvodni objekti sustava elektroenergetske infrastrukture, koji se grade izvan građevinskog područja čije se makrolokacije/zone, pa tako i predmetna Jelinak određuju grafičkim dijelom PPŽ-a. Nadalje, prema odredbi članka 42. PPUO Seget opremanje područja općine Seget potrebnom infrastrukturom, koja sukladno članku 26. tog Plana po svojoj namjeni zahtijeva položaj izvan građevinskog područja, obuhvaća i elektroenergetsku mrežu. Međutim, prema odredbi članka 78. PPŽ-a skladišta koja su određena kao građevine gospodarsko-poslovne namjene je moguće planirati u građevinskim područjima naselja i izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja. Također tuženik utvrđuje da je u skladu sa PPUO Seget-razvoj i uređenje površine naselja (članak 8. i 36.) planirana proizvodno- poslovna zona u Ljubovitici uz prometnicu od državnog značaja, izrijekom namijenjenoj organizaciji i izgradnji, između ostalih, skladišnih i drugih sličnih odnosno pratećih sadržaja.

9. Stoga, iz navedenog neprijeporno proizlazi da zatraženi predmetni zahvat nije u skladu s odredbama PPŽ-a niti odredbama PPUO Seget, a isto tako niti mjerodavnim odredbama članka 146. stavak 1. podstavak 2. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.) prema kojima građevina u odnosu na koju je zatražena rekonstrukcija i čija je namjena skladišni prostor ne predstavlja građevinu infrastrukturne namjene koja bi se mogla graditi u okviru zahvata vjetroelektrane već ista predstavlja građevinu gospodarsko-poslovne namjene čije građenje nije predviđeno naprijed navedenim prostornim planovima izvan građevinskog područja. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno da navedeni zatraženi zahvat koji je prikazan u idejnom projektu nije u skladu sa navedenim prostornim planovima.

10. Neosnovanim Sud nalazi i prigovore tužitelja da je tuženik već prethodno izdao inicijalnu lokacijsku dozvolu te potom i građevinske dozvole za već izgrađen infrastrukturni objekt elektrane, obzirom da se ovdje radi o novom upravnom postupku po novom zahtjevu tužitelja kojeg je tuženik pravilno ocjenjivao sukladno važećim prostornim planovima i zakonom.

11. Prvostupanjski upravni sud je za svoju odluku dao opširne razloge te se očitovao o prigovorima tužitelja, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija. Iz navedenih razloga ocjenjuje se zakonitim rješenje prvostupanjskog upravnog suda kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.

13. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku to je neosnovan zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao pod tokom I. izreke presude, dok se odluka pod točkom II. izreke presude temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner