Poslovni broj: Usž-4100/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆE iz [adresa], ME iz [adresa], ZE iz [adresa], ČE iz [adresa], ĆEM iz [adresa], OE iz [adresa], TE iz [adresa], ŽE iz [adresa], SE iz [adresa], MEM iz [adresa], VE iz [adresa] i IE iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Zoranu Roso, odvjetniku u Zagrebu, M. Pavelića 23, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužitelja ĆE, ME, ZE, ĆEM, OE, TE, ŽE, SE, MEM i IE protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-562/2023-13 od 25. rujna 2024. na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-562/2023-13 od 25. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja ĆE, ME, ZE, ĆEM, OE, TE, ŽE, SE, MEM i IE za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/22-08/134, URBROJ: 531-07-1-3-2/2-23-3 od 30. siječnja 2023. Istodobno je prvostupanjski sud rješenjem odbacio tužbu tužitelja ČE i VE. Navedenim rješenjem tuženika je odbijena žalba svih tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/20-005/307, URBROJ: 251-13-21-1/025-20-11 od 2. prosinca 2020. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za stambeno poslovnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelji ĆE, ME, ZE, ĆEM, OE, TE, ŽE, SE, MEM i IE u žalbi u bitnom navode da je prvostupanjski sud donio presudu bez održavanja rasprave. Tužitelji su osporili način utvrđivanja činjenica od strane prvostupanjskog tijela jer je očevid održan bez da su isti pozvani i o istom obaviješteni. Tužitelji smatraju da je pogrešno utvrđeno da je postojeća površina njihove čestice 239 m2 (k. č. br. [katastarska čestica]). Naime, smatraju da je površina čestice onakva kakva je utvrđena građevinskom dozvolom iz 1953. godine i koja je postojala sve do 2017. godine odnosno z.k. č. br. [katastarska čestica] površine od 431 m2. Pri tome upućuju na odredbu članka 159. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19. - dalje: ZPU) jer se samo zgradama koje s više strana graniče s javnom površinom, zemljište nužno za redovitu uporabu može odrediti kao zemljište ispod zgrade, dok zgrada tužitelja samo s jedne strane graniči s javnom površinom, a s preostale tri strane graniči sa zgradama i zemljištem u vlasništvu trećih osoba. Tužitelji su pozvani zaključkom prvostupanjskog tijela od 19. listopada 2020. da urede svoj zahtjev tako da predlože određivanje građevne čestice od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postojećem obliku i veličini, uz upozorenje da ako tako ne postupe donijet će se odgovarajuća odluka. Ističu da se odredba članka 59. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/07., 8/09., 7/13., 9/16. i 12/16. - dalje: GUP) odnosi na gradnju i ne može se primijeniti na utvrđivanje građevne čestice za već postojeću građevnu česticu. Upiru na to da je zgrada izgrađena na čestici kojoj je površina manja od površine propisane prostornim planom pa se ovdje radi o situaciji predviđenoj odredbom članka 157. stavka 2. ZPU i dolazi do primjene predmnjeve da za zgradu nije utvrđena građevna čestica pa ju je potrebno utvrditi. Ističu da sa zapadne strane zgrade nemaju zemljište koje bi mogli upotrebljavati pa je riječ i o situaciji da je katastarska čestica takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine. Upućuju na praksu ovog suda, izraženu u odluci poslovni broj: Us-2555/2000 od 30. prosinca 2002. da kad je za postojeću zgradu određena građevna parcela prilikom izdavanja građevne dozvole, ta se parcela smatra zemljištem koje je određeno za redovnu upotrebu zgrade. Stoga smatraju da je se njihova čestica trebala utvrditi primjenom pravila struke. Predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i da sam sud riješi stvar podredno poništiti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog kojeg bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je našao zakonitim rješenje tuženika kojim je potvrđeno odbijanje zahtjeva tužitelja za utvrđivanje građevne čestice za predmetnu zgradu izgrađenu na sadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Nije sporno da je za predmetnu zgradu izgrađenu na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 431 m²) izdana građevinska dozvola, Narodnog odbora Grada Zagreba, Odjela za građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjeka za građevinarstvo, broj: 24163-VII-1-1953 od 9. kolovoza 1953. kao i dozvola za upotrebu 15. ožujka 1957. Također nije sporno da je površina i oblik te čestice promijenjen tako da je površine 239 m2 i da ista odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno, tužitelji su zatražili utvrđivanje građevne čestice na način da novu građevnu česticu čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 140m2 tako da je predložena površina građevne čestice, prema prijedlogu na izvodu iz katastarskog plana, 379 m2. Sve navedene pravno odlučne činjenice nisu sporne.

8. Također nije sporno da je koeficijent iskoristivosti postojeće zgrade na tako predloženoj građevnoj čestici veći od 3,0. S obzirom da je odredbom članka 59. GUP- a između ostalog propisano da najveći koeficijent iskoristivosti (k) ulične građevne čestice ne može biti veći od 3,0 nadzemno, to je pravilno utvrđeno da navedeni zahtjev nije u skladu s GUP-om.

9. S obzirom na takvo činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je u konkretnom slučaju izostala usklađenost s prostornim planom, a imajući na umu odredbu članka 157. stavka 1. ZPU-a prema kojoj se, između ostalog, kad vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja, parcelacija građevinskog zemljišta provodi u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, to je pravilno odbijen zahtjev tužitelja.

10. Tužiteljima je omogućeno da štite svoja prava i pravne interese podnošenjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u upravnom postupku kao i tužbom u upravnom sporu pa nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari prigovor tužitelja da je očevid na licu mjesta održan bez da su o istom obaviješteni i stoga bez njihove prisutnosti.

11. Pri tome također bez utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari tužitelji prigovaraju neodržavanju rasprave pred prvostupanjskim sudom. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 98. točke 4. ZUS-a propisano da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. S obzirom da nisu sporne naprijed navedene pravno odlučne činjenice, a tužitelji nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, već su u tužbi upirali na procesne povrede u odnosu na održani očevid kao i na površinu čestice određene građevinskom dozvolom, koja činjenica nije pravno relevantna, to neodržavanjem rasprave pred prvostupanjskim sudom nije povrijeđena navedena odredba ZUS-a.

12. Isto tako, kraj činjenice da su upravo tužitelji tražili utvrđivanje građevne čestice na naprijed opisani način uslijed naknadnog smanjenja površine građevne čestice koja je utvrđena građevinskom dozvolom, neosnovano je u takvoj situaciji upućivanje na navedenu praksu ovog Suda.

13. Nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi građevnu česticu u skladu s pravilima struke. Ovo iz razloga jer prema odredbi članka 159. stavka 1. ZPU-a građevna čestica se određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine, a što je s obzirom na naprijed izloženo stanje stvari predmetnoj zgradi već omogućeno i bez utvrđivanja građevne čestice na predloženi način.

14. S obzirom na nespornu neusklađenost predložene građevne čestice s prostornim planom, nije odlučno upućivanje tužitelja na odredbu članka 157. stavka 2. ZPU-a.

15. Napokon, neosnovano upiru tužitelji da navedena odredba GUP-a nije pravno relevantna jer se odnosi na gradnju građevina. Ovo iz razloga jer je iz naprijed navedene odredbe članka 157. ZPU-a razvidno da je za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice propisana potreba usklađenosti s odredbama prostornog plana, koje se odnose na predmetnu lokaciju, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

16. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da isti pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

17. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner