Poslovni broj: Usž-4126/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆF, iz [adresa] Stw 1., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, P. Grubišića 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1435/2023-10 od 1. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1435/2023-10 od 1. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/205, URBROJ: 513-04-23-3 od 28. travnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/21-09/20, URBROJ: 513-02-8005/65-21-3 od 19. srpnja 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 27.788,58 kuna za rabljeno motorno vozilo marke Porsche Cayman, njemačkih registarskih oznaka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prezentirao dovoljnu, čvrstu i životnu dokaznu građu na temelju koje je sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev. Ističe da tuženik svoje utvrđenje temelji na provjeri osobnih dokumenata od strane policijskih službenika na graničnom prijelazu, a da je poznato da policijski službenici ponekad ne provjeravaju osobne dokumente, nego samo mahnu rukom i kažu vozači da produži dalje. Predlaže stoga da sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 4.
Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5.
Žalba nije osnovana.
6.
Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 18. rujna 2020. na području Republike Hrvatske, u Šibeniku zatečen u posjedu i upravljanju motornim vozilom njemačkih registarskih oznaka, za koje vozilo nije podnesena prijava nadležnom carinskom uredu radi obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, a da je tužitelj državljanin Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], korisnik zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj, bez prijavljenog boravka izvan Republike Hrvatske i da stvarno boravi veći dio godine, odnosno više od 185 dana u Republici Hrvatskoj.
8.
Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9.
Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19. – dalje: ZPPMV) propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili da je koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. 10. Odredbom članka 4. stavka 1. točke c) ZPPMV-a propisano je da je nezakonita uporaba motornog vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično i pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
11. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao rezident Republike Hrvatske koji se na području Republike Hrvatske koristio motornim vozilom stranih registarskih oznaka, za koje nije bila podnesena prijava nadležnom carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, nezakonito uporabio motorno vozilo na području Republike Hrvatske, zbog čega je u obvezi platiti posebni porez na motorna vozila, a sve u skladu s prethodno citiranim odredbama ZPPMV-a.
13. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije prihvatio dokaze koje je predočio na okolnost da stvarno boravi u [adresa] i da mu je nejasno što bi trebao predočiti kao dokaz ovaj sud nalazi da je isti neosnovan i u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem vozačka dozvola i zdravstvena iskaznica izdane od SR Njemačke ne dokazuju da je tužitelj u 2020. godini boravio veći dio godine u SR Njemačkoj. Pritom valjano prvostupanjski sud ukazuje na okolnost da je tužitelj u tužbi predložio saslušanje njegove izvanbračne supruge s adrese u Šibeniku i da trenutno ne radi jer je priložio liječničku potvrdu o radnoj nesposobnosti, što također ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i tuženika da tužitelj stvarno boravi u [adresa].
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
15. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
