Poslovni broj: Us I-2938/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, Trg bana Jelačića 11, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćenici EM (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi prava na naknadu troška prijevoza posmrtnih ostataka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-08/23-01/294, Urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 10. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, Klasa: UP/I-502-08/22-01/368, Urbroj: 338-19-02-23-10 od 11. kolovoza 2023.

III. Tužiteljici UM, OIB: [osobni identifikacijski broj] priznaje se pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM u iznosu od 1.094,96 EUR na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 375,00 EUR na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II-502-08/23-01/294, Urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 10. listopada 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, Klasa: UP/I-502-08/22-01/368, Urbroj: 338-19-02-23-10 od 11. kolovoza 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a kojim se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe pok. VM, na relaciji [adresa] na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao neosnovan.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužiteljica navodi da tuženik nije provjerio sve žalbene navode, odnosno nisu obrazložene sve relevantne činjenice, a što je jasno vidljivo iz obrazloženja predmetnog rješenja. Ističe kako je još u srpnju 2022. podnijela zahtjev za naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe pok. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], na relaciji [adresa] – [adresa], na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te je zahtjevu priložena preslika osobne iskaznice i kartica tekućeg računa tužiteljice, dva računa tvrtke Palma d.o.o. izdana dana 20. travnja 2022.g., otpusno pismo KBC Sestre milosrdnice za razdoblje od 07.

– 14. travnja 2022.g. te rekapitulaciju troškova. Pok. VM da je hitno nakon liječenja u Općoj bolnici Dubrovnik odlukom te iste bolnice upućen na daljnju hospitalizaciju u KBC Sestre milosrdnice u Zagreb. Dakle, pok. VM nije svojevoljno ili odlukom bliskog člana obitelji napustio i zatražio liječenje i hospitalizaciju u drugoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, u konkretnom slučaju KBC Sestre milosrdnice Zagreb, a za njegov premještaj neposredno prije istoga nije znala ni njegova bliža rodbina pa ni majka (tužiteljica). Pok. VM umro je 14. travnja 2022. u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu i pokopan je 18. travnja 2022. u mjestu [adresa], župa Vidonje, (pored grada Metkovića). Posebno se i ovim putem ističe i napominje kako je tužiteljica samohrana majka cijeli život, kako je sina izgubila iznenada nakon kratke i teške bolesti te da nema pravo korištenja grobnog mjesta u mjestu prebivališta te je zbog toga pok. VM pokopan u [adresa] u obiteljskoj grobnici obitelji VM odakle je tužiteljica porijeklom jer je to bilo jedino logično i moguće rješenje. Prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužiteljice da se poziva na odredbu čl. 63. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pogrešno i nepotpuno utvrdivši činjenično stanje. Članak na koji se Zavod poziva u stavku 1. kaže kako Zavod snosi stvarne troškove prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe koja je bila upućena na liječenje izvan mjesta prebivališta, odnosno boravka u skladu s člankom 62. istoga Zakona, a stvarni troškovi prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM iznosili su 8.250,00 kuna, a s kojim je Zahtjevom tužiteljica odbijena. Tužiteljica je odbijena i zbog tumačenja odredbe članka 63. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojem stoji da Zavod snosi troškove prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe do mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta ako je toj osobi izvršena eksplantacija organa u svrhu transplantacije u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi izvan mjesta njezina prebivališta odnosno boravišta. Tumačeći ovu odredbu kako Zavod snosi troškove prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe samo i jedino do mjesta njezina prebivališta nadležna tijela su donijela nezakonitu odluku jer sve i da je potrebno na ovaj način tumačiti zakonsku odredu od riječi do riječi može se reći kako je tužiteljica i zahtijevala troškove prijevoza do mjesta prebivališta pok. VM jer je tražila stvarne troškove prijevoza do [adresa] koje je mjesto manje udaljeno od mjesta njegova prebivališta. Ističe da je ranijom presudom ovog suda poslovni broj Us l-2310/22-4 od 09. siječnja 2023. poništeno ranije rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-08/22-01/281; URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 29. rujna 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, a koji je u ponovljenom postupku donio rješenje od 15. veljače 2023. kojim usvaja žalbu tužiteljice i poništava prvostupanjsko rješenje od 15. srpnja 2022. te dostavlja predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, a prema pravnom shvaćanju i mišljenju ovog suda izraženog u ranijoj presudi tuženik upućuje prvostupanjsko tijelo odlučiti o prigovoru tužiteljice navedenom u žalbi kako se radi o relaciji koja je kraća od relacije za koju bi inače tuženik snosio troškove da su posmrtni ostatci bili prevezeni u mjesto prebivališta sada pok. VM (i da bi u cijelosti bilo neživotno očekivati da tužiteljica posmrtne ostatke prevozi u mjesto prebivališta pokojnika pa ih pri tome vraća 100 km unatrag do groblja na kojem je jedino u tom trenutku mogla izvršiti ukop). Tuženik nalaže prvostupanjskom utvrditi da li pokojnikovo mjesto prebivališta [adresa] koje je u sastavu Općine Župa dubrovačka ima mjesno groblje te ukoliko nema- koje mu je lokalno mjesno groblje najbliže, a zavisno od kojeg će tako novoutvrđenog činjeničnog stanja, vodeći računa o kriteriju najbliže lokacije, prvostupanjsko tijelo novim rješenjem u zakonom propisanom roku pravilno odlučiti o postavljenom zahtjevu. Međutim, u ponovnom postupku, prvostupanjsko upravno tijelo da unatoč jasnoj uputi suda ponovno odbija zahtjev tužiteljice pozivajući se ponovno na članak 63. stavak 2. Zakona tumačeći kako Zavod može sukladno citiranom članku naknaditi troškove prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta prebivališta, odnosno boravišta, a ne do mjesta ukopa, koje je slobodni izbor obitelji pokojnika, te da je obveza pokojnika snositi troškove od mjesta prebivališta do mjesta ukopa. Prvostupanjsko tijelo temelji navedeni stav na činjenici kako je vidljivo da postoji mogućnost ukopa u gradu Dubrovniku, koji je mjesto bliže prebivalištu pokojnika, od mjesta [adresa] u kojem je ukop izvršen. Na navedeno rješenje tužiteljica je uložila pravovremenu žalbu koja je odbijena osporenim drugostupanjskim rješenjem u bitnom uz obrazloženje kako bi uvjeti za povrat troškova prijevoza posmrtnih ostataka bili ispunjeni ako bi posmrtni ostaci bili vraćeni u mjesto iz kojeg je pokojnik bio upućen na liječenje. U ponovnom postupku, da ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu vodili računa o uputi i pravnom stavu izraženom u ranijoj presudi ovog suda od 09. siječnja 2023. Isti su bili upućeni obrazložiti razloge zbog kojih smatraju da se činjenice na koje upućuje tužiteljica ne smatraju relevantnim prilikom donošenja odluke te osobito odlučiti o prigovoru da se radi o relaciji koja je kraća od relacije za koju bi inače tuženik snosio troškove da su posmrtni ostatci bili prevezeni u mjesto prebivališta sada pok. VM (i da bi u cijelosti bilo neživotno očekivati da tužiteljica posmrtne ostatke prevozi u mjesto prebivališta pokojnika pa ih pri tome vraća 100 km unatrag do groblja na kojem je jedino u tom trenutku mogla izvršiti ukop). Pozivajući se na činjenicu kako osim na groblju u [adresa] postoji mogućnost ukopa i na groblju u Dubrovniku razvidno je kako upravna tijela koja su rješavala u ponovnom postupku opet nisu uzela u obzir smisao i svrhu zakonskih i podzakonskih akata, na što ih je uputio Upravni sud, već su nažalost ponovno samo ispunila formu neživotnim i arbitrarnim tvrdnjama. Nisu se čak ni osvrnula na činjenicu kraće udaljenosti mjesta ukopa pokojnika i ukupan manji iznos troškova koji bi Zavod imao podmiriti. Kakvog smisla ima utvrđivanje postojanja groblja u blizini posljednjeg prebivališta pok. VM kada je isti pokopan na groblju u [adresa], kada je tužiteljica već nebrojeno puta izjavila kako nije imala druge mogućnosti te da činjenica ima li ili nema drugog groblja u blizini njegova posljednjeg prebivališta za tužiteljicu kao i za cjelokupan postupak uopće nije bitna i relevantna. Iscrpljujući se u nebitnom, upravna tijela su izgubila iz vida stvarnu svrhu uvažavanja zahtjeva tužiteljice, nakon smrti njenog sina podmiriti barem troškove prijevoza njegovih posmrtnih ostataka koji su u ovom slučaju, i to ne malo, nego puno manji od stvarnih troškova da je ista tražila naknadu prijevoza do mjesta njegova posljednjeg prebivališta a što bi joj očito formalistički gledano odobrili odmah po prvom njenom zahtjevu. Udaljenost mjesta [adresa] od Zagreba gdje je umro pok. VM, kraća je (cca 100km) od njegovog posljednjeg prebivališta u [adresa] pa i od groblja u Dubrovniku čijim postojanjem upravna tijela pravdaju svoju odluku, slijedom čega je i iznos računa manji i HZZO nije oštećen u ovom slučaju na što tužiteljica cijelo vrijeme upozorava. Tužiteljica drži da je nelogično da se posmrtni ostaci prevoze iz Zagreba do mjesta prebivališta [adresa] ili do mjesta groblja u Dubrovniku koje je udaljenije od mjesta ukopa posmrtnih ostataka pa vraćaju natrag na mjesto ukopa, a što bi uistinu predstavljalo još veće troškove za HZZO i samu tužiteljicu. Naposljetku, ističe da su suprotno navodima iz tužbom pobijanih rješenja da su ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanjem zahtjeva tužiteljice za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM. Tužiteljica stoga smatra kako nadležna tijela nisu pravilno ocijenila činjenično stanje u skladu s materijalnim pravom te da stoga nisu ni mogla donijeti pravovaljana rješenja. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev, poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Citirajući odredbe čl. 62. st. 1., čl. 63. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13 i 98/19 - dalje u tekstu: Zakon) te čl. 62., čl. 63. i čl. 65. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: Pravilnik), iznio tijekom upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje. U konkretnom slučaju da je vidljivo da je prijevoz posmrtnih ostataka sada pok. VM izvršen na relaciji [adresa] kod [adresa] (općinsko groblje), gdje da je i pokopan u obiteljskoj grobnici odnosno prijevoz posmrtnih ostatka VM da nije bio izvršen od Zagreba do mjesta prebivališta ([adresa]) u kojem da postoji Groblje Mlini. S obzirom na činjenicu da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 63. st. 1. Zakona te čl. 65. Pravilnika da se tužiteljici ne može priznati pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka sada pok. sina VM na relaciji [adresa], s obzirom da je pokojnik sahranjen u mjestu gdje njegova obitelj ima grobnicu u privatnom vlasništvu, a što ujedno i nije mjesto njegovog posljednjeg prebivališta, to da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Stoga predlaže donošenje presude kojim se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužiteljice naveo da ostaje kao u tužbi, te kako tuženik u svom odgovoru na tužbu, a koji se u cijelosti osporava, u niti jednom dijelu se ne osvrće na uputu iz obrazloženja presude i rješenja ovog suda Us I-2310/2022, a koji izričito navodi što će tuženik u svom ponovnom postupku odgovoriti u odnosu na navode tužiteljičine žalbe. U svom odgovoru na tužbu tuženik opetovano pobrojava zakonske odredbe na koje se poziva, međutim i dalje su takvi navodi formalistički, neživotni i arbitrarni. Pokojni VM pokopan je na groblju sv. Josipa nedaleko od grada Metkovića, imao je prebivalište u [adresa], međutim tužiteljica opetovano navodi kako nije imala grobno mjesto u svom prebivalištu, da je jedino mogla posmrtne ostatke svog sina pokopati u obiteljsku grobnicu odakle je rođena, a relacija Zagreb-Metković odnosno groblje sv. Josipa je za 100 km kraće od relacije [adresa], stoga je iznos koji tužiteljica traži i manji od onoga koji bi tuženik trebao platiti da je tužiteljica imala grobno mjesto u mjestu prebivališta pokojnog VM. Sukladno gore navedenom, tužiteljica predlaže temeljem članka 117. Zakona o upravnim sporovima da ovaj sud sam riješi ovaj upravni spor te usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku plaćanje troškova.

5.1. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu navela da ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenje i odgovora na tužbu.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza pribavom medicinske dokumentacije za pokojnog VM iz Opće bolnice Dubrovnik i KBC Sestre Milosrdnice kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM, sina tužiteljice, pri čemu je među strankama sporno može li tužiteljica ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka njezinog sina VM na relaciji [adresa], a na teret sredstava tuženika, budući da je posljednje prebivalište pok. VM bilo na adresi [adresa], a prijevoz posmrtnih ostataka pok. sina tužiteljice je obavljen do mjesta sahrane ([adresa] kod [adresa]), u mjestu u kojem se prema izjavi tužiteljice nalazi njezina obiteljska grobnica.

10. Odredbom članka 62. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: Zakona) propisano je da osigurana osoba radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu za troškove prijevoza pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta te da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. ovoga Zakona i utvrđene općim aktom Zavoda.

11. Člankom 63. stavkom 1. Zakona propisano je da Zavod snosi stvarne troškove prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe koja je bila upućena na liječenje izvan mjesta prebivališta, odnosno boravka u skladu sa člankom 62. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da Zavod snosi troškove prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe do mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta ako je toj osobi izvršena eksplantacija organa u svrhu transplantacije u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi izvan mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se pravo na naknadu troškova prijevoza iz stavaka 1. i 2. ovoga članka isplaćuje pravnoj ili fizičkoj osobi koja je snosila troškove prijevoza na osnovi njezina zahtjeva i dokaza o plaćenom prijevozu.

12. Sukladno odredbi članka 62. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17 i 9/21, u daljnjem tekstu: Pravilnik) osiguranoj osobi u skladu s odredbama Zakona i ovoga Pravilnika pripada pravo na naknadu troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja upućena iz mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta (u daljnjem tekstu: mjesto polaska) u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse ili ugovornom isporučitelju ortopedskih i drugih pomagala u drugo mjesto (u daljnjem tekstu: mjesto upućivanja), odnosno koja je pozvana od strane Zavoda u predmetu utvrđivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: mjesto poziva) pod sljedećim uvjetima: 1. da je udaljenost od mjesta polaska do mjesta upućivanja, odnosno mjesta poziva 50 i više kilometara, 2. da u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse nema ugovorene djelatnosti za traženu vrstu zdravstvene zaštite, odnosno da bliži ugovorni isporučitelj ortopedskih i drugih pomagala nema ugovorenu isporuku tražene vrste pomagala, 3. da u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse, unatoč ugovorenoj zdravstvenoj djelatnosti, osigurana osoba ne može ostvariti traženu zdravstvenu zaštitu u primjerenom roku s obzirom na svoje zdravstveno stanje, 4. da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza iz članka 62. stavka 1. Zakona, 5. da je doktor medicine, odnosno dentalne medicine, odnosno ovlaštena osoba Zavoda potvrdio/potvrdila na tiskanici putnog naloga da je izvršio traženi pregled, dijagnostičku pretragu ili postupak, odnosno da se je pozvana osigurana osoba pristupila organizacionoj jedinici područne službe, odnosno regionalnog ureda Zavoda radi ostvarivanja određenog prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno da je ugovorni isporučitelj ortopedskih i drugih pomagala na tiskanici putnog naloga potvrdio da je izvršio uslugu uzimanja mjere za pomagalo ili isporuku, odnosno popravak pomagala.

13. Prema odredbi članka 63. stavka 2. Pravilnika izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlašteni radnik Zavoda iz stavka 1. ovoga članka obvezan je na putnom nalogu naznačiti naziv mjesta sjedišta ugovornog subjekta Zavoda te njegov naziv kao i mjesto sjedišta te naziv ustrojstvene jedinice Zavod u koju je osigurana osoba pozvana, dok je stavkom 2. istog članka propisano da osigurana osoba koja koristi zdravstvenu zaštitu kod drugog ugovornog subjekta Zavoda, a ne naznačenog na putnom nalogu nema pravo na naknadu troškova prijevoza.

14. Sukladno odredbi članka 65. Pravilnika naknada troškova prijevoza pripada i za prijevoz posmrtnih ostataka osigurane osobe koja je zdravstvenu zaštitu koristila u smislu odredbi članka 63. Zakona i to u visini stvarnih troškova.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je pred prvostupanjskim tijelom dana 11. srpnja 2022. zaprimljen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM iz [adresa], na relaciji Zagreb (KBC „Sestre milosrdnice“) – [adresa] (kod [adresa]) gdje je pokopan;

- da troškovi prijevoza posmrtnih ostataka sada pokojnog VM na relaciji [adresa] iznose 8.250,00 kn, a što proizlazi iz spisu priloženog računa broj: 53/ U1 od 20. travnja 2022. izdanog od tvrtke „Palma“ d.o.o. iz Metkovića, Industrijska 4, a iz kojeg je vidljivo i da je troškove prijevoza posmrtnih ostataka platila osobno tužiteljica;

- da je iz priložene preslike Otpusnog pisma (Matični list: 20220121691) od 14. srpnja 2022. izdanog od KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu razvidno da je osiguranik VM zaprimljen dana 7. travnja 2022. na Odjel kirurgije donjeg probavnog trakta - Hitna kirurška ordinacija KBC-a “Sestre milosrdnice” u Zagrebu, dogovorno iz OB Dubrovnik, radi planiranog daljnjeg operativnog liječenja, gdje da je i preminuo dana **.**.2022.

- da je iz podataka službene evidencije osiguranih osoba Zavoda utvrđeno da je sada pok. VM (rođ. 1981., OIB: [osobni identifikacijski broj]) imao prijavljeno prebivalište u [adresa], te da je bio obvezno zdravstveno osiguran, sukladno odredbi čl. 13. stavka 1. toč. 13.a) Zakona kao nezaposlena osoba od 14. svibnja 2020. te da je izvršena njegova odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja zbog činjenice smrti dana 1. lipnja 2022.;

- da je iz priložene preslike Smrtnog lista od dana 25. svibnja 2022. izdanog od Matičnog ureda Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanske županije, vidljivo da je VM (rođen **.**.1981.) preminuo dana **.**.2022. u Zagrebu (KBC „Sestre milosrdnice“);

- da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku po rješenju tuženika od 15. veljače 2023., a koje je doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj Us I-2310/22 od 9. siječnja 2023.

- da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dana 28. ožujka 2023. uputilo dopis Općini Župi dubrovačkoj radi dostave podatka da li u mjestu [adresa], a koje je u sastavu općine Župa dubrovačke postoji mjesto groblje, te ako nema koje je lokalno groblje najbliže, te da je dana 14. lipnja 2023. upućena i požurnica, ali da zatraženi podatak nije dostavljen;

- da je zatim pribavljen podataka da na području grada Dubrovnika (najbliže po udaljenosti općini Župi dubrovačkoj) trgovačko društvo “Boninovo” d.o.o. isporučuje usluge ukupa pokojnika unutar groblja sukladno Općim uvjetima isporuke komunalnih usluga ukupoa pokojnika unutar groblja od 4. ožujka 2019.

16. Prvostupanjskim rješenjem koje je potvrđeno osporenim drugostupanjskim rješenjem tuženika, odbijen je zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje u bitnom kako nema osnove za priznavanje predmetnog zahtjeva tužiteljice, budući da je zatražena naknada prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM na relaciji [adresa] (kod [adresa]), a ne do mjesta prebivališta pok. VM ([adresa]), a da sukladno odredbi članka 63. stavka 2. Zakona Zavod naknađuje troškove prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta prebivališta odnosno boravišta, a ne do mjesta ukopa koje je slobodni izbor obitelji pokojnika, te da je obveza obitelji snositi troškove od mjesta prebivališta do mjesta ukopa. Također, da je u postupku utvrđeno da postoji mogućnost ukopa u gradu Dubrovniku koje je mjesto bliže prebivalištu pokojnika od mjesta [adresa] u kojem je ukop izvršen. Stoga kako je nesporno pokojnik sahranjen u mjestu gdje njegova obitelj ima grobnicu u privatnom vlasništvu, a što ujedno nije i mjesto njegovog posljednjeg prebivališta, to da predmetni zahtjev nije osnovan, a žalbeni navodi da nisu od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

17. Ovaj Sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, pri čemu Sud ima u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, a iz kojeg proizlazi kako je mjestu posljednjeg prebivališta pok. VM najbliže udaljeno groblje u gradu Dubrovniku, te da se u mjestu [adresa] kod [adresa] nalazi obiteljska grobnica pok. VM gdje je i obavljen ukop, a koje je i na putu od Zagreba bliže od mjesta prebivališta tužitelja odnosno mjesta gdje se nalazi najbliže lokalno groblje a što je sud utvrdio pregledom karte Hrvatskog auto kluba, pa je samim time i bliža lokacija.

16. Naime, u konkretnom slučaju relevantno je da je pok. sin tužiteljice bio upućen na liječenje u ugovornu zdravstvenu ustanovu izvan mjesta njegova prebivališta u [adresa] (što među strankama nije niti sporno), a obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi, da se mjesto [adresa] (kod [adresa]) u kojem imenovani ima obiteljski grob i gdje je obavljen ukop nalazi na bližoj lokaciji od prebivališta tužitelja odnosno lokacije najbliže udaljenog groblja u gradu Dubrovniku, to je u smislu odredbe članka 63. stavak 1. Zakona u svezi članka 65. Pravilnika, osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka.

17. Naime, ovaj Sud drži da je pravne norme potrebno tumačiti polazeći od cilja i svrhe koje je zakonodavac želio postići njihovim propisivanjem te u skladu s tako utvrđenom svrhom primjenjivati mjerodavnu normu imajući na umu specifične okolnosti slučaja. U konkretnom slučaju javnopravna tijela nisu tako postupila, već su strogo formalistički ne uzimajući u obzir konkretnu životnu situaciju tužiteljice utvrdila da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje predmetnog prava.

17.1. U tom smislu sud upućuje i na pravno shvaćanje izraženo u dosadašnjoj sudskoj praski i to primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-444/21-2 od 7. rujna 2021. i presudi poslovni broj Usž-3597/2023-2 od 17. siječnja 2024.

18. Nadalje, iz priloženog računa broj: 53/Palma1/1 od 20. travnja 2022. izdanog od tvrtke „Palma“ d.o.o. iz Metkovića, Industrijska proizlazi da troškovi prijevoza posmrtnih ostataka sada pokojnog VM na relaciji [adresa] iznose 8.250,00 kn (što prema fiskom tečaju konverzije 1 EUR= 7,53450 kn iznosi 1.094,96 EUR), a koji je iznos platila tužiteljica, te isti predstavlja stvarni trošak u smislu odredbe članka 65. Pravilnika.

19. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za priznavanje prava tužiteljici na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM u navedenom iznosu.

20. Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te sam riješio upravnu stvar na način da je tužiteljici priznao stvarni trošak prijevoza posmrtnih ostataka pok. VM.

21. S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu, valjalo je pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. u svezi s člankom 144. ZUS-a, kao opravdan trošak priznati tužiteljici zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku odvjetniku i to trošak sastava tužbe i trošak pristupa na ročište od 27. veljače 2025. u zatraženom iznosu od po 150,00 EUR za svaku radnju, uvećano za pripadajući PDV (25%), a što ukupno iznosi 375,00 EUR. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 27. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti.

- u spis.