Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-257/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 2215/2019-29 od 24. siječnja 2025., u sjednici u vijeća 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj poslovni broj P-2215/2019-29 od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010467732/2007 između tužitelja PR i tuženika Addiko bank d.d., a kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i dijelovi odredbi o ugovornoj kamati.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju SR isplati na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 1.200,87 eura (slovima: tisućudvjestoeuraosamdesetsedamcenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi :
-12,75 EUR od 2.10.2007.,
-13,03 EUR od 2.11.2007.,
-12,61 EUR od 2.12.2007.,
-12,92 EUR od 2.1.2008.,
-12,98 EUR od 2.2.2008.,
-12,21 EUR od 2.3.2008.,
-13,10 EUR od 2.4.2008.,
-12,18 EUR od 2.5.2008.,
-12,33 EUR od 2.6.2008.,
-11,97 EUR od 2.7.2008.,
-11,98 EUR od 2.8.2008.,
-11,89 EUR od 2.9.2008.,
-11,54 EUR od 2.10.2008.,
-12,81 EUR od 2.11.2008.,
-11,54 EUR od 2.12.2008.,
-21,20 EUR od 2.1.2009.,
-21,19 EUR od 2.2.2009.,
-19,00 EUR od 2.3.2009.,
-20,55 EUR od 2.4.2009.,
-19,61 EUR od 2.5.2009.,
-28,17 EUR od 2.6.2009.,
-26,53 EUR od 2.7.2009.,
-27,19 EUR od 2.8.2009.,
-27,12 EUR od 2.9.2009.,
-25,73 EUR od 2.10.2009.,
-26,06 EUR od 2.11.2009.,
-25,21 EUR od 2.12.2009.,
-26,00 EUR od 2.1.2010.,
-25,96 EUR od 2.2.2010.,
-23,01 EUR od 2.3.2010.,
-25,62 EUR od 2.4.2010.,
-24,25 EUR od 2.5.2010.,
-24,92 EUR od 2.6.2010.,
-25,18 EUR od 2.7.2010.,
-25,22 EUR od 2.8.2010.,
-26,03 EUR od 2.9.2010.,
-24,09 EUR od 2.10.2010.,
-23,94 EUR od 2.11.2010.,
-24,10 EUR od 2.12.2010.,
-22,80 EUR od 2.1.2011.,
-21,77 EUR od 2.2.2011.,
-19,31 EUR od 2.3.2011.,
-20,51 EUR od 2.4.2011.,
-19,51 EUR od 2.5.2011.,
-20,91 EUR od 2.6.2011.,
-19,91 EUR od 2.7.2011.,
-21,35 EUR od 2.8.2011.,
-20,33 EUR od 2.9.2011.,
-18,47 EUR od 2.10.2011.,
-16,95 EUR od 2.11.2011.,
-15,86 EUR od 2.12.2011.,
-16,10 EUR od 2.1.2012.,
-15,77 EUR od 2.2.2012.,
-14,27 EUR od 2.3.2012.,
-14,59 EUR od 2.4.2012.,
-13,66 EUR od 2.5.2012.,
-13,66 EUR od 2.6.2012.,
-12,62 EUR od 2.7.2012.,
-12,51 EUR od 2.8.2012.,
-11,90 EUR od 2.9.2012.,
-10,87 EUR od 2.10.2012.,
-10,82 EUR od 2.11.2012.,
-9,97 EUR od 2.12.2012.,
-9,72 EUR od 2.1.2013.,
-9,01 EUR od 2.2.2013.,
-7,73 EUR od 2.3.2013.,
-7,99 EUR od 2.4.2013.,
-0,24 EUR od 3.4.2013.,
do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju SR zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti iznos od 3.973,46 eura (slovima: tritisućedevetstosedamdesettrieuračetrdesetšestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:
-7,04 EUR od 2.3.2010.,
-19,97 EUR od 2.4.2010.,
-19,75 EUR od 2.5.2010.,
-22,19 EUR od 2.6.2010.,
-39,41 EUR od 2.7.2010.,
-35,40 EUR od 2.8.2010.,
-49,52 EUR od 2.9.2010.,
-43,58 EUR od 2.10.2010.,
-37,81 EUR od 2.11.2010.,
-55,66 EUR od 2.12.2010.,
-66,87 EUR od 2.1.2011.,
-59,86 EUR od 2.2.2011.,
-63,49 EUR od 2.3.2011.,
-56,52 EUR od 2.4.2011.,
-59,30 EUR od 2.5.2011.,
-77,55 EUR od 2.6.2011.,
-81,31 EUR od 2.7.2011.,
-101,61 EUR od 2.8.2011.,
-94,74 EUR od 2.9.2011.,
-84,30 EUR od 2.10.2011.,
-84,65 EUR od 2.11.2011.,
-84,39 EUR od 2.12.2011.,
-88,61 EUR od 2.1.2012.,
-93,84 EUR od 2.2.2012.,
-95,49 EUR od 2.3.2012.,
-92,08 EUR od 2.4.2012.,
-94,26 EUR od 2.5.2012.,
-96,11 EUR od 2.6.2012.,
-95,16 EUR od 2.7.2012.,
-95,45 EUR od 2.8.2012.,
-94,23 EUR od 2.9.2012.,
-91,87 EUR od 2.10.2012.,
-96,05 EUR od 2.11.2012.,
-98,39 EUR od 2.12.2012.,
-98,05 EUR od 2.1.2013.,
-92,73 EUR od 2.2.2013.,
-98,19 EUR od 2.3.2013.,
-98,88 EUR od 2.4.2013.,
-1.209,15 EUR od 3.4.2013.,
do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju SR naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.826,26 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. siječnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade troškova tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za trošak žalbenog postupka zahtijeva naknadu od 312,50 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima dijela odredbi o ugovorenoj promjeni kamatne stope sukladno odluci banke i odredbi kojima su glavnica kredita i otplata anuiteta vezani za tečaj CHF te zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti navedenih odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužitelj 1. ožujka 2007. zaključio s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. u iznosu od 28.000,00 CHF u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita, na rok od sedam godina, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,30 % godišnje. Tužitelj se u svezi ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika (Slavonska banka d.d.) 1. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010467732/2007 koji je potvrđen 6. ožujka 2007. kod Javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku pod br. OV-5845/07, a kojim je tužitelju odobren namjenski stambeni kredit u iznosu od 28.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita;
- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% godišnje;
- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;
- da se kredit otplaćuje sedam godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,
- da korisnik kredita pristaje na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora;
- da je potpisom Ugovora tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta tuženika, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune;
- da se o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i kriterijima za promjenu iste tijekom trajanja ugovornog odnosa i o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, niti je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
9. Na žalbene navode tuženika kako njegov prednik, Slavonska banka d.d. Osijek u trenutku donošenja ranije navedenih presuda u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja nije postojala kao zaseban pravni subjekt, valja odgovoriti kako navedeni prigovor tuženik po prvi puta iznosi u žalbi, a što nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP.
9.1. Podredno na te žalbene navode valja istaknuti kako pravni učinci pripajanja pravnog prednika tuženika regulirani odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, te na temelju navedenog proizlazi da je tuženik preuzeo sva prava i obveza tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji su predmet ovoga spora.
10. Na daljnje žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako, da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
13. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,30 % % i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju HNB-a.
14. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara metodologiji izračuna visine potraživanja tužitelja smatrajući da su zanemareni tržišni uvjeti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu jer je kamatna stopa na kredite koji su bili odobravani u HRK bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredite odobrene u valutnoj klauzuli CHF. Prilike na financijskim tržištima u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu suprotno navodima žalbe nisu odlučna činjenica koju je prvostupanjski sud trebao utvrđivati u postupku te nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude iz svih veće navedenih razloga temeljem kojih je utvrđena pravna osnovanost potraživanja tužitelja.
15. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je kako postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 3.973,47 eura dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 1.200,87 eura.
16. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u postupku je pravilno utvrdio da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o promjenljivosti kamatne stope i valutne klauzule preplatio iznose koje tužitelj tuženoj potražuje u ovome postupku, slijedom čega je i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati dosuđene iznose sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.
17. Po pitanju zastare, ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti toga prigovora, prema kojem zastara za iznose preplaćene na temelju ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014. donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda, a za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018., utemeljena je na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je izraženo i u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: ''Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
18. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 11. lipnja 2019. pa zastarni rok od pet godina, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 225. ZOO, nije protekao, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
19. I odluka o trošku pravilna je i zakonita te u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Neosnovano tuženik osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) za radnje koje su u postupku poduzete prije njezina stupanja na snagu s obzirom da je u istoj propisano kako odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi uz vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade (Tbr. 52/1 Tarife), koju je stoga pravilno primijenio prvostupanjski sud.
20. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
21. Stoga, jer nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to i presuđeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
22. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.
U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
