Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-981/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja RWA Hrvatska d.o.o., iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715, zastupani po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv I. tuženog CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon rasprave održane i zaključene 3. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o kupoprodaji od 25. rujna 2020. sklopljen između I. tuženog CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužitelju RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715, za iznos od 25.599,70 EUR-a (dvadesetpettisućapetstodevedesetdeveteurasedamdesetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovog parničnog postupka, te su I. tuženi CČ i II. tužena RČ dužni trpjeti da tužitelj RWA Hrvatska d.o.o. svoju tražbinu namiri prodajom nekretnina upisanim u:

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 5862 m2,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 9701 m2,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica crna bara površine 5776 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica bostoni površine 2306 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica bostoni površine 2217 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica bostoni površine 92 m2.

II. Nalaže se I. tuženom CČ i II. tuženoj RČ naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju RWA Hrvatska d.o.o. u iznosu od 2.310,46 EUR (dvijetisućetristodeseteuraičetrdesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj RWA Hrvatska d.o.o. je 21. rujna 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv I. tuženog CČ i II. tužene RČ, navodeći kako temeljem izvoda otvorenih stavaka tužitelja, I. tuženik prema tužitelju ima nepodmireno dospjelo dugovanje. Kako bi pokušao naplatiti svoje dugovanje. tužitelj je još 2018. godine pustio zadužnicu na FINU, no do današnjeg dana nije ništa uspio naplatiti. Tužitelj je još od 2018. godine pokušavao pronaći imovinu u vlasništvu I. tuženika kako bi naplatio svoje potraživanje, no ni u jednom trenutku I. tuženik nije imao ni pokretne imovine niti je u zemljišnim knjigama bio uknjižen kao vlasnik nekretnina, dok su mu računi bili blokirani, a od 2018. godine tužitelj po zadužnici nije uspio naplatiti ništa. Tužitelj je došao do saznanja da je I. tuženik do 25.9.2020. bio vlasnik nekretnina upisanih u zk.uložak.br. 198, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., u naravi oranica Spuževac, površine 5862 m2; zk.ulošku.br. 372, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 9701 m2; zk.ulošku.br. 809, k. o. [katastarska općina] – kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica crna bara površine 5776 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica bostoni površine 2306 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica bostoni površine 2217 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica bostoni 92 m2 na kojima je kao vlasnik bilo upisano društvo Agrobeketinci d.o.o., no koja uknjižba je izvršena kao osiguranje (fuducijarno pravo) te se iz tog razloga tužitelj u zemljišnim knjigama nije pojavljivao kao vlasnik nekretnina. Budući da na spornim nekretninama I. tuženik nije bio uknjižen kao vlasnik, a nije imao drugih nekretnina u vlasništvu niti neke druge imovine, tužitelj nije mogao naplatiti potraživanje ovrhom. I. tuženik je dana 14.07.2020. godine ishodio brisovno očitovanje za brisanje fiducije na gore navedenim nekretninama, no ovo brisovno očitovanje nije predao na provedbu u zemljišne knjige sve dok nije pronašao kupca za te nekretnine, očito znajući da bi te nekretnine mogle biti predmet ovrhe čim budu uknjižene na njegovo ime, znajući da ima nepodmirena dugovanja. 22.9.2020. I. tuženik predaje brisovno očitovanje na ZK odjel naslovnog suda, brisanje fiducijarnog vlasništva izvršeno je 24.9.2020., a prvi dan kada je bilo vidljivo u zemljišnim knjigama je 25.9.2020. Istog dana tužitelj prodaje sve sporne nekretnine. Tužitelj smatra kako je u konkretnom slučaju riječ o fiktivnoj kupoprodaji, koju su tuženici fingirali samo kako nad ovim nekretninama ne bi bila provedena ovrha, točnije, kako bi se imovina I. tuženika u tolikoj mjeri umanjila da bi postalo nemoguće iz njegove imovine namiriti potraživanja. Tužitelj ima saznanja da se tuženici poznaju od ranije, I. tuženik nema druge imovine od koje bi se tužitelj mogao naplatiti, nekretnine su prodane za cijenu koja je dvostruko niža od redovne tržišne cijene i dvojbeno je je li cijena za te nekretnine ikada isplaćena. Naime, da je I. tuženik stvarno primio taj iznos na račun, on bi bio isplaćen tužitelju po ovrsi jer je upravo tužitelj blokirao I. tuženikove račune. Činjenica je da je I. tuženik s namjerom umanjio svoju imovinu kako bi izbjegao plaćanje duga, no zbog svih gore navedenih okolnosti, II .tuženik je također morao znati, odnosno, nije mu moglo ostati nepoznato da I. tuženik raspolaže svojom imovinom samo s ciljem njezina umanjenja, odnosno s ciljem izbjegavanja plaćanja duga. Člankom 66. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati radnje dužnika i bez obzira kad je nastala, a koje su učinjene na štetu vjerovnika, a smatra se kako je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za namirenje vjerovnika. Tužitelj se ni na koji drugi način nije uspio namiriti, te je jedina imovina od koje se tužitelj može naplatiti nekretnine koje je I. tuženik Ugovorom o kupoprodaji (fiktivno) prodao II. tuženici. Člankom 66. stavkom 2. ZOO-a jasno je propisano kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Obzirom kako je I. tuženik prodao jedine nekretnine koje je imao u vlasništvu i na kojima je tužitelj mogao naplatiti svoje tražbine I. tuženik je svoju imovinu naplatnim raspolaganjem umanjio na štetu tužitelja. Tužitelj je prije podizanja ove tužbe, opreza radi, zatražio od stanice za tehnički pregled vozila podatke o pokretninama, no tuženik nije evidentiran kao vlasnik istih

1.1. Punomoćnik tužitelja je na raspravi održanoj kod ovog suda 4. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je isti uskladio sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, te umjesto iznosa od 192.880,95 kuna, sada potražuje iznos od 25.599,70 eura, dok je u preostalom dijelu ostao u cijelosti kod tužbenog zahtjeva.

1.2. Uvidom u zemljišne knjige za predmetne čestice u k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio kako kč. br. [katastarska čestica] sada upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], potom kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], pa je za promijenjene zk.ul.br. valjalo u izreci ove presude navesti nove brojeve zk.ul.

2. I. tuženi CČ je u odgovoru na tužbu naveo kako je točno da je on radi osiguranja repromaterijala dao fiduciju, odnosno prenio vlasništvo na Agrobeketinci d.o.o. i to je praksa mnogih poljoprivrednika, gdje vjerovnik osigurava svoje potraživanje prema onima koji trebaju materijal, gdje nakon plateža duga dobiju brisovno očitovanje kako bi dalje raspolagali nekretninom. Netočno je da je on fiktivno prodao nekretnine II. tuženici jer nakon što je morao isplatiti fiduciju tvrtki Agrobeketinci d.o.o., imao je opciju opet se zadužiti putem fiducije ili prodati nekretnine jer vjerovnici su ga pritiskali, a on i njegova obitelj su trebali novci. Odabrao je prodaju nekretnine, što bi onda po tužitelju opetovana fiducija da se odlučio opet za nju, bila bi podložna tužbi. Novce je primio na ruke od fizičke osobe što je normalno u njihovom poslovanju. Cijena je bila formirana na način da se uzme u obzir kvaliteta zemlje, tj. jalova zemlja preko puta farme kč. br. [katastarska čestica], kao i čestica broj 302 pored farme, gdje farma koristi prostor na toj čestici, naravno sve u skladu s dogovorom kupca da se nastavi uživanje. Dakle, neosnovani su navodi tužitelja glede fiktivne kupoprodaje. Zašto je prodao zemlju, a ne dao fiduciju, to je bila njegova odluka u tom trenutku jer je tako imao najviše koristi. Možda je opet trebao dati fiduciju, kao što je i do sada radio on i mnogi drugi poljoprivrednici, te stoga smatra kako nema osnove u tužbi koju je tužitelj podnio ovom sudu jer je sve napravio kako bi zaštitio interes svoje obitelji u skladu sa zakonom. Tužitelju je možda krivo što svoje potraživanje nije naplatio prije ostalih vjerovnika, ali on gleda svoje interese, a tužitelj svoje.

3. II. tužena RČ je u odgovoru na tužbu navela kako je točno da je ona kupila predmetne nekretnine, ali nema govora o fiktivnoj prodaji. Nekretnina je bila čista i bez tereta, a dug prema tvrtki Agrobeketinci d.o.o. je bio riješen. Inače ne bi rješavala svoje pravne odnose s prodavateljem i kupovala opterećenu nekretninu, te se stoga protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje broj Ov-1845/17 (stranica 5 spisa), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila Agram TIS d.o.o. (stranica 6 spisa), izvadak iz matice vjenčanih Matičnog ureda Osijek između CČ i ŽČ (stranice 35-36 spisa), rodni list Matičnog ureda Osijek za HČ (stranica 37 spisa), podnesak Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek od 11.11.2024. (stranica 38 spisa), podaci iz zbirke isprava za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dostavljeni od strane Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda 3. ožujka 2025. (stranice 46-121 spisa).

4.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 3. ožujka 2025., ovaj sud je donio rješenje kojim je odlučio kako neće saslušati I. i II. tuženike, a budući da je sukladno članku 265. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) propisano kako se neće saslušati stranka koja se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Stoga kako se tuženici, iako su oboje uredno primili pozive suda, nisu odazvali prvo na pripremno ročište, a potom ni na ročište za glavnu raspravu, na koje su bili i pozvani kako bi se saslušali u ovome postupku kao stranke, sud je na opisanom ročištu donio rješenje kojim neće saslušavati parnične stranke.

5. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje broj Ov-1845/17 (stranica 5 spisa) proizlazi kako je Agencija zaprimila osnovu za plaćanje na izvršenje 18. svibnja 2018., te je na dan 7. rujna 2021. naplaćeno 0,00 kuna s osnove glavnog duga, kamate i zaplijene, a ukupno je nenaplaćeno 237.432,88 kuna. Iz navedenog dokumenta vidljivo je kako se radi o osnovi za plaćanje zadužnici.

6. Iz uvjerenja Stanice za tehnički pregled vozila Agram TIS d.o.o. (stranica 6 spisa) proizlazi kako I. tuženik CČ nije evidentiran kao vlasnik vozila.

7. Iz izvatka iz matice vjenčanih Matičnog ureda Osijek između CČ i ŽČ (stranice 35-36 spisa) proizlazi kako je I. tuženik CČ u braku s ŽČ od 23. kolovoza 2008.

8. Iz rodnog lista Matičnog ureda Osijek za HČ (stranica 37 spisa) proizlazi kako je II. tuženica RČ majka ŽČ (inače bračnog druga I. tuženika CČ).

9. Iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek od 11.11.2024. (stranica 38 spisa) proizlazi kako je za poljoprivredno zemljište od 0 – 5.000 m2 prosječna cijena 0,54 eura/m2, odnosno od 5.000 – 15.000 m2 prosječna cijena je 0,53 m2. Stoga bi ispalo kako je za navedene nekretnine – poljoprivredna zemljišta prosječna cijena od 15.925,21 eura.

10. Iz podataka iz zbirke isprava za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dostavljenih od strane Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda 3. ožujka 2025. (stranice 46-58 spisa) proizlazi kako je I. tuženik CČ kupio opisane nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji od 22. svibnja 2007., zatim je isto bilo prenijeto u vlasništvo Agrobeketinci d.o.o. do 22. rujna 2020., a potom je isti ugovorom o kupoprodaji prodao predmetne nekretnine II. tuženici RČ **.**.2020. (odnosno svega 3 dana nakon što je nekretnina s društva Agrobeketinci bila vraćena I. tuženiku CČ. Navedeno je također vidljivo iz priloženih isprava dostavljenih uz navedene zk.ul. (list 47-93 spisa, te lista 97-102 spisa).

10.1. Iz kupoprodajnog ugovora (list 94-96 spisa) vidljivo je kako je I. tuženik CČ kao prodavatelj sklopio ugovor s II. tuženom RČ, kao kupcem ugovor o kupoprodaji za predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina] za ukupan iznos od 95.000,00 kuna.

10.2. Iz ugovora o osnivanju prava služnosti (list 103-104 spisa) vidljivo je kako je II. tužena RČ sklopila s ŠČ, inače majkom I. tuženog CČ (list 35 spisa) predmetni ugovor, a kojim daje istoj pravo doživotnog plodouživanja.

11. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. ZPP), to je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

12. Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno da je I. tuženik CČ sklapanjem ugovora o kupoprodaji od 25. rujna 2020. onemogućio tužitelja da naplati svoju dospjelu tražbinu na način da je prenio u vlasništvo nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] II. tuženoj RČ.

13. Sporno je da li je sklapanjem ugovora o kupoprodaji I. tuženi CČ oštetio vjerovnika, ovdje tužitelja sklapanjem navedenog ugovora, kao i da li je II. tužena RČ znala ili morala znati da navedenom radnjom nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužitelju.

14. Nije sporno da su predmetne nekretnine prije sklapanja ugovora o kupoprodaji od 25. rujna 2020. bile u vlasništvu I. tuženog CČ, kao i da su nakon prodaje iste postale vlasništvo II. tužene RČ.

15 Člankom 66. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO.) propisano je svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a stavkom 2. je propisano smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Člankom 67. stavkom 1. ZOO je propisano naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok je stavkom 2 propisano ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Člankom 70. ZOO je propisano ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. Člankom 71. stavkom 1. ZOO-a je propisano tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, dok je stavkom 2. propisano rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

16. Citiranim zakonskim odredbama, ovaj sud utvrdio kako je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen između I. i II. tuženika sklopljen 25. rujna 2020., a predmetna tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji je podnijeta ovome sudu 21. rujna 2021., odnosno unutar roka od jedne godine od dana kada je poduzeta pravna radnja, pa je utvrđeno kako je predmetna tužba podnijeta unutar propisanog zakonskog roka.

17. Nadalje je ovaj sud utvrdio kako dužnik (ovdje I. tuženik CČ) nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine koju prema njemu ima tužitelj. Navedeno je utvrđeno na način da je tužitelj dostavio ovome sudu specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje iz koje je vidljivo kako preko tri godine putem Agencije tužitelj nije mogao naplatiti svoju tražbinu prema I. tuženiku CČ, provedbom ovrhe na novčanim sredstvima. Stoga je sklapanjem ugovora o kupoprodaji od 25. rujna 2020.

I. tuženik CČ poduzeo radnju na štetu tužitelja, budući da je istom radnjom otuđio imovinu iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoju dospjelu tražbinu. Također je utvrđeno kako I. tuženik CČ nije vlasnik vozila (list 6 spisa). Kako je sud također utvrdio da je tražbina vjerovnika dospjela na naplatu, a navedeno je utvrđeno uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, budući da je Agenciji priložena osnova za plaćanje u obliku zadužnice (list 5 spisa), ovaj sud je stoga utvrdio opće pretpostavke za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

18. Kako je u vrijeme poduzimanja pravne radnje (sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji) I. tuženik CČ bio blokiran pri Agenciji sud je utvrdio kako je navedenom radnjom I. tuženik CČ znao da poduzima tim pravnim poslom štetu svojem vjerovniku (ovdje tužitelju). Navod I. tuženika CČ kako su ga drugi vjerovnici pritiskali da proda navedene nekretnine ovaj sud smatra kako isti ničim nisu dokazani, budući da nije priložio nikakav dokaz o tome (da je prodajom nekretnina namirivao druge vjerovnike), a niti se odazvao na raspravu kako bi bio saslušan u svojstvu stranke. Isto tako navod I. tuženika CČ kako su njemu i njegovoj obitelji trebali novci, te da je tužitelju krivo što svoje potraživanje nije naplatio prije ostalih vjerovnika, budući da isti gleda svoje interese, a tužitelj svoje treba istaknuti kako je i jeste ratio donošenja ovog propisa (pobijanja dužnikovih pravnih radnji) da je radnja poduzeta na štetu vjerovnika, a ne da se sklapanjem ugovora o kupoprodaji namiruju potrebe obitelji dužnika (ovdje tuženika).

18.1. Kako je sud potom utvrdio uvidom u izvadak iz matice vjenčani i rodni list na ime HČ da je treća osoba (ovdje II. tuženica RČ) dužnikov srodnik po tazbini, sukladno članku 67. stavku 2. ZOO-a, tada se smatra kako je i njoj bilo poznato da I. tuženik CČ poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (ovdje tužitelju), osim ako ne dokaže suprotno. Ovaj sud smatra kako u ovome postupku II. tužena RČ nije dokazala suprotno, a njezin navod kako je kupila nekretninu bez tereta, a dug prema tvrtki Beketinci d.o.o. je bio riješen je samo stavljen kao paušalan, te ista ničim nije dokazala da joj nije bilo poznato da je I. tuženik CČ poduzetim raspolaganjem nanio štetu tužitelju, a citiranom zakonskom odredbom se navedeno u ovome slučaju i pretpostavlja, budući da se radi o tazbinskom srodstvu između I. i II. tuženika.

19. Kako je člankom 70. ZOO-a propisano da poduzeta pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, to je sud donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta kojeg je tužitelj naznačio, istom pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23. - dalje u tekstu: Tarifa), trošak za zastupanje na ročištima od 4. studenog 2024. i 3. ožujka 2025., za svako zastupanje od po 250 bodova, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, te zastupanju na ročištu za objavu odluke od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, što ukupno iznosi 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura, uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 2.000,00 eura, kao i za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 155,23 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 155,23 eura, što sveukupno iznosi 2.310,46 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 27. ožujka 2025. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Kako su I. i II. tuženici u cijelosti izgubili u sporu, te kako isti nisu potraživali trošak parničnog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.

22. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. I. tuženiku

3. II. tuženici