Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-256/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba i punomoćniku odvjetniku Zoranu Vujasinu iz Odvjetničkog društva Vujasin i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba i umješča na strani tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo zdravstva, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2032/2022-57 od 24. travnja 2023., 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2032/2022-57 od 24. travnja 2023. potvrđuje u točki I. izreke i točki II. izreke za iznos od 2.158,37 eura[1] /16.262,26 kn s kamatama.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke citirane presude za iznos od 319,16 eura / 2.404,69 kn s kamatama ( preko iznosa od 2.158,37 eura / 16.262,26 kn ) i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 319,16 eura / 2.404,69 kn s kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 694,31 eura / 5.231,28 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos

poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.477,53 eura / 18.666,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. tavnja 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za prekovremeni rad u dane kada državni praznici i blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, u vremenskom razdoblju travanj 2014. - siječanj 2019., u ukupnom iznosu od 694,31 eura / 5.231,28 kn bruto s kamatama.

6. Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. citiranog Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

7. Pobijanu presudu sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbe iz čl. 47., čl. 51. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 – dalje KU/13), odredbu čl. 59.a Dodatka I navedenom KU/13 ("Narodne novine" broj 96/15), odredbi čl. 45., čl. 49., čl. 55. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18), utvrđenjem da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat rada kada je radila u otežanim uvjetima, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate, budući da otežani uvjeti rada postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, a jednako tako i u odnosu na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Isto tako, čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34 st. 2. KU/18 da je propisano da se radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8. Stoga, prihvaćajući nalaz i mišljenje angažiranog financijskog vještaka, tužiteljici dosuđuje zatraženi iznos od 694,31 eura / 5.231,28 kn bruto s kamatama.

9. U odnosu na potraživanje tužiteljice s osnove dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tužiteljica kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i 59.a KU/13 (čl. 55. i 58. KU/18), zajedno s dodatkom za prekovremeni rad s obzirom da ni iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, kao i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata međusobno isključuju. Izneseno stajalište prvostupanjskog suda u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10. Pri tome je, utvrđujući mjesečni fond radnih sati sud prvog stupnja za razdoblje do 20. prosinca 2015. pravilno primijenio materijalno pravo pozivom na Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice, predstavljaju prekovremeni rad.

11. Za daljnje razdoblje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, a prema kojem Zaključku, a isto tako i zaključkom broj 17. od 21. studenoga 2018., mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. U odnosu na navedeno pravno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stav u više svojih rješenja, pa tako i u rješenju poslovni broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021.

12. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu prihvatljivi.

13. Međutim, u odnosu na odluku o parničnom trošku, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Naime, zatraživši podneskom od 29. ožujka 2023. isplatu iznosa od 694,31 eura / 5.231,28 kn bruto, umjesto prvobitnog iznosa od 1.122,47 eura / 8.457,23 kn, tužiteljica je djelomično povukla tužbu, a tuženik je u odnosu na povučeni dio zatražio naknadu parničnog troška.

15. Stoga je pravilnom primjenom odredbi iz čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a potpuni trošak tuženika trebalo utvrditi prema vrijednosti predmeta spora od 428,16 eura / 3.225,95 kn (1.122,47 eura / 8.457, 23 kn – 694,31 eura / 5.231,28 kn ), s time da vrijednost povučenog dijela zahtjeva u visini od 428,16 eura / 3.225,95 kn treba staviti u omjer s vrijednosti predmeta spora koju je predstavljao do tada utuženi iznos od 1.122,47 eura / 8.457,23 kn, iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u toj fazi postupka iznosio 38 %.

16. Potpuni trošak tuženika prema vrijednosti predmeta spora od 428,16 eura / 3.225,95 kn iznosi za sastav odgovora na tužbu 50 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa), pristupa raspravama 18. veljače 2019.,11. ožujka 2020., 5. listopada 2020. i 7. veljače 2023. u visini od po 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastava podnesaka od 11. travnja 2019. i 11. siječnja 2022. u visini od po 12,50 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife i za sastav žalbe od 3. studenoga 2020. u visini od 62,50 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, što prema vrijednosti boda od 1,99 eura / 15,00 kn i uz pripadajući PDV od 25 % iznosi ukupno 839,89 eura /6.328,12 kn. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 4. prosinca 2020. kojim je dostavio dokaz o plaćenoj pristojbi na žalbu, budući da je isto razvidno iz podataka e-spisa. Prema tome, tuženiku od navedenog troška u iznosu od 839,89 eura / 6.328,12 kn pripada 38 % od toga troška, a što iznosi 319,16 eura / 2.404,69 kn, a za koji iznos je valjalo umanjiti trošak dosuđen tužiteljici, tako da istoj u konačnici pripada parnični trošak u iznosu od 2.158,37 eura / 16.262,26 kn s kamatama (2.477,53 eura / 18.666,95 kn – 319,16 eura / 2.404,69 kn ).

17. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspio u glavnoj stvari, dok u odnosu na odluku o parničnom trošku nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić