Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1802/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Duška Abramovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica odvjetnica Mia Holjar iz Matulja, protiv tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica Koraljka Tomašić iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda Crikvenici - Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-502/2021-12 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda Crikvenici - Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-502/2021-12 od 25. ožujka 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tužitelj UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine gr.[katastarska čestica] kuća, g.t. 3, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova, u 1/3 dijela, pa se isti ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženog.

II Utvrđuje se da je tužitelj ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine gr.č. [katastarska čestica], kuća, g.t. 3, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova, u 1/3 dijela, pa se isti ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženog.

III Utvrđuje se da je tužiteljica TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva nekretnine gr.č. [katastarska čestica], kuća, g.t. 3, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica], Palada, zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova, u 1/3 dijela, pa se ista ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženog.

IV Nalaže se tuženom FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima 1. ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 31.651,76 kn (tridese- tijednatisućašestopedesetijednakunaisedamdesetišestlipa) u roku od 15 (petnaest) dana, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "

2. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak prvostupanjskog postupka i sastava žalbe od 27. listopada 2009. u iznosu od 2.111,79 eura[1] / 15.911,26 kn, kao i da tuženiku naknade trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 261,71 eura / 1.971,88 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je svaki od tužitelja stekao pravo vlasništva nekretnine gr.č. [katastarska čestica], kuća u g.t. 3 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova u 1/3 dijela, te se isti ovlašćuju po pravomoćnosti presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena tuženika (točke I., II. i III. izreke).

1.1. Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.200,91 eura[2] / 31.651,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem negiraju sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva svakog od tužitelja u 1/3 dijela na gr.č. [katastarska čestica], kuća u g.t. 3 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova, te da po pravomoćnosti presude tužitelji ishode upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

7. Činjenične navode tužbe tužitelji temelje na tvrdnji da su predmetnu nekretninu 1.i 2.tužitelji stekli dosjelošću neprekidnim mirnim posjedom osobno i nasljeđivanjem, a 3.tužiteljica darovanjem putem svojih pravnih prednika.

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

- identifikacijom predmetne nekretnine da se u naravi radi o jednoj kući koju čine dvije katastarske čestice gr.č. [katastarska čestica] koje imaju zajednički ulaz, te je lijevo od [katastarska čestica] Površina predmetne nekretnine gr.[katastarska čestica] iznosi 55 m2 s obzirom da nekretninu predstavlja samo objekt bez okolnog zemljišta. Nadalje je utvrđeno da se objekt sastoji od prizemlja u kojem je smješten ugostiteljski lokal "[obrt]", te tri etaže i potkrovlje, s time da je stan na prvoj etaži u posjedu 2.tužitelja ČE, stan na drugoj etaži u posjedu 3.tužiteljice TE, a stan na trećoj etaži u posjedu 1.tužitelja ŠE;

- da predmetna nekretnina čini istočni dio dvojnog objekta, što u naravi predstavlja ½ zgrade koja ima broj 75.;

- kako je u međuvremenu provedena nova katastarska izmjera za k. o. [katastarska općina]- Nova, nekretnina je promijenila z.k. oznaku, te se sada radi o k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Nova (list 318-319 spisa);

-da iz povijesti promjena nadležnog područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Krk Klasa: 936-02/14-05/99, Urbroj: 541-17-06/11-142 od 4. travnja 2014. (list 243. spisa), proizlazi da je od osnutka katastarskog operata 1954. u posjedu predmetne nekretnine bila prednica tužitelja OE pok. PE, te nadalje da je kroz čitavo vrijeme do danas u posjedu predmetne nekretnine obitelj OE, a zadnja je promjena izvršena 2003. kada se kao posjednici upisuju tužitelji ČE pok. KE i UE temeljem nasljeđivanja;

- da je prema podacima povijesnog zemljišnoknjižnog izvadka PE, prednik tužitelja 26. travnja 1912. bio upisan samovlasnikom predmetne nekretnine upisane u gruntovnom tijelu 3., kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova ([adresa]);

-da je 4. svibnja 1927. pod brojem 187/27 izvršen upis slijedećeg sadržaja: " Na temelju založne isprave d.d. Sušak 1.maja 1927. uknjižuje se pravo zaloga do najvišeg iznosa Dinara tristopedesethiljada i za eventualne troškove prisilnog utjerivanja do najvišeg iznosa od Dinara pedesethiljada na teret 1.prvog, 2.drugog i 3.trećeg gruntovnog bića, a na korist: SE, trgovca na Sušaku" ;

-da je 10. veljače 1935. pod brojem 192/35, izvršen upis slijedećeg sadržaja: " Na osnovu pravosnažne presude sreskog suda u Sušaku od 10. decembra 1934. P-541/34-3 zabilježuje se zavođenje dražbenog postupka za utjeranje izvršive tražbine SE. iz [adresa] u iznosu od pethiljada pedesettri Din. 33 p sa 6 % kamata od 1. aprila 1932., parbenih troškova od 435 Din 50 p troškova ovršne molbe sudbeno određenih sa 425 Din. 50 p", te je nadalje 15. srpnja 1935., a temeljem zaključka od 1. lipnja 1935. br. I-41/35/5. zabilježeno dražbeno ročište za dan 27. srpnja 1935. radi predmetne tražbine;

- da je 13. siječnja 1938. na temelju Zaključka sreskog suda u Sušaku od 11. siječnja 1938. I-41/35 uknjiženo pravo vlasništva AE iz [adresa] na nekretninama upisanim u gt. 3., 1., 2., odnosno i na predmetnim nekretninama, a da je 1. veljače 1938. na temelju isprave sreskog suda na Sušaku od 23. listopada 1937. upisano pravo vlasništva iza pok. AE st. za korist ŽE pok. SE iz [adresa];

- da je sada pok. PE bio pradjed 1. i 2. tužitelja, s time da je imenovani imao djecu – kćeri OE i ZE, koje nisu imale djece, sina ĐE, djeda 1. i 2. tužitelja i sina LE, prednika JE, koja je bila prednica 3. tužiteljice TE.

9. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, te pozivom na odredbe iz čl. 159. i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV) sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji bilo osobno, bilo putem svojih prednika u posjedu predmetnih nekretnine već dugi niz godina, a svakako preko 20 godina, koliko iznosi zakonom propisani rok za dosjedanje.

10. Pri tome drži nelogičnim i životno neprihvatljivim da tuženik koji smatra da mu pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nikada istu nije posjedovao, niti od tužitelja tražio predaju u posjed, ili snosio ikakve troškove režija, nije ulagao u predmetnu nekretninu, istu obnavljao ili vršio kakve popravke.

11. Povrh toga, tuženik koji tvrdi da je OE bila upisana kao posjednik predmetne nekretnine isključivo iz razloga što je bila upravitelj istih, te da je u tom svojstvu i davala podatke Uredu za katastar, na navedenu okolnost da nije dostavio ikakve dokaze. Nasuprot tome, tužitelji da su na okolnost savjesnosti posjedovanja u spis priložili opširnu dokumentaciju iz koje je razvidno da su uredno snosili sve troškove režija i druge troškove vezane za nekretninu, npr. troškove adaptacije krova i sanacije fasade, a što su prethodno činili i njihovi prednici.

12. Slijedom izloženog, sud utvrđuje da tužitelji nisu imali razloga sumnjati u poštenje svojih prednika, jer su se oni prema predmetnoj nekretnini odnosili kao prema nekretnini u svojem vlasništvu, a što izričito proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, te utvrđenja da tuženik ili njegovi prednici nikada tužiteljima ili njihovim prednicima nisu dali razloga za sumnju da bi se radilo o njihovoj nekretnini.

13. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14. Ocjena je ovoga suda da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pogrešno primjenio materijano pravo.

15. Prema ZV-u, ali i zakonodavnim uređenjima koja su prethodila tom Zakonu, a to su Opći građanski zakonik i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91) za dosjelost se traži posjed određene kvalitete i protek vremena. Nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je savjestan-pošten posjed, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV- a). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl.18. st. 5. ZV-a), odnosno poštenje posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati, s time da ukoliko je posjednik nesavjestan, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću bez obzira na protek vremena. Nadalje, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost, kako je to regulirano odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a koja propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

16. Prema čl. 160. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st.2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (st.3.).

16.1. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračnunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (čl. 160. st. 4. ZV-a). Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću (čl. 160. st. 5. ZV-a).

17. Tuženik je tijekom postupka, a što ističe i žalbenim navodima osporavao poštenje posjeda tužitelja i njihovih prednika.

18. Ocjena je ovoga suda da prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici prijepora s obzirom na u zemljišnim knjigama izvršeni upis založnog prava prednika tuženika na predmetnim nekretninama, a u vezi kojeg stvarnog-založnog prava je vođena i dražba, nakon koje se prednik tuženika AE uknjižio vlasnikom prijepora, a zatim i njegov sljednik GE, te što sve upućuje da su prednici tužitelja znali i mogli znati da nisu vlasnici sporne nekretnine.

19. S tim u vezi, a s obzirom na prethodno utvrđeno stanje zemljišne knjige kao javne knjige, ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelji nisu imali razloga sumnjati u poštenje svojih prednika. Ovo sve tim više, cijeneći iskaze 1.i 2.tužitelja da su u postupku etažiranja sporne nekretnine - objekta utvrdili da je u zemljišnim knjigama na istoj upisan imenovani GE. Treće tužiteljica je pak iskazala da prilikom sastavljanja ugovora o darovanju nije provjeravala zemljišno knjižno stanje, ali kada je predala ugovor o darovanju na uknjižbu (2000.g.), ista joj je bila odbijena. Dovodeći navedeno u vezu s iskazima 1. i 2. tužitelja iz kojih proizlazi da je njihov otac sada pok. KE umro 1990., a darovni ugovor između JE i 3.tužiteljice TE zaključen 1. prosinca 1999., te aneks tom ugovoru zaključen 8. prosinca 1999., pa imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. rujna 2002., sve kada bi se i prihvatilo da su tužitelji kao nasljednici (čl. 160. st. 3. ZV-a) pošteni, ali ne i zakoniti i istiniti posjednici, nije protekao zakonom propisani rok za izvanrednu dosjelost za osobno stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, a koji prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a iznosi dvadeset godina.

20. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

21. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o cjelokupnim troškovima postupka.

22. Tuženiku je na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn dosuđen trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za pristup ročištima 11. ožujka 2003., 5. listopada 2004., 14. prosinca 2004., 22. ožujka 2005., 4. prosinca 2006., 19. ožujka 2007., 28. svibnja 2007., 28. svibnja 2008., 25. ožujka 2009., 3. ožujka 2014., 1. listopada 2014., 19. svibnja 2016., 27. kolovoza 2021. i 11. ožujka 2022. prema Tbr. 9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22., - dalje Tarifa), u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn za svako ročište, za pristup ročištu 27. svibnja 2004. prema Tbr. 9. Toč.2. Tarife u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kn, za pristup ročištu 9. veljače 2015. prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kn, za sastav podneska od 3. listopada 2005. prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife u iznosu od 24,89 eura / 187, 50 kn, za sastav podneska od 26. veljače 2008. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn, za sastav žalbe od 27. listopada 2009. prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn, što sa pripadajućim PDV-om u visini od 22 % za radnje poduzete do 31. srpnja 2009., 23 % za radnje poduzete od 1. kolovoza 2009. do 1. ožujka 2012. u visini od 23 %, te nadalje u visini od 25 %, iznosi 2.111,79 eura / 15.911,26 kn.

22.1. Tuženiku je priznat trošak sastava predmetne žalbe u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn prema Tbr.10. toč. 1. Tarife, PDV u iznosu od 31,11 eura / 234,38 kn, ukupno 155,54 eura / 1.171,88 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura / 800,00 kn, ukupno 261,71 eura / 1.971,88 kn. U preostalom je dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

23. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja preinačena i na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao izreci ove presude.

U Rijeci, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Barbara Bosner