Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LV, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22. i 36/24., dalje u tekstu ZOZONUO ), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj KLASA: 211-07/25-5/7815., URBROJ: 511-14-05-25-1 od 26. ožujka 2025., na temelju članka 222. stavak 3. i članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 27. ožujka 2025., donio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni LV , OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HV i BV, rođene L, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, tehničar za vozila i vozna sredstava, izvanredni student, zaposlen u Zagorje Tehnobeton d.d. Varaždin, s mjesečnim primanjima od oko 1.450,00 eura bruto, time da prvu plaću još nije primio, ne posjeduje nepokretnu imovinu, vlasnik osobnog automobila marke Audi, godina proizvodnje 1988., neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što se je dana 25. ožujka 2025., u 21,30 sati, u obiteljskoj kući, u [adresa], nasilnički ponašao u obitelji, na način da je u vrijeme kada je u svojem organizmu imao koncentraciju alkohola, koja je umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 1,53 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, vikao i pogrdnim riječima „ pa koju pizdu materinu Ti želiš“, vrijeđao svojeg oca HV, rođenog **.**.1972., s prebivalištem u [adresa], te u dva navrata pljunuo na svojeg oca, a koje ponašanje i radnje okrivljenika su kod oštećenog izazvale osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva

čime je postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, temeljem kojega mu se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 EURA ( tristo eura )

II Temeljem članka avak 1. PZ vrijeme uhićenja okrivljenika od 25.03.2025., u 22,45 sati do 26.03.2025., do 12,50 sati, kada je od strane suda pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 2 ( dva ) dana zatvora i to 39,82 eura kao jedan dan zatvora ( 2 dana zatvora x 39,82 EURA = 79,64 EURA), tako da okrivljenik od izrečene novčane kazne ima za platiti 220,16 EURA ( dvjesto dvadeset eura i šesnaest centi ).

III Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 60 ( šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

IV Trošak postupka od 20,00 EURA, od kojeg se iznos od 20,00 EURA odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), dužan je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovom

sudu, protiv okrivljenika, gore citirani, Optužni prijedlog, zbog prekršaja iz ZOZONUO.

2. Okrivljenik uhićen od strane policijskih službenika dana 25.03.2025. i doveden uređujućem sudu dana 26.03.2025., ispitan u žurnom postupku, na ročištu održanom pred uređujućim sudom dana 26. ožujka 2025., odrekao se prava na branitelja, a pozvan, sukladno odredbi članka 171. a PZ, da se očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se da se ne smatra krivim.

2.1. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da je dana 25.3.2025., u kritično vrijeme dakle oko 21,30 sati došao u obiteljsku kuću, u [adresa], u [adresa], a u kojoj žive njegov otac, ovdje oštećeni, te djed i baka po ocu. Nije sporno da je te prilike imao u svojem organizmu alkohola, niti je sporno da je kasnije od strane policijskih službenika alkotestiranjem utvrđeno da je ta koncentracija alkohola iznosila 1,53 g/kg. Kada sam došao u kuću otac mu je rekao "da ima sranja zato jer se naždere okolo po krčmama" , a što ga je uvrijedilo odnosno povrijedilo te je točno da je on tada pljunuo prema ocu. Kada ga je isti nakon toga udario nogom u predjelu noge točnije u predjelu lijevog koljena on da je još jednom pljunuo prema ocu. Nije baš obraćao pažnju tako da ne zna da li je bilo u prvom navratu ili u drugom navratu oca pogodio pljuvačkom. Kada ga se pitalo da li je ovu te prilike rekao pa koju pičku materinu ti želiš, naveo je da je to rekao kada mu je isti rekao da ima sranja jer se naždere okolo po krčmama. On da je nakon opisanog događaja napustio obiteljsku kuću. Sam se je javio na policiju, ali ne povodom tog događaja, nego povodom jednog drugog incidenta kada je bio napadnut od strane drugih osoba, te se je povodom tog događaja javio na policiju, a isti su tada postupali prema njemu vezano za ovaj predmetni događaj. Naveo je da nije točno da njemu otac ne bi dozvolio da uzme neki alat iz garaže budući da on tada niti tamo nije bio, već je djed bio prisutan i isti ga je pozvao u kuću i nakon toga se u kući dogodilo što je naprijed opisao. Kada mu se predočava da tužitelj predlaže da mu se izreknu zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana i obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola naveo je da mu nije potrebno izricati navedene zaštitne mjere jer do danas nije prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa da bi mu bio potreban obvezni psihosocijalni tretman, a nije mu potrebno niti liječenje od ovisnosti o alkoholu budući da alkohol ne konzumira svakodnevno niti u većim količinama već povremeno konzumira određenu količinu alkohola vikendom odnosno prigodno. Kada mu se predočilo da tužitelj predlaže njegovo zadržavanje zbog opasnosti od ponavljanja prekršaja naveo je da upravo imajući u vidu da nije kažnjavan niti radi istog ili istovrsnog prekršaja njega nije potrebno zadržati jer ne postoji opasnost da bi se bilo što isto ili slično moglo nastaviti ili ponoviti. Napomenuo je da je njemu sve ovo kontradiktorno i mogao bi reći smiješno jer je njegov otac osoba poznata po nasilničkom ponašanju, a njega se sada tretira kao nekog kriminalca jer je dva puta pljunuo na osobu koja ga je vrijeđala.

4. U okviru postupka sud je ispitao oštećenog HV, te je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to Izvješće o uhićenju, izvješće o pruženoj intervenciji, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, Zapisnike o ispitivanju svjedoka, prijedlog o određivanju zadržavanja, zapisnik o alkotestu, Prijedlog za određivanje zadržavanja i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika od 26.3.2025. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Oštećeni HV, ispitan u svojstvu svjedoka, otklonio je blagodat nesvjedočenja i naveo da se je kritične zgode, u kritično vrijeme nalazio u obiteljskoj kući, u [adresa], u [adresa], kada je čuo da je u kuću došao njegov sin LV ovdje okrivljeni te je razgovarao sa svojim djedom, a njegovim ocem. Iz njihovog razgovora je došao do saznanja da je u ugostiteljskom objektu Bilikum došlo do nekog incidenta i da je LV htio uči u garažu i uzeti nešto od alata kako bi se branio, a u čemu ga je spriječio djed. Tada da je on došao do njih i rekao „ LV nemoj to raditi“ i pozvao ga da uđe i da ispriča što se zapravo dogodilo, a vidio je po njemu da je u vidno alkoholiziranom stanju. Pitao ga je u čemu je problem, a isti mu je odgovorio „ti si mi najveći problem“ i psovao mu je mater, te ga pljunuo tako da mu je pljuvačka pala na majicu, a rekao mu je i koju pizdu materinu on želi. Nakon što je učinio gore navedeno isti je stao iza djeda, a on je krenuo za njim, ali između njih nije došlo do nikakvog fizičkog kontakta jer je njegov otac bio između njih, da bi ga tada LV još jednom pljunuo u predjelu lica, a nakon čega ga je djed izgurao iz obiteljske kuće i isti se udaljio. Na pitanje suda naveo je kako smatra da okrivljeniku nije potrebno određivati zadržavanje, kao niti bio koju mjeru opreza poput zabrane približavanja ili uspostave komunikacije bilo osobno, telefonom, putem društvenih mreža i slično jer vjeruje da se nešto takvo neće ponoviti, osim ako bi se LV ponovno doveo u alkoholizirano stanje. Na daljnje pitanje suda naveo je da ga je gore opisano Leonovo ponašanje jako uznemirilo, smatra da ga je jučer bio u stanju i fizički napasti kada ga ne bi djed u tome sprječavao, a opisano ponašanje sina je i narušilo njegovo dostojanstvo, a kako ne bi kada si sin dozvoljava da pljuje na svojeg oca.

4.2. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

5. Na temelju tako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika, te iskaza oštećenika, kao i drugih provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, a na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude.

5.1. Članak 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO kaže da je nasilje u obitelji, između ostalog, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

6. Nadalje, članak 8. stavak 1. ZOZONUO kaže da su osobe na koje se primjenjuje ZOZONUO u obitelji bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca, te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

6.1. U konkretnom slučaju, imajući u vidu navode optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da su okrivljenik i oštećeni u odnosu sina i oca, slijedom čega se na njih, kao takove, nedvojbeno primjenjuju odredbe ZOZONUO.

7. Nadalje, nije sporno da je okrivljenik inkriminirane prilike imao u svojem organizmu koncentraciju alkohola, koja je, umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 1,53 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, što okrivljenik potvrđuje i priznaje, a ista razvidno proizlazi i iz navoda Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika PU varaždinske, PP Varaždin od 25.03.2025., na navode kojeg okrivljenik nije imao, niti stavio primjedbe i vlastoručno ga je potpisao.

8. Naposlijetku, činjenično iz navoda obrane okrivljenika, iako se isti subjektivno ne osjeća krivim, nije sporno da je okrivljenik svojem ocu inkriminirane prilike rekao „koju pizdu materinu ti želiš“ i da ga je dva puta pljunuo, što okrivljenik potvrđuje i priznaje u svojoj obrani.

9. Osim što je okrivljenik činjenično potvrdio navode optužnog prijedloga iste je potvrdio i oštećeni HV i iskazao da mu je okrivljenik predmetne zgode, a kada ga je pitao u čemu je problem odgovorio da je on njegov najveći problem i da ga je pitao „ koju pizdu materinu Ti želiš“, kao i da ga je iste prilike dva puta pljunuo, time da mu je u prvom navratu pljuvačka okrivljenika pala na majicu, a drugi put da mu je LV pljunuo u lice.

9.1. Oštećeni je potvrdio i da su ga takovo ponašanje i radnje okrivljenika uznemirile i da su narušile njegovo dostojanstvo, navodeći da kako ne bi kada si sin dozvoljava da pljuje na svojeg oca.

9.2. Iskaz oštećenog HV, a dodatno imajući u vidu činjenično priznanje okrivljenika, sudu je uvjerljiv, te niti je okrivljenik naveo razlog, niti je sud iz raspoloživog našao da postoji razlog da bi oštećeni bezrazložno teretio okrivljenika za nešto što okrivljenik ne bi počinio i na taj način se izlagao kaznenog progonu, te sud nalazi da je isti o događaju iskazivao istinito i da je događaj opisao na način kako se je sam događaj i zbivao.

9.3. Konačno, iskaz oštećenog HV ima uporišta i u navodima materijalne dokumentacije i to Izviješću o pruženoj intervenciji PU varaždinske, PP Varaždin od 25.03.2025., iz kojeg je razvidno da je oštećeni, odmah po inkriminiranom događaju, o istom, dana 25.03.2025., u 21,32 sati, obavijestio policijske službenike, radi intervencije i zaštite, što, notorno i životno, ne bi činio kada događajem ne bi bio uznemiren.

10. Iz svega naprijed navedenoga, povezujući obranu okrivljenika, te navedenu materijalnu dokumentaciju i personalne dokaze, odnosno navode iskaza oštećenog, te stavljanjem narečenih dokaza u međusobnu korelaciju, sud nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, odnosno da je počinio nasilje u obitelji, a na način i kako je to navedeno u izreci.

11. Po ocjeni suda, gore opisano ponašanje okrivljenika nedvojbeno, notorno i životno, predstavlja, po svim objektivnim kriterijima, ponašanje i radnje kojima su jedini smisao, svrha i cilj da povrijede dostojanstvo i uznemire osobu prema kojoj su usmjerene i takovo ponašanje, osobito pljuvanje druge osobe – člana obitelji, u konkretnom slučaju oca, ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja između članova obitelji. Naprotiv, takvo ponašanje i radnje objektivno mogu kod osobe prema kojima su poduzete, izazvati povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, obzirom da je oštećeni HV potvrdio da je ponašanjem i radnjama okrivljenika bio uznemiren i da je istima bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo.

12. Okrivljenik je, kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, mogao i morao biti svjestan svih okolnosti djela i da svojim ponašanjem pobliže opisanim u izreci presude uznemirava svojeg oca i povrjeđuje njegovo dostojanstvo, te za njegovo ponašanje inkriminirane prilike ne postoji nijedan ispričavajući razlog, niti je njegova ubrojivost na bilo koji način dovedena u sumnju.

12.1. Činjenica daje okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja imao u svojem organizmu alkohola pak ne otklanja odgovornost od okrivljenika za počinjeni prekršaj, budući je isti sam i dobrovoljno unio alkohol u svoj organizam, te time prihvatio i pristao na posljedice svojeg ponašanja kada u organizmu ima alkohola.

13. Postupajući na opisani način, po ocjeni suda, okrivljenik je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, slijedom čega ga je, radi počinjenja narečenog prekršaja, sud proglasio krivim.

14. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavka 2. PZ, pa je tako okrivljeniku kao otegotnu okolnost uzeo dosadašnju prekršajnu kažnjavanost koja proizlazi iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika od 26.03.2025. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, vodeći pri tome računa da se ne radi niti o istom, niti istovrsnom prekršaju, već o prekršaju u prometu, dok mu je, kao olakotnim okolnostima cijenio korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, činjenično priznanje navoda optužnog prijedloga, kojim je doprinio bržem i učinkovitijem okončanju prekršajnog postupka, a vodio je računa i o njegovim imovinskim prilikama.

15. Obzirom na propisane kazne, te navedene olakotne i otegotne okolnosti, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj, kao blažu od Zakonom propisanih novčane kazne i kazne zatvora, izrekao novčanu kaznu i to u najnižem Zakonom propisanom iznosu.

15.1. Temeljem članka avak 1. PZ vrijeme uhićenja okrivljenika od 25.03.2025., u 22,45 sati do 26.03.2025., do 12,50 sati, kada je od strane suda pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao dva dana zatvora i to 39,82 eura kao jedan dan zatvora, tako da okrivljenik od izrečene novčane kazne ima za platiti 220,16 EURA.

15.2. Okrivljeniku je ostavljen primjereni rok za plačanje izrečene novčane kazne, te je upozoren, sukladno članku 152. stavku 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena.

16. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istome ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

17. Tužitelj je predložio da se okrivljeniku primijeni zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana i obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. No, imajući u vidu težinu djela, da okrivljenik do danas nije prekršajno prijavljivan, a shodno tome niti prekršajno kažnjavan radi prekršaja iz ZOZONUO, niti istovrsnih prekršaja, što bi upućivalo na zaključak da mu protupravna ponašanja nisu strana, već naprotiv upućuje na zaključak da se ovdje radi o jednom izdvojenom incidentu, te nadalje, da okrivljenik navodi kako on alkohol ne konzumira niti svakodnevno, niti u većim količinama i da nije ovisan o alkoholu, već da isti konzumira povremeno kada je kakova prigoda, kao i vodeći računa o načelu razmjernosti, sud okrivljeniku u ovom slučaju nije primijenio predložene zaštitne mjere.

18. Temeljem članka avka 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove prekršajnog postupka jer ih je isti i prouzročio, pa ga je tako obvezao da plati trošak paušala u iznosu od 20,00 EURA, koji troškovi su obređeni u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, a obzirom se je zaposlio i da je vlasnik osobnog automobila, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

19. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 27. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec, v.r.

MV, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: LV, [adresa]

3. Oštećeni: HV, [adresa], po pravomoćnosti

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin

5. Arhiva, ovdje