Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-39/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Pećarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mljt. MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici ŽZA, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, radi odluke o roditeljskoj skrbi, rješavajući žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-125/2024-11 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbi tužiteljice ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-125/2024-11 od 24. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da će majka ŽZ ostvarivati djelomično roditeljsku skrb nad mljt. MZ, dok će roditelji ŽZ i ZZ zajednički zastupati dijete samo u odlukama o njegovim bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica osobno i putem punomoćnice iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi.
6. U provedenoj je postupku utvrđeno da je mljt. MZ, rođen **.**.2020. te da su roditelji ŽZ i ZZ **.**.2023. sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2065/2022 od 28. veljače 2023.
7. Sud utvrđuje da iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava, od 18. srpnja 2024. proizlazi da su roditelji imali nestabilan partnerski odnos koji je u konačnici obilježen sumnjom na nasilje u obitelji, zbog čega su aktualno na snazi mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja oca prema majci djeteta. Mljt. MZ je kontinuirano stanovao s majkom, koja je zadovoljavala sve potrebe djeteta, dok je oca samo povremeno viđao. Uvažavajući utvrđene okolnosti te aktualne obiteljske prilike, Hrvatski zavod za socijalni rad iznosi prijedlog o promjeni načina odvijanja osobnih odnosa oca i djeteta, a obzirom na činjenicu da otac trenutno živi u [adresa], predlaže da roditelji i dalje ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb jer su dužni štititi dobrobit djeteta u njegovom najboljem interesu.
8. Sud utvrđuje da je navedeni prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad temeljen na izjavi oca kako je zainteresiran za sudjelovanje u odrastanju djeteta, te kako se u međuvremenu preselio iz [adresa] u [adresa]. Međutim, provedenom obradom stranaka i njihovim iskazima da je utvrđeno da otac nije ostvarivao osobne odnose s djetetom od kraja 2023., te da neredovito plaća uzdržavanje; naime, majka je navela da je zadnji obrok uzdržavanja plaćen prije 8 mjeseci, koje navode otac nije osporio već smatra da nije dužan plaćati uzdržavanje jer ne viđa dijete. Komunikacija između roditelja ne postoji, a ocu su bile izrečene i mjere opreza zabrane približavanja majci na udaljenost manju od 100 metara kao i mjere zabrane uspostave kontakta s majkom, koje su istekle u ožujku 2024. No, niti nakon isteka mjera opreza otac nije pitao za dijete, ne zna ime djetetovog liječnika, a iako mu je poznato u koji je vrtić dijete upisano ne raspituje se o djetetu. Nema kontakata s obitelji majke ili s njenim prijateljima, niti ih je ikada imao.
9. Slijedom izloženoga sud prvog stupnja smatra kako nije u interesu djeteta da roditelji i dalje imaju zajedničku roditeljsku skrb nad djetetom, budući da otac već dulje od godinu dana ne sudjeluje ni u jednom aspektu svakodnevne skrbi i brige o djetetu, niti plaća uzdržavanje za dijete. Utvrđuje da odrastanje djeteta i njegov rani rast i razvoj nužno podrazumijeva i donošenje niza odluka o zdravlju (izbor liječnika, redovito ili izabrano cijepljenje), obrazovanju (upis u vrtić/školu, promjene vrtića/škole, izbor slobodnih aktivnosti, odluke o terenskoj nastavi – izleti, kino, kazalište), pristup izradi osobnih dokumenata djeteta i dr., te da je u interesu djeteta da te odluke majka može donositi samostalno, bez pisane suglasnosti oca, budući da je od rođenja djeteta majka roditelj koji svakodnevno skrbi o djetetu i koje odluke u realnom životu već donosi. Nedostatak roditeljske komunikacije te izostanak stvarnog interesa za dijete, bez obzira na činjenicu što otac riječima iskazuje zainteresiranost koju u životu ne pokazuje, sud prvog stupnja nalazi opravdanim razlogom za utvrđenje reduciranih roditeljskih kompetencija oca. Utvrđuje da je opisani stav suda nakon provedenog dokaza saslušanjem stranaka podržala i posebna skrbnica djeteta, smatrajući da je u interesu djeteta da roditeljsku skrb izvršava majka kao roditelj sa kojim dijete živi od rođenja.
10. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja odlučuje da će majka izvršavati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mljt. dijete, dok je obzirom na dostupnost oca, te činjenicu da dosadašnjim ponašanjem nije donošenjem bitnih odluka za dijete ugrozio interese djeteta, odlučeno da će roditelji zajednički zastupati dijete u odlukama o bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ), odnosno o promjeni djetetovog osobnog imena, promjeni prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjene vjerske pripadnosti djeteta.
11. Ocjena je ovoga suda da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude.
12. Naime, izrekom presude, a u kojem dijelu presuda stječe svojstvo pravomoćnosti, navedeno je da će majka ŽZ ostvarivati djelomično roditeljsku skrb nad mljt. MZ, dok će roditelji ŽZ i ZZ zajednički zastupati dijete samo u odlukama o njegovim bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. ObZ-a, dok bi iz razloga presude proizlazilo da je pobijanom odlukom odlučeno o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi od strane majke, osim u odnosu na bitna prava djeteta iz čl. 100. st. 1 ObZ-a.
12.1. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi propisano je odredbom čl.104. ObZ-a kao pravilo u ostvarivanju roditeljske skrbi, a samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi dolazi u obzir, kao iznimka u slučajevima iz čl. 105. ObZ-a.
13. Odredbom čl. 105. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (st. 1.). Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (st. 3.). Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta ( st. 4. ). Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrb, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ovoga Zakona (st. 5.).
14. Prema odredbi čl. 100. st. 1. ObZ-a zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi se na: 1. promjenu djetetova osobnog imena 2. promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i 3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.
15. Temeljni sadržaj roditeljske skrbi propisan je odredbom čl. 92. ObZ-a, pa tako u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na 1.zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu; 2. odgoj i obrazovanje; 3. ostvarivanje osobnih odnosa i 4. određivanje mjesta stanovanja (st. 1.). U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom (st. 2.), kao i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (st. 3.).
16. Stoga, kada se u izreci pobijane presude navodi da će majka ŽZ ostvariti djelomično roditeljsku skrb nad mlj. MZ, a da nije određeno o kojem se sadržaju roditeljske skrbi radi, to je i izreka pobijane presude nerazumljiva.
17. U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će navedenu bitnu povredu postupka, te vodeći računa o žalbenim navodima tužiteljice donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
18. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
