Poslovni broj: Us I-1328/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, Sukojišanska br. 4., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku ĐE (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Ane Močić odvjetnice u OD Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. i opunomoćenika tuženika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/19-01/445, Urbroj: 512-2501-24-4 od 10. travnja 2024.

II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 561-01/19-01/153, Urbroj: 512M2-6510-24-26 od 28. veljače 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR-a na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II 561-01/19-01/445, Urbroj: 512-2501-24-4 od 10. travnja 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 561-01/19-01/153, Urbroj: 512M2-6510-24-26 od 28. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 1107 Split (141. brigada HV) za razdoblje od 1. ožujka 1992. do 10. lipnja 1992.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj u bitnom navodi da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Dakle nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđenje činjenica potrebnih za predmetni postupak. Prvenstveno se ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, a poradi čega je i prvostupanjsko rješenje nezakonito. Poziva se na načelo saslušanja stranaka i načelo neposrednosti, a koja da su povrijeđena u predmetnom postupku, te ističe da je predmetno rješenje i u direktnoj suprotnosti sa odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, a kojim člankom je regulirana materija izjašnjavanja stranke. Iz provedenoga postupka da je sasvim jasno kako tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a evidentno je kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke. Nadalje, da obrazloženje pobijanoga rješenja nije u skladu s odredbom člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog Rješenja nisu izvedeni svi potrebni dokazi, nije saslušan tužitelj. Isto tako nisu saslušani predloženi svjedoci, tako ni neposredni zapovjednik JE ni OE. Tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u ovom postupku, praktički nije izvješten o tijeku postupka, tužitelj je predložio svjedoke, iskazi nisu prihvaćeni, svjedoci nisu saslušani pa je očito i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Dakle, kod nesporne činjenice da se tužitelj poziva na točno određene dokaze, evidentno je da nije bilo mjesta donošenju pobijane odluke. Nadalje, člankom 209. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku je normirano što sve obrazloženje jednoga rješenja mora sadržavati ( izlaganje stranke, činjenično stanje i razloge koji su odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, propise i razloge koji , s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rješenje kakvo je dano u dispozitivu rješenje i sl.) Nadalje, u spisu predmeta priložene su izjave svjedoka koji mogu potvrditi navode podnositelja zahtjeva. Naime, u samom Zahtjevu za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 141. brigade u navedenom razdoblju predanom dana 11.05.2018. podnositelj zahtjeva je predložio svjedoke koji mogu potvrditi njegov navode:- JE **.**.1948., - OE **.**.1966., g., [adresa] ([adresa] ) [adresa], - KE **.**.1960. godine, [adresa]. Iz navedenih Izjava proizlazi ratni put u traženom razdoblju i to : Unešić, Umci, Planjane, Parati, Umljanovići, Čavoglave, Svilaja. Predmetnom zahtjevu priložene su i slike sa terena ( ratišta ). Tužitelj citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. ZHBDR-a, te navodi da je iz obrazloženja pobijanog prvotnog rješenja prvostupanjskog tijela od dana 25.rujna 2019. razvidno je da je u postupku koji je prethodio utvrđeno da je uvidom u spis predmeta utvrđeno postojanje potvrde Zapovjedništva VP 3036 Makarska, Klasa: 803-01/94-01/10-583, Urbroj: 3036-05-07-94-10 od 01.07.1994., iz koje je razvidna pripadnost predmetnog VP 3036 Makarska u razdoblju od 25.08.1991. do 01.07.1992. Temeljem tih i takvih utvrđena doneseno je predmetno Rješenje. Dakle, ukazuje se bitnim za navesti da je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno interesima tužitelja. Naime, ukoliko je već bilo sporno, a očito je da li je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu, tada je naprosto bilo nužno i potrebno izvesti ostale dokaze kojima bi se činjenično stanje utvrdilo na cjelovit način. Zaista je nejasno na temelju čega prvostupanjsko tijelo zaključuje da se radi o grešci odnosno ostatku teksta iz rješenja drugog predmeta upravnog postupka, te da se potvrda VP 3036 Makarska ne odnosi na tužitelja, posebno kada se uzme u obzir da je prvotno rješenje prvostupanjskog tijela bilo doneseno upravo na temelju navedene potvrde, dok sada isto tijelo navodi kako je riječ o grešci, što ukazuje na nelogičnost i nekonzistentnost navoda samog prvostupanjskog tijela, koje nije na bilo koji način obrazloženo. Iz izjava svjedoka KE i OE nesporno proizlazi činjenica kako je svjedok zaista bio hrvatski branitelj koji je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. ožujka 1992. do 10.lipnja 1992. Štoviše, tužitelj da je onemogućen u ostvarivanju svojih prava obzirom kako prvostupanjsko tijelo nije saslušalo predloženog svjedoka JE, koji također ima direktnih saznanja o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju. Osim toga, iz ukidne odluke drugostupanjskog tijela je jasno navedeno kako je prvostupanjsko tijelo trebalo pozvati i zapovjednika tužitelja na davanje izjave o okolnostima iz zahtjeva, a što nije učinjeno, već je prvostupanjsko tijelo bez navedenog donijelo odluku, a osim toga, također suprotno uputi iz ukidnog rješenja, nije ni pribavilo svu dokumentaciju koju mu je naloženo pribaviti. Slijedom navedenog, činjenično stanje ostalo je nepotpuno, odnosno pogrešno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže se naslovnom sudu donijeti presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, podredno da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbeni navodi nisu utemeljeni, suprotno navodima iz tužbe da je u postupku pravilno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku u izvršenju drugostupanjskog rješenja ove službe od 6. lipnja 2019. ponovno proveo dokazni postupak u ovoj upravnoj stvari. Tužitelj je saslušan, te je izjavio da je u razdoblju od ožujka do lipnja 1992. bio pripadnik 141. brigade HV. Isti nema saznanja poradi čega nije evidentiran u spornom razdoblju. Bio je na Drniškom ratištu. Predlaže saslušanje svjedoka. Nadalje, da se u spisu nalaze izjave svjedoka OE i KE, a svjedok JE, iako pozvan dva puta, nije se odazvao. Iz izjave KE razvidno je da je svjedok bio u Domovinskom ratu u razdoblju od 27.12.1991. do 10.03.1992. U bitnome je posvjedočio da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u postrojbi zajedno s njim, te da su bili skupa na terenu. Navedeno se odnosi na razdoblje do 10.03.1992., u kojem je svjedok bio pripadnik postrojbe. Nadalje iz izjave svjedoka OE razvidno je da svjedok ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 27.12.1991. do 25.03.1993., temeljem pripadnosti 141. brigadi HV. Svjedok navodi kako je sa tužiteljem bio u postrojbi do lipnja 1992., iako i sam ima status do 25. 03.1992., pa nije jasno na temelju čega temelji svoje svjedočenje o tom razdoblju do lipnja, čemu prvostupanjsko tijelo osnovano nije povjerovalo. Svjedok navodi da su nosili teške željezničke grede za gradnju skloništa te je, tom prilikom tužitelj dobio bruh i otišao na bolovanje, a po povratku s istog bio je još neko vrijeme u postrojbi do demobilizacije u lipnju 1992. Nema materijalnih dokaza kojima bi potkrijepio svoj iskaz. Nadalje u spisu se nalazi očitovanje Doma zapovjedništva HRM, Split KLASA: 036-01/21-01/1, URBROJ: 3332-01-21-55 od 25.05.2021., iz kojeg je razvidno da je izvršenim uvidom u arhivsku građu koja se odnosi na isplatne liste VP 1107 Split (141. brigada HV) utvrđeno da tužitelj nije pronađen na istima u razdoblju od 01.03.1992. do 10.06.1992. Iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva, KLASA: 561- 01/23-02/1, URBROJ: 512M-010102-232-576 od 05.09.2023. razvidno je da je pregledom raspoloživog arhivskog gradiva VP 1107 Split (141 brigada HV9 utvrđeno da za razdoblje od 01.03.1992. do 10.06.1992. tužitelj nije pronađen. Nadalje po nalogu iz drugostupanjskog rješenja ovog tijela prvostupanjsko tijelo izvršilo je utvrđivanje vjerodostojnosti potvrde Zapovjedništva VP 3036 Makarska, KLASA: 803- 01/94-01/10-583, URBROJ: 3036-05-07-94-10 od 01.07.1994., te je ponovnim uvidom u spis predmeta prvostupanjsko tijelo utvrdilo da se radilo o grešci, odnosno ostatku teksta iz rješenja drugog predmeta upravnog postupka, te se citirana potvrda ne odnosi na tužitelja, i nije dokazno sredstvo u ovoj upravnoj stvari. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I561-01/19- 01/153, URBROJ: 512M2-6510-19-2 od 06.06.2019, utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju za razdoblje od 07.01.1992 do 29.02.1992. Temelj za priznavanje tog razdoblja bila je službena dokumentacija i platne liste na kojima je tužitelj evidentiran za to razdoblje u postrojbi. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017, 98/2019, 84/2021), te navodi da smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Dakle, suprotno navodima iz tužbe, svjedoci KE koji ima status u postrojbi do 10.03.1992., te svjedok OE do 25.03.1992., a svjedoče o pripadnosti postrojbi tužitelja do lipnja 1992., kada ni sami nisu bili u postrojbi, te im prvostupanjsko tijelo opravdano nije pridalo vjeru na okolnost pripadnosti postrojbi u spornom vremenu. Svjedoci ne raspolažu nikakvim materijalnim dokazima kojima bi potkrijepili svoje iskaze. Razmatrajući sve dokaze u spisu nakon provedenog dokaznog postupka tuženik smatra da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno te da daljnjim saslušavanjem svjedoka ne bi došlo do drugačijeg utvrđenja. Tim prije što sva službena dokumentacija, očitovanje pravnih slijednika postrojbe, platne liste Središnjeg vojnog arhiva nemaju podataka o pripadnosti tužitelja postrojbi u spornom razdoblju. Ispravan je zaključak prvostupanjskog tijela da se izjavama tužitelja, te svjedoka ne može pridati vjera nasuprot službenim podacima iz službenih evidencija koje su kontradiktorne sa izjavama tužitelja i svjedoka u smislu utvrđivanja pripadnosti postrojbi OS RH. Tuženik upućuje na stajalište koje je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, to svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost svojih tvrdnji. Slijedom gore navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenica tuženika navela da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svim navodima iznijetim u istoj kao i u dokaznim prijedlozima u vidu saslušanja tužitelja i predloženih svjedoka. Dodatno ističe da su u osporenom drugostupanjskom rješenju navedeni iskazi svjedoka, međutim da su isti pogrešno interpretirani, da se navodi da svjedok ne bi imao saznanja o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu do lipnja 1992. obzirom da je isti bio pripadnik HV-a do ožujka 1992., a što nije točno obzirom da je u svom iskazu naveo da je sudjelovao do mjeseca lipnja 1992.

5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da se u potpunosti se protivi daljnjem izvođenju predloženih dokaza pa sukladno istom predlaže da ovaj sud odbije tužitelja i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka JE, OE i KE, te za saslušanjem tužitelja kao stranke, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka o zakonitosti osporenih rješenja može donijeti na temelju podatka spisa predmeta.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 22. svibnja 2018. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 1107 Split (141. brigada HV) za razdoblje od 7. siječnja 1992. do 10. lipnja 1992.

- da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I 561-01/19-01/153, Urbroj: 512M2-6510-19-2 od od 6. lipnja 2019. tužitelju utvrđeno razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 1107 Split (141. brigada HV) od 7. siječnja 1992. do 29. veljače 1992. (točka 1. izreke), te se nalaže pravnom slijedniku po pravomoćnosti upravnog akta imenovanom izdati potvrdu temeljem točke 1. izreke tog rješenja (točka 2. izreke), a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu;

- da je u povodu predmetne žalbe tužitelja rješenjem tuženika Klasa: UP/II 561- 01/19-01/445, Urbroj: 512M-0201-19-2 od 25. rujna 2019. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I 561-01/19-01/153, Urbroj: 512M2-6510-19-2 od 6. lipnja 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da je u ponovljenom postupku potrebno pozvati žalitelja na davanje izjave, kako bi se očitovao na okolnosti iz zahtjeva. Također, navesti točno vremensko razdoblje i postrojbe u kojima je sudjelovao u Domovinskom ratu, te koje je aktivnosti i zadaće obavljao, priložiti dokumentaciju kojom potkrepljuje svoje navode, pozvati predložene svjedoke, suborce, zapovjednika na davanje izjave o okolnostima iz zahtjeva, navesti u kojoj su postrojbi i u kojem razdoblju oni sami sudjelovali u Domovinskom ratu, zatražiti ratni put, vojnu knjižicu i ostalu relevantnu dokumentaciju kojom će se točno utvrditi postrojbe u kojima je žalitelj bio, vremensko razdoblje sudjelovanja, zadaće i aktivnosti u Domovinskom ratu, utvrditi na temelju kojih službenih evidencija je izdana potvrda Zapovjedništva VP 3036 Makarska, KLASA: 803-01/94-01/10-583 URBROJ: 3036-05-07-94-10 od 01. srpnja 1994. godine, koja se navodi u rješenju, priložiti ju spisu predmeta te utvrditi tko je slijednik te postrojbe vojnog arhiva zatražiti podatke o sudjelovanju žalitelja u Domovinskom ratu iz Središnjeg vojnog arhiva, te donijeti novo rješenje zasnovano na prikupljenim dokazima i činjenicama, a utemeljeno na Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine" RH broj: 121/17) i drugim pozitivnim zakonskim propisima.

- da je u izvršenju navedenog rješenja tuženika od 25. rujna 2019. doneseno ovdje osporeno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena ovdje osporenim drugostupanjskim rješenjem.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

16. Prije svega, za navesti je da je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj dana 22. svibnja 2018. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 1107 Split (141. brigada HV) za razdoblje od 7. siječnja 1992. do 10. lipnja 1992., te da je o navedenom zahtjevu odlučeno rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I 561-01/19-01/153, Urbroj:

512M2-6510-19-2 od 6. lipnja 2019. kojim je tužitelju utvrđeno razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 1107 Split (141. brigada HV) od 7. siječnja 1992. do 29. veljače 1992. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, te je u povodu predmetne žalbe tužitelja rješenjem tuženika Klasa:

UP/II 561-01/19-01/445, Urbroj: 512M-0201-19-2 od 25. rujna 2019. poništeno citirano rješenje prvostupanjskog tijela od 6. lipnja 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a u kojem (ponovljenom) postupku su doneseni ovdje osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

16.1.Stoga, imajući u vidu naprijed utvrđeno, neosnovano upravna tijela u ponovljenom postupku odlučuju o zahtjevu tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 1107 Split (141. brigada HV) za razdoblje od 1. ožujka 1992. do 10. lipnja 1992., navodeći u obrazloženju osporenih rješenja da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I 561-01/19-01/153, Urbroj: 512M2-6510-19-2 od 6. lipnja 2019. utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 7. siječnja 1992. do 29. veljače 1992. na temelju raspoložive službene dokumentacije i to platne liste na kojima je tužitelj evidentiran za navedeno razdoblje.

16.1.1. Ovo stoga, jer je rješenjem tuženika UP/II 561-01/19-01/445, Urbroj:

512M-0201-19-2 od 25. rujna 2019. poništeno navedeno rješenje prvostupanjskog tijela od 6. lipnja 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak. Dakle, s obzirom da je navedenim rješenjem poništeno prvostupanjsko rješenje od 6. lipnja 2019. ono više ne egzistira niti proizvodi pravne učinke, pa je u ponovljenom postupku bilo potrebno ponovno odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja u cijelosti, dakle, za razdoblje od 7. siječnja 1992. do 10. lipnja 1992., a što su upravna tijela propustila učiniti.

17. Nadalje, osnovano tužitelj prigovora da u ponovljenom postupku nije postupljeno u skladu s uputama i primjedbama iznesenim u rješenju tuženika od 25. rujna 2019., a u izvršenju kojeg je doneseno osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje. Tako osnovano prigovora tužitelj da nisu saslušani predloženi svjedoci (spisu prileže pisane izjave dvoje svjedoka), dok svjedok JE, a za kojeg tužitelj navodi da mu je bio neposredni zapovjednik brigade u trženom razdoblju, nije saslušan, niti prileži pisana izjava, a niti su u obrazloženju osporenih rješenja dani razlozi zbog čega nije izveden dokaz saslušanjem navedenog svjedoka (navedeno samo da je pozvan dva puta, ali da se pozivu nije odazvao).

18. Naime, na relevantne odnosno odlučne činjenice o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u spornom razdoblju u ovoj upravnoj stvari je trebalo izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koje je tužitelj naveo u svom zahtjevu, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, te prilikom izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka službena osoba treba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu i vremenskom razdoblju angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

19. Dakle, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka. Stoga, ovaj sud utvrđuje da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe članka 5., 8., 9. i 47. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21: dalje: ZUP).

20. Nadalje, posebno se ističe kako je u cijelosti pogrešan stav tuženika koji je iznesen u odgovoru na tužbu, kao i u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, a u kojem se navodi kako saslušani svjedoci nisu ostvarili status hrvatskog branitelja u utuženom razdoblju, radi čega je a priori zauzet stav kako isti nemaju saznanja o aktivnostima tužitelja u spornom razdoblju. Naime, ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka ne može se temeljiti isključivo na tome je li svjedok evidentiran kao hrvatski branitelj, već ima li saznanja o odlučnim činjenicama za rješenje odnosne upravne stvari te otkud ima takva saznanja, te činjenica je li isti imaju/nemaju ostvaren navedeni status ne može biti od utjecaja na rješavanje konkretne upravne stvari. Također neosnovano tuženik navodi kako svjedoci ne raspolažu nikakvim materijalnim dokazima kojima bi potkrijepili svoje iskaze, obzirom da svjedoci nisu dužni u upravnom postupku dostavljati dokaze na okolnost svojih iskaza, već sam iskaz svjedoka predstavlja dokaz u postupku i službena osoba upravnog tijela dužna je ocijeniti iskaz svjedoka i obrazložiti poklanja li vjeru iskazu svjedoka ili ne, i dati razloge izraženom stajalištu.

21. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nije odlučeno u cijelosti o zahtjevu tužitelja, te je izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje čini nezakonitim.

22. U izloženom, a budući da osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nisu zakoniti valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

23. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužno saslušati sve predložene (gore navedene) svjedoke, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, saslušati tužitelja kao stranku, omogući tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odluči o zahtjevu tužitelja od 22. svibnja 2018. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 1107 Split (141. brigada HV) za cjelokupno razdoblje od 7. siječnja 1992. do 10. lipnja 1992. pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

24. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu od 27. veljače 2025., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23).

U Splitu 27. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela

- u spis.