Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-134/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Maravić Pirš, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici EI iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi odluke o roditeljskoj skrbi, uzdržavanju djece i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-352/2022-32 od 17. srpnja 2024., na sjednici vijeća 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-352/2022-32 od 17. srpnja 2024. u točkama I, III, IV i V izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana prvostupanjska presuda u točkama II i VII izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke određeno je da će mlt. djeca stranaka DI, rođena **.**.2008. i KI, rođen **.**.2015. stanovati s majkom UI na adresi [adresa]. Točkom II izreke određeno je da će majka UI ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt DI i mlt KI, osim u odnosu na bitna osobna prava djece. Točkom III izreke određeno je da će se osobni odnosi mlt. DI i KI s ocem ČI održavati sukladno dogovoru roditelja, u skladu s potrebama i željama djece, a minimalno: tri puta tjedno po tri sata, svaki drugi vikend od petka 16 sati do nedjelje u 20 sati, pola svih vjerskih i državnih praznika. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. DI doprinosi mjesečno iznos od 79,63 eura, a za uzdržavanje mlt KI doprinosi mjesečno iznos od 39,82 eura počevši od 21. travnja 2022. do 31. kolovoza 2023. s dospijećem do svakog 15. -og u mjesecu, s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sa zakonskim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. DI doprinosi mjesečno iznos od 300 eura, a za uzdržavanje mlt KI doprinosi mjesečno iznos od 250 eura počevši od 1. rujna 2023. pa nadalje s dospijećem do svakog 15. -og u mjesecu, s time da je dospjele a neplaćene iznose uzdržavanja, umanjene za nesporno plaćene iznose uzdržavanja, dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sa zakonskim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Točkom VI izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za uzdržavanje mlt DI preko dosuđenog iznosa od 300 eura (za iznos od 100 eura) te za uzdržavanje mlt KI preko dosuđenog iznosa od 250 eura (za iznos od 50 eura). Točkom VII izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude pobijajući točke I, II, III, IV, V i VII izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je odlučivanje o tome s kojim roditeljem će stanovati maloljetna djeca DI i KI, o roditeljskoj skrbi, o osobnim odnosima djece s roditeljem s kojim ne stanuju i o uzdržavanju maloljetne djece.

5.1. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je brak tužiteljice i tuženika razveden na temelju pravomoćne djelomične presude suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-352/2022-24 od 15. rujna 2023.

5.2. Nadalje, proizlazi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u poslovni broj R1 Ob-2108/21 15. ožujka 2022. odredio privremenu mjeru te je određeno da će mlt. djeca stranaka stanovati s majkom UI, da će se osobni odnosi mlt. djece s ocem ČI održavati po dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane, utorkom i četvrtkom na način da otac preuzme djecu u vrtiću, odnosno u školi te ih vrati na adresu stanovanja majke najkasnije do 20,30 sati, svaki drugi vikend počevši od petka pa do nedjelje kao i polovicu školskih, državnih i vjerskih blagdana. Određeno je i da otac plaća uzdržavanje za DI u iznosu od 1.400,00 kn a za KI u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno. Privremena mjera potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob – 272/2022. od 24. svibnja 2022.

5.3. Prvostupanjski sud je u postupku pribavio mišljenje i prijedlog HZSR Podružnica Trešnjevka od 20. lipnja 2022., sačinjeno na temelju razgovora s roditeljima i mlt. djece, psihologijske obrade roditelja i priložene dokumentacije, te je stručni tim mišljenja da je oboje roditelja podobno za preuzimanje brige o djeci, te je prijedlog stručnog tima da da oboje djece stanuje na adresi majke, a s ocem da održavaju osobne odnose, po dogovoru i u skladu sa željama i potrebama djece, a ukoliko dogovor izostane, da DI viđa oca tri puta tjedno po dva sata, a KI da sedam dana provodi kod oca, a sedam dana kod majke. Nadalje, dopunom nalaza i mišljenja istog tijela od 1. ožujka 2024. utvrđeno je da djeca stanuju s majkom, dok s ocem ostvaruju redovne osobne odnose, kako je određeno privremenom mjerom suda, tako i prema dogovoru i potrebama djece. Mišljenje je stručnog tima da mlt zajednička djeca KI, koji je u to vrijeme učenik 2. razreda osnovne škole i DI, koja je učenica 1. razreda srednje škole, ostanu i nadalje stanovati s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose prema dogovoru roditelja, u skladu s potrebama i željama djece, a minimalno tri puta tjedno po tri sata, svaki drugi vikend od petka u 16,00 sati do nedjelje u 20,00 sati te pola svih državnih, vjerskih i školskih praznika. Nadalje, na temelju razgovora s djecom i psihologijske obrade psihologice suda FI od 29. siječnja 2024. dano je zaključno mišljenje da su DI i KI djeca koja žive u obitelji razvedenih roditelja, da aktualno stanuju s majkom i ostvaruju osobne odnose s ocem tijekom tjedna i svaki drugi vikend, da iskazuju da su zadovoljni takvom dinamikom te da je ne bi mijenjali. KI da pokazuje podjednaku privrženost i majci i ocu, navodi raznolike aktivnosti u kojima s njima sudjeluje, a DI da verbalizira iritabilnost u kontaktu s ocem, smatra da on ne razumije njezinu potrebu za samostalnošću i emocionalnom regulacijom na način koji joj najviše odgovara, što da je u skladu s njezinom razvojnom dobi, pri čemu da se opaža da zbog majčinog češćeg izbivanja iz doma zbog rada u vlastitom salonu djevojka ima više slobode i samostalnosti, no da istodobno traži veću bliskost i više zajedničkih aktivnosti.

5.4. Odlučujući o roditeljskoj skrbi, prvostupanjski sud smatra da je u smislu čl. 104. ObZ-a zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi moguće samo ako postoji sporazum roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dakle, o tome s kim će dijete živjeti, kako će se održavati osobni odnosi i koliko će iznositi uzdržavanje, a da stranke nisu postigle sporazum oko toga s kim će djeca živjeti, nisu se sporazumjele o načinu održavanja odnosa, niti o visini uzdržavanja, te da je u tim okolnostima moguće odrediti samo samostalno ostvarivanje skrbi. Stoga pozivom na čl. 105. st. 5. ObZ odlučuje da roditeljsku skrb samostalno ostvaruje majka, s kojom djeca žive od prestanka bračne zajednice 2022. godine. Prvostupanjski sud ne prihvaća prijedlog tuženika u postupku da djeca žive jedan tjedan kod njega, a drugi kod majke, ili da stanuju s njim, a da majka učestalo ostvaruje osobne odnose, već određuje da će djeca stanovati s majkom i održavati odnose s ocem na način kao je to predložio stručni tim CSZZ Zagreb, cijeneći da se u postupku utvrđivalo i mišljenje djece, te da proizlazi da djeci odgovara da žive s majkom, a da s ocem održavaju osobne odnose, kraj činjenice da je prethodno privremenom mjerom od 15. ožujka 2022. određeno da djeca žive s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose. Osim toga da je i CZSS Zagreb, Podružnica Trešnjevka dao 15. lipnja 2022. u bitnom sličan prijedlog u vezi održavanja osobnih odnosa djece s ocem kao što je bilo i određeno privremenom mjerom u kojoj je također dano mišljenje stručnog tima tog tijela. Pritom da je zatražena i dopuna mišljenja i prijedloga CZSS te je utvrđeno da su se okolnosti promijenile s obzirom na dob djece tako da KI više nije dijete predškolske dobi, nego polazi drugi razred osnovne škole, a DI prvi razred privatne gimnazije, pri čemu djeca stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose sukladno privremenoj mjeri, kao i prema dogovoru i potrebama djece odnosno i više od onog što je sudskom odlukom određeno. Prvostupanjski sud ne dovodi u pitanje da je tuženik brižan i angažiran roditelj, posvećen svojoj djeci, uključen u sve segmente njihovih života te da ne postoje nikakvi deficiti u roditeljskim kompetencijama, međutim ocjenjuje da je na temelju sveobuhvatne analize stručnog tima HZSR, kao i s obzirom na mišljenje djece, koja su potvrdila da su zadovoljna načinom održavanja odnosa s ocem i da ništa ne bi mijenjali, primarno imajući u vidu najbolji interes i dobrobit djece, da djeca i dalje nastave živjeti s majkom. Prvostupanjski sud smatra da se ravnopravnost u roditeljstvu na koju se poziva tuženik, na način da djeca žive tjedan dana s jednim roditeljem i tjedan dana s drugim roditeljem, ne odražava na taj način, već da podrazumijeva ono što tuženik i ostvaruje visokim stupnjem uključenosti u živote svoje djece i stoga ne prihvaća tuženikovu tezu da je stavljen u neravnopravan i diskriminatorni položaj te da su mu zbog toga povrijeđena temeljna ljudska prava. Slijedom toga, prvostupanjski sud stavljajući u fokus dobrobit i najbolji interes djece, njihovu želju koja je autentično izražena, odlučuje da djeca nastave živjeti s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose prema dogovoru roditelja te željama i potrebama djece, a u slučaju izostanka istog, prema dinamici uobičajenog opsega, koja je određena kao minimalni okvir.

5.5. Odlučujući o uzdržavanju mlt. djece, prvostupanjski sud u primjeni čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a utvrđuje da je DI završila prvi razred privatne gimnazije, nema vanškolskih aktivnosti, ima problema s kožom zbog čega mora koristiti neutralnu kozmetiku koja je skuplja od obične, da je KI završio drugi razred osnovne škole, ide na gimnastiku i grupu Mali znanstvenici. U odnosu na imovinske prilike tuženika, utvrđuje da je vlasnik trgovačkog društva koje je u zadnje 3 godine imalo promet između 800.000 i 950.000 eura, da je ostvarena dobit od 20.000 do 25.000 eura koja nije isplaćena kao prihod, već je reinvestirana, a da tuženik isplaćuje sebi plaću između 1.100 i 1.200 eura i koristi osobno vozilo u vlasništvu trgovačkog društva kao i da dodatno ostvaruje zakupninu za poslovni prostor u iznosu od 950,00 eura, prihode s osnova iznajmljivanja apartmana u Baški po sezoni u iznosu od 20.000 eura, završava izgradnju kuće s dva stana, vlasnik je stana u kojem živi površine 60 m2, gradilišta u Kustošiji površine 2.000 m2 te otplaćuje kredite s jednom ratom u iznosu od 1.050 eura i drugom u iznosu od 330 eura.

5.6. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da djeca stranaka imaju uobičajene životne troškove za svoju dob, a koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja, pa u primjeni čl. 311. st. 2. ObZ-a obvezuje tuženika doprinositi za uzdržavanje mlt. DI u iznos od 265,44 eura za razdoblje od podnošenja tužbe do 31. kolovoza 2023. te za isto razdoblje za mlt. KI iznos od 185,81 eura s time da su ti iznosi umanjeni za iznose koje je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje prema određenoj privremenoj mjeri. Nadalje, za razdoblje od 1. rujna 2023. prvostupanjski sud obvezuje tuženika doprinositi za uzdržavanje mlt. DI iznos od 300,00 eura, a za mlt. KI 250,00 eura mjesečno. Pri tom je prvostupanjski sud vodio računa o propisanim minimalnim iznosima za uzdržavanje maloljetnog djeteta koji za dijete od 7 do 12 godina iznosi 20% prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome odnosno 203,15 eura, a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 22% prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom, odnosno 223,46 eura prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 48/23 ) te nadalje prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/24) iznosi 229,60 eura za dijete od 7 do 12 godina i 252,56 eura za dijete od 13 do 18 godina.

5.7. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 366. ObZ-a i čl. 154. st. 5. ZPP-a.

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upire tuženik jer je presudu moguće ispitati te nema proturječnosti ni nedostataka.

7. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o stanovanju mlt. djece s tužiteljicom, o održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnom djecom kao i o uzdržavanju mlt. djece.

8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju mišljenja stručnog tima HZSR-a, cijeneći da maloljetna djeca već izvjesno vrijeme žive s majkom te s ocem održavaju osobne odnose, da su se djeca navikla na takav način života i da prema vlastitim iskazima u tom smislu ne žele promjene, zaključio da je u najboljem interesu mlt. djece da nastave živjeti s majkom.

8.1. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje žalbenim navodima tuženika kojim osporava ocjenu prvostupanjskog suda da je želja djece „autentično“ izražena, ukazujući da je jedini razlog tome da djeca kao prednost boravka kod majke navode više slobode i često izbivanje majke zbog posla. Naime, protivno tim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno razmatrao i želju djece kako su je izrazili ne samo pred HZSR, već i pred psihologom suda te je pravilno zaključio da je u najboljem interesu djece i u skladu s njihovom željom odrediti da djeca nastave živjeti s majkom. Naime, tuženik izdvaja iz konteksta pojedine dijelove iskazanog mišljenja djece jer je neprijeporno da se djeca pozitivno izražavaju o oba roditelja, osjećaju se slobodnim održavati odnose s njima kada im to odgovara i kada to žele, a njihova komunikacija s ocem ovisi i o tome u kojoj su dobi djeca, kako je to jasno navedeno u mišljenju sudskog psihologa jer je mlt. DI u kritičnoj razvojnoj fazi budući da ima 15 godina i učenica je 1. razreda srednje škole, dok je mlt. KI kao mlađe dijete i učenik 2. razreda u drugoj razvojnoj dobi. U vezi provedenog testiranja po sudskom psihologu, tuženik nadalje neosnovano prigovara da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom zbog toga jer da je sud sa sadržajem istog upoznao stranke na ročištu 27. lipnja 2024. ne ostavljajući strankama mogućnost analize istih i adekvatnog očitovanja, kraj činjenice da na navedenom ročištu, nakon što je sud upoznao stranke sa sadržajem rezultata testiranja, tuženik nije zahtijevao rok za očitovanje, pri čemu je za istaknuti da prvostupanjska presuda nije utemeljena samo na rezultatima tog testiranja, već cjelokupnog dokaznog postupka. U vezi toga tuženik u žalbi nastavno neosnovano sugerira da bi ponašanje tužiteljice ukazivalo na izvjesne pritiske prema djeci, kao i prema djelatnicima HZSR-a, budući da takve tvrdnje nisu potkrijepljene izvedenim dokazima.

9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 416. st. 1. ObZ-a kada je u skladu s nalazom i prijedlogom HZSR-a, ujedno uvažavajući mišljenje mlt. djece u skladu s njihovom dobi i zrelošću sukladno čl. 86. st. 2. ObZ-a, a rukovodeći se načelom zaštite najboljeg interesa djeteta sukladno čl. 5. st. 1. ObZ-a i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97-dalje: Konvencija), odlučio da će mlt. djeca stanovati s majkom, a na temelju čl. 95. st. 1. i 2. ObZ-a s ocem ostvarivati osobne odnose na način kako je to određeno pobijanom odlukom. Potrebno je navesti da okolnost što je sud odlučio da će djeca stanovati s majkom, suprotno žalbenim navodima, nije povrijeđeno načelo ravnopravnosti žene i muškarca iz čl. 3. ObZ-a, već je takva odluka pravilno donesena u najboljem interesu mlt. djece koji je od posebne važnosti i preteže nad interesom roditelja.

10. Neosnovano tuženik prigovara odluci o visini doprinosa za uzdržavanje djece. Prema shvaćanju ovog suda, cijeneći sve okolnosti, prije svega okolnosti na strani mlt. djece koja su utvrđene u tijeku postupka, a imajući u vidu i opće poznate činjenice cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta kao i uobičajene redovite potrebe djece s obzirom na njihovu dob, opravdano je prvostupanjski sud u primjeni čl. 311. st. 2. ObZ-a utvrdio ukupne materijalne potrebe djece u razdoblju od podnošenja tužbe do 31. kolovoza 2023. te nastavno u razdoblju od 1. rujna 2023. pa nadalje u naznačenim iznosima koje je dosudio, kraj utvrđenja da su imovinske prilike tuženika dobre i dostatne da podmiruje dužne iznose uzdržavanja jer osim prihoda s osnove plaće, zakupnine i najamnine, ima u vlasništvu imovinu znatne vrijednosti. Pri tome tuženik neosnovano osporava pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se utvrđena obveza za uzdržavanje mlt. DI ne treba umanjivati za troškove školarine privatne gimnazije koju DI pohađa jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je to bila njegova odluka i da se majci obvezao da će on osobno podmirivati te troškove (tuženik u žalbi potvrđuje da je potpisao potvrdu da će samostalno plaćati troškove školarine). Neosnovano tuženik smatra da je uzdržavanje podmirio i na način da je tužiteljici predao iznos od 30.000,00 eura prilikom kupnje stana i da su u razmjerno tom iznosu djeca postala suvlasnici stana. Uzdržavanje sukladno čl. 309. ObZ-a predstavlja novčanu obvezu pa predaja novčanog iznosa radi stjecanja određene imovine ne može imati učinak ispunjenja te obveze.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I, III, IV i V izreke, te odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Međutim tuženik osnovano osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu odluke o tome da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. DI i mlt. KI.

12.1. Ovom sudu nije prihvatljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda po kojem sama činjenica da roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka ima za posljedicu donošenje odluke po kojoj će samo jedan roditelj ostvarivati roditeljsku skrb, niti je, prema stajalištu ovog suda, dopušteno automatizmom odluku o samostalnoj roditeljskoj skrbi vezati uz odluku s kojim roditeljem će dijete stanovati. Iako roditelji nisu sklopili pisani sporazum o roditeljskoj skrbi, prema sadržaju spisa predmeta za sada ne bi proizlazilo da bi postojali razlozi koji se protive zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi. Naime, tuženik je tijekom postupka predložio da s tužiteljicom ostvaruje zajedničku roditeljsku skrb, a tužiteljica se o tome nije izjasnila. Osim toga, tijekom postupka tuženik je ocijenjen kao brižan i angažiran roditelj, posvećen svojoj djeci te ne bi proizlazilo da bi imao kontraindikacije za obavljanje roditeljske skrbi. Pritom treba navesti da je odredbom čl. 104. st. 1. ObZ-a propisano da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb te za odlučivanje da samo jedan roditelj ima samostalnu roditeljsku skrb trebaju postojati izuzetno opravdani razlozi, a sve to ponajprije uzimajući u obzir dobrobit maloljetne djece, dok iz do sada provedenog postupka ne bi proizlazilo da isti razlozi egzistiraju.

12.2. S obzirom na prethodno izloženo, proizlazi da je u odnosu na ovo pitanje činjenično stanje nepotpuno utvrđeno zbog čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo ukinuti na temelju čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pozvati tužiteljicu da se izjasni o ostvarivanju roditeljske skrbi te nastavno postupiti u skladu s čl. 416. ObZ-a i pribaviti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te će potom ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a donijeti novu i zakonitu odluku o roditeljskoj skrbi.

13. Kako je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu glavne stvari, to je na temelju čl. 166. st. 4. ZPP-a ukinuta i odluka o troškovima postupka te će u konačnoj odluci sud prvog stupnja odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

14. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

15. Presuda suda prvog stupnja u točki VI izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić