Poslovni broj: Usž-2695/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Dekor Integra d.o.o., Varaždin, Međimurska ulica 23, OIB: 05658446812 i Klemm Sigurnost d.o.o., Zagreb, Drage Gervaisa 3, OIB: 35596498125, koje zastupa opunomoćenik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, Vladimira Nazora 14, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, Zagreb, Koturaška 43/IV, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Ćorić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Francuske Republike 12 i Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o., Zagreb, Savska cesta 31, radi javne nabave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2637/2022-25 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2637/2022-25 od 30. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/15-01/298, urbroj: 354-01/20-37 od 15. rujna 2020. te za naknadu troškova upravnog spora. Točkom II. izreke presude nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja naknade trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 829,52 eura u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 15. rujna 2020. pod točkom 1. izreke odbijena je žalba tužitelja Zajednice ponuditelja Trajectus d.o.o (sada Dekor Integra d.o.o. i Klemm Sigurnost d.o.o. izjavljena protiv Odluke o odabiru, klasa: 406-09/15- 01/04, urbroj: 437/1-15-4 od 31. ožujka 2015., a pod točkom 2. izreke odbijen je zahtjev Zajednice ponuditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navode da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u presudi Visokog upravnog suda, broj: Usž-347/19 izražen pravni stav tog suda već smatra da se u konkretnom slučaju radilo o zauzimanju stajališta po pitanju činjeničnog stanja prethodno utvrđenog od strane prvostupanjskog suda. Smatra da su tuženik i prvostupanjski sud povodom tužbe tužitelja bili obvezni ponovno utvrđivati činjenično i pravno stanje u ovom sporu. Tužitelji u žalbi opširno izlažu kronologiju predmetnog slučaja. Navode da se sukladno točki 9.E Zahtjeva za prikupljanje ponuda pitanje dokazivanja sposobnosti svodi na pitanje valjanosti odgovarajuće potvrde-certifikata o sukladnosti gospodarskog subjekta s određenim normama osiguranja kvalitete. Ističe da su 16. ožujka 2015. uz svoju ponudu dostavili Certifikat br. 02 SP izdan od strane ovlaštenog certifikacijskog tijela CERTIND SA, sa sjedištem u UGIR 1903 Palace Rumunjska, a temeljem kojeg certifikata naprijed navedeno ovlašteno certifikacijsko tijelo potvrđuje kako je trgovačko društvo Trajectus d.o.o. dokumentiralo, implementiralo i da održava sustav upravljanja sigurnosnim procesima tiskanja koji ispunjava zahtjeve ISO 14298:2013 u različitim aktivnostima. Navodi da su dostavili i potvrdu izdanu od ovlaštenog certifikacijskog tijela CERTIND SA, a kojom potvrdom isto certifikacijsko tijelo ističe kako Trajectus d.o.o ima certificiran sustav upravljanja sigurnošću zaštićenog tiska po ISO 14298:2013. Ističe kako je CERTIND SA ovlašteno certifikacijsko tijelo akreditirano od strane RENAR- Rumunjskog nacionalnog akreditacijskog tijela i to za izdavanje certifikata ISO 9001, ISO 14001, OHSAS 18001, ISON 22000 ISO/CEI 27001 i ISO 50001, međutim kako certifikat ISO 14298:2013 nije pokriven RENAR-ovom akreditacijom iz razloga što ne postoji akreditacijska shema za akreditiranje predmetnog standarda. Navodi da je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (dalje: NCVVO) propustio utvrditi da ne postoji akreditacijska shema za akreditiranje predmetnog standarda ISO 14298 te da niti jedno ovlašteno akreditacijsko tijelo nije u mogućnosti akreditirati bilo koje ovlašteno certifikacijsko tijelo u pogledu izdavanja certifikata ISO 14298. Tužitelji dodatno pojašnjavaju kako certifikacijsko tijelo INTERGRAF ne posjeduje ovlasti i nadležnosti koje bi na bilo koji način uključivale akreditaciju ili provjeru certifikacijskih tijela vezano za ISO norme. Navode kako INTEGRAF nije na popisu akreditacijskih tijela na internetskim stranicama www.european-accreditation.org te stoga ne predstavlja akreditacijsko tijelo koje bi imalo ovlaštenje izdavati akreditacije pojedinim certifikacijskim tijelima za izdavanje certifikata po bilo kojoj od ISO normi. Smatraju da je pogrešno stajalište Visokog upravnog suda i tuženika da je INTERGRAF nadležan za izdavanje ovlaštenja za certificiranje prema ISO 14298 normi. Ističu kako INTERGRAF nakon međunarodne standardizacije ISO 14298 norme nema ovlasti niti nadležnosti vršiti akreditaciju certifikacijskih tijela za izdavanje certifikata ISO 14298, već tu nadležnost imaju samo akreditacijska tijela, a koja uslijed nepostojanja akreditacijske sheme za predmetni standard nisu mogla akreditirati certifikacijska tijela za izdavanje certifikata po ISO 14289 standardu. Navode da je certifikacijsko tijelo CERTIND SA ovlašteno tijelo kao i certifikacijsko tijelo INTERGRAF te ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da predmetna dva certifikata ISO 14298:2013, odnosno certifikat ISO 14298:2013 izdan tužitelju od strane certifikacijskog tijela CERTIND SA i certifikat ISO 14298:2013 br. 201401136 izdan 7. kolovoza 2014. odabranom ponuditelju od strane certifikacijskog tijela INTERGRAF ne bi bila jednakovrijedna u smislu tada važećeg članka 73. stavka 2. i 3. Zakona o javnoj nabavi. Prema zaključcima NCVVO-a, tuženika i Visokog upravnog suda, a po kojima bi određeno akreditacijsko tijelo moglo izdavati i certifikate u smislu certifikacijskog tijela u cijelosti je suprotno sa prihvaćenim nacionalnim zakonodavnim okvirom i to člankom 6. stavkom 2. Zakona o akreditaciji te sa pravom Europske unije i to Uredbom br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuju zahtjevi za akreditaciju i nadzor nad tržištem koji se odnose na stavljanje na tržište proizvoda. Zaključuje da u okolnostima nepostojanja međunarodne akreditacijske sheme za standard ISO 14298:2013 niti jedno certifikacijsko tijelo ne može biti akreditirano, odnosno posjedovati akreditaciju za izdavanje certifikata ISO 14298:2013, a što ne znači i da takvo tijelo ne može izdati certifikat za standard ISO 14298:2013. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev za naknadom troškova odnosno podredno usvoji žalbu te ukine pobijanu prvostupanjsku. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da ostaje kod svih navoda iznesenih u osporenom rješenju od 15. rujna 2020. i odgovora na tužbu od 16. studenoga 2020. Navodi da se pobijana presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog i procesnog prava zbog čega ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, podredno sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.
5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na žalbu u svemu poziva na razloge sadržane u obrazloženju osporenog rješenja tuženika od 15. rujna 2020. i osporene prvostupanjske presude. Predlaže da Sud odbije žalbu, potvrdi prvostupanjsku presudu kao i da naloži tužiteljima da naknade troškove upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav odgovora na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž- 347/19-2 od 16. rujna 2019. usvojio žalbu tužitelja i zainteresirane osobe (u tom predmetu), poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2290/15- 23 od 15. studenoga 2018., usvojio tuženi zahtjev, poništio rješenje tuženika, klasa:
UP/II-034-02/15-01/298, urbroj: 354-01/15-17 od 13. svibnja 2015. te odlučio o troškovima upravnog spora.
9. U navedenoj presudi ovaj Sud je izrazio stajalište da je certifikat Zajednice ponuditelja Trajectus d.o.o. i Klemm Sigurnost d.o.o., čiji je pravni sljednik tužitelj, izdalo tijelo koje nije za to ovlašteno te da je naručitelj pravilno ocijenio da se dostavljeni certifikat ne može smatrati jednakovrijednom onom certifikatu izdanom od ovlaštenih tijela u smislu članka 73. stavka 2. i 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/11., 83/13., 143/13. i 13/14.)
10. Prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima izvršenje presude dužan je osigurati tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje. Prema stavku 2. u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude pri čemu je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.
11. Postupanjem sukladno pravomoćnoj presudi ovoga Suda poslovni broj: Usž- 347/19-2, tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu Zajednice ponuditelja d.o.o. i Klemm Sigurnost d.o.o. kao neosnovanu s obzirom na pravnu snagu izdanog certifikata odnosno činjenicu da je izdan od nenadležnog tijela čime je kako to i navodi u cijelosti postupio u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u navedenoj presudi.
12. U odnosu na žalbene navode tužitelja, osnovano prvostupanjski sud navodi da se u upravnom sporu ne može ispitivati pravilnost pravomoćne presude donesene u prethodno vođenom upravnom sporu, već se ocjena zakonitosti odluka upravnih tijela ograničava na ispitivanje je li u ponovljenom postupku tuženik postupio u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u ranijoj odluci. Stoga nisu odlučni prigovori tužitelja kojima osporava odluku tuženika u odnosu na valjanost izdanog certifikata.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
16. Zainteresiranoj osobi ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu temeljem odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima jer navodi iz odgovora na žalbu nisu utjecali na tijek i ishod spora.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
