Poslovni broj: Usž-4380/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vedran Marcan, odvjetnik u Umagu, 1. svibnja br. 4/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-446/2024-9 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-446/2024-9 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-411-10/21-01/857, urbroj: 513-04- 24-2 od 23. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag, klasa: UP/I-411-01/2021-08/00062, urbroj: 513-07-18- 03-2021-01 od 11. listopada 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 23. veljače 2024. odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. listopada 2021., kojim je tužiteljici kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2020.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), odnosno bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužiteljica prije svega navodi da je osim nje, kao članica uprave trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o., [adresa], bila upisana treća osoba HV, u razdoblju od 20. listopada 2009. do 15. travnja 2022., što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registara, a registar je javan i ima učinak prema trećima od dana javne objave upisa, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o sudskom registru.

Stoga, tužiteljica smatra da je u predmetnom slučaju pogrešno utvrđena činjenica da je u navedenom razdoblju osiguranja i u vrijeme davanja ostavke ona bila jedini član uprave trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o., Umag, jer drugačije proizlazi iz podataka upisanih u sudskom registru, koji su objavljeni na način propisan Zakonom o sudskom registru.

Dalje u žalbi tužiteljica daj osvrt i na mjerodavne odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a u skladu s tim odredbama smatra da njezinu ostavku sud nije pravilno ocijenio, a niti posljedice koje su iz toga proizašle, odnosno da je ostavka bez pravnog učinka, jer protivno tome ima pravni učinak, zbog čega zaključuje da sud odluku nije mogao donijeti bez njezinog saslušanja. Dodaje da je obrazloženje pobijane presude manjkavo, jer ne sadrži mjerodavne odredbe Zakona o sudskom registru i Zakona o trgovačkim društvima, a zbog čega se zakonitost takve odluke ne može ispitati. Zaključno, tužiteljica u žalbi navodi da je prestala biti član uprave trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o., Umag, dana 15. svibnja 2015., i to konstitutivnom odlukom o opozivu jedinog člana društva Vrh 1950 d.o.o., Umag, a ne i tijekom 2020. kako to pogrešno ocjenjuje sud. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni navedene nedostatke u prvostupanjskom upravnom sporu, sasluša tužiteljicu i meritorno odluči o predmetnoj stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Također u žalbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka, zajedno s pripadajućim kamatama od dana donošenja odluke do isplate u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio sukladno mjerodavnim odredbama ZUS-a u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud raspravno ročište održao 11. rujna 2024. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a time je strankama dao mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a.

8. Tijekom žalbenog stadija ovog postupka i dalje je sporno pitanje jesu li ostavka tužiteljice i njezin opoziv imali konstitutivni karakter s danom donošenja, u kojem pravcu tužiteljica navodi u žalbi, a zbog čega ustraje na tvrdnji da tijekom 2020. nije bila član uprave trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o., Umag, i da stoga nije obavezni osiguranik u smislu odredbe članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19.) i članka 12. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 82/21. – dalje: ZOMO).

9. Prvostupanjski sud je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocijenivši da tužbeni zahtjev nije osnovan, isti odbio na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

10. Tijekom provedenog prvostupanjskog upravnog spora nije bilo sporo da je tužiteljica bila član uprave trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o., ali je bilo sporno razdoblje do kojeg je tužiteljica vršila funkciju člana uprave, tj. je li bila član uprave u 2020., za koju godinu je tužiteljici po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza plaćanja navedenih doprinosa.

Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica kao jedini osnivač i član trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o. 15. svibnja 2015. sklopila ugovor o prijenosu poslovnih udjela u trgovačkom društvu VRH NEKRETNINE d.o.o. s trgovačkim društvom Vrh 1950 d.o.o., da je trgovačko društvo Vrh 1950 d.o.o. 15. svibnja 2015. donijelo odluku o razrješenju tužiteljice s funkcije člana uprave. Iz rješenja Trgovačkog suda u Pazinu, St-1318/2015 od 25. svibnja 2016. proizlazi da je otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad trgovačkim društvom Vrh 1950 d.o.o. i da je predmetno društvo brisano iz sudskog registra. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica 13. lipnja 2018. podnijela izjavu o neopozivoj ostavci s funkcije člana uprave trgovačkog društva VRH NEKRETNINE d.o.o., koja izjava je ovjerena od strane javnog bilježnika Željka Krajne, pod poslovnim brojem: OU-214/18, a koji je predmetnu ostavku dostavio Trgovačkom sudu u Pazinu 15. lipnja 2018. i dostavio je tužiteljici, trgovačkom društvu VRH NEKRETNINE d.o.o. i HV, ali za te dostave ne prileži potvrda o uručenju.

11. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju na temelju činjenica utvrđenih tijekom upravnog postupka utvrdio da je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja navedenih doprinosa za 2020., jer iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica tijekom 2020. obavljala funkciju člana uprave navedenog trgovačkog društva i da je u sudskom registru upisana kao jedini član uprave. Također je ocijenio da je tužiteljica mogla podnijeti ostavku tek u slučaja kada je umjesto nje imenovana nova osoba za člana uprave, što proizlazi i iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: R1-40/4021 od 14. srpnja 2021. Stoga, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužiteljica nije s uspjehom dokazala da joj je članstvo u upravni predmetnog trgovačkog društva ranije prestalo. Sukladno tome su, prema ocjeni suda, osnovano prvostupanjskim rješenjem tužiteljici utvrđene obveze doprinosa za 2020. na temelju odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: ZD) koja propisuje da je osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (čl. 9. st. 1. toč. 15) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude ocijenio osnovanost razloga navedenih u tužbenom zahtjevu, pri čemu je u odnosu na svaki pojedini razlog dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, a uvažavajući pri tome i mjerodavne odredbe Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. – pročišćeni tekst; 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19.), odnosno odredbu članka 424. a) ZPD-a, kao i odredbu članka 425. ZTD-a koja propisuje da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi (stavak 4.). S tim u vezi je sud posebno obrazložio da je u situaciji kad jedini član uprave trgovačkog društva podnosi ostavku, a društvo umjesto njega još nije imenovalo novu osobu, takva ostavka bez učinka, što upravo potvrđuje i navedeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 14. srpnja 2021.

Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, St-1318/2015 od 25. svibnja 2016. otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad trgovačkim društvom Vrh 1950 d.o.o., nakon čega je brisano iz sudskog registra. Zbog toga da navod tužiteljice da je ugovorom o prijenosu poslovnih udjela od 15. svibnja 2015. prenijela svoj poslovni udio na trgovačko društvo Vrh 1950 d.o.o. nije odlučan za ishod ovog postupka i donošenje drugačije odluke o predmetnoj upravnoj stvari.

12. Prvostupanjski sud je obrazložio razloge zbog kojih je po prijedlogu tužiteljice odbio provesti daljnji dokazni postupak, ocijenivši da njezino saslušanje u postupku nije potrebno, s obzirom da se na temelju činjenica već utvrđenih tijekom upravnog postupka i priležeće dokumentacije može donijeti pravilna i zakonita odluka.

13. Budući da je ovaj Sud utvrdio da tužiteljica žalbenim razlozima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović