REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1109/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 03. ožujka 2025., u prisutnosti pun. tužitelja Andreje Srednoselec Pintarić odvjetnice i punomoćnika tuženika NZ po generalnoj punomoći Su-1210/2021, dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužitelju LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 4.366,07 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 199,77 eura od dana 16.05.2017.godine,

-na iznos od 125,88 eura od dana 16.06.2017.godine,

-na iznos od 132,30 eura od dana 16.07.2017.godine,

-na iznos od 161,02 eura od dana 16.08.2017.godine,

-na iznos od 117,50 eura od dana 16.09.2017.godine,

-na iznos od 103,14 eura od dana 16.10.2017.godine,

-na iznos od 102,63 eura od dana 16.11.2017.godine,

-na iznos od 84,99 eura od dana 16.12.2017.godine,

-na iznos od 105,48 eura od dana 16.01.2018.godine,

-na iznos od 84,28 eura od dana 16.02.2018.godine,

-na iznos od 110,75 eura od dana 16.03.2018.godine,

-na iznos od 100,70 eura od dana 16.04.2018.godine,

-na iznos od 142,14 eura od dana 16.05.2018.godine,

-na iznos od 115,02 eura od dana 16.06.2018.godine,

-na iznos od 92,30 eura od dana 16.07.2018.godine,

-na iznos od 117,18 eura od dana 16.08.2018.godine,

-na iznos od 156,51 eura od dana 16.09.2018.godine,

-na iznos od 133,51 eura od dana 16.10.2018.godine,

-na iznos od 84,28 eura od dana 16.11.2018.godine,

-na iznos od 99,46 eura od dana 16.12.2018.godine,

-na iznos od 97,74 eura od dana 16.01.2019.godine,

-na iznos od 91,27 eura od dana 16.02.2019.godine,

-na iznos od 109,89 eura od dana 16.03.2019.godine,

-na iznos od 95,48 eura od dana 16.04.2019.godine,

-na iznos od 104,64 eura od dana 16.05.2019.godine,

-na iznos od 113,12 eura od dana 16.06.2019.godine,

-na iznos od 110,71 eura od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 184,61 eura od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 155,62 eura od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 152,50 eura od dana 16.10.2019.godine,

-na iznos od 133,31 eura od dana 16.11.2019.godine,

-na iznos od 134,93 eura od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 141,43 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 115,63 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 136,75 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 119,62 eura od dana 16.04.2020.godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužitelju LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 330,31 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 84,32 eura od dana 16.02.2017.godine,

-na iznos od 119,25 eura od dana 16.03.2017.godine,

-na iznos od 126,74 eura od dana 16.04.2017.godine,

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.789,60 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od mjeseca siječnja 2017. godine pa do mjeseca travnja 2020. godine, a koje razdoblje je obuhvaćeno ovom tužbom, radio u otežanim uvjetima rada pa mu sukladno članku 86., 90. i 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću. Tužitelj je u utuženom razdoblju cijelo vrijeme radio na istom radnom mjestu te bio izložen istim uvjetima rada i radio je prekovremeno pa ima pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada za vrijeme prekovremenog rada. Tužitelju je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio i to od mjeseca prosinca 2018. godine do mjeseca travnja 2020. godine, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima.

Također, tuženik tužitelju nije za sve odrađene sate isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu imao odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Budući da je tuženik tužitelju po navedenoj osnovi pogrešno obračunao i isplatio plaću, posljedično tome tužitelju je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Stoga, tuženik je tužitelju u utuženom razdoblju manje obračunao iznos naknade plaće za vrijeme godišnje odmora i privremene nesposobnosti za rad i to u razdoblju od mjeseca prosinca 2018. godine pa do mjeseca travnja 2020. godine.

Tužitelj je već ranije podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće s osnova predmetnih dodataka, a li za drugo razdoblje te se predmet vodio kod Naslovnog suda pod poslovnim brojem: Pr-5311/18. Slijedom navedenog, ovom tužbom tužitelj potražuje razliku plaće s osnova pripadajućih dodatka na plaću i to dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za razdoblje koje nije obuhvaćeno ranijom tužbom i to od mjeseca prosinca 2018. godine do mjeseca travnja 2020. godine.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u čl. 47., odnosno u čl. 45. KUZZO (NN 29/18) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Osnovna plaća djelatnika (čl. 51 KUZZO i identično je propisao čl. 49 KUZZO 29/18) uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% (ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima). Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

Nezdravstveni radnici koji ne sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, a koji rade na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak - radna mjesta I toč. 1 podtoč. 16 i toč. 4 te radna mjesta I, II, III i IV vrste toč. 1, 5 i 8 ostvaruju pravo na uvećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada od 4% od osnove plaće pod uvjetom da ne ostvaruje pravo na dohodak na plaću iz čl. 58 (čl. 21. Dodataka II KUZZO (NN 92/19)). Tužiteljica ne ostvaruje pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata (ljudi). Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnom suda Republike Hrvatske koja je održana 09.12.2019. godine Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

U čl. 90. st.1. Zakona o radu (NN 93/14) navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, KU, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. U čl. 94. Zakona o radu/14 navodi se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora. U čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva (NN 143/13) navodi se da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 % , za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57 KU navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto kojem pripada dodatak od 25% za posebne uvjete rada. Dodatak od 25% za redovne sate rade tuženik je tužitelju obračunavao u utuženom razdoblju, a što je vidljivo iz obračunskih isprava za tužitelja. Imajući u vidu čl. 57 KU tužitelju uvećanje plaće za otežane uvijete rada pripada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima, kako u redovnom tako i u prekovremenom radu. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva (NN 143/13), koji se primjenjuje od 01.12.2013.g., propisano je u čl. 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Sastavni dijelovi plaće za obavljeni rad su: plaća za redovan rad + dodaci na osnovnu plaću zbog posebnih i otežanih uvjeta rada + dodaci za rezultate rada (stimulacija) = ukupna mjesečna plaća.

Člankom 5. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15) propisano je da se iza članka 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja dodaje članak 59A koji propisuje da iznimno od članka 59. ovog ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

U presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Revr 206/12 od dana 02.04.2014. godine Vrhovni je sud između ostaloga naveo: "ako tužitelj po KU ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema zadanom mu rješenju, ima pravo i na druge dodatke ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad."

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka na plaću radniku. Isti daje pravo na isplatu dodataka po osnovi čl. 57. i čl. 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz čl. 57. i 59. KU, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada.

Niti iz jedne odredbe naprijed navedenog KU ne proizlazi da radniku uvećanje s osnove dodataka na osnovnu plaću pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada međusobno isključuju.

To ne proizlazi niti iz odredbe čl. 53. st. 5. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja/13. Dakle, KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka kumulativno.

Tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. S obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno i pri tom je obavljao poslove svog radnog mjesta, on je i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima rada pa tužitelju pripada dodatak na plaću za sve sate rada koje je odradio (redovni i prekovremeni rad) koji su propisani člankom 57. Kolektivnog ugovora. Nadalje, čl. 60. ZR/09 odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsuta s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužitelja u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužitelj koristio godišnji odmor ili je bio odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj. S obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno i pri tom je obavljao poslove svog radnog mjesta, on je i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima rada i imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa tužitelju pripadaju dodaci na plaću za sve sate rada koje je odradio (redovni i prekovremeni rad) koji su propisani člankom 57. i 59.A Kolektivnog ugovora. Tužitelj je kao datume dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa naznačio 16-ti u mjesecu za protekli mjesec što je u skladu sa odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o radu/09 i čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14.

Iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada, tuženik kao poslodavac mu dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao na sve efektivno odrađene sate, kao što je zbog pogrešnog obračuna umanjeno isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a sve u utuženom razdoblju.

Ovdje se posebno poziva na članak 9. Zakona o radu koji određuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu itd., primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

Obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da Naslovni sud donese usvoji tužbu i tužbeni zahtjev na način opisan u izreci presude te dosudi troškove ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom.

Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (članak 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (članak 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (članak 109. ZPP). Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužitelja čija točna visina tužiteljici nije poznata. Naime, tužitelj je svaki mjesec primao plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi koliko je sati prekovremenog rada ostvario, a postotak dodataka razvidan je iz odredaba KU 143/13 koje se citiraju dalje u tekstu, pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica niti ne tvrdi da joj tuženik nije prilikom obračuna i isplate plaća dostavljao obračunske liste.

Obzirom na gore navedeno, jasno je razvidno da tužitelj očigledno raspolaže dokumentacijom čiju dostavu sad ponovno potražuje, da je temeljem takve dokumentacija bila dužna već u tužbi urediti tužbeni zahtjev obzirom da niti u jednom elementu nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost stupnjevite tužbe. Nadalje, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu.

Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi:

Članak 47.

„Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU.

Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće.

Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19 st. 6. KU: „Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“

Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106:

Pitanje:

Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću?

Zaključak broj 106:

Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće.

Obzirom da tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno zasniva se na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodataka. Pitanje, što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Prema citiranom članku 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće.

Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate.

Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Izvod iz Zapisnika sjednice Građanskoga odjela VSRH od 9.prosinca 2019.g, platne liste i evidencija rada kao prilog spisu, provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku „Tkalec d.o.o.“

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatu dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada koje bi ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u razdoblju od siječnja 2017.g do ožujka 2020.g.

6. Iz navoda stranaka i dokumentacije u spisu proizlazi nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju radilo kod tuženika na istom radnom mjestu i bio izložen istim uvjetima rada. Nije sporno da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista i da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je sporno je pripadaju li tužitelju i u kojem iznosu dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

8. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik za razdoblje od svibnja 2017.g do travnja 2020.g. ali je zato osnovan za razdoblje od veljače 2017.g do travnja 2017 godine jer je najstarije utuženo potraživanje dospjelo u veljači 2017., a tužba je podnesena 11.svibnja 2022. Nije protekao petogodišnji rok iz odredbe čl. 139. u vezi s čl. 232. ZR-a računajući od potraživanja u svibnju 2017.g do podnošenja tužbe.

10. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje: KU) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelj (prvostupnik sestrinstva) za koje joj pripada dodatak od 25%.

11. Sukladno odredbi čl. 59.a Dodatka KU-a ("Narodne novine" broj 96/15) koja je u primjeni od 1. listopada 2015. i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

12. Sud je prihvatio argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je isti čitavo utuženo razdoblje radio kod tužene, te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužitelj je radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. KU definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. KU. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljici svakog mjeseca. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca. Prema tome, u pravu je tužiteljica kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, s obzirom da je tužitelj i u tom periodu bio izložen otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

13. Sud je mišljenja da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljice također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a.

14. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. iz kojeg proizlazi da tužitelju nije obračunavan dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor, koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, a za razdoblje od 01.01.2017. do 31.03.2020. godine, iznos od 4.696,38 eura bruto.

15. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom financijskog vještaka.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka jer je dan u skladu s pravilima struke.

17. Valja reći da dostavljena sudska praksa kao i razna tumačenja na koje se stranke pozivaju nisu odlučna za predmet spora.

18. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji ne podliježe zastari i donio presudu kao u izreci.

19.Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 15-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92.

1 0

st. 3. ZR-a. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je sa tim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu gleda čega nisu nastali posebni troškovi (glede dijela kamata) dužan mu je tuženik naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14) prema vrijednosti predmeta spora od 5.843,96 kn s kojim iznosom je tužitelj uspio 92 %.

Trošak tužitelja odnosi se na:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7/1),

- sastav podneska od 15.02.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 23.02.2024. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 01.03.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 22.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 3.12.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 25.02.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 03.03.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/2),

što ukupno iznosi 1.300,00 eura na koji iznos se nadodaje trošak PDV 325,00 eura i vještačenja od 300,00 eura stoga sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.925,00 eura. Obzirom da je u ovom sporu uspio sa 92% istom se dosuđuje iznos od 1.789,60 eura.

21. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14) koja propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja oduke pa do naplate.

22. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelje oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetna primjerka putem ovog

1 1

suda za nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku