Poslovni broj: Usž-6/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, Petrci 5b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2490/2023-6 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2490/2023-6 od 7. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-03/22-01/8, urbroj: 513-04-23-2 od 27. rujna 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I- 415-02/2022-01/435, urbroj: 513-007-08/2022-08 od 25. srpnja 2022. kojim je tužitelj utvrđen odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva Porto prima d.o.o., utvrđene poreznim rješenjem od 4. rujna 2019.

3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjsko tijelo manje obračunati porez utvrdilo pozivajući se da je nastupila zastara duga prema vjerovnicima stoga je dužne iznose prvostupanjsko tijelo smatralo kao dobit Porto prima d.o.o. Ističe da prema Zakonu o obveznim odnosima zastara ima učinak tek kada se stranke ugovora pozovu na zastaru, što u ovom predmetu nije slučaj. Navodi da je zastaru utvrdilo porezno tijelo iako su stranke u dužničko-vjerovničkom odnosu na kraju svake godine potvrdile završna salda - otvorene stavke knjigovodstvene kartice stanja duga, čime za vjerovnike nije nastupila zastara njihove tražbine. Ističe da su „potvrde završnog salda“ isprave koje imaju značenje priznanja duga. Smatra da neovisno što je u predmetu poslovni broj: Usž-2192/2022 odlučeno o zakonitosti rješenja kojim je utvrđena činjenica bespravnog smanjenja poreza za Porto prima d.o.o., navedeno trgovačko društvo je prema svojim vjerovnicima postupalo po načelu savjesnosti i poštenja i vratilo dug. Smatra da prvostupanjski sud nije u obrazloženju svoje odluke iznio razloge na temelju kojih je utvrdio odgovornost tužitelja kao poreznog jamca. Poziva se na odredbe Zakona o trgovačkim društvima kojim je propisana odgovornost članova uprave jer vode poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Ističe da su mu kao upravi poznati podaci poslovnih knjiga kao i ugovori te isprave koje dovode do nastanka određene obveze, stoga smatra da je pogrešan zaključak da je bespravno smanjio porez. Zaključuje da kao zakonski zastupnik pravne osobe u obavljanju poslova nije počinio kazneno djelo utaje poreza niti je bespravno ostvario smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupanu osobu, stoga se ne može smatrati poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate. Prigovara što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir završna salda dakle poslovnu dokumentaciju i evidenciju poreznog obveznika koju je vodio tužitelj. Smatra da u obrazloženju presude nisu dani dostatni i relevantni razlozi za donesenu odluku. Poziva se na odluku Ustavnog suda u odluci broj: U-III-2864/2016 od 23. svibnja 2019. u kojoj je izraženo stajalište kako su upravni sudovi dužni ispitati je li pojedinačan akt ili postupanje javnopravnog tijela protivno Ustavom zajamčenim pravima i slobodama. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i donese odluku kojoj usvaja tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je poreznim rješenjem od 4. rujna 2019. trgovačkom društvu Porto prima d.o.o. utvrđena obveza poreza na dobit za 2017. i 2018. godinu. Navedeno porezno rješenje doneseno je nakon što je proveden porezni nadzor kod istog, a kojim je utvrđeno da je trgovačko društvo (porezni obveznik) Porto prima d.o.o. zbog netočnog utvrđivanja osnovice poreza na dobit za 2017. i 2018. godinu, obračunao i platio manje poreza na dobit, suprotno odredbama članka 5. i 32. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 35/05. – 29/18.), stoga mu je poreznim rješenjem od 4. rujna 2019. naložena uplata porez na dobit s pripadajućim kamatama. Kako ono nije platio navedeni porezni dug, to je radi naplate poreznog duga određena ovrha na novčanim sredstvima navedenog trgovačkog društva, no porezni dug se od njega nije uspio naplatiti jer isti ne raspolaže nikakvom imovinom pa je tužitelj za kojeg je utvrđeno da je u predmetnom razdoblju bio zakonski zastupnik Porto prima d.o.o., kao porezni jamac utvrđen odgovornim za neplaćene obveze trgovačkog društva Porto prima d.o.o.

8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da za postupanje poreznog obveznika Porto prima d.o.o. u porezno-pravnom odnosu koje dovodi do manje obračunatog, iskazanog ili plaćenog poreza, odnosno za time nastali porezni dug kojeg porezni obveznik Porto prima d.o.o. nije platio, odgovara tužitelj kao porezni jamac jer je u vrijeme nastanka porezne obveze on bio zakonski zastupnik predmetnog trgovačkog društva.

9. Odredbom članka 28. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) propisano je da ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe tada se zastupnik ili upravitelj smatra poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

10. Prema članka 36. Općeg poreznog zakona porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni obveznik. Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je obračunavanje i uplata poreza na dobit u manjem iznosu radi netočnog utvrđivanja porezne osnovice dovela do bespravnog smanjenja poreza. U vezi s tim pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, pozivajući se na prethodno citiranu zakonsku odredbu, da je za bespravno smanjenje poreza odgovoran tužitelj kao porezni jamac jer se porezni dug nije uspio naplatiti od poreznog obveznika Porto prima d.o.o., a u vremenu nastanka predmetne porezne obveze tužitelj je bio zakonski zastupnik poreznog obveznika Porto prima d.o.o. i kao takav morao je biti upoznat s poslovanjem istog.

12. Prvostupanjski sud osnovano navodi da se činjenica bespravnog smanjenja poreza u ovome sporu više ne može ispitivati obzirom da je u konkretnom slučaju postojanje bespravnog smanjenja poreza utvrđeno rješenjem od 4. rujna 2019. o kojem je pravomoćno odlučeno presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-2192/2022.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković