Poslovni broj: Usž-2312/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AUTOWILL d.o.o., Vukovar, Kudeljera 5, koju zastupa opunomoćenica Vedrana Pavelić, odvjetnica u Zagrebu, Naselak 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 4, radi troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I- 62/2022-13 od 17. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I-62/2022-13 od 17. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/20-01/287, URBROJ: 513-04-21-3 od 30. studenog 2021. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-02/15-16/3, URBROJ: 513-02-7056/17-20- 42 od 12. kolovoza 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-02/15-16/3, URBROJ: 513-02-7056/17-20-42 od 12. kolovoza 2020. kojim rješenjem, donesenim u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-40/2017-7 od 4. rujna 2018., se odobrava tužitelju naknada troškova upravnog postupka u iznosu od 3.900,00 kuna
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za donesenu odluku, već da se priklonio tuženikovoj nelogičnoj, nezakonitoj i neobranjivoj tezi da su porezni i carinski postupci neprocjenjivi jer dug nikada nije iskazan odnosno jer rješenje o naplati duga tužitelju nikada nije izdano. Ističe da iz navoda Zapisnika, KLASA: 470-01/11-03/16, URBROJ: 513-02- 5093/2-12-10 od 21. studenog 2012. (dalje: Zapisnik) i pripadajućih tablica proizlazi da bi dug iznosio otprilike 20.000.000,00 kuna. Dodaje da je tuženik Zapisnikom utvrdio nepravilnosti i naveo da će izvršiti naknadnu naplatu točno utvrđenog carinskog duga po proteku roka za prigovor na Zapisnik pa je očito da je riječ o novčanoj obvezi koja je tijekom nadzora i u trenutku sastavljanja Zapisnika bila procjenjiva odnosno odrediva. U vezi s tim navodi da propust tuženika da odredi vrijednost predmeta spora u vrijeme sastavljanja Zapisnika i kasnije, sve do sastavljanja Dopunskog zapisnika, ne smije se staviti na teret stranci niti bi stranka trebala trpjeti posljedice tog propusta. Ističe da niti Zakonom o općem upravnom postupku niti Zakonom o odvjetništvu niti Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije propisano da je pretpostavka za određivanje troškova postupka da je u tijeku postupka nekim aktom iskazana vrijednost obveze stranke da bi mogao biti prihvaćen iznos osnovice, na kojem stranka odnosno njezin opunomoćenik temelji vrijednost predmeta spora. Smatra da mu je na opisani način povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka u iznosu od 290.810,00 kuna, a da mu je u ponovnom postupku odobrena naknada troškova upravnog postupka, ali u iznosu od 3.900,00 kuna, s obrazloženjem da u tijeku upravnog postupka niti jednim aktom nije iskazana vrijednost obveze tužitelja zbog čega da se ne radi o neprocjenjivom predmetu.
8. Odredbom članka 49. stavka 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11. i 78/12. – dalje: OPZ) propisano je da je porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa porezno rješenje.
9. Prvostupanjski sud održao je 13. travnja 2023. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da obveza tužitelja u poreznom nadzoru nije određena niti je odrediva, s obzirom da tijekom upravnog postupka nije utvrđena rješenjem niti je rješenje o naplati poreznog duga tužitelju ikada izdano. Pritom prvostupanjski sud pravilno ukazuje da u Zapisniku nije iskazana obveza tužitelja, nego su iskazani elementi koju upućuju na radnje koje su relevantne prilikom budućeg utvrđivanja obveze, a slijedom čega se u konkretnom slučaju ne radi o procjenjivom predmetu. Kako dakle, tijekom upravnog postupka nije iskazana vrijednost tužiteljeve porezne obveze iznos osnovice na kojem tužitelj temelji vrijednost predmeta spora nije mogao biti prihvaćen. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud obračunao trošak tužitelju kao da se radi o neprocjenjivom predmetu, pozivom na Tbr. 21 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa) koja propisuje da odvjetniku za zastupanje u ispitnom postupku, u postupku osiguranja dokaza, zastupanje na usmenoj raspravi te očevidu u prvostupanjskom upravnom postupku - u neprocjenjivim predmetima pripada nagrada po Tbr. 20. t. 1. i Tbr. 22. Tarife koja propisuje da odvjetniku za sastav žalbe, sastav prigovora, sastav prijedloga upravnog ugovora, sastav prijedloga za obnovu postupka, sastav prijedloga radi oglašivanja rješenja ništavim, sastav prijedloga za poništavanje i ukidanje rješenja, sastav prijedloga radi pravne zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga, zastupanje u postupku pred drugostupanjskim tijelom – pripada nagrada po Tbr. 20. t. 1. uvećana za 25%, odnosno 50 bodova za zastupanje na zaključnom razgovoru 6. prosinca 2012., 62,5 bodova za sastav prigovora od 21. prosinca 2012. te 62,5 bodova za sastav žalbe od 24. ožujka 2015., 7. svibnja 2015. i 9. studenog 2016., što uz PDV od 25% ukupno iznosi 3.900,00 kuna.
11. Prigovor tužitelja da je porezna obveza utvrđena Zapisnikom ovaj Sud nalazi neosnovanim jer se porezna obveza utvrđuje poreznim rješenjem.
12. U odnosu na ostale prigovore tužitelja ovaj Sud ističe da ih tužitelj opetovano iznosi iako je prvostupanjski sud svaki od njih otklonio s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Pritom ovaj Sud napominje da i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (ABC protiv [adresa] br. [osobni identifikacijski broj]). Isto tako prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj U-III-1201/18).
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
