Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-205/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa].Ante Starčevića 2, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d, Zagreb, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice u zamjeni tužitelja ĆE, odvjetničke vježbenice iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca, i zamjenice ODO u Karlovcu, HE, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da BE iz [adresa].Ante Starčevića 2, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.805,62 EUR bruto na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 288,20 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate

- 151,51 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate

- 228,32 EUR od 16. rujna 2014. do isplate

- 217,94 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate

- 259,96 EUR od 16. rujna 2015. do isplate

- 218,95 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate

- 210,40 EUR od 16. rujna 2016. do isplate

- 230,34 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju BE iz [adresa].Ante Starčevića 2, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.464,53 EUR sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 18.10.2011. do 17.05.2017., tužitelj navodi da je imao pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i drugim neradnim danima. Također navodi da je imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, kao i pravo na jubilarnu nagradu za 15 godina rada. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće na ime prekovremenog rada na terenu, naknade plaće za godišnji odmor i jubilarne nagrade za utuženo razdoblje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je kao poslodavac tužitelja isplatio tužitelju kao radniku sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09). Tuženik dalje ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba.

3. Nakon financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjevna iznos od 22.232,25 kn/ 2.950,71 EUR bruto na ime naknade za godišnji odmor. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž R-25/2024 od 14. listopada 2024. ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na ovo potraživanje za ukupni iznos od 1.805,62 EUR koja se odnosi na utuženo razdoblje od svibnja 2014. do zaključno travnja 2017. i tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ponovljenom postupku valjalo odlučiti o iznosu za koji je ukinuta prvostupanjska presuda.

4. U ponovljenom postupku tuženik se i dalje protivio tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu od 13. lipnja 2014., Zahtjev za mirno rješenje spora od 18. listopada 2016., očitovanje MORH od 7. veljače 2017., pregled radnih i slobodnih dana na listu 12, tabelarni prikaz korištenja godišnjih odmora na listu 13, dnevne evidencije radnog vremena na listu 14-32, mjesečne evidencije radnog vremena na listu 33-52, kartice djelatnika na listu 73-92, knjigovodstvenu karticu na listu 93-94, te proveo financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o. Karlovac uz dodatno očitovanje vještaka od 29. siječnja 2025.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 18. listopada 2016. (list 5 do 6 spisa), pa je time ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14). Neosnovano tužena ističe da zahtjevom za mirno rješenje spora nisu obuhvaćeni svi utuženi dodaci na plaću. Tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora izrijekom tražio naknadu za prekovremeni rad i dr. na terenu, naknadu plaće za godišnji odmor te razne dodatke na plaću.

8. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

9. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

10. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske(Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

11. U odnosu na naknadu za godišnji odmor, u dijelu utuženog vremenskog razdoblja bio je na snazi Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11) koji je u čl. 2. regulirao da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

12. Na snazi je i odredba čl.14.Kolektivnog ugovora koji predmetnu materiju regulira jednako kao i navedeni Pravilnik (NN 68/11) jer u st. 2 propisuje da državnom službeniku ili namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

13. U istom razdoblju na snazi je i članku 60.stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisano kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

14. Dana 7.kolovoza 2014. stupio je na snagu i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) koji u članku 81. opet određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. Ovaj sud utvrđuje da i prema općim i specijalnim propisima tužiteljima pripada pravo na traženu isplatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

16. Dakle, u razdoblju do 7. svibnja 2014. navedeni opći i specijalni propisi istovjetno reguliraju pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, pa je naposljetku dan zadatak financijskom vještaku da izračuna tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), i to:

- prema čl.4.st.2.kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi,

- odnosno, prema čl.4.st.3.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

17. Za razdoblje od 8.svibnja 2014. do 17. svibnja 2017. vještaku je dan zadatak prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), i to prema čl.4.st.2.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st.3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke- Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

18. Dakle, nakon 8.svibnja 2014.navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13) koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013., drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa, navedenog Zakon o radu i Kolektivnog ugovora jer navedeni specijalni propisi propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

19. U spornom utuženom razdoblju, do 7.svibnja 2014. bio je još na snazi Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR/09) u kojem je odredbom članka 7.stavak 3. bilo propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

20. Nakon toga, dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

21. Međutim, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., kao niti u razdoblju prije 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

22. S obzirom da je tužitelj djelatna vojna osoba, to bi se na njegov radnopravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), a njegovom odredbom čl.14. je određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

23. Nakon toga je u odredbi čl.219.Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) kojima se uređuje to područje.

24. Također je u odredbi čl.218.st.2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

25. Temeljem citirane prijelazne odredbe ostao je na snazi provedbeni propis, i to Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) sve do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) koji je stupio na snagu dana 8.svibnja 2014. Primjena navedenog Pravilnika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) koji povoljnije uređuju pravo tužitelja na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora od Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) je moguća i zbog činjenica da navedeni Pravilnik na razini specijalnih propisa najpovoljnije regulira pravo tužitelja.

26. Nadalje, na temelju navedenih Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni su navedeni podzakonski propisi pa u konkretnom slučaju, od 8.svibnja 2014. valja primijeniti Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), u kojem je u čl.4.st.2. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je stavku 3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika- Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke-Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena

– Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

27. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj.u skladu s navedenim Pravilnicima, i to u razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), a u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14).

28. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

29. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

30. Naime, iako prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014., tužitelju pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, plaću, pa tako i naknadu plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad (čl. 83. st. 3 ZR/09-a, odnosno čl.91.st.3.ZR/14).

31. Prema ovom stavu, tužitelj ni kao djelatna vojna osoba imao pravo na naknadu za godišnji odmor u koji bi se uračunavao i dodatak za vojnu službu. Obzirom na uputu višeg suda iz rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž R-25/2024-2 od 14. listopada 2024. o tome da se razjasni okolnost koji je sve dodatak sud priznao tužitelju, odnosno je li to samo dodatak za vojnu službu i kako je obračunat ili su to i neki drugi dodaci, zatraženo je dodatno očitovanje financijskog vještaka.

32. U dodatnom očitovanju, financijski vještak je pojasnio: Tužitelju u utuženom razdoblju nije isplaćivan dodatak za vojnu službu. Kroz cijelo utuženo razdoblje (od 10/2011 do 5/2017 godine) tužitelju je isplaćivan Dodatak II. Prema podacima iz obračuna plaće vještak je utvrdio kako se Dodatak II isplaćuje u postotku od osnovice za obračun plaće uvećane za koeficijent obračuna koji pripada tužitelju (osnovna plaća x koeficijent za obračun plaće x dodatak II). Dodatak II u razdoblju od listopada 2011. do ožujka 2014. godine iznosi je 32%, u razdoblju od travnja 2014. do svibnja 2017. godine iznosi 25%. Radi dodatnog pojašnjenja načina obračuna dodatka vještak je dao primjer obračuna za lipanj 2014. U lipnju 2014. tužitelju se plaća obračunava po koeficijentu 1,746. Osnovica za obračun plaće u lipnju 2014. iznosila je 5.108,84 kune. Dodatak II (u iznosu od 25%) u navedenom mjesecu iznosi 2.230,01 kunu. (5.108,84 x 1,746 x 25% = 2.230,01). Dodatak II isplaćivan je tužitelju kao sastavni dio redovne plaće u bruto iznosu u cijelom utuženom razdoblju. Iz navedenog razloga isti smo uzeli u obzir prilikom izračuna godišnjeg odmora u cijelom utuženom razdoblju. Navedeno je vještak obrazložio na stranici 6 Nalaza od 24.5.2023. Stoga, vještak konačno pojašnjava da tužitelju u utuženom razdoblju nije isplaćivan dodatak za vojnu službu pa isti nije niti mogao biti uključen u izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor.

33. Na temelju ovakve pravne ocjene spora, financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac, ovaj sud je utvrdio da na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor tužitelju pripada za preostalo utuženo razdoblje od svibnja 2014. do zaključno travnja 2017. ukupan iznos od 1.805,62 EUR.

34. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

35. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

36. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

37. Posljednji dan roka za isplatu plaće, naknade plaće i dodataka na plaću je 15.u mjesecu za prethodni mjesec pa zatezna kamata teče od 16. u mjesecu.

38. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23) obzirom tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Odluka o trošku odnosi se na troškove cijelog postupka.

39. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 9.12.2021., 21.11.2023. i 17.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podnesaka u od 28.8.2023. i 12.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročište za objavu presude 15.12.2023. i 27.3.2025. iznos od 100,00 EUR za svaki pristup prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, što ukupno iznosi 2.464,53 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

40. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155.stavak 1. ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 27. ožujka 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu