REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1054/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, Zagreb, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku iz točke IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2023 od 22. siječnja 2025., 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2023 od 22. siječnja 2025. i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 300,00 EUR sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,52 EUR u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 118,40 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2023 od 22. siječnja 2025., u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.500,63 EUR sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose, točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.436,84 EUR sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose, točkom III. izreke utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 186,57 EUR sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose, točkom IV. izreke određeno je da svaka strana snosi svoj trošak.
2. Prema obrazloženju prvostupanjski sud je utvrdio da su 14. listopada 2006. tuženik i korisnik kredita BH sklopili Ugovora o kreditu broj 3207621137 kojim je korisniku odobren kredit od 22.000,00 CHF, da je na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 3207621137 tuženik korisniku kredita dužan vratiti iznos od 1.500,63 EUR sukladno članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Korisnik kredita i tužitelj sklopili su 7. lipnja 2023. Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine(cesiji). Visina osnovnog tužiteljevog potraživanja određena je na temelju izvedenog vještačenja po vještaku financijske struke, za razliku do utuženog iznosa odbijen je tužiteljev zahtjev u iznosu od 1.436,84 EUR kao neosnovan, također je utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 186,57 EUR. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u ovom postupku tužitelj uspio s 51%, a tuženik s 49% slijedom čega je na temelju članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) odredio da svaka strana snosi svoje troškove.
3. Protiv presude u točki IV. žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosude troškovi postupka u iznosu od 2.753,25 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude, odnosno podredno da mu se dosudi iznos od 2.152,20 EUR i troškove žalbenog postupka u iznosu od 162,92 EUR.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbama članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.
7. Sukladno članku 129. stavku 3. ZPP-a odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.
8. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je tužitelj u žalbi obrazložio žalbene navode o bitnim povredama odredaba parničnog postupka.
9. Iz spisa proizlazi da je nakon izvedenog vještačenja tužitelj svoj zahtjev za isplatu uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka za računovodstvo, financije i porezno savjetovanje Darfin d.o.o. i zatražio isplatu iznosa od 1.500,63 EUR (list 232. spisa). Tuženik je smatrao da tako postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tome se protivio i predložio da sud meritorno odluči o tužiteljevom zahtjevu postavljenom u podnesku od 27. veljače 2024.
10. Tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev koji se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe iz članka 193. ZPP-a. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio tužiteljevom zahtjevu, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva (Rev 216/2021).
11. U konkretnom slučaju tuženik se usprotivio tužiteljevu povlačenju dijela tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, stoga je prvostupanjski sud morao meritorno odlučiti i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, što je prvostupanjski sud učinio i pravilno utvrdio da su tužitelj i tuženik podjednako uspjeli u ovom sporu. Prvostupanjski sud je odlučio i o troškovima postupka na način da svatko snosi svoje troškove u smislu članka 154. stavka 4. ZPP-a uzimajući u obzir da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.
12. Međutim, tužitelj osnovano navodi da ima pravo na naknadu troškova uplaćenog predujma vještačenja u iznosu od 300,00 EUR. Ovaj sud smatra da troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva. Ove troškove je u konkretnom slučaju prethodno snosio tužitelj sukladno članku 153. stavku 1. ZPP-a u iznosu od 300,00 EUR. Stoga, kada u sporu tužitelj sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, a zbog čega su ovi troškovi i nastali, tuženik je dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove vještačenja bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici (tako i Rev 201/2024, Rev 473/2023, Rev 229/2022). Za zaključiti je da je tužitelju valjalo dosuditi troškove uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 EUR pa je zbog toga odluka o troškovima iz točke IV. izreke presude preinačena.
13. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u dijelu koji se odnosi na isplatu uplaćenog predujma u iznosu od 300,00 EUR, to je trošak žalbenog postupka valjalo odrediti prema tom iznosu (25 bodova). Prema Tbr. 10. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 31,25 EUR i sudsku pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR prema Tar. br. 3. t. 4. prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba o Tarifi). Slijedom navedenog, osnovan je trošak žalbe u iznosu od 44,52 EUR, a neosnovan iznos od 118,40 EUR.
14. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 373. točkom 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, a na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a kao u točkama II. i III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 27. ožujka 2025.
Sudac
Ivana Mlinarić
