REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Gž-121/2025-3
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužiteljice: ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Zvonimiru Raiću odvj. u Zagrebu, protiv tuženika: pod 1 PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i brisanja uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu P-1140/2024-13 od 28. studenog 2024.g., dana 27. ožujka 2025.g.
r i j e š i o j e
Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu P-1140/2024-13 od 28. studenog 2024.g.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje o pristojbi broj P-1141/2024-9 od 11. rujna 2024.g., kojim tužiteljica obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a, te iznosa od 26,54 EUR-a na ime sudske pristojbe presude na temelju priznanja, u ukupnom iznosu od 79,63 EUR-a.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija navedeno rješenje sa prijedlogom da ga ovaj sud ukine. Izričito ne navodi zakonske razloge za žalbu, ali navodi da je neosnovano obvezivanje tužiteljice na plaćanje pristojbi jer da bi obveza snašanja tih izdataka bila na strani tuženika koji su u cijelosti izgubili parnicu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Navodi žalbe upućuju na žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava, a koji nije osnovan, jer obveza plaćanja sudske pristojbe (u ovoj vrsti spora, za razliku od primjerice radnih sporova) ne ovisi o uspjehu u parnici, pri čemu se prvostupanjski sud pravilno poziva na čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023, dalje: ZSP) prema st. 1. kojeg je obveznik plaćanja pristojbe osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom (konkretno podnositelj tužbe), dok prema st. 2. za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti osoba koja pokreće postupak (konkretno tužiteljica), a obveznik plaćanja sudske pristojbe te troškove može potraživati od suprotne strane prema pravilima o naknadi troškova sadržanima u Glavi dvanaestoj Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP).
5. Radi navedenog, a kako ovaj sud, ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. stav. 2. u vezi sa čl. 381. ZPP-a, nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Šibeniku, 27. ožujka 2025.g.
S U D A C
Marta Plančić
