Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-124/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Duška Abramovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, Melita Babić, Perica Medaković, Nera Kaucki i Bojan Doneski iz Garešnice, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-125/12 od 25. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-125/12 od 25. veljače 2015. potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 14.155,46 eura[1] / 106.654,32 kn s kamatama s osnove razlike plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima u vremenskom razdoblju listopad 2009. – studeni 2011. sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:
- 264,56 eura / 1.993,30 kn od 15. travnja 2010. do isplate,
- 528,26 eura / 3.980,20 kn od 15. lipnja 2010. do isplate,
- 2.688,47 eura / 20.256,27 kn od 15. srpnja 2010. do isplate,
- 2.852,94 eura / 21.495,50 kn od 15. kolovoza 2010. do isplate,
- 756,15 eura / 5.697,23 kn od 15. rujna 2010. do isplate,
- 1.612,23 eura / 12.147,33 kn od 15. prosinca 2010. do isplate,
- 1.331,46 eura / 10.031,87 kn od 15. siječnja 2011. do isplate,
- 323,30 eura / 2.435,92 kn od 15. ožujka 2011. do isplate,
- 421,77 eura / 3.177,80 kn od 15. travnja 2011. do isplate,
- 615,82 eura / 4.639,91 kn od 15. svibnja 2011. do isplate,
- 1.730,14 eura / 13.035,72 kn od 15. srpnja 2011. do isplate,
- 1.030,36 eura / 7.763,28 kn od 15. kolovoza 2011. do isplate,
II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki I. izreke za iznos od 11.663,73 eura / 87.880,33 kn s kamatama ( preko iznosa od 14.155,46 eura / 106.654,32 kn kn do iznosa od 25.819,19 eura / 194.534,65 kn i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.663,73 eura / 87.880,33 kn s kamatama.
III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju za razdoblje od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. s osnove razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima ukupan bruto iznos od 31.157,51 eura / 234.756,26 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose po stopi i u tijeku kao u toč. I. izreke citirane presude.
2. Točkom II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju za razdoblje od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. po osnovi naknade troškova putovanja ukupan iznos od 2.769,13 eura / 20.864,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno citiranom točkom izreke.
3.Točkom III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.474,82 eura / 41.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od
25. veljače 2015. godine do isplate.
4.Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu (pogrešno se navodi dio tužbenog zahtjeva) radi isplate dnevnica za razdoblje od 27. listopada 2008. godine do 27. listopada 2011. godine.
5.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda ukine ili preinači uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.
6.Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
7. Žačba je djelomično osnovana.
8. Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-8/2015-2 od 12. srpnja 2017. djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-125/12 od 25. veljače 2015. za dosuđeni iznos od 25.819,19 eura / 194.534,65 kn s kamatama, te u točki II. izreke za dosuđeni iznos od 2.769,13 eura / 20.864,00 kn s kamatama i suđeno na način da je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-8/2015-2 od 12. srpnja 2017. djelomično je ukinuta citirana prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke I. izreke za dosuđeni iznos od 5.338,33 eura / 40.221,61 kn (preko iznosa od 25.819,19 eura / 194.534,65 kn do iznosa od 31.157,51 eura / 234.756,26 kn) s kamatama na pojedine iznose i u odluci o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke, i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ostavljeno je da se u troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 822/2017-4 od 8. studenoga 2022. djelomično je odbijena revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-8/2015-2 od 12. srpnja 2017., u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točki II. izreke za dosuđeni iznos od 20.864,00 kn s kamatama i suđeno da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu 20.864,00 kn s kamatama.
11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 822/2017-4 od 8. studenoga 2022. djelomično je prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta citirana presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-8/2015-2 od 12. srpnja 2017. u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 25.819,19 eura / 194.534,65 kn i suđeno da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa s kamatama i u tom je dijelu predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je odlučeno da će se o trošku revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
12. S obzirom na navedeno, u ovoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske obavljao na terenu u dežurstvima i na straži u razdoblju listopad 2009. - studeni 2011. u zatraženom iznosu od 25.819,19 eura / 194.534,65 kn s kamatama.
13. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u spornom vremenskom razdoblju kao djelatna vojna osoba bio na terenu, obavljao stražarsku službu i službu dežurstva,da je kod obavljanja navedenih dužnosti uvijek bio angažiran 24 sata, neovisno što je pojedine dužnosti obavljao kao npr. stražarsku službu u smjenama koje obično traju po 2 sata, dežurstvo po 8 sati i sl.; međutim uvijek je kod obavljanja tih dužnosti morao biti prisutan u objektima gdje ih je obavljao po 24 sata; kada je bio na terenu također da je bio 24 sata; za vrijeme obavljanja navedenih dužnosti nikada nije mogao odlaziti kući, tj. napuštati mjesto gdje je te dužnosti obavljao.
14. Stoga utvrđuje da tužitelju za utuženo razdoblje pripada naknada za 24 satno radno vrijeme, jer za vrijeme obavljanja navedenih dužnosti tužitelj nije imao mogućnosti niti dopuštenje napustiti mjesto gdje je te dužnosti obavljao, zbog čega da se odmori između pojedinih smjena kod obavljanja navedenih dužnosti ne mogu smatrati prekidom rada.
15. Iz navedenih razloga sud prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja pobliže naveden toč. I. izreke pobijane presude, pri čemu se poziva na odredbe čl. 14. i 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04,76/07, 88/09 - dalje ZSOS/02), odredbe čl. 84. i 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 -; dalje ZR), kao i odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08 i 12/09; dalje KU), kojim je propisano da se plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanima i praznicima 150%, te da se ti dodaci međusobno ne isključuju.
16. Osporavajući zakonitost pobijane presude tuženik u žalbi u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 31.157,51 eura / 234.756,26 kn u bitnom navodi da su prava i obveze djelatnih vojnih obveza regulirane ZSOS/02, te podzakonskim aktima donesenim na temelju tog zakona. Tvrdi da je obavljanje stražarske službe i službe dežurstva poseban oblik rada te da tužitelj po toj osnovi ostvaruje pravo na korištenje slobodnih dana te isplatu odgovarajućeg dodatka. Navodi i da je u konkretnom slučaju došlo do preraspodjele radnog vremena, slijedom čega smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu utužene naknade u periodu do 1. listopada 2009. godine, a niti nakon toga vremena ukazujući da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09; dalje Pravilnik/09) te Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09; dalje Odluka/09) cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba.
17. Ispitujući pobijanu presudu u navedenom dijelu, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.
18. Međutim, donošenjem pobijane presude u odnosu na navedeni zahtjev tužitelja, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.
19. Sukladno ovlasti za donošenje propisa na temelju ZSOS-a iz čl.198.-200. citiranog Zakona, Ministarstvo obrane RH ovlašteno je za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće u kojem pravcu su doneseni Pravilnik/09 i Odluka/09 kojima je za razdoblje nakon 2009. cjelovito uređeno pitanje dodataka za dežurstva i obavljanje stražarske službe. Međutim, u odnosu na terenski rad, koji je tužitelj obavljao i prije i nakon 1. listopada 2009., za razdoblje nakon 1. listopada 2009. terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točke V. - VIII. Odluke/09.), nije određen kao poseban oblik rada, pa se na terenski rad imaju primijeniti odredbe točke XII. Odluke/09, odnosno svi sati rada odrađeni na terenu preko redovnog rada, tužitelju se obračunavaju kao prekovremeni sati rada.
20. Pri tome je za istaknuti da se rad djelatne vojne osobe za vrijeme predmetnog rada, a prilikom isplate plaće, ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, odnosno kao prekovremeni rad, a pod koji bi se računao i odmor u trajanju od 8 sati, jer nije fizički moguće, niti je životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu nekoliko dana uzastopno.
21. Stoga je odlučujući o visini tužbenog zahtjeva tužitelja, valjalo prihvatiti varijantu nalaza i mišljenja angažiranog financijskog vještaka prema kojoj je u obračun razlike bruto plaće tužitelja uključen prekovremeni rad noću od 4 sata rada i dodatak na plaću za noćni rad od 40 %, a prema kojoj varijanti (Tabela 4. - list 172-173 spisa) je tužitelj u spornom razdoblju ostvario ukupno 1.504 sati prekovremenog rada, odnosno radeći na terenu proveo ukupno 150 dana, od toga 112 radna dana, 21 dan subotom i 17 dana nedjeljom, od toga 448 sati radeći danju, 448 sati radeći noću, 252 sati radeći subotom danju i 84 sata radeći subotom noću, 204 sata radeći prekovremeno nedjeljom danju i 68 sati radeći prekovremeno nedjeljom noću, za što mu pripada razlika naknade plaće u iznosu od 14.155,46 eura / 106.654,32 kn bruto, pobliže navedeno točkom I. izreke ove presude.
22. S obzirom da je prvostupanjski sud za navedeno razdoblje prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u varijanti da je tužitelj radio neprekidno 24 sata, a što nije osnovano, tužbeni je zahtjev tužitelja do zatraženog iznosa od 25.819,19 eura / 194.534,65 kn, odnosno za iznos od 11.663,73 eura / 87.880,33 kn s kamatama odbijen kao neosnovan.
23. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
24. S obzirom da je među strankama u tijeku postupak prema rješenju ovoga suda poslovni broj Gž R-8/2015-2 od 12. srpnja 2017. i u spojenom predmetu poslovni broj Pr-214/18, ostavljeno da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci.
U Rijeci, 27. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Barbara Bosner
