REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pp-1360/2025-6

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Dariji Miše uz sudjelovanje Nives Jeličić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EŽ, radi prekršaja iz čl. 229. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17, 70/19, 42/20,85/22 i 114/22), pokrenutim povodom prigovora okrivljenika izjavljenog protiv obaveznog prekršajnog naloga, PU Splitsko-dalmatinske, Grad Split, Upravni odjel za komunalne poslove, Odsjek za promet nakon provedenog žurnog postupka u izočnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH-a, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

što je 20. srpnja 2022. kao vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] u ostavljenom roku od 15 dana, a koji rok je započeo 04. srpnja 2022. nije dostavio vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je u vrijeme počinjenja prekršaja 10. siječnja 2022. dao na upravljanje svoje vozilo kojim je počinjen prekršaj,

dakle, kao vlasnik vozila nije dao vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja,

čime je počinio prekršaj iz čl. 229. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl. 229. st. 7. istog Zakona, pa se temeljem citiranih zakonskih odredbi, a uz primjenu članka 37. stavak 3. točka 1. okrivljeniku

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100,00 (stotinu) EURA Na temelju članka 183. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik plati dvije trećine iste u roku od 30 dana po primitku presude.

Temeljem odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset), dana po primitku ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Grad Split, Upravni odjel za komunalne poslove, Odsjek za promet podnio je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao i u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik uložio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2.Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe čl. 237. Prekršajnog zakona, sud je našao da je prigovor podnesen u zakonskom roku, istog je stavio izvan pravne snage, te je proveo glavnu raspravu.

3.Okrivljenik nije pristupio na ročište glavne rasprave, već je ovom sudu pisanu obranu 24. ožujka 2025.u kojoj je naveo da misli da je tražene podatke uredno dostavio ali ukoliko sud ipak utvrdi njegovu krivnju predlaže da mu se kazna ublaži do Zakonom predviđenog minimuma.

4. Sud je u daljnjem dokaznom postupku na navedenoj raspravi izvršio uvid u prigovor okrivljenika, preslik povratnice dostavnice na ime primatelja EŽ, obavijest o počinjenom prekršaju od 23. svibnja 2022., obrazac o dostavi podataka o vozaču vozila reg. oznake [registarska oznaka], preslik dostavnice sa potpisom primatelja, izvještaj o počinjenom prekršaju Prometnog redarstva Grada Splita broj: 010492200114, te dopis Grada Splita kojim se daje odgovor na upit Suda od 06. ožujka 2025., te je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije iz kojeg proizlazi da je okrivljenik ranije prekršajno osuđivan prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost.

5. Temeljem ovako provedenog postupka, te pažljivom ocjenom svih dokaza koji prileže spisu, sud smatra da je nesporno utvrđeno da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva pravna obilježja prekršaja, činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude, radi čega je istog trebalo proglasiti krivim i kazniti.

6. Materijalnom odredbom čl. 229. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano je da vlasnik odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno, dužna je na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinica lokalne samouprave, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, dok je temeljem stavka 7. istog članka propisao da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

7. Naime, uvidom u dokaze i to presliku povratnice dostavnice proizlazi da je okrivljenik uredno zaprimio obavijest o počinjenom prekršaju jer je predmetnu dostavnicu vlastoručno potpisao čime je isti obaviješten o počinjenom prekršaju, te je pozvan da navede osobu koja je kritične prigode upravljala predmetnim vozilom, te je razvidno kako okrivljenik nije postupio po dostavljenoj obavijesti o počinjenom prekršaju, odnosno Gradu Splitu nije dostavio vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

8. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva pravna obilježja prekršajnog djela kažnjivog po čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi čega je odlučeno kao u izreci.

9. Nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je pristupio određivanju o vrsti i mjeri kazne pri čemu je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te je sud na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio što isti ranije nije osuđivana prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a što upućuje na to da okrivljenik nije sklon činjenju prometnih prekršaja te da se radi o izoliranom slučaju, ali i težinu inicijalnog prekršaja za koji je propisana novčana kazna od 40,00 eura. Polazeći od navedenog, sud smatra da spomenute okolnosti a osobito ova posljednja, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje služe kao temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, stoga je sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu nižu od posebnog minimuma propisanog za predmetni prekršaj, jer bi u protivnom postojao prevelik nerazmjer između stupnja ugrožavanja zaštićenog dobra i izrečene kazne, smatrajući da će se i tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, u smislu generalne i specijalne prevencije.

10. Sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik u danom roku za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji su određeni paušalno, s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

U Splitu, 27. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Nives Jeličić,v.r.

Darija Miše,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude sukladno članku 244. Prekršajnog zakona žalba nije dopuštena.

DOSTAVITI: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, za spis