REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREB
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-1277/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Nikšić, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenika GĆ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) i II. okrivljenika AĆ, zbog prekršaja iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, KLASA 211-07/24-5/35252 URBROJ: 511-19-28-24-1 od 26. prosinca 2024., nakon glavne i javne rasprave održane 24. ožujka 2025. u nazočnosti I. i II. okrivljenika te odsutnosti predstavnika tužitelja, javno je objavio presudu dana 27. ožujka 2025. i
p r e s u d i o j e
I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
I. okrivljenik GĆ, sin G i A, rođen **.**.1968. u [adresa], državljanin RH, OIB: , vozač, nezaposlen, radi honorarno – brine o nemoćnim osobama preko udruge – s primanjima od 500,00 eura, uzdržava ga sin, SSS, oženjen, otac troje, prekršajno kažnjavan, na adresi prebivališta [adresa]
i
II. okrivljenik: AĆ, sin GĆ i O, rođen **.**.2006. u [adresa], državljanin RH, OIB: , instalater grijanja i klimatizacije, nezaposlen, SSS, roditelji ga uzdržavaju, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, na adresi prebivališta [adresa], L [adresa]
krivi su
što su:
dana 23. prosinca 2024. u 20:35 sati u [adresa], narušavali javni red i mir na način da su uslijed nesuglasica oko pružanja usluge taxi prijevoza došli u verbalni sukob, a potom i u fizički sukob na način da je II. okrivljeni AĆ prilikom izlaska iz taxi vozila reg. oznaka [registarska oznaka], marke 'Ford Focus”, a kojim je upravljao I. okrivljeni GĆ, zalupio zadnja desna vrata predmetnog vozila, a na što je I. okrivljeni GĆ izašao iz vozila sa mjesta vozača, prišao AĆ i unio mu se u lice te ga primio objeručke za njegovu jaknu cijelo vrijeme vičući na njega, potom je II. okrivljeni AĆ dva puta udario stisnutim dlanom desne ruke GĆ u lice, a da bi se zatim obojica okrivljenika krenula naguravati na obližnjoj travnatoj površini, a koji događaj je uznemirio prolazeće građane
dakle, okrivljenici su na javnom mjestu remetili javni red i mir
čime su I. okrivljenik i II. okrivljenik počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
pa se temeljem citiranih propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona,
izriče
I. okrivljeniku GĆ NOVČANA KAZNA u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura)
II. okrivljeniku AĆ NOVČANA KAZNA u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura).
Temeljem čl. 33. st.11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ukoliko u navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.
II) Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, I. okrivljenik i II. okrivljenik se u cijelosti oslobađaju obveze da naknade troškove prekršajnog postupka iz članka 138. st. 2. točke 3. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. MUP, Policijska uprava zagrebačka, II. policijske postaje Zagreb, KLASA 211-07/24-5/35252 URBROJ: 511-19-28-24-1 podnijela je 6. veljače 2025., optužni prijedlog protiv I i II okrivljenica zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude te je proveden redovan prekršajni postupak.
2. I. okrivljenik GĆ je u svojoj obrani izjavio da djelomično priznaje prekršaj i djelomično se smatra krivim za prekršaj koji mi se stavlja na teret. Navodi da je točno da je 23.12.2024. nešto prije 20:35 sati kao vozač Bolta po pozivu II. okrivljenika došao na adresu [adresa], no kako nije vidio II. okrivljenika napravio je još jedan krug te se vratio na dogovoreno mjesto, a tada su na tom mjestu gdje je trebao uzeti u vožnju II-okrivljenika bili on i još jedna ženska osoba. Sjeli su u vozilo i II-okrivljenik mu je odmah rekao da nije bio tu, a kako inače ne smiju ulaziti u sukobe sa strankama, već ih onda mora zamoliti da izađu van, tako je i on zamolio II. okrivljenika da izađe van iz vozila, a što su on i ta ženska osoba učinili. Međutim, II. okrivljenik je prilikom izlaska jako zalupio sa zadnjim desnim vratima. Inače, ukoliko dođe do oštećenja na vozilu sve moraju snositi. Kada je vidio da je II-okrivljenik zalupio s vratima izašao je iz vozila i otišao do njega te je počeo vikati na njega, ne može se sada točno sjetiti kojim riječima, ali točno je da mu se unio u lice i primio objeručke za njegovu jaknu, a II. okrivljenik ga je tada udario stisnutim dlanom desne ruke u lice, i nakon toga su se obojica počeli naguravati na travnatoj površini, tom prilikom on njemu (II. okrivljeniku) nije zadao više udaraca, a on (II. okr.) je njega udarao. Cijeli taj događaj se dešavao na [adresa] na travnatoj površini uz Z centar tako da ima dosta prolaznika.
2.1. II. okrivljenik AĆ upitan ima li što primijetiti na obranu I. okrivljenika, je izjavio da nakon što ga je 2 puta udario, gospodin je kleknuo, i on ga više nije udarao.
3. II. okrivljenik AĆ je u svojoj obrani izjavio da se ne smatra krivim, priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret, a da točno da se 23.12.2024. nešto prije 20:35 sati nalazio u McDonaldsu na [adresa] gdje je bio sa svojom djevojkom OĆ, te su naručili taxi, točnije Bolt vožnju. Na aplikaciji inače postoji mogućnost da ga obavijesti kada je vozač negdje u blizini i tek kad je dobio obavijest došao je do mjesta gdje ih je vozač trebao uzeti, međutim, čim su sjeli u vozilo pitao je I. okrivljenika, koji je došao kao vozač Bolta, iz kojih je razloga upalio na aplikaciji "čekanje" kad još nije bilo istaklo vrijeme, a on se odmah počeo derati i izbacio ih je van iz auta. Tom prilikom slučajno je zalupio vrata automobila te su otišli nekih 5 metara dalje i odmah nakon toga I. okrivljenik je došao za njima i sa dvije ruke ga obuhvatio oko ovratnika jakne i unio mu se u lice te vikao na njega, ne može se sada sjetiti točno što je sve izgovarao. I. okrivljenik ga je cijelo vrijeme gurao i kako su došli do ruba tj. dijela ceste po kojem idu automobili, bojao se da na obojicu ne naleti auto zbog čega ga je 2 puta udario stisnutim dlanom desne ruke u predjelu lica nakon čega je I. okrivljenik pao na način da je koljenima bio na toj travnatoj površini ali se na istoj dalje nisu međusobno tukli tj. razmjenjivali udarce.
3.1. I. okrivljenik GĆ upitan ima li što primijetiti na obranu II. okrivljenika izjavio je da nema niša posebno za primijetiti osim u dijelu da ih je izbacio, jer to malo pregrubo zvuči.
4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz suočenja I. i II. okrivljenika te je čitao dokumentaciju u spisu: obavijest iz čl.109a. Prekršajnog zakona (str. 6-7 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje OĆ (str. 13-14 spisa), službenu zabilješku o dojavi (str. 15 spisa). Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije od 6. veljače 2025., iz koje proizlazi da oba okrivljenika nisu prekršajno osuđivana za istovrsni prekršaj ali je I. okrivljenik prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja prometa.
5. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz suočenja I. i II. okrivljenika, sud je pozvao okrivljenike da ustanu i okrenu lice jedan prema drugome, te da iznesu svoje tvrdnje gledajući jedan drugog u oči.
5.1. Prilikom suočenja I. okrivljenik GĆ je okrenut u smjeru II. okrivljenika AĆ te gledajući II. okrivljenika iskazao: "Sve je bilo onako kako sam rekao u obrani, žao mi je što je došlo do ove situacije, mi taksisti svašta doživljavamo u vožnjama, preburno sam reagirao tom prilikom i ovim putem se ispričavam zbog cjelokupnog događaja. II. okrivljenik AĆ gledajući u pravcu I. okrivljenika GĆ te gledajući ga u oči je izjavio: "Kao što sam rekao u svojoj obrani do situacije je došlo kako sam opisao, žao mi je što je došlo do ovog događaja, također se i ja Vama ispričavam u vezi cijele ove situacije i nadam se da se više nikada neće ponoviti."
5.2. I. okrivljenik GĆ i II. okrivljenik AĆ nakon što su se ispričali jedan drugome pružili su ruku jedan druge u znak pomirenja.
5.3. Sud konstatira da je postupak dokaza suočenja prošao u mirnom tonu, da su I. okrivljenik i II. okrivljenik gledali jedan drugog u oči te su pokazali svoju osviještenost nedozvoljenim ponašanjem na način da su se ispričali jedna drugome i rukovali na kraju.
6. U svojoj završnoj riječi I. okrivljenik GĆ je izjavio kako mu je zbog cijele ovo situacije žao i još jednom izjavljuje iskreno kajanje zbog svog ponašanja, posebno na javnom mjestu, moli Sud da ima uvid u sve te okolnosti kod izricanja kazne, a posebno njegove imovinske prilike s obzirom da povremeno zarađuje jer bi mu plaćanje ovako velike kazne koja je zapriječena zakonom bila ugrožena egzistencija.
7. U svojoj završnoj riječi II. okrivljenik AĆ je izjavio da mu je također zbog cijele ovo situacije žao i kaje se zbog svog ponašanja, moli Sud da ima uvid u sve te okolnosti kod izricanja kazne, a posebno njegove imovinske prilike s obzirom da je nezaposlen jer bi mu plaćanjem ovako velike kazne bila ugrožena egzistencija.
8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje OĆ danog 23.12.2024. u II. policijskoj postaji Zagreb proizlazi da je izjavila da su istoga dana oko 20:35 sati ona i njen prijatelj AĆ pozvali taxi na adresi [adresa], te kada je došao po njih ušli su unutra. Vozač taxi-a nije resetirao taksimetar pa mu je AĆ prigovorio da to učini, a zatim mu je vozač rekao: „Odmah izađite van iz vozila“. Kada su izašli van, AĆ je mali jače udario odnosno zalupio vratima, a potom je vozač taxi-a izašao za njima. Nadalje se vozač unio AĆ u lice te ga je primio objeručke za jaknu, a da bi se potom počeli naguravati, te je u naguravanju AĆ udario vozača šakom u glavu.
9. Sud je prihvatio zapisnik o ispitivanju svjedokinje OĆ koji je dale na zapisnik pred II. Policijskom postajom Zagreb, u kojem je prethodno propisno upozorena po zakonu, potvrdila navode optužnog prijedloga, u okviru svojih neposrednih saznanja. Isti zapisnik sud smatra dokazom u postupku, a što je sukladno odredbi čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona te ga je u cijelosti prihvatio kao valjan i zakonit dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka.
10. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane I. i II. okrivljenika, provedenog dokaza suočenja I. i II. okrivljenika te svih drugih provedenih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud je nesporno utvrdio da su I. i II. okrivljenici počinili terećeni prekršaj na način kako je to precizno opisano u izreci presude radi čega ih je proglasio krivima i kaznio kao u izreci presude. Naime, I. i II. okrivljenici su inkriminirane zgode remetili javni red i mir na način da su dana 23. prosinca 2024. u 20:35 sati u [adresa], narušavali javni red i mir jer su uslijed nesuglasica oko pružanja usluge taxi prijevoza došli u verbalni sukob, a potom i u fizički sukob na način da je II. okrivljeni AĆ prilikom izlaska iz taxi vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao I. okrivljeni GĆ, zalupio zadnja desna vrata predmetnog vozila, a na što je I. okrivljeni GĆ izašao iz vozila sa mjesta vozača, prišao AĆ i unio mu se u lice te ga primio objeručke za njegovu jaknu cijelo vrijeme vičući na njega, potom je II. okrivljeni AĆ dva puta udario stisnutim dlanom desne ruke GĆ u lice, a da bi se zatim obojica okrivljenika krenula naguravati na obližnjoj travnatoj površini, a koji događaj je uznemirio prolazeće građane
11. Da je tome tako proizlazi temeljem obrana I. i II. okrivljenika koje su suštinski priznali činjenice relevantne za izvršenje djela prekršaja koji im se stavlja na teret, provedenog dokaza suočenja I. i II. okrivljenika u kojem su iskazivali uvjerljivo, u cijelosti ostali kod svojih obrana ali su se međusobno ispričali za svoje ponašanje i pomirili, te svih provedenih dokaza koji su činjenično suglasni navodima optužnog prijedloga, koji dokazi su međusobno suglasni i čine jednu zaokruženu cjelinu te pružaju dostatnu osnovicu pa ih je sud u cijelosti prihvatio kao valjane i zakonite dokaze i na njima temeljio svoje uvjerenje i odluku o krivnji okrivljenica.
12. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano:
"Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana."
13. Dakle, za postojanje bića djela ovog prekršaja dovoljno je da je ponašanje okrivljenika bilo dostupno javnosti, što je po mišljenju suda u konkretnom slučaju nesporno, budući je neprimjereno ponašanje I. i II. okrivljenika bilo na otvorenom javnom mjestu ulica – [adresa] koje je neograničeno javno mjesto trajno dostupno neograničenom broju osoba pa je time ponašanje okrivljenika bilo dostupno javnosti.
14. Svojim neprimjerenim ponašanjem koje prijelazi granice pristojnog ponašanja okrivljenici su u potpunosti ostvarili biće djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer su na javnom mjestu obojica sudjelovala u fizičkom sukobu - međusobnim naguravanjem odnosno udaranjem u lice. Iako je II. okrivljenik u svojoj obrani tvrdio da je slučajno zalupio vrata automobila te je odmah nakon toga I. okrivljenik došao za njim i sa dvije ruke ga obuhvatio oko ovratnika jakne i unio mu se u lice te vikao na njega zbog čega ga je 2 puta udario stisnutim dlanom desne ruke u predjelu lica, sud je analizom obrane I. i II. okrivljenika i provedenih dokaza, posebice iskaza svjedokinje OĆ, utvrdio kako je kritične zgode II. okrivljenik s namjerom zalupio zadnja desna vrata vozila I. okrivljenika, nakon čega je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba. Premda je nesporno da je I. okrivljenik prvi nasrnuo na II. okrivljenika naguravanjem kao fizičkim razračunavanjem osoba manjeg intenziteta, također je nesporno da je II. okrivljenik prihvatio takav sukob i upustio se u njega i pri tome reagirao jačim napadom udaranjem stisnutim dlanom desne ruke u lice, kako to proizlazi iz obrane oba okrivljenika i iskaza svjedokinje.
15. Iako obojica okrivljenika u svojim obranama nisu osporavala da su se naguravali i na travnatoj površini, međutim I. okrivljenik je u svojoj obrani tvrdio da na toj travnatoj površini nije II. okrivljeniku zadao više udaraca, a da je II. okrivljenik njega udarao, dok je II. okrivljenik tvrdio da je I. okrivljenik pao na način da je koljenima bio na toj travnatoj površini ali na istoj dalje nisu međusobno tukli tj. razmjenjivali udarce. U postupku dokaza suočenja ostali su kod svojih obrana, a iz iskaza svjedokinje OĆ također proizlazi da je predmetne zgode samo došlo do naguravanja i da je II. okrivljenik u naguravanju udario I. okrivljenika u glavu. Zbog navedenog, Sud je uskladio činjenični opis predmetnog prekršajnog djela sa utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku na način kako je to sad navedeno u izreci presude, a čime nije narušeno načelo identiteta optužbe i presude s obzirom da se radi o izmjenama koje se odnose na samo preciziranje radnje počinjenja predmetnog prekršajnog djela.
16. Stoga je sud I. i II. okrivljenika proglasio krivima i izrekao im novčane kazne, za koje smatra da su primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju njihove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenih dobara, a sud smatra da će se ovakvim novčanim kaznama utjecati na okrivljenike i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Pri tome je sud primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona, odnosno I. okrivljeniku i II. okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog raspona kazne, a s obzirom da su u odnosu na oba okrivljenika utvrđene posebno olakotne okolnosti koje ukazuju da će svrha kažnjavanja biti postignuta i blažom kaznom od propisane. Nadalje, prilikom odluke o ublažavanju novčane kazne sud je kao posebno olakotno cijenio da su oba okrivljenika svjesna svog nedozvoljenog ponašanja i da su se ispričali te pružili ruku jedan drugome u znak pomirenja i isprike. Također, od olakotnih okolnosti kod oba okrivljenika sud je kod donošenja odluke posebno imao u vidu da nisu prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj iz područja javnog reda i mira, da su suštinski priznali izvršenje djela prekršaja, njihovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja jer su pokazali i izrazili iskreno žaljenje zbog počinjenog, korektno držanje pred sudom. Sud je vodio računa i o imovinskim prilikama okrivljenika odnosno da I. okrivljenik povremeno zarađuje dok je II. okrivljenik nezaposlen i uzdržavaju ga roditelj. Otegotne okolnosti kod oba okrivljenika nisu utvrđene.
17. Temeljem u izreci citiranih propisa I. i II. okrivljenici se oslobađaju snošenja troškova prekršajnog postupka u cijelosti, s obzirom da sud isto smatra opravdanim, imajući u vidu konkretne okolnosti vođenja prekršajnog postupka i slabo imovno stanje oba okrivljenika odnosno I. okrivljenik nema stalno zaposlenje i samo povremeno zarađuje, dok je II. okrivljenik nezaposlen i uzdržavaju ga roditelji, a kako ne bi bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Gordana Nikšić
Ljiljana Pirić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I. okrivljenik, GĆ, [adresa]
2. II. okrivljenik, AĆ, [adresa]
3. tužitelju, MUP, Policijska uprava zagrebačka, II. Policijska postaja Zagreb
4. spis