Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-13/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RĐ, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetnik u Poreču, protiv tuženice Republike Hrvatske, oib: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 03. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, platiti tužitelju RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 99.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. dana od donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.450,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja Presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 05. siječnja 2024. godine podnio tužbu protiv tuženice radi isplate iznosa od 99.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. U tužbi navodi da se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojega je tuženica odbila tvrdeći da je isti neosnovan, te da je naknada već isplaćena. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Poreč posl. br. Z-19220/2022 od 11. svibnja 2023. god., a na temelju Prijavnog lista od 07.10.2022. godine Klasa 932/06-2022-02/727; Geodetskog elaborata - evidentiranja izvedenog stanja broj elaborata iz Zbirke GE: 23/2022.; Odluke Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Klasa: 340-03/21-02/4 Urbroj: 530-06-2- 21-1 o razvrstavanju javnih cesta od 15. veljače 2021. godine; Očitovanja upravitelja na javnoj cesti Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912., te dopune zahtjeva DGU Područni ured za katastar Pula-Pola, Odjel za katastar nekretnina Poreč- Parenzo za provedbu prijavnog lista Klasa: 932-06/22- 02/727. od 27.04.2023., je poništena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kulture „oranica, oranica, dio autoceste“, površine 6.700 m2 zemljišta te je određeno njeno spajanje u nove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tužitelj je vjerojatno omaškom napisao Novigrad umjesto Baderne), kulture „oranica, oranica, dio autoceste“ s 3.623 m2, te k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (tužitelj je vjerojatno omaškom napisao Novigrad umjesto Baderne), kulture „autocesta“ s 291 m2, uz istovremenu uknjižbu tih katastarskih čestica kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, a na upravljanju Hrvatskih autocesta. Time da je izbrisano vlasništvo tužitelja u pogledu 2.786 m2 zemljišta, uz istodobni upis vlasništva tuženika na tom zemljištu. Tužitelj tvrdi da je upis vlasništva tuženika proveden temeljem odredbe čl. 98. st. 1. u svezi čl. 101. st. 1., čl. 131. st. 1., te čl. 133. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), obzirom da je preko navedenog zemljišta tužitelja prošla nerazvrstana javna cesta. Kako je na temelju samoga zakona – naime odredbe čl. 131. st. 7. Z. o cestama - prestalo prema odredbama Zakona o cestama vlasništvo tužitelja, to su prema odredbama čl. 33. ZVDSP nastali za tužitelja jednaki pravni učinci kao da je provedeno potpuno izvlaštenje; te temeljem u tom članku ZVDSP sadržanih odredbi u svezi čl. 36. st. 1. Zakona o cestama, te čl. 11. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (NN 74/14, 69/17 i 98/19) tužitelju da pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti navedenih 2.786 m2 zemljišta. Tržišnu vrijednost zemljišta valja odrediti primjenom odredaba čl. 46. -47. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Tužitelj tvrdi da do danas nije primio nikakvu naknadu za površinu od 2.786 m2 zemljišta. Za tu površinu zahtjeva vrijednost toga zemljišta u iznosu od 99.000,00 EUR. Tužitelj se poziva na pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava u slučaju Radan protiv Hrvatske (Zahtjev br. 49019/06, Odluka o dopuštenosti od 27. kolovoza 2009.). „Sud napominje da nacionalno pravo dopušta nekoliko mogućih osnova temeljem kojih podnositelj može tražiti naknadu za zemljište površine 109 četvornih metara koje nije bilo uključeno u početnu odluku o izvlaštenju. Prvo, članak 1045. Zakona o obveznim odnosima daje podnositelju pravo na potraživanje ukupne štete koja mu je uzrokovana izvlaštenjem dodatnih 109 četvornih metara. Nadalje, članak 1111. istog Zakona omogućuje podnositelju traženje naknade u vrijednosti imovine koju mu je država oduzela bez ikakve pravne osnove. Najzad, i kao najvažnije, temeljem članka 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, podnositelj ima stvarnopravni zahtjev prema državi za naknadu svoje izvlaštene imovine. Međutim, on nije bio u mogućnosti tražiti takvu naknadu u predmetnom postupku izvlaštenja jer je taj postupak bio ograničen na određivanje naknade u odnosu na zemljište obuhvaćeno prvotnim rješenjem o izvlaštenju. Umjesto da ustraje u zahtjevu da njegovo potraživanje naknade za dodatnih 109 četvornih metara bude određeno u tom postupku, podnositelj je morao podnijeti zasebnu građansku tužbu protiv države.“ Dalje se poziva i na odluke VSRH Posl. broj: Rev 2878-16-2 od 28. veljače 2018. (izvanredna revizija), Rev 2171/2016-5 od 24. rujna 2020. i ŽS Osijek posl. br. Gž- 4/2018-2 od 16. svibnja 2019. god., da je za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu iz čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nadležan je općinski sud, u parničnom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi tako i po visini. Naime, tuženica ne osporava da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 6.700 m2) poništena točkom XXXVI. rješenja Općinskog suda Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo, broj Z-19220/22 od 11. svibnja 2023. godine, te da je dio njene površine prešao u novonastale k. č. br. [katastarska čestica] (površine 3.623 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] (površine 291 m2), a da je preostali dio površine (2.786 m2) prešao u k. č. br. [katastarska čestica], Javna cesta A9, autocesta sa 35.928 m2 (t. LXIV. rješenja). Smatra pogrešnim navode tužitelja da su nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] uknjižene kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, na upravljanu Hrvatskih autocesta, budući da su navedene nekretnine ostale upisane kao vlasništvo tužitelja. Dalje tvrdi da je sporna površina od 2.786 m2 otkupljena u postupku potpunog izvlaštenja nekretnina u k. o. [katastarska općina], radi izgradnje javne ceste–Istarska poluautocesta (dionica [adresa]) i izgradnje Jadranske autoceste (dopuna na pun profil autoceste), dionica [adresa] u k. o. [katastarska općina], a naknada za izvlašteno zemljište je u cijelosti plaćena. Postupak izvlaštenja da je proveden na temelju ovjerenog Parcelacijskog elaborata, ovjera Državne geodetske uprave, klasa: 936-02/99-01/561, urbroj: 2163-11/3-99-7, kod parcelacije zemljišta za izgradnju istarskog ipsilona dionica: [adresa] (k. o. [katastarska općina]) od stacionaže 36+960,07 km do stacionaže 41+473,13 km, elaborat broj: 121/99, izrađen od GEOF Poslovnice geodetskih usluga i konzalting – Labin, travanj 1999. godine i Parcelacijskog elaborata br. 32/2007, ovjera Državne geodetske uprave, klasa: 932-06/07-02/318 od 13.02.08., Jadranska autocesta dionica: [adresa] u katastarskoj općini [katastarska općina], izrađen od strane Geoprojekt d.d. Opatija, PJ Istra, Buzet, srpanj 2007. godine. Navedenim parcelacijskim elaboratima za izgradnju poluautoceste i kasnije dopune na pun profil autoceste, trasa izgradnje prolazila je dijelom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u drugoj fazi na nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina]. Nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (tada površine 3.838 m2 i kulture oranica i vinograd), nalazila se izvan zone građevinskog zahvata i izvlaštenja, istočno od autoceste. Nabrojane nekretnine (osim k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izvlaštene su temeljem nagodbe koja je sklopljena sa vlasnikom Zevnik Matildom, Kranj, Mavčiće 7, Slovenija. Nagodba je sastavni dio Zapisnika sastavljenog u Uredu državne uprave u Istarskoj županiji, Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Poreč, klasa: UP/I-943-04/02-01/34, ur.broj:

2163-11-06-02-11 od dana 08. svibnja 2002. godine, a istom je u k. o. [katastarska općina] uz dio k. č. br. [katastarska čestica], površine 2056 m2, dio k. č. br. [katastarska čestica], površine od 123 m2, otkupljena i k. č. br. [katastarska čestica], površine 1680 m2 kao preostali dio jer vlasnik nije imao gospodarski interes za korištenje iste i do nje nije bio osiguran pristup. Upravo su dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], bili predmetom dodatnog izvlaštenja za potrebe proširenja za pun profil autoceste, pa za njih nije bilo potrebe provoditi postupak izvlaštenja i otkupa. Nesporno je da su k. č. br. [katastarska čestica] (u izvlaštenju druge faze izgradnje k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]) i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], bile u vlasništvu i posjedu Zevnik Matilde, Kranj, Mavčiće 7, Slovenija i u vrijeme izrade prvog elaborata (Parcelacijski elaborat broj 121/99 od travnja 1999. godine) i izvlaštenja, a također i u trenutku izrade drugog elaborata (Parcelacijski elaborat broj 32/2007 od srpnja 2007. godine) što je i potvrđeno ovjerama nadležnog ureda za katastar, te da je do promjena u katastarskom operatu došlo nakon provedbe izvlaštenja, izgradnje i puštanja u promet autoceste i provedbe postupka pod oznakom Z-3661/2015. Dakle, prva faza izgradnje poluautoceste izvedena je u skladu s Parcelacijskim elaboratom broj 121/99 od travnja 1999. godine (autocesta je puštena u promet 2005. godine), a za autocestu je izdana Uporabna dozvola klasa: UP/I361-05/05-01/00076, urbroj: 531- 10-2-1-2-724-05-5 od 06. prosinca 2005. godine, a druga faza izgradnje – dopuna na pun profil autoceste izvedena je u skladu s Parcelacijskim elaboratom broj 32/2007 od srpnja 2007. godine (autocesta je puštena u promet 2011. godine), a za taj dio autoceste izdana je Uporabna dozvola, klasa: UP/I-361-05/11-01/13, urbroj: 531-18- 1-2-609-11-8 od 03. lipnja 2011. godine. Iz svega navedenog nesporno da proizlazi da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme postupka izvlaštenja (2002. godine) bila drugih gabarita, odnosno drugog oblika, položaja, površine (3.838 m2) i druge kulture (oranica i vinograd) i kao takva nije ušla u trasu današnje autoceste. Ista je bila susjedna sa nekretninom označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tada vlasništvo BĐ), te je upravo ta nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bila predmet izvlaštenja i na površini iste (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) danas je izgrađena autocesta (javna cesta A9). Naprijed navedeno zorno je prikazano na kopijama katastarskih planova koji su sastavni dio Parcelacijskog elaborata broj 121/99 od travnja 1999. godine i Parcelacijskog elaborata broj 32/2007 od srpnja 2007. godine, a na kojim katastarskim planovima je ucrtana trasa izgradnje autoceste i pojas izvlaštenja. Međutim, nakon što je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvlaštena i nakon što je tadašnjem vlasniku (BĐ) plaćena naknada i nakon što je na tom dijelu nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izgrađena autocesta (javna cesta A9), te nakon što je ta autocesta dobila pravomoćnu uporabnu dozvolu, rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo, broj Z- 3661/15 od 9. studenog 2015. godine promijenjena je kultura i ispravljena je površina nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz oranica i vinograd sa 3.838 m2 na oranica, oranica i dio autoceste sa 6.700 m2, te je nekretnina dobila novi oblik i položaj u prostoru. Takvo stanje je bilo upisano sve do donošenja, za tužitelja spornog rješenja Z-19220/22 od 11. svibnja 2023. godine, a kojim rješenjem je u biti ispravljena greška koja je učinjena rješenjem Z-3661/15 od 9. studenog 2015. godine kad je kao vlasništvo tužitelja upisan dio sporne površine (2.786 m2) nekretnine koji je ranije bio izvlašten i isplaćen prijašnjem vlasniku, a za koju površinu nekretnine, na kojoj se danas nalazi autocesta koja je temeljem pravomoćne uporabne dozvole puštena u promet. A sada tužitelj potražuje isplatu iznosa od 99.000,00 eura. Tuženica tvrdi da sve naprijed navedeno nije moglo ostati nepoznato tužitelju, a s obzorom da je isti sudjelovao u Z postupcima i postupcima pred DGU, a u kojim su postupcima vršene promjene na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu naknade za površinu nekretnine koja nikad pravno, a faktički ni stvarno nije bila njegovo vlasništvo, već je bila vlasništvo treće osobe koja je sukladno zakonu pravomoćno izvlaštena i isplaćena, a koja površina nekretnine je očitom greškom (rješenjem Z-3661/15 od 9. studenog 2015. godine) prenijeta u nekretninu označenu kao k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time je u svom novom obliku obuhvatila i tada već izgrađenu autocestu. Da je greška učinjena nesporno se moglo utvrditi i iz samog opisa kulture nekretnine, a gdje stoji "dio autoceste", koji dio nikako ne može biti u vlasništvu fizičke osobe, već jedino može biti upisano kao javno dobro. Učinjena graška ne daje tužitelju pravo da od tuženice potražuje naknadu za površinu nekretnine koja nikad nije bila njegovo vlasništvo iako je do donošenja rješenja Z-19220/22 bio upisan kao vlasnik i tog dijela nekretnine, a s obzirom da je u vrijeme provedbe rješenja Z-3661/15 od 9. studenog 2015. godine na spornom dijelu nekretnine već bila izgrađena autocesta sa pravomoćnom uporabnom dozvolom. Dakle, tuženica osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženica ističe i prigovor zastare, te se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 2/24 od 27. svibnja 2024. godine.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora (5- 7), odgovor na zahtjev (8-9), rješenje z.k. odjela Z-19220/2022 (10-36), geodetski elaborat s prilozima (46-59), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (60-66), uvjerenje o statusu čestice (67-68), izvadak iz posjedovnog lista (69), uporabne dozvole s parcelacijskim elaboratima (70-79), izvadak iz zemljišne knjige i povijesni prikaz (81-84), zapisnik od 08. svibnja 2002. s prilozima (85-89), ručno vođenu zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] z. k. ul. [broj ZK uloška] (90-92), povijest promjena na katastarskim česticama (93-95), rješenje z.k. odjela Z-3661/15 i rješenje Ureda za katastar s prijavnim listom (96-109), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz s nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka GeoKliman d.o.o. te prijavnim listom iz 1982. godine (116-130), nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka s prilozima (skica izmjere, kopija plana, prijavni list, geodetski elaborat (148-166)), te dopuna nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka s prilozima (190-195). Izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, te su saslušani svjedok ŠĐ i tužitelj kao parnična stranka.

3.1. Drugi dokazni prijedlozi nisu provedeni, jer prema stajalištu suda sve odlučne činjenice su utvrđene provedenim dokazima.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora i u odgovor na zahtjev utvrđeno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici za mirno rješenje spora, te da je tuženica otklonila mogućnost za mirno rješenje spora. Time je ispunjena pretpostavka propisana odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, za podnošenje tužbe.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 99.000,00 eura na ime naknade za njegovo zemljište (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) površine od 2786 m2 oduzeto za potrebe izgradnje javne ceste - autocesta Istarski ipsilon.

7. Tužitelj tvrdi da je njegova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala površinu od 6.700,00 m2, te da je određeno njeno spajanje u nove k. č. [katastarska čestica] (površine 3623 m2) i k. č. [katastarska čestica] (površine 291 m2), parcelacijom te katastarske čestice (provedeno Rješenjem Z-19220/2022 od 11. svibnja 2023. godine) izbrisano njegovo vlasništvo u pogledu 2786 m2. Tužitelj dalje tvrdi da je Rješenjem z.k. odjela pod brojem Z-3661/15 izvršena promjena kulture i površine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tada da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobila površinu od 6700 m2. Konačno, tužitelj tvrdi da je preko njegovog zemljišta i to u pogledu površine 2786 m2 prošla javna cesta, a da za tu površinu nikada nije dobio nikakvu naknadu, niti da je za tu njegovu površinu od 2786 m2 proveden postupak izvlaštenja (u kojemu bi on ili njegov pravni prednik sudjelovao).

8. Tuženica tvrdi da je proveden postupak izvlaštenja, da tužitelj nije niti bio vlasnik površine od 2786 m2, pa da nije ni bila obveza tužitelju isplatiti naknadu za tu površinu. Tuženica tvrdi da je postupak izvlaštenja proveden, te da je naknada za izvlaštenu površinu i isplaćena BĐ vlasnici oduzete nekretnine. Tuženica tvrdi da iz priloženih isprava proizlazi da u vrijeme postupka izvlaštenja 2002. godine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bila drugog oblika, položaja i površine tj. da je imala 3838 m2.

9. U ukupnosti provedenih dokaza sud je utvrdio da i tužitelj i tuženica za svoje tvrdnje imaju uporišta u materijalnim dokazima koji su priloženi spisu, međutim zbog pogrešaka nastalih prilikom izračunavanja površine novonastalih katastarskih čestica iz matične k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđen je nesklad između svih prijavnih listova u spisu (od 1982. godine na dalje), pa tako i nesklad sa postupkom izvlaštenja.

10. Za katastarsku Općinu [katastarska općina] nisu postojale zemljišne knjige (jer su nakon Drugog svjetskog rata bile spaljene), te je 2002. godine započet postupak osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Novoosnovana zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] proglašena je osnovanom 01. siječnja 2004. godine. U postupku osnivanja zemljišne knjige k. č. [katastarska čestica] upisana je kao vlasništvo NĐ na temelju posjedovnog lista broj 62 k. o. [katastarska općina] kada je k. č. [katastarska čestica] imala površinu od 3838 m2 i Rješenja raspravnog zapisnika pod točkom 553 od 10. rujna 2002. godine, i ta katastarska čestica je upisana kao vlasništvo NĐ sa površinom od 3838 m2.

11. Iz Rješenja Z-3661/15 od 09. studenog 2015. i Rješenja Ureda za katastar Poreč od 09. srpnja 2015. godine (96-109) utvrđeno je da je Ured za katastar Poreč na zahtjev tužitelja mijenjao podatke o površini, između ostalog i u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obrazloženjem da se ispravlja parcelacijski elaborat i propust u odnosu na k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koji je nastao prilikom provođenja parcelacijskog elaborata UP/I-883/82 kada je izvršena promjena granica k. č. [katastarska čestica]. Tada da je došlo do neusklađenosti između knjižnog i grafičkog dijela katastarskog operata. Stoga, da se usklađuje i upis i adrese nositelja prava na katastarskim česticama u katastarskom operatu prema upisu u zemljišnim knjigama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je 2015. godine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana s ukupnom površinom od 6700 m2.

12. Vještak mjerničke struke je u nalazu i mišljenju od 07. listopada 2024. godine naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je izradio 11. lipnja 2012. godine, (koji se nalazi u sudskom spisu), jedino da ispravlja grešku na dugoj stranici, (drugi pasus od dolje), gdje umjesto (prilog 8), ima pisati (prilog 7), te je predao u spis priloge, od priloga 2 do priloga 8 koji su sastavni dio nalaza i mišljenja. Temeljem tog nalaza i mišljenja izrađen je Geodetski elaborat evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica za k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji je ovjeren od Ureda za katastar, Ispostave Poreč: KLASA: 932-06/14-02/82, dana 23. lipnja 2015. godine. Tim geodetskim elaboratom definiraju se stvarni oblici, položaji i površine katastarskih čestica i to: k. č. [katastarska čestica] površine 5471 m[2] , k. č. [katastarska čestica] površine 2060 m[2] i k. č. [katastarska čestica] površine 6700 m , sve k. o. [katastarska općina], (prilog-9, Naslovna str., Skica izmjere, iskaz površina). U to vrijeme parcelacija prve i druge faze autoceste „Istarski Y" nije bila provedena u katastru i zemljišnim knjigama. Napominje da je geodetski elaborat izrađen u onda službenom državnom koordinatnom sustavu HDKS. Svaka je međna točka izmjerena i koordinatno definirana s centimetarskom točnošću. Nakon toga, izvođač, geodetsko poduzeće GEOBIRO AGOTIĆ d.o.o. iz Slavonskog Broda, OB-08867307839, da je izradio novi parcelacijski elaborat za „Istarski Y" ovjeren od Ureda za katastar, ispostave Poreč: KLASA: 932-06/2022-02/727, dana 07. listopada 2022. godine. Prilikom izrade prijavnog lista izvođač kao ulazne podatke „dosadašnje stanje" za k. č. [katastarska čestica] uzima tada službeni način uporabe i to oranica 1098m[2] , oranica 2784m[2] i autocesta 2818m . (prilog-10, Naslovna str., Prijavni list dosadašnje stanje str. 14/57, novo stanje str. 15/57 i 17/57, Iskaz površina str. 10/29, ). U novom stanju, prijavnog lista, pogrešno je upisana kultura za novonastale katastarske čestice i to:

- k. č. [katastarska čestica] oranica i autocesta, a treba biti k. č. [katastarska čestica] šuma

- k. č. [katastarska čestica] autocesta, a treba biti pašnjak

- preostali dio od matične k. č. [katastarska čestica], dobio je k.č. broj dio 5776 i to je ušlo u parcelu autoceste. Prilikom obračuna površina za novoformirane k.č., izvođač kao staro stanje uzima službenu površinu iz katastra i to k. č. [katastarska čestica] s površinom od 6700m[2] . Koordinate međnih točaka autoceste, novo formirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izmjerene su i izračunate u novom državnom koordinatnom sustavu HTRS i kao takve preklopljene preko službenog katastarskog plana. Pogreška je nastala prilikom izračunavanja površine novonastalih parcela iz matične k.č 490, (prilog-10, iskaz površina). Odnosno, izvođač je prema pravilima struke, kao što je uzeo službenu površinu iz katastra, tako je trebao uzeti i službene koordinate međnih točaka iz prijavnog lista KLASA: 932-06/14-02/82, dana 23. lipnja 2015. godine za k. č. [katastarska čestica], transformirati ih u novi koordinatni sustav, iz HDKS u HTRS sustav i iz tako preklopljene situacije obračunati površinu koju zahvaća dio k.č. autoceste unutar k. č. [katastarska čestica] i površine novonastalih k. č. [katastarska čestica], zapadno od k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] na istočnoj strani. Umjesto toga izvođač je preklopio parcelu autoceste preko starog katastarskog plana, obračunao je površinu dijela k. č. [katastarska čestica] unutar k. č. [katastarska čestica]. Zapadnu k. č. [katastarska čestica] obračunao je iz učitanih koordinata sa starog katastarskog plana. Istočnu k. č. [katastarska čestica] , kako bi mu zbroj površina odgovarao zbroju starog stanja za k. č. [katastarska čestica] od 6700m , obračunao je takozvanom metodom dopune. Odnosno od površine k. č. [katastarska čestica] od 6700m[2] , oduzeo je dio površine autoceste i površinu k. č. [katastarska čestica] i tako dobivenu razliku upisao je kao površinu k. č. [katastarska čestica] od 3623m[2] . Tako sve tri dobivene površine za k. č. [katastarska čestica] i dio 5776 su pogrešne jer izvođač nije uzeo u obzir već iskolčene, potpisane, ovjerene i provedene koordinate međnih točaka za k. č. [katastarska čestica]. U skici izmjere koju je izradio dana 03. listopada 2024. godine, uzeo je službene koordinate međnih točaka za k. č. [katastarska čestica] iz prijavnog lista ovjerenog pod brojem: KLASA: 93206/14-02/82, dana 23. lipnja 2015. godine, provedenog u katastru i z.k. transformirao ih u sada službeni HTRS koordinatni sustav. Zatim je preklopio koordinate međa dijela autoceste k. č. [katastarska čestica], preuzete iz prijavnog lista ovjerenog pod brojem: KLASA: 932- 06/202202/727, od 07. listopada 2022. godine, provedenog u katastru i z.k. Sa tako dobivenim preklopom pristupio je obračunu površina iz koordinata novoformiranih parcela. Zbog transformacije koordinata iz starog HDKS sustava u novi i sada službeni HTRS sustav, površina stare k. č. [katastarska čestica] više nije 6700m[2] već je 6707m Novoformirane k.č. iz stare k. č. [katastarska čestica] imaju površinu i način uporabe: k.č. dio 5776, 31 12m , autocesta, k. č. [katastarska čestica], 2636m , šuma, k. č. [katastarska čestica], 959m , pašnjak. Tako obračunate površine i način uporabe, geodetskim elaboratom, trebalo bi provesti u katastar i Z.K. Zadnji red na prvoj stranici nalaza i mišljenja od 07.10.2024.: „-preostali dio od matične k. č. [katastarska čestica], dobio je k.č. broj dio 5776 i to je ušlo u parcelu autoceste“, dopunjuje se: Kako je prikazano u prilogu-10, iskaz površina str.10/29 – novo stanje, taj dio autoceste ima površinu od 2786m². Priložio je skicu izmjere od GEOBIRO AGOTIĆ d.o.o. na kojoj je prikazao dio k. č. [katastarska čestica] od 2786m² koji je ušao u parcelu autoceste, (prilog-11). U prilogu-3, prijavni list UP/I-883/82, u novom stanju prikazana je površina k.č 490 nakon parcelacije i to 3838m². U prilogu-4 prikazani su oblici k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nakon parcelacije. U prilogu-8, skica izmjere, prikazane su pozicije k. č. [katastarska čestica] iz prijavnih listova za proširenje autoceste koji su ovjereni u Uredu za katastar u Poreču, a koji nisu nikada provedeni. Radi detaljnijeg prikaza položaja navedenih k.č., priložio je prilog-12, (Parcelacijski elaborat-naslovna strana, skicu izmjere), gdje se vidi pozicija k. č. [katastarska čestica]. prilog-13, (Parcelacijski elaborat-naslovna strana, skicu izmjere), gdje se vidi pozicija k. č. [katastarska čestica].

13. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je kod izrade parcelacijskog elaborata od 07. listopada 2022. godine učinjena pogreška na strani 1 i na strani 2, te da je iz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćeno 3112 m2 zemljišta u sastav današnje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zato predlaže da se vještačenjem utvrdi vrijednost 3112 m2 zemljišta koje je obuhvaćeno česticom 5776 k. o. [katastarska općina] (autocesta).

14. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je nepotpun, jer da vještak nije postupio po nalogu suda.

15. Nakon toga, je mjernički vještak dopunio nalaz i mišljenje, u kojem je iznio da površina od 2786 m2 koja je bila dio k. č. [katastarska čestica] je ušla u katastarsku česticu autoceste k. č. [katastarska čestica].

16. Iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, kao i iz dopune nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka nesporno je utvrđeno da je površina od 2786 m2 (koja je predmet ovog spora) koja je pripadala k. č. [katastarska čestica] ušla u katastarsku česticu autoceste - Istarskog ipsilona, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Iz nalaza i mišljenja, te dopune nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je izrađen stručno, objektivno i razumljivo, proizlazi da je prilikom izrade geodetskih elaborata sve od 1982. pa nadalje, a vezano za, između ostalih, i za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazilo do pogrešaka prilikom izračunavanja površine novonastalih katastarskih čestica iz matične k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17.1. Iz nalaza i mišljenja, te dopune nalaza i mišljenja nesporno je utvrđeno da je površina od 2786 m2, koja je nekada pripadala matičnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ušla u autocestu Istarskog ipsilona, tj. u k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. Upravo je i tužitelj, kako u tužbi, tako i tijekom čitavog ovog postupka tvrdio da je površina od 2786 m2 ušla u autocestu Istarskog ipsilona, te da mu za tu površinu nije isplaćena naknada, iako je on bio vlasnik te površine.

19. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige (sadašnje stanje) utvrđeno je da se k. č. [katastarska čestica] kao oranica, oranica, dio autoceste ukupne površine 3623 m2 i k. č. [katastarska čestica] kao autocesta površine 291 m2 vode upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja. A k. č. [katastarska čestica] kao autocesta površine 35298 vodi se upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu RH, na upravljanju Hrvatskih autocesta Zagreb.

20. U postupku u konačnici nije provedeno i gospodarsko vještačenje, budući da je činjenično stanje potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

21. Među stranaka je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara tužitelja za potraživanje naknade na ime oduzete mu površine od 2786 m2 koja je ušla u autocestu – Istarski ipsilon. S obzirom da je tuženica istakla prigovor zastare, temeljem provedenih dokaza tj. materijalnih dokaza u spisu, kao i iskazima svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je nastupila zastara.

21.1. Za donošenje takve odluke bilo je odlučno utvrditi kada je u naravi površina od 2786 m2 (izvorne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izgrađena i namijenjena uporabi kao autocesta – Istarski ipsilon.

21.2. Tužitelj tvrdi da mu je predmetna površina od 2786 m2 oduzeta bez provođenja postupka izvlaštenja i bez da mu je isplaćena naknada za tu površinu.

22. Iz provedenih dokaza (uporabnih dozvola, kao i iskaza tužitelja) nesporno je utvrđeno da je prva faza izgradnje Istarskog ipsilona izgrađena i puštena u promet 2005. godine prema uporabnoj dozvoli od 06. prosinca 2005. godine, a druga faza izgradnje kada je izgrađen puni profil autoceste puštena je u promet 2011. godine prema uporabnoj dozvoli od 03. lipnja 2011. godine. Dakle, nesporno je utvrđeno da je autocesta Istarski ipsilon i sporna površina izgrađena najkasnije 2011. godine

23. U vrijeme kada se provodio postupak izvlaštenja 2002. godine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala je drugi oblik, položaj i površinu, tj. imala je površinu od 3838 m2.

24. Svjedok ŠĐ iskazao je da je pravni prednik tužitelja bio u posjedu zemljišta na mjestu gdje je sada Istarski ipsilon. Dalje je iskazao da poznaje muža od BĐ i oni da su kupili nekretninu u blizini prije izgradnje ceste Istarskog ipsilona i posadili masline. Ali osim te nekretnine koju su kupili od Legović Veline da su imali još jednu nekretninu zapadnije od tadašnjeg maslinika. Svjedoku nije ništa poznato da li je sa tužiteljem ili pravnim prednikom reguliran imovinsko pravni odnos vezano za izgradnju Istarskog ipsilona, niti da li su osporavali izgradnju Istarskog ipsilona na spornom dijelu. O tome mu nikada nisu pričali. Koliko je njemu poznato nekretnine od Zevnika da ni u jednom dijelu nisu ušle u Istarski ipsilon. Prije izgradnje Istarskog ipsilona da je bilo lako vidljivo što pripada Zevniku, a što tužitelju odnosno njegovom pravnom predniku budući da je između njih bila kavadanja.

24.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da nekretnine koje su bile u vlasništvu BĐ nisu niti u jednom dijelu ušle u cestu Istarski ipsilon.

25. Tužitelj je iskazao da je prije otprilike 18 do 20 godina, a možda i više napravljena cesta, Istarski ipsilon, za izgradnju ceste mu je oduzet dio nekretnine i od tada on više ne može koristiti svoju nekretninu. Njemu nije ništa isplaćeno tj. nije mu isplaćena naknada na ime oduzete nekretnine za izgradnju Istarskog ipsilona. Njegovo zemljište je predstavljalo površinu koja se protezala, gledajući od dolaska iz mjesta Katun prema Istarskom ipsilonu i to 10 m od sadašnje autoceste pa sve do ispod autocesta gdje je susjedna nekretnina i na tom mjestu gdje je susjedna nekretnina je trstika. Ispod trstike, na susjednoj nekretnini, je stara žica koja predstavlja ogradu i koja postoji više od 40 godina. Njegovo je bilo i sa jedne i sa druge strane autoceste i u dijelu gdje je autocesta odnosno Istarski ipsilon. Njegova katastarska čestica se nalazila desno od jednog mostića koji danas ide iznad Istarskog ipsilona, a kada je rekao desno da misli kada se dolazi iz naselja Katun. Njegova parcela dok nije bilo Istarskog ipsilona bila je obrađena, nakon Istarskog ipsilona njegova parcela nije više ista kakva je bila ni po obliku ni po površini, zato jer je sada cesta Istarskog ipsilona. Prije početka izgradnje Istarskog ipsilona on nigdje nije bio pozvan, niti je igdje potpisao bilo koji dokument kojim bi se oblik i površina njegove parcele mijenjali. Njegov rođak (NĐ) od kojeg je naslijedio predmetnu nekretninu, bio je parnično nesposoban, bio je lišen poslovne sposobnosti, ne zna da li je rođak ikada bilo što potpisao, a da bi se mijenjala površina i oblik parcele. Njegov rođak je umro prije otprilike prije 17 godina, nije točno siguran. Osobno je obrađivao spornu nekretninu, još i za vrijeme dok je bio barba FĐ živ. Posljednjih otprilike 17 godina on nije obrađivao spornu nekretninu. Prije otprilike 17 do 18 godina kada se na Istarskom ipsilonu počela izvoditi druga trasa, i kada su ušli u posjed njegove nekretnine on je zajedno sa ženom otišao u Kanfanar gdje je uprava izvođača radova imala sjedište i tada je prigovorio zašto mu se oduzima zemljište. U Kanfanaru, niti na licu mjesta gdje su bili radnici počeli izvoditi radove mu nisu ništa rekli u smislu tko im je naredio i dao odobrenje da izvode radove. Na licu mjesta u to vrijeme kada se već počela izvoditi druga trasa Istarskog ipsilona bili su na licu mjesta on, iz Bina Istre, i neki drugi vlasnici susjednih nekretnina, i već tada je angažirao odvjetnika, a to je bilo prije otprilike 17 do 18 godina. I BINA Istra i Hrvatske ceste i iz Ureda za katastar svi su rekli da to treba riješiti. I do dana današnjeg dana nije riješeno, jer on nije dobio naknadu. Ne zna točno koliko godina nakon toga je završena cesta Istarski ipsilon, da li godinu, dvije ili nešto više. Ne zna točno što je sve njegov odvjetnik poduzeo, zna da je dosta toga jer je plaćao i sudske pristojbe i to ne malo. U njegovu korist nije donijeta niti jedna odluka, svi su obećavali da će mu isplatiti, ali još nisu. Samo zna da je odvjetnik poduzeo sve da mu se isplati, a on još dan danas nije isplaćen. Ne poznaje osobu pod imenom BĐ. Osoba pod tim imenom bila je pozvana u ovom postupku kao svjedok, ali nije pristupila na lice mjesta. Nikada nije čuo za tu osobu. Prije 18 godina kada su bili na terenu sa svima koje je gore opisao bio je jedan čovjek koji je rekao da je kupio od BĐ zemlju. Spornu parcelu je obrađivao od 1978., dok je još njegov barba bio živ. A NĐ bio je skrbnik njegov otac dok je bio živ, a umro je 1988. godine, a nakon smrti njegovog oca skrbnik je bila tužiteljeva žena TĐ, koja je preminula 2015. godine. A nakon njezine smrti kratko vrijeme skrbnik je bio tužiteljev sin.

25.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sporna površina za koju potražuje naknadu ušla u autocestu Istarskog ipsilona, da se on za to bunio, ali bez rezultata, da je angažirao i odvjetnika prije otprilike 17 do 18 godina, ali da do konačnog uspjeha ni dan danas još nije došlo, a konačno cesta Istarskog ipsilona da postoji već više od 10 godina.

26. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je postojao Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 07. travnja 2005. godine i na temelju tog Ugovora i izvatka iz Matice umrlih od 04. veljače 2008. godine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prešla je u vlasništvo 2008. godine na RĐ i TĐ, svakog u ½ dijela. A nakon smrti Milene Šuran 2015. godine, njezina ½ prešla je u vlasništvo tužitelja.

27. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da autocesta Istarski ipsilon odnosno površina od 2786 m2 koja je ušla u autocestu Istarski ipsilon, koja je predmetom ovog postupka je najmanje od 2011. godine pa nadalje u naravi autocesta Istarskog ipsilona.

28. Tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu na ime oduzete površine zemljišta izvorne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2786 m2, jer da je predmetna površina oduzeta tužitelju odnosno pravnom predniku bez ikakvog njegovog sudjelovanja u bilo kojem upravnom postupku i jer nije proveden na zakonom propisani način oduzimanja predmetnog zemljišta.

29. Iz odredbe članka 106. ZC-a proizlazi da je prije početka građenja ceste i prije stupanja u posjed, tuženik bio dužan isplatiti prijašnjem vlasniku naknadu sukladno zakonu kojim se propisuje izvlaštenje, te da je prije početka građenja ceste tuženik bio dužan provesti postupak izvlaštenja i vlasniku zemljišta, isplatiti naknadu i tek onda stupiti u posjed i započeti s građenjem ceste.

30. U ovoj pravnoj stvari radi naknade vrijednosti površine 2786 m2 k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila u vlasništvu tužitelja, prije njegovog pravnog prednika na kojoj je izgrađena autocesta Istarski ipsilon i koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu RH, sporno je da li tužitelj ima pravo na potraživanje prema postavljenom tužbenom zahtjevu i da li je potraživanje tužitelja zastarjelo.

31. Sud smatra da je nastupila zastara za utuženo potraživanje, te da je tužitelj mogao tražiti isplatu naknade vrijednosti oduzetog zemljišta predmetne nekretnine od vremena kada je sporna površina zemljišta privedena namjeni tj. svrsi, dakle od vremena kada je u naravi korištena isključivo kao autocesta, a to je najmanje od 2011. godine. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta je 05. siječnja 2004. godine.

32. Prema sudskoj praksi, stajalištu Vrhovnog suda RH, zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto (bez zakonom predviđenog postupka) zastarijeva u općem zastarnom roku tj. u roku od 5 godina. Tužitelj već od najmanje 2010. godine kada je sporna površina njegove nekretnine prenamijenjena u autocestu Istarskog ipsilona nije mogao više zahtijevati povrat nekretnine. A sve dok je tužitelj mogao tražiti povrat sporne površine, njegova tražbina nije bila dospjela. Zato kada tužitelj više nije mogao zahtijevati povrat oduzetog zemljišta dospio je njegov zahtjev za naknadu na ime oduzete površine zemljišta. Da je u konkretnom slučaju nastupila zastara ukazuje i sudska praksa (odluka Ustavnog suda U-III/5723/2016 od 07. svibnja 2019. godine, Presuda Vrhovnog suda RH Rev 2433/2018-6 od 28. siječnja 2020. godine, Presuda Vrhovnog suda RH Rev 3813/1999-2 od 09. travnja 2003. godine, Revt 298/15, i niz presuda županijskih sudova).

33. Prema prihvaćenoj i ustaljenoj praksi iskazanoj u nizu odluka Vrhovnog suda RH (Rev-2433/2018, Rev-3831/99, Revt-298/15), potvrđenoj i od strane Ustavnog suda RH (U-III-5723/2016) i Županijskog suda u Bjelovaru Gž-117/2021 od 25. ožujka 2021. godine i dr., a koja polazi upravo od naprijed navedenih zakonskih propisa prema kojima autoceste predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu RH i da je autocesta puštena u promet na temelju pravomoćne uporabne dozvole za početak tijeka roka zastare za tražbinu isplate njihove tržišne vrijednosti nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi navedenog statusa. Prema stajalištu sudske prakse iz navedenih odluka odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja raznih korisnika. Upravo od tog momenta bivši vlasnik oduzete površine, na kojoj je izgrađena autocesta, više nije u mogućnosti tražiti povrat te nekretnine u vlasništvo i posjed, čime se aktivira pravo vlasnika tražiti isplatu njene tržišne vrijednosti. A rok zastare tužitelju počeo je teći 2011. godine ili ranije, a tužba je podnijeta 05. siječnja 2024. godine.

34. Sud prihvaća tužiteljevu tvrdnju da mu nikada nije isplaćena naknada za predmetnu površinu od 2786 m2 koja je postala autocesta i koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi neotuđivo vlasništvo RH. Međutim, u konkretnom slučaju pravno je nastupila zastara, ali obveza, kao moralna obveza tuženika nije prestala. Ali tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade za oduzetu površinu od 2786 m2 izvorne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ovom slučaju sud ne može prihvatiti, zbog zastare.

35. Tužitelj se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava, vrhovnog suda RH i Županijskog suda u Osijeku koje se odnose na neprovedivost prava vlasništva, na naknadu tržišne vrijednosti oduzetog vlasništva i sl. 36. Odredba čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisuje da pravo vlasništva nije apsolutno pravo jer je ono podvrgnuto ograničenjima propisanim zakonom. Ustavni sud na temelju čl. 48. Ustava štiti pravo vlasništva na ustavnopravnoj razini, na način da, uz ostalo, priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, osim ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu. Ovaj sud smatra da je to slučaj u ovoj pravnoj stvari iz razloga jer predmetna površina je autocesta Istarskog ipsilona, a svojoj namjeni je privedena najmanje 2011. godine kada je izdana uporabna dozvola za puni profil autoceste Istarskog ipsilona. Autocesta Istarski ipsilon građena je u više dionica, u svakom slučaju posljednja dionica odnosno autocesta A9 koja je dio Istarskog ipsilona puštena je u promet 2011. godine. Istarski ipsilon je sustav autocesta u Hrvatskoj mreži autocesta i između ostalog čini ga i autocesta A9 u sastavu koje je sporna površina.

37. Krajnji rok zastare predmetne tražbine od pet godina propisan je odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st.1.) i da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st.2.).

37.1. Odredbom čl. 214. st. 2. ZOO je propisano da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a odredbom čl.215.st.1. istog zakona da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

38. Počevši od 28. kolovoza 2011. godine na snazi su odredbe Zakona o cestama (NN broj 84/11 i dr. – dalje: ZC/11). Odredbama tog zakona reguliran je i status takozvanih autocesta, a to su, prema odredbi čl.2.st.1.t.2., ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom i drugim propisima. Odredbom čl. 3. st. 6. propisuje da se javna cesta, koju čini i autocesta, upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo RH uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama.

39. Za status predmetne površine odlučno je da li sporna površina od 2786 m2 u naravi služi za promet većem broju neodređenih korisnika, a to nedvojbeno da, jer je to utvrđeno iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, a to tvrdi i sam tužitelj.

40. S obzirom na sve navedeno tužitelj je već 2011. godine, a i ranije, bio ovlašten potraživati isplatu tržišne vrijednosti sporne površine od 2786 m2 i od tada je počeo teći i objektivni rok zastare od pet godina, i isti je istekao znatno prije podnošenja predmetne tužbe 05. siječnja 2024. godine.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 155/23, dalje ZPP). Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovom postupku, pa je dužan tuženici naknaditi parnični trošak.

41.1. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 27. ožujka 2024., 11. lipnja 2024. i 03. ožujka 2025., te za sastav podnesaka od 24. listopada 2024., za svaku radnju po 1.490,00 eura, a što sveukupno iznosi 7.450,00 eura.

41.2. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8., 9., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa).

41.3. Tužitelju parnični trošak nije priznat, budući da isti nije uspio u ovom postupku.

42. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 27. ožujka 2025.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženica p.p.