REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1601/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Švecu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec & Hanibal Hunjek, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & partneri, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Damira Šveca odvjetnika i punomoćnika tuženika Tihane Svetec, odvjetnice, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 27. ožujka 2025. godine
iii p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 9011000974 zaključen 06.02.2006., s osiguranjem naplate tražbine uknjižbom prava zaloga na nekretnini, upisanoj u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2–14, u površini od 1505 m2 , kao teret na listu „C“ pod brojem 115–115.1 u korist tuženika, na stanu broj 41 u IV (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, ukupne površine 72,38 čm, s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa], u etažnom vlasništvu (E-74) USU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], za korist tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. (OIB 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, kojim je tuženik odobrio i isplatio predniku tužiteljice LS (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], kredit za adaptaciju stambenog objekta, u iznosu od 62.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Privredne banke Zagreb d.d. (u daljnjem tekstu: Banka), važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci (20 godina), uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60% godišnje, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 09. veljače 2006., pod brojem OU-253/06, između tuženika, kao davatelja kredita, te prednika tužitelja, kao korisnika kredita.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011000974 zaključen 21.12.2015., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorke Despot dana 28. prosinca 2015., pod brojem: OV-11572/15, između tuženika, kao davatelja kredita, te tužitelja, kao korisnika kredita, kojim osigurava svoju novčanu tražbinu založnim pravom na nekretnini, koje je temeljem Ugovora o kreditu broj: 9011000974 zaključenog 06.02.2006. upisao kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zemljišnoknjižnom ulošku, broj: 26070 k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2–14, u površini od 1505 m2 , kao teret na listu „C“ pod brojem 115–115.1 u korist tuženika, na stanu broj 41 u IV (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, ukupne površine 72,38 čm, s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa], u etažnom vlasništvu (E-74) USU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]
6.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog Ugovora o kreditu primio, iznos od 35.696,27 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 207,29 Eur tekućom od 31.05.2013. do isplate;
- na iznos od 24,72 Eur tekućom od 02.06.2013. do isplate;
- na iznos od 320,28 Eur tekućom od 06.06.2013. do isplate;
- na iznos od 346,79 Eur tekućom od 30.06.2013. do isplate;
- na iznos od 0,34 Eur tekućom od 02.07.2013. do isplate;
- na iznos od 60,89 Eur tekućom od 31.07.2013. do isplate;
- na iznos od 21,87 Eur tekućom od 31.07.2013. do isplate;
- na iznos od 266,24 Eur tekućom od 02.08.2013. do isplate;
- na iznos od 174,75 Eur tekućom od 31.08.2013. do isplate;
- na iznos od 176,28 Eur tekućom od 06.09.2013. do isplate;
- na iznos od 331,51 Eur tekućom od 30.09.2013. do isplate;
- na iznos od 25,32 Eur tekućom od 03.10.2013. do isplate;
- na iznos od 353,99 Eur tekućom od 31.10.2013. do isplate;
- na iznos od 355,44 Eur tekućom od 01.12.2013. do isplate;
- na iznos od 357,06 Eur tekućom od 31.12.2013. do isplate;
- na iznos od 314,35 Eur tekućom od 31.01.2014. do isplate;
- na iznos od 66,77 Eur tekućom od 25.02.2014. do isplate;
- na iznos od 71,50 Eur tekućom od 28.02.2014. do isplate;
- na iznos od 244,30 Eur tekućom od 01.03.2014. do isplate;
- na iznos od 69,98 Eur tekućom od 31.03.2014. do isplate;
- na iznos od 245,26 Eur tekućom od 01.04.2014. do isplate;
- na iznos od 137,35 Eur tekućom od 30.04.2014. do isplate;
- na iznos od 175,93 Eur tekućom od 02.05.2014. do isplate;
- na iznos od 156,67 Eur tekućom od 31.05.2014. do isplate;
- na iznos od 155,77 Eur tekućom od 06.06.2014. do isplate;
- na iznos od 312,72 Eur tekućom od 30.06.2014. do isplate;
- na iznos od 0,31 Eur tekućom od 02.07.2014. do isplate;
- na iznos od 45,22 Eur tekućom od 31.07.2014. do isplate;
- na iznos od 269,77 Eur tekućom od 01.08.2014. do isplate;
- na iznos od 66,36 Eur tekućom od 31.08.2014. do isplate;
- na iznos od 19,54 Eur tekućom od 31.08.2014. do isplate;
- na iznos od 231,30 Eur tekućom od 02.09.2014. do isplate;
- na iznos od 103,79 Eur tekućom od 30.09.2014. do isplate;
- na iznos od 1825,91 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 20.04.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 15.05.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 16.06.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 15.07.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 12.08.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 14.09.2015. do isplate;
- na iznos od 320,89 Eur tekućom od 14.10.2015. do isplate;
- na iznos od 320,90 Eur tekućom od 12.11.2015. do isplate;
- na iznos od 374,54 Eur tekućom od 11.01.2016. do isplate;
- na iznos od 298,63 Eur tekućom od 16.02.2016. do isplate;
- na iznos od 31,85 Eur tekućom od 16.02.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 19.04.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 16.05.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 21.06.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 20.07.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 19.08.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 13.09.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 13.10.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 10.11.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 12.12.2016. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 10.01.2017. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 10.02.2017. do isplate;
- na iznos od 146,00 Eur tekućom od 14.03.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 18.04.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur / tekućom od 15.05.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 16.06.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 14.07.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 16.08.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 12.09.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 24.10.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 16.11.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 15.12.2017. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 12.01.2018. do isplate;
- na iznos od 27,21 Eur tekućom od 22.02.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 22.02.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 12.03.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 12.04.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 22.05.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 13.06.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur / tekućom od 10.07.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 17.08.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur / tekućom od 11.09.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 15.10.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 09.11.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.12.2018. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 09.01.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 08.02.2019. do isplate;
- na iznos od 27,87 Eur tekućom od 11.02.2019. do isplate,
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 09.03.2019. do isplate,
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 09.04.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.05.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 10.06.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 05.07.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 14.08.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 09.09.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 04.10.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.11.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 09.12.2019. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.01.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.02.2020. do isplate;
- na iznos od 27,61 Eur tekućom od 10.02.2020. do isplate,
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 05.03.2020. do isplate,
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.04.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.05.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 05.06.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.07.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 13.08.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 04.09.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.10.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.11.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.12.2020. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 11.01.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 05.02.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 05.03.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.04.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.05.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.06.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.07.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.08.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.09.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.10.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 05.11.2021. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.12.2021. do isplate
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.01.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.02.2022. do isplate;
- na iznos od 29,20 Eur tekućom od 11.02.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 08.03.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.04.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.05.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.06.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.07.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 04.08.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.09.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 06.10.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.11.2022. do isplate;
- na iznos od 291,99 Eur tekućom od 07.12.2022. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 05.01.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.02.2023. do isplate;
- na iznos od 27,36 Eur tekućom od 13.02.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.03.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.04.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.05.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 07.06.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.07.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 04.08.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.09.2023. do isplate;
- na iznos od 285,00 Eur tekućom od 06.10.2023. do isplate;
prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015; od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, prema kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoknjižnom ulošku, broj: 26070 k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2–14, u površini od 1505 m2, kakvo je postojalo prije zaključenja Ugovora o kreditu broj: 9011000974 od 06.02.2006., na način da se nalaže provesti brisanje založnog prava„ temeljem Ugovora o kreditu broj: 9011000974 od 6.veljače 2006.godine, solemniziranog po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, pod posl. brojem OU-253/06 u iznosu kunske protuvrijednosti od 62.000,00 CHF s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 4,60% promjenjiva“ upisanog u listu „C“ pod brojem 115–115.1 za korist tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Račkoga 6, u naravi stan broj 41 u IV (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, ukupne površine 72,38 čm, s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa], u etažnom vlasništvu (E-74) USU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje je upisano u listu „B“ pod rbr. 74.
V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka sa pripadajućom zakonskim zateznom kamatom, prema gore označenoj stopi, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkom 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011000974, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 9. veljače 2006., pod brojem OU-253/06, a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi:
„… po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …“
II Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbi sadržanih u točkama 1., 4.2 i 7.2 Ugovora o kreditu broj 9011000974, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 9. veljače 2006., pod brojem OU-253/05, a koji se odnose na način otplate kredita:
Točka 1.
„… iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 62.000,00 CHF (slovima: šezdesetdvijetisuće CHF9 po srednjem tečaju sa CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“
Točka 4.2
„Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)…“ Točka 7.2
„…62.000,00 CHF (slovima: šezdesetdvijetisuće CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora…, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
Banke važeće na dan plaćanja“…
III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. (OIB 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju US (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos od 7.353,14 Eur (slovima: sedamtisućatristotinepedesettri eura i četrnaest eurocenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 8,44 Eur tekućom od 31.08.2007. do isplate;
- na iznos od 4,02 Eur tekućom od 30.09.2007. do isplate;
- na iznos od 3,71 Eur tekućom od 31.10.2007. do isplate;
- na iznos od 7,17 Eur tekućom od 30.11.2007. do isplate;
- na iznos od 5,36 Eur tekućom od 31.08.2007. do isplate;
- na iznos od 9,69 Eur tekućom od 31.01.2008. do isplate;
- na iznos od 27,99 Eur tekućom od 29.02.2008. do isplate;
- na iznos od 32,72 Eur tekućom od 31.03.2008. do isplate;
- na iznos od 24,93 Eur tekućom od 30.04.2008. do isplate;
- na iznos od 23,22 Eur tekućom od 31.05.2008. do isplate;
- na iznos od 25,76 Eur tekućom od 30.06.2008. do isplate;
- na iznos od 20,72 Eur tekućom od 31.07.2008. do isplate;
- na iznos od 21,00 Eur tekućom od 31.08.2008. do isplate;
- na iznos od 23,98 Eur tekućom od 30.09.2008. do isplate;
- na iznos od 48,91 Eur tekućom od 31.10.2008. do isplate;
- na iznos od 32,10 Eur tekućom od 30.11.2008. do isplate;
- na iznos od 50,04 Eur tekućom od 31.12.2008. do isplate;
- na iznos od 53,84 Eur tekućom od 31.01.2009. do isplate;
- na iznos od 55,05 Eur tekućom od 28.02.2009. do isplate;
- na iznos od 51,25 Eur tekućom od 31.03.2009. do isplate;
- na iznos od 51,86 Eur tekućom od 30.04.2009. do isplate;
- na iznos od 46,91 Eur tekućom od 31.05.2009. do isplate;
- na iznos od 42,70 Eur tekućom od 30.06.2009. do isplate;
- na iznos od 43,64 Eur tekućom od 31.07.2009. do isplate;
- na iznos od 46,07 Eur tekućom od 31.08.2009. do isplate;
- na iznos od 45,80 Eur tekućom od 30.09.2009. do isplate;
- na iznos od 43,48 Eur tekućom od 31.10.2009. do isplate;
- na iznos od 41,49 Eur tekućom od 23.12.2009. do isplate;
- na iznos od 6,36 Eur tekućom od 12.01.2010. do isplate;
- na iznos od 36,17 Eur tekućom od 12.01.2010. do isplate;
- na iznos od 16,11 Eur tekućom od 01.04.2010. do isplate;
- na iznos od 58,06 Eur tekućom od 16.04.2010. do isplate;
- na iznos od 62,04 Eur tekućom od 16.04.2010. do isplate;
- na iznos od 60,92 Eur tekućom od 16.04.2010. do isplate;
- na iznos od 1,61 Eur tekućom od 08.06.2010. do isplate;
- na iznos od 67,87 Eur tekućom od 08.06.2010. do isplate;
- na iznos od 68,90 Eur tekućom od 08.06.2010. do isplate;
- na iznos od 48,55 Eur tekućom od 11.07.2010. do isplate;
- na iznos od 32,24 Eur tekućom od 09.08.2010. do isplate;
- na iznos od 11,61 Eur tekućom od 09.08.2010. do isplate;
- na iznos od 64,83 Eur tekućom od 14.09.2010. do isplate;
- na iznos od 89,35 Eur tekućom od 04.11.2010. do isplate;
- na iznos od 78,27 Eur tekućom od 04.11.2010. do isplate;
- na iznos od 78,27 Eur tekućom od 04.11.2010. do isplate;
- na iznos od 94,57 Eur tekućom od 29.12.2010. do isplate;
- na iznos od 106,18 Eur tekućom od 04.01.2011. do isplate;
- na iznos od 91,97 Eur tekućom od 09.01.2011. do isplate;
- na iznos od 1,00 Eur tekućom od 31.01.2011. do isplate;
- na iznos od 92,97 Eur tekućom od 09.03.2011. do isplate;
- na iznos od 88,25 Eur tekućom od 12.04.2011. do isplate;
- na iznos od 93,56 Eur tekućom od 03.05.2011. do isplate;
- na iznos od 112,40 Eur tekućom od 31.05.2011. do isplate;
- na iznos od 107,58 Eur tekućom od 05.08.2011. do isplate;
- na iznos od 39,20 Eur tekućom od 10.08.2011. do isplate;
- na iznos od 153,66 Eur tekućom od 10.08.2011. do isplate;
- na iznos od 107,27 Eur tekućom od 12.09.2011. do isplate;
- na iznos od 100,78 Eur tekućom od 16.10.2011. do isplate;
- na iznos od 102,26 Eur tekućom od 15.11.2011. do isplate;
- na iznos od 0,08 Eur / tekućom od 16.12.2011. do isplate;
- na iznos od 104,59 Eur tekućom od 16.12.2011. do isplate;
- na iznos od 110,04 Eur tekućom od 11.01.2012. do isplate;
- na iznos od 114,88 Eur tekućom od 06.02.2012. do isplate;
- na iznos od 114,11 Eur tekućom od 04.03.2012. do isplate;
- na iznos od 110,74 Eur tekućom od 05.04.2012. do isplate;
- na iznos od 112,46 Eur tekućom od 10.05.2012. do isplate;
- na iznos od 114,78 Eur tekućom od 05.06.2012. do isplate;
- na iznos od 113,01 Eur tekućom od 03.07.2012. do isplate;
- na iznos od 112,79 Eur tekućom od 08.08.2012. do isplate;
- na iznos od 106,89 Eur tekućom od 12.09.2012. do isplate;
- na iznos od 107,57 Eur tekućom od 09.10.2012. do isplate;
- na iznos od 111,84 Eur tekućom od 31.10.2012. do isplate;
- na iznos od 113,18 Eur tekućom od 03.12.2012. do isplate;
- na iznos od 112,79 Eur tekućom od 04.01.2013. do isplate;
- na iznos od 106,82 Eur / tekućom od 04.02.2013. do isplate;
- na iznos od 112,00 Eur tekućom od 28.02.2013. do isplate;
- na iznos od 112,73 Eur / tekućom od 05.04.2013. do isplate;
- na iznos od 109,69 Eur tekućom od 06.05.2013. do isplate;
- na iznos od 103,26 Eur tekućom od 06.06.2013. do isplate;
- na iznos od 101,37 Eur tekućom od 30.06.2013. do isplate;
- na iznos od 103,58 Eur tekućom od 02.08.2013. do isplate;
- na iznos od 105,51 Eur tekućom od 06.09.2013. do isplate;
- na iznos od 111,07 Eur tekućom od 03.10.2013. do isplate,
- na iznos od 108,56 Eur tekućom od 31.10.2013. do isplate,
- na iznos od 110,00 Eur tekućom od 01.12.2013. do isplate;
- na iznos od 111,64 Eur tekućom od 31.12.2013. do isplate;
- na iznos od 68,87 Eur tekućom od 31.01.2014. do isplate;
- na iznos od 70,62 Eur tekućom od 01.03.2014. do isplate;
- na iznos od 69,76 Eur tekućom od 01.04.2014. do isplate;
- na iznos od 0,07 Eur tekućom od 30.04.2014. do isplate;
- na iznos od 67,72 Eur tekućom od 02.05.2014. do isplate;
- na iznos od 0,07 Eur tekućom od 31.05.2014. do isplate;
- na iznos od 66,83 Eur tekućom od 06.06.2014. do isplate;
- na iznos od 67,30 Eur tekućom od 30.06.2014. do isplate;
- na iznos od 69,57 Eur tekućom od 01.08.2014. do isplate;
- na iznos od 71,70 Eur tekućom od 02.09.2014. do isplate,
- na iznos od 74,28 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate,
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 24.03.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 20.04.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 15.05.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 16.06.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 15.07.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 12.08.2015. do isplate;
-na iznos od 75,47 Eur tekućom od 14.09.2015. do isplate;
- na iznos od 75,47 Eur tekućom od 14.10.2015. do isplate;
Prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati, u svezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015; od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, prema kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732 Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju US OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 3.158,91 Eur (tritisućestopedesetosam eura i devedesetjedan eurocent) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 28,85 Eur tekućom od 31.10.2015. do isplate;
- na iznos od 28,78 Eur tekućom od 30.11.2015. do isplate;
- na iznos od 28,93 Eur tekućom od 11.01.2016. do isplate;
- na iznos od 39,88 Eur tekućom od 30.04.2017. do isplate;
- na iznos od 39,88 Eur tekućom od 31.05.2017. do isplate;
- na iznos od 40,73 Eur tekućom od 30.06.2017. do isplate;
- na iznos od 40,56 Eur tekućom od 31.07.2017. do isplate;
- na iznos od 41,32 Eur tekućom od 31.08.2017. do isplate;
- na iznos od 40,38 Eur tekućom od 30.09.2017. do isplate;
- na iznos od 37,67 Eur tekućom od 31.10.2017. do isplate;
- na iznos od 36,14 Eur tekućom od 30.11.2017. do isplate;
- na iznos od 36,14 Eur tekućom od 31.12.2017. do isplate;
- na iznos od 39,36 Eur tekućom od 31.01.2018. do isplate;
- na iznos od 39,87 Eur tekućom od 28.02.2018. do isplate;
- na iznos od 40,04 Eur tekućom od 31.03.2018. do isplate;
- na iznos od 40,38 Eur tekućom od 30.04.2018. do isplate;
- na iznos od 41,90 Eur tekućom od 31.05.2018. do isplate;
- na iznos od 41,90 Eur tekućom od 30.06.2018. do isplate;
- na iznos od 41,06 Eur tekućom od 31.07.2018. do isplate;
- na iznos od 40,38 Eur tekućom od 31.08.2018. do isplate;
- na iznos od 40,38 Eur tekućom od 30.09.2018. do isplate;
- na iznos od 40,89 Eur tekućom od 31.10.2018. do isplate;
- na iznos od 40,13 Eur tekućom od 30.11.2018. do isplate;
- na iznos od 41,57 Eur tekućom od 31.12.2018. do isplate;
- na iznos od 40,38 Eur tekućom od 31.01.2019. do isplate;
- na iznos od 40,89 Eur tekućom od 28.02.2019. do isplate;
- na iznos od 40,89 Eur tekućom od 31.03.2019. do isplate;
- na iznos od 40,22 Eur tekućom od 30.04.2019. do isplate;
- na iznos od 40,72 Eur tekućom od 31.05.2019. do isplate;
- na iznos od 40,64 Eur tekućom od 30.06.2019. do isplate;
- na iznos od 41,30 Eur tekućom od 31.07.2019. do isplate;
- na iznos od 40,53 Eur tekućom od 31.08.2019. do isplate;
- na iznos od 41,43 Eur tekućom od 30.09.2019. do isplate;
- na iznos od 41,04 Eur tekućom od 31.10.2019. do isplate;
- na iznos od 40,02 Eur tekućom od 30.11.2019. do isplate;
- na iznos od 40,19 Eur tekućom od 31.12.2019. do isplate;
- na iznos od 40,02 Eur tekućom od 31.01.2020. do isplate;
- na iznos od 39,75 Eur tekućom od 29.02.2020. do isplate;
- na iznos od 38,73 Eur tekućom od 31.03.2020. do isplate;
- na iznos od 33,83 Eur tekućom od 30.04.2020. do isplate;
- na iznos od 35,86 Eur tekućom od 31.05.2020. do isplate;
- na iznos od 35,77 Eur tekućom od 30.06.2020. do isplate;
- na iznos od 36,20 Eur tekućom od 31.07.2020. do isplate;
- na iznos od 38,91 Eur tekućom od 31.08.2020. do isplate;
- na iznos od 37,04 Eur tekućom od 30.09.2020. do isplate;
- na iznos od 35,86 Eur tekućom od 31.10.2020. do isplate;
- na iznos od 36,53 Eur tekućom od 30.11.2020. do isplate;
- na iznos od 36,84 Eur tekućom od 31.12.2020. do isplate;
- na iznos od 35,95 Eur tekućom od 31.01.2021. do isplate;
- na iznos od 37,11 Eur tekućom od 28.02.2021. do isplate;
- na iznos od 36,61 Eur tekućom od 31.03.2021. do isplate;
- na iznos od 37,11 Eur tekućom od 30.04.2021. do isplate;
- na iznos od 38,29 Eur tekućom od 31.05.2021. do isplate;
- na iznos od 39,31 Eur tekućom od 30.06.2021. do isplate;
- na iznos od 39,80 Eur tekućom od 31.07.2021. do isplate;
- na iznos od 39,41 Eur tekućom od 31.08.2021. do isplate;
- na iznos od 39,44 Eur tekućom od 30.09.2021. do isplate;
- na iznos od 39,41 Eur tekućom od 31.10.2021. do isplate;
- na iznos od 38,64 Eur / tekućom od 30.11.2021. do isplate;
- na iznos od 38,57 Eur tekućom od 31.12.2021. do isplate;
- na iznos od 38,74 Eur tekućom od 31.01.2022. do isplate;
- na iznos od 38,55 Eur tekućom od 28.02.2022. do isplate;
- na iznos od 37,55 Eur tekućom od 31.03.2022. do isplate;
- na iznos od 38,22 Eur tekućom od 30.04.2022. do isplate;
- na iznos od 38,22 Eur tekućom od 31.05.2022. do isplate;
- na iznos od 38,89 Eur tekućom od 30.06.2022. do isplate;
- na iznos od 38,72 Eur tekućom od 31.07.2022. do isplate;
- na iznos od 39,18 Eur tekućom od 31.08.2022. do isplate;
- na iznos od 39,11 Eur tekućom od 30.09.2022. do isplate;
- na iznos od 38,95 Eur tekućom od 31.10.2022. do isplate;
- na iznos od 38,61 Eur tekućom od 30.11.2022. do isplate;
- na iznos od 37,94 Eur tekućom od 31.12.2022. do isplate;
- na iznos od 31,64 Eur tekućom od 31.01.2023. do isplate;
- na iznos od 38,35 Eur / tekućom od 28.02.2023. do isplate;
- na iznos od 38,35 Eur tekućom od 31.03.2023. do isplate;
- na iznos od 38,35 Eur / tekućom od 30.04.2023. do isplate;
- na iznos od 38,35 Eur tekućom od 31.05.2023. do isplate;
- na iznos od 38,35 Eur tekućom od 30.06.2023. do isplate;
- na iznos od 38,35 Eur tekućom od 31.07.2023. do isplate;
- na iznos od 38,02 Eur tekućom od 31.08.2023. do isplate;
- na iznos od 38,02 Eur tekućom od 30.09.2023. do isplate;
- na iznos od 38,02 Eur tekućom od 31.10.2023. do isplate,
prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati, u svezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015; od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, prema kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9011000974 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavec dana 09. veljače 2006. pod brojem OU-253/06 u svezi čl. 11. st. 1. Dodatka ugovoru o kreditu broj 9011000974 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorke Despot dana 28.12.2015. g. pod brojem OV-11572/15 a odnosi se na prijevremenu djelomičnu ili konačnu otplatu kredita i glasi:
„… Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“
VI Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.390,00 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema gore označenoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a koja teče od 27. ožujka 2025. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 6. veljače 2006. godine, kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu br. 9011000974, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 9. veljače 2006. godine, pod brojem OU-253/06, a kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit za adaptaciju stambenog objekta u iznosu od 62.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d., važeće na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 240 mjeseci, odnosno 20 godina. Sukladno toč. 2. Ugovora o kreditu, isti je bio namijenjen za adaptaciju stambenog objekta. Sukladno toč. 7.2. Ugovora o kreditu tužiteljica je kredit otplaćivala u jednakim mjesečnim obrocima (anuitetima) u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu. Anuiteti su dospijevali na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu. Odredbom toč. 4.1. Ugovora o kreditu tužiteljica je s tuženikom ugovorila redovnu kamatnu stopu kredita, koja je u vrijeme zaključenja Ugovora 6.2.2006. godine iznosila 4,60% godišnje, s time da je ista bila promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, koje donosi tuženik. Ništetna je i bez pravnog učinka odredba sadržana u toč 4.1. Ugovora o kreditu, kojom je kamata ugovorena: "po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", jer je takva odredba nepoštena i o njoj tuženik nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, a predstavlja nepoštenu i bitnu činidbu Ugovora o kreditu, koja ga kao takva bitno određuje. Spornom ugovornom odredbom precizno je bila određena samo kamatna stopa u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu (4,60%), dok buduća kamatna stopa, koja je ugovorena kao promjenjiva, ugovorom nije bila određena, niti odrediva. Ugovori o kreditu tuženika su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita, pa nitko od stranaka tuženika nije imao mogućnost ugovoriti bilo što drugo osim prihvatiti gotov bankarski "proizvod". Sukladno zakonskoj presumpciji radi se o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama, o kojima stranke nisu pregovarale, stoga tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, tuženik je povećavao kamatnu stopu tužiteljici, od početno ugovorene 4,60% do najviše 6,55% i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je izravno utjecalo na znatno povišenje mjesečnih anuiteta kredita. Nepoštena ugovorna odredba toč. 4.1. Ugovora o kreditu je ništetna. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, odredbom čl. 82. ZZP je utvrđeno koje odredbe mogu smatrati nepoštenima, a na konkretan slučaj mogu se primijeniti slijedeće: odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog naloga (ugovornom predviđenog), odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću, čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije zaključenja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Zakon o obveznim odnosima u čl. 270. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena, ili neodrediva. Nadalje, čl. 272. ZOO je propisano da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću koji se može odrediti, ili su ugovorne strane ostavile trećoj strani da je odredi. Iz navedenog proizlazi da je ništetna odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje je moguće samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom, činidba mora biti određena u samom ugovoru. Iz sporne ugovorne odredbe je razvidno da visina kamatne stope nije određena, niti odrediva, budući da je ugovorena kao promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika - jedne ugovorne strane, pa je isto kao takva - ništetna. Jednostranim odlukama o promjeni kamatne stope tuženika, tužiteljica je na ime otplate kredita tuženiku više platila iznos od 29.022,69 kn, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove. Narečeni iznos tužiteljica potražuje s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Odredbom toč. 1. iznos kredita - Ugovorom o kreditu je propisano da se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje "iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 62.000,00 CHF (slovima: šestdesetdvijetisuće CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita". Odredbom toč. 4.2. kamata na kredit je ugovorena da se "Kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)..". Odredbom toč. 7.2. Otplata kredita Ugovora o kreditu tužiteljici je propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Dakle, iz promjenjivu kamatnu stopu ugovorena je još i tzv. "valutna klauzula". Ništetne su i bez pravnog učinka odredbe sadržane u toč. 1., 4.2., i 7.2. Ugovora o kreditu, kojima je ugovoreno da se kredit u iznosu od 62.000,00 CHF i kamata iz toč. 4. ugovora otplaćuje "u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja". Zbog navedenog je nastala velika razlika između kunske protuvrijednosti prvobitno ugovorenog anuiteta i kunske protuvrijednosti izmijenjenih anuiteta, pa je sukladno navedenom tuženik u obvezi tužiteljici izvršiti povrat neosnovano stečenog primjenom odredbe o "valutnoj klauzuli", jer je ista ništetna. Naime, tužiteljica nije mogla procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz primjene srednjeg tečaja tuženika za švicarski franka (CHF) na obračun rata otplate, koja je bila dužna platiti, a samim time niti ukupni trošak kredita. U odnosu na nedopuštenost i nepoštenost odredbi o ugovorenoj valuti CHF tužiteljica ističe da su ovakve ugovorne odredbe proglašene nepoštenim i nedopuštenim, u velikom broju odluka Suda Europske unije donesenih u korist potrošača. Na sporni pravni posao primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Naročito odredbe čl. 81. - 87. ZPP, koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Odredbom čl. 83. ZZP je propisano da prilikom ocjene da li je neka odredba ugovora poštena, uzima se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom zaključenja ugovora, te ostale ugovorne odredbe. Odredbom čl. 87. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Odredbom toč. 1., 4.2. i 7.2. Ugovora o kreditu su nepoštene, jer tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, nije prednika tužiteljice u potpunosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora radi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tim više što je tuženik valutnu klauzulu koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, tako da vjerovnik u trenutku vraćanja pozajmljenog iznosa uz ugovorenu kamatu, dobiva jednaku vrijednost glavnice, koju je inicijalno dao dužniku. Dakle, svrha valutne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca - nominalna vrijednost kune, naznačena na novčanicama, u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca - kune, kao mjerila njegove vrijednosti. Primjena valutne klauzule u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune je nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije CHF u odnosu na EUR, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula predviđena zakonom, na što tužiteljica nije bila unaprijed upozorena, a što je bilo izravno na njezinu štetu. Na opisani način tuženik je bez osnove stekao ukupni iznos od 45.443,91 kn koji tužiteljica potražuje sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tuženiku nije dopušteno stjecanje dodatnog profita kombiniranjem promjenjive kamatne stope, koja je ugovorena protivno zakonu, jer se tijekom otplate anuiteta kredita povećavala i valutna klauzula u švicarskom franku, čija primjena u potrošačkim kreditima je nezakonita. Tužiteljica navodi da sukladno praksi Suda Europske unije i njegovih obvezujućih pravnih shvaćanja valja svakako istaknuti kako taj sud utvrđuje da pravilo prema kojem nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača ima rang odredbe javnog prava te kako se za nepoštene ugovorne odredbe ima smatrati da nikada nisu postojale, a što mora imati za posljedicu "ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedenu odredbu nije bilo". Ističe kako označenim Ugovorom o kreditu tuženik je koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, kojima je omogućio jednostranu promjenu kamatne stope i nezakonito ugovorenu valutnu klauzulu u švicarskom franku, čime je tužiteljici i njezinom predniku povrijeđena potrošačka prava. U ovom predmetu pitanje zastare je meritorno riješeno Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2245/17 od 20.3.2018. u kojima je navedeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, dolazi do prekida zastre, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnos od 13.6.2014. Tuženik odbija tužiteljici vratiti razliku više plaćenog iznosa kredita radi promjene kamatne stope u iznosu od 29.022,69 kn, kao i više plaćenog iznosa kredita zbog ugovorene valutne klauzule u CHF, u iznosu od 45.443,91 kn, koje iznose tužiteljica potražuje sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedino iznosa do isplate. Budući da je ukupni iznos od 74.466,60 kn tuženik stekao bez osnove, sukladno odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, dužan ga je vratiti tužiteljici. Stoga tužiteljica predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u tužbi podnesenoj dana 12. lipnja 2019. godine.
Tijekom trajanja ovog sudskog postupka, a nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 76.371,54 kuna odnosno 10.136,24 eura, što predstavlja povišenje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe koju preinaku je sud dopustio na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 – 155/23), a sud je predmetnu preinaku dopustio jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužbeni zahtjev istaknut u tužbi tužitelja upravljen na utvrđenje ništetnosti i isplatu 74.466,60 kn sa zateznim kamatama, što bi, prema navodima iz tužbe, predstavljalo iznos za koji je tužitelj „pretplatio“ rate kredita temeljem predmetnog ugovora o kreditu uslijed promjena kamatnih stopa i tečaja koje su se događale za vrijeme otplate kredita. Tuženik u cijelosti spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje obzirom da se tužbeni zahtjev ne temelji na dokumentaciji priloženoj uz tužbu, niti osnovanost istog proizlazi iz argumentacije iznesene u historijatu tužbe. Naime, tužitelj je cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Naime, izrekom točke IV. presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, tuženiku se: „..nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće“. Dakle, pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presude VTS, Pž-7129/13 promašeno je budući da se predmetna presuda ne odnosi niti se može odnositi na predmetni ugovor koji je prestao postojati. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. U konačnici, i sudska praksa izjasnila se po pitanju utjecaja sklopljenih Dodataka ugovorima o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju na sudbinu pravnih postupaka u tijeku, te zauzela stav da prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, nedvojbeno prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora. U kontekstu ranije navedenog, bitno je spomenuti da je pitanje valjanosti sklopljenih Dodataka ugovorima o kreditu u CHF koji su sklopljeni sukladno izmjenama i dopunama ZID ZPK (konverzija) konačno riješio Vrhovni sud u tzv. Oglednom postupku. Nastavno na objavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u broj Gos-1/2019 od 04.03.2020. godine, tuženik dodatno ističe kako je navedenim rješenjem Vrhovnog suda odlučeno je kako sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dakle, svi dosadašnji navodi tuženika u odnosu na materiju i pitanje konverzije, potvrđeni su rješenjem i pravnim stavom Vrhovnog suda, te je jasno kako je i tužbeni zahtjev tužitelja u tom smislu u potpunosti neosnovan. Vezano za prigovor ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom Banke i valute iz osnovnog ugovora valja reći da su te odredbe izmijenjene Dodatkom osnovnom ugovoru koji je tužitelj prihvatio i potpisao upravo s namjerom da se izvrši konverzija (čl. 1. st. 3. Dodatka) te da je prihvatio izračun konverzije (čl.2. Dodatka), a za ništetnost odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu (konvertirani kredit) valja reći kako ta ugovorna odredba ne podliježe testu poštenosti ako je banka postupala u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer su u tom slučaju, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jasne i razumljive (rješenje ŽS u Karlovcu, posl.br. Gž-1310/15 od 5.10.2016.g.) Tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja, a posebice provođenju financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja „preplate“ po osnovi promjene kamata i tečajne razlike po kreditu, budući da bi tužiteljevo inzistiranje na daljnjem dokaznom postupku bilo usmjereno ostvarivanju prava protivnih Zakonu o potrošačkom kreditiranju, i to izmjenama iz NN 102/2015. – dalje u tekstu ZPK 102/2015, osobito novo-unesenim člancima 19.a, 19.b i 19.c. Naime, s obzirom da je zakonodavac spomenutim prisilnim propisom (ZPK 102/2015) jasno i vrlo detaljno odredio način na koji se vrši konverzija, ne dopustivši ugovornim stranama mogućnost da prilikom provođenja konverzije postupaju drukčije, te s obzirom da je tužena tu konverziju provela upravo u skladu sa spomenutom kogentnom zakonskom odredbom, sud jedino i isključivo može provjeriti je li konverzija odrađena sukladno kogentnim odredbama ZPK 102/2015 (međutim, to prema iznesenom historijatu tužbe i tužbenom zahtjevu u ovome predmetu nije zatraženo). Dakle, određivanje vještačenja na okolnost koliko je kamate navodno preplaćeno u odnosu na inicijalno ugovorenu stopu, uz istovremeno ignoriranje činjenice da je sklopljen dodatak kojim je kredit konvertiran i uz ignoriranje činjenice da kogentna odredba ZPK 102/2015 detaljno i jasno propisuje način na koji se obavlja konverzija (a kojim se dužnici po CHF kreditima dovode u položaj u kojem bi bili da su od samog starta imali sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u EUR), predstavlja postupanje protivno prisilnim odredbama ZPK 102/2015. Stoga tuženik još jednom predlaže da sud u ovome predmetu koji se odnosi na KONVERTIRANI KREDIT odbije tužbeni zahtjev postavljen na temeljima pogrešne premise da bi isti preplatio kamate u odnosu na inicijalno ugovorenu stopu jer takvim tužbenim zahtjevom tužitelj pokušava ostvariti pravo koje je protivno navedenom prisilnom propisu i kojim bi, kao što je bilo istaknuto u ranijim podnescima, tužitelj dva puta naplatio isto „potraživanje“. Naime, tužitelj ga je jednom već naplatio time što mu je, sukladno prisilnom propisu, preplata uračunata u ukupno stanje duga prilikom konverzije, dok bi ga drugi puta naplatio temeljem ovako koncipiranog tužbenog zahtjeva i presude iz ovog postupka kojom bi se takav tužbeni zahtjev usvojio. U tom smislu, tuženik ističe kako se ovako koncipiranim tužbenim zahtjevom koji počiva na ranije citiranim navodima, neosnovano dovodi u pitanje važeće zakonsko rješenje, odnosno valjanost kogentne zakonske odredbe koja u potpunosti regulira uvjete pod kojim se provodi konverzija, kao i njene učinke, pri čemu se posebno upire na odredbu čl. 19.e ZID ZPK u kojoj jasno stoji da dužnik ima mogućnost prihvatiti konverziju i sklopiti s vjerovnikom Dodatak sukladno odredbama 19.a do 19.c istog Zakona, ili navedenu mogućnost odbiti i nastaviti otplaćivati kredit sukladno uvjetima iz osnovnog ugovora o kreditu. Nadalje, a u odnosu na pitanje valjanosti ugovorene valutne klauzule, za istaknuti je da sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, svaki poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Po naravi stvari je razumljiv interes vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih kredita. Nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedini je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita. Konačno, i sam zakonodavac je, definirajući rješenje vezano za konverziju, valutnu klauzulu prihvatio i odobrio, te istu ugradio u zakonske odredbe koje reguliraju način provođenja konverzije. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO. Naime, ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Dakle, jasno je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. S tim u vezi, ostaje nejasno na koji način je tužitelj utvrdio tzv. tečajnu razliku, cijeneći da je sam zakon jasno i nedvosmisleno utvrdio na koji se način i pod kojim uvjetima provodi konverzija. Naime, niti jednom odredbom trenutno važećih zakona koji su primjenjivi na konkretan slučaj (ZOO, ZPK) valutna klauzula nije zabranjena niti je zakonski predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje, da se ista ugovara bez valutne klauzule. Dapače, ideja spomenutog zakona bila je da se korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF (koji su tu opciju odabrali) sklapanjem konverzije izjednače s korisnicima kredita s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, bespredmetno je raspravljati o tužbenom zahtjevu koji automatski negira valutnu klauzulu i promjenjivu kamatu stopu, a da za navedeno ne postoji apsolutno nikakvo zakonsko uporište! U kontekstu svega navedenog, tuženik se izrijekom protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja, a posebice prijedlogu da se u predmetu provede financijsko vještačenje na okolnosti koje predlaže tužitelj jer isto predstavlja nepotreban dokaz, protivan načelu ekonomičnosti. 2. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Naime, sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Dakle, spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. U tom smislu, tuženik citira iz presude Vrhovnog suda broj Revt 249/14-2: „Polazeći od naravi banaka kao novčarskih institucija čiji krajnji cilj je ostvarivanje zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.“ Nadalje, u pogledu promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koji su bili predmetom konkretnog sudskog postupka, i sami su sudovi utvrdili da je riječ o zakonom dopuštenom načinu ugovaranja visine kamate, koji je uobičajen i prihvaćen od strane potrošača. Sama Hrvatska narodna banka (HNB) kao regulatorno i nadzorno tijelo poslovanja kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, u svojim redovnim očitovanjima i izvještajima o radu banaka, navodi kako banke koje posluju u Republici Hrvatskoj u svojim ponudama građanstvu (potrošačima) „uobičajeno svoje kreditne i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu – kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke“. Hrvatska narodna banka također je iznijela stav da „građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje kod jedne od poslovnih banka svjesno su i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope.“ Štoviše, kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, nesporno je da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Nesporna je činjenica da tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. godine nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti i udovoljio. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013.g., uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 01.01.2014.g. – dakle, od 01.01.2014.g., kriterij promjene kamatne stope uveden je po sili zakona, a svako drugačije postupanje u smislu primjene takvog, zakonom reguliranog kriterija, na razdoblje prije 01.01.2014.g. je nedopustivo i nezakonito jer bi se time negirala činjenica da su stranke odabrale sklapanje ugovora baš takvog sadržaja koji predviđa promjenjivu kamatnu stopu, te bi se vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Tuženik ističe kako je prilikom zaključenja predmetnoga ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja koji pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja/trajanja ugovora o kreditu, očito pogrešna i promašena, pri čemu tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Nesporno je, dakle, da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Znači, Ugovorna odredba kojom se banka, ovdje tuženik, ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je kao takva valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva ovakvog sadržaja. HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti sa pozitivnim propisima. Naprotiv, HNB u svome očitovanju na upit potrošača, a kako je već ranije navedeno, ističe da su poslovne banke izradile dokumente kojima se objašnjava potrošačima promjenjivost kamatne stope, da su potrošači svjesno i svojevoljno ušli i poslovni odnos s bankom te svjesno preuzeli rizik takvog odnosa, odnosno da se u slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi o 13 uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom sa regulativom HNB. Dakle, budući da je postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te da je usklađeno i sa zahtjevima ZPK, a kako je već navedeno, očito je da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Jedino nedvojbeno što proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi - da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje, kao i da je tuženik dužan tužitelju vratiti razliku kamata, kao i razliku tečaja za CHF koji je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Nastavno na stavove koje je VSRH iznio u odluci Gos 1/2019, tuženik se protivi financijskom vještačenju jer je takav dokaz nepotreban i kao takav protivan načelu ekonomičnosti. Tuženik ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže, odbaciti tužbu kao neurednu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-661/14 od 20.11.2014.(list 14-15), Ugovor o kreditu (list 16-18), Dodatak ugovoru o kreditu br. 9011000974 (list 19-21), potvrdu (solemnizacija) dodatka Ugovora o kreditu (list 22), plan otplate (list 23-27), pregled uplata (list 28-30), izračun više plaćenih iznosa na ime anuiteta radi ugovorene valutne klauzule u CHF (list 31-38), izvadak iz knjige položenih ugovora od 14.8.2020. (list 115), izračun više plaćenih iznosa kredita radi ništetnosti Ugovora o kreditu (list 116-117), uplate po kreditu (118-122), obračun kamata (list 123-127), proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tkalec d.o.o. (list 329 -343), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 204- 206), knjigovodstvenu karticu kredita (256-327), popis uplata, plan otplate (list 214-241) i povijesni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu (list 458-577).
4. Sud nalazi da tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, kako je postavljen u točki I. izreke tužbenog zahtjeva nije osnovan, a da je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu u točki II. izreke osnovan, a pri čemu je sud svoju odluku utemeljio na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve prema čl. 8. ZPP-a.
5. Ovaj sud prihvaća pravni stav Vrhovnog suda RH koji je izražen u rješenju Rev- 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. godine.
6. Nesporno je u ovom postupku da je pravni prednik tužiteljice dana 6. veljače 2006. godine zaključio ugovor o kreditu broj 9011000974 i to kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom, to namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta, te je tuženik odobrio i isplatio iznos od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF s rokom otplate na 20 godina.
7. Radi utvrđenja da li je pravni prednik tužiteljice imao status potrošača, sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je bila sudužnik odnosno založni dužnik po dodatku ugovora o kreditu jer je njezin suprug bio založni dužnik i korisnik kredita. Namjena je bila adaptacija stana a hipoteka je i dalje na stanu, time da je svaki anuitet otprilike 290 eura. Ona je bila prisutna kod zaključenja ugovora i nisu im baš objasnili ugovorne odredbe, niti rastumačili ih. Nitko ih nije upozorio da može doći do promjene kamatne stope i njezinog povećanja a također im je rečeno da je švicarski franak najpovoljnija i najsigurnija valuta. Niti javni bilježnik im nije rastumačio ugovor nego su samo dali osobne iskaznice. Dodatak ugovoru je zaključen 2016. godine, a tada je već njezin suprug bio preminuo i ona je bila u teškoj financijskoj situaciji. Nije puno razumjela jer se radi o stručnim izrazima. Također je istaknula da je predmetni ugovor bio unaprijed pripremljen. Nadalje, i prilikom potpisivanja dodatka ugovoru nije joj nitko ništa objasnio a ona sama je vjerovala izračunu.
8. Iz navedenog iskaza sud je zaključio da su i tužiteljica i njezin pok. suprug bili prosječni potrošači koji nemaju dostatno stručno znanje da bi mogli pratiti i raditi ekonomske analize parametara koji utječu na promjenu kamatne stope kao i na porast tečaja švicarskog franka. Sud je njezin iskaz ocijenio uvjerljivim i logičnim i prihvatio ga je u cijelosti.
9. Nadalje, nije sporno među ugovornim stranama da dio odredbe sadržan pod točkom 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011000974, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 9. veljače 2006., pod brojem OU-253/06, a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi:
„… po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …“
10. Nadalje, nije sporno među ugovornim stranama da su dijelovi odredbi sadržanih u točkama 1., 4.2 i 7.2 Ugovora o kreditu broj 9011000974, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 9. veljače 2006., pod brojem OU-253/05, a koji se odnose na način otplate kredita:
Točka 1.
„… iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 62.000,00 CHF (slovima: šezdesetdvijetisuće CHF9 po srednjem tečaju sa CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“
Točka 4.2
„Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)…“ Točka 7.2
„…62.000,00 CHF (slovima: šezdesetdvijetisuće CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora…, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
Banke važeće na dan plaćanja“…
11. Sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, jer provodeći test poštenosti, nedvojbeno proizlazi da se o navedenim odredbama nije pregovaralo, a tuženik to niti ne osporava, nego ih je pravni prednik prihvatio po principu „uzmi ili ostavi“, pa su kao takve predmetni odredbe ništetne.
12. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica dana 21. prosinca 2015. godine zaključila Dodatak ugovora o kreditu broj 9011000974 koji dodatak osnovnom ugovoru je sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao i da je dodatkom Osnovnom ugovoru izvršena denominacija u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK715.
13. Pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-719/13 od 13. lipnja 2014. g. utvrđeno je i u odnosu na tuženika da su takve odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, iz kojeg razloga odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa obvezuje ostale sudove i u pojedinačnim postupcima koji bi pokrenuo potrošač radi utvrđenja ništetnosti takve odredbe.
14. U ovom postupku je dakle sporno da li tužiteljici pripada pravo na iznose koje je tuženik stekao bez pravne osnove s obzirom da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovornoj klauzuli ništetne.
15. Ovaj sud prihvaća pravni stav Vrhovnog suda RH da samom činjenicom sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije se ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Naime ZID ZPK/15 nigdje ne propisuje da bi sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu došlo do gubitka prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Također iz samog dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u predmetnom spisu nema nikakvog pisanog odricanja od prava koje tužiteljici pripadaju na povrat iznosa koji je tuženik stekao bez pravne osnove, odnosno na temelju pravne osnove koja je naknadno otpala, a to je upravo utvrđenje ništetnosti ranije navedenih odredbi ugovora.
16. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, koji prihvaća i ovaj sud, imao je za osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u o odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da bi se krediti vezanu uz CHF konvertirali u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).
17. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK715 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
18. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru. Dakle, kao u predmetu Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. g. u ovom predmetu nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim gore navedenih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
19. U predmetu Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. g. Vrhovni sud RH je zauzeo pravni stav da korisnik kredita sklapanjem dodatka ugovora nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe osnovnog ugovora ništetne, pa stoga ima i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu.
20. Vrhovni sud RH se posebno pozvao na predmete C-596/15 i C-597/15 Suda Europske unije prema kojima je dužan postupati i ovaj sud i to temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001. godine a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine (SSP)što znači i prije sklapanja osnovnog ugovora o kreditu.
21. Nastavno, radi utvrđenja da li su kondemnatorni zahtjevi utemeljeni (jer je deklaratorne utvrdio osnovanima) sud je pribavio i nalaz i mišljenje financijskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. koji nalaz sud nalazi utemeljenim na pravilima financijske struke, logičnim, preciznim i stoga ga je u cijelosti prihvatio jer nalazi da isti dokazuje postavljenu visinu tužbenih kondemnatornih zahtjeva. Tuženik je prigovorio samo nalazu na način da smatra da je konverzijom provedeno obeštećenje, međutim, kako je ovaj sud prihvatio stav Vrhovnog suda iz Rev-1096/2022, to sud otklanja navedeni prigovor tuženika. Sud je također priznao i zakonske zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos jer je tuženik nesavjesni stjecatelj po čl. 1111. ZOO-a.
22. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev u odnosu na izlaznu naknadu u točki V izreke sud nalazi da čl. 10. Ugovora o kreditu također ne prolazi test poštenosti, jer je iz iskaza tužiteljice jasno da se niti o navedenoj odredbi ugovora nije pregovaralo, a također ista nije niti jasna niti razumljiva jer nije jasno koji su parametri prema kojima Banka u svojim aktima određuje visinu izlazne naknade u slučaju prijevremene otplate, a takva odredba ni određena niti ju potrošač može odrediti pa samim time je i ništava. Sud je dakle prihvatio i taj deklaratorni tužbeni zahtjev.
23. Sud također otklanja i prigovor tuženika vezan uz zastaru jer je pitanje zastare riješio također Vrhovni sud RH u predmetu Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. a i pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnosti, pa u ovom slučaju zastara nije niti počela teći.
24. Kako je dakle tužiteljica uspjela s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom to joj je sud priznao kao trošak po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a slijedeće troškove: trošak sastava tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) od 100 bodova, potom trošak sastava 4 podneska od: 17.8.2020., 20.8.2020., 22.9.2020. i 29.7.2022. po Tbr. 8.1. OT svaki po 100 bodova i trošak zastupanja po Tbr. 9.1. OT na ročištima 21.8.2020., 16.5.2023., 23.5.2023., 13.9.2024., 26.2.2025. svaki po 100 bodova i trošak pristupa na ročište za objavu presude 50 bodova. Ukupno je dakle priznato 1000 bodova, a kako je vrijednost 2 boda 2 eura to je priznato 2.000,00 eura i trošak PDV-a od 25% od 500,00 eura, to je priznato 2.500,00 eura, a također je priznato 145 eura za tužbu i 145 eura za presudu, kao i trošak financijskog vještačenja od 600,00 eura pa je ukupno dakle priznato kao trošak ovog postupka iznos od 3.390,00 eura. Sud je priznao i zakonske zatezne kamate po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i po čl. 30. st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025. godine
SUDAC
Silvija Sunčana Stubičar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
