Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Ovr-152/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, na temelju prijedloga sudske savjetnice Doris Horvat Gerić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja KARLOVAČKA BANKA d.d., OIB: 08106331075, Ivana Gorana Kovačića 1, Karlovac, kojeg zastupa predsjednica uprave ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 27. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

i

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenica ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenica u svom prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj 29. siječnja 2025. kod FINA-e KARLOVAC protiv ovršenice podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice solemnizirane od strane javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa] 1. rujna 2003. pod brojem OV-9123/03. Nadalje navodi kako navedena zadužnica s potvrdom o solemnizaciji predstavlja ovršnu ispravu sa statusom javnobilježničkog rješenja te da se ovrha temeljem takve ovršne isprave može tražiti u zakonskom roku od 10 godina od dana solemnizacije, pa kako je ista solemnizirana navedenog datuma, što i sam ovrhovoditelj navodi u svom zahtjevu za izravnu naplatu, dok je zahtjev FINI [adresa] predan 29. siječnja 2025., dakle nakon proteka roka od 10 godina, to je nastupila zastara naplate po navedenoj zadužnici, stoga je ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopuštena. S obzirom na sve navedeno, predlaže da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos temeljem navedene ovršne isprave u cijelosti proglasiti nedopuštenom te naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenice na račun ovrhovoditelja.

2. Prijedlog ovršenice dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se isti u dodijeljenom mu roku od osam dana očitovao na način da u cijelosti pobija navode i prigovore ovršenice kao neosnovane, smatrajući da su isti samo usmjereni na odugovlačenje prisilne naplate na temelju predmetne ovršne isprave. Ističe kako ovršenica nije dokazala ni jedan žalbeni razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, stoga njezin zahtjev treba odbiti, a kako nije dokazala niti postojanje prepostavki iz članka 65. Ovršnog zakona za odgodu prijenosa novčanih sredstava, smatra kako i takav prijedlog ovršenice treba odbiti. Pojašnjava kako ovršenica ničim nije dokazala vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štete ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, već samo predlaže odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate, pri čemu nije učinila vjerojatnim da joj ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu nadoknaditi. Naglašava kako ovršenica uopće ne osporava visinu tražbine koju ovrhovoditelj traži naplatiti na temelju predmetne zadužnice putem zahtjeva za izravnu naplatu, već ističe protek vremena od kako je zadužnica izdana. Nadalje pojašnjava kako je protiv ovršenice vođen postupak prisilne naplate kod ovog suda na temelju rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-105/06 od 1. veljače 2006., a koji ovršni postupak je pokrenut, između ostalog, i na temelju predmetne zadužnice i koji je kasnije nastavljen na temelju prijedloga za promjenu predmeta ovrhe na pokretninama i donesenog rješenja o ovrsi na pokretninama posl. broj Ovr-1277/08 od 15. prosinca 2010. Također navodi kako je dospijeće predmetne tražbine utvrđeno u ovršnom postupku posl. broj Ovr-105/06, a na temelju pokrenutih ovršnih postupaka tražbina ovrhovoditelja nije naplaćena u cijelosti. Nadalje navodi kako zastarni rokovi u pravilu počinju teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, u konkretnom slučaju dan nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, pa kako je tražbina ovrhovoditelja po ugovoru o kratkoročnom kreditu dospjela 31. prosinca 2005., a predmetnu zadužnicu podnio je na naplatu FINI 29. siječnja 2025., nakon što u navedenim ovršnim postupcima nije naplatio tražbinu, to zaključuje kako nije nastupila zastara tražbine iz predmetne zadužnice te se poziva na odluku Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2778/15 od 16. ožujka 2017. Ističe kako sukladno odredbi članka 183. stavka 7. Ovršnog zakona, zadužnica kojom je dužnik dao suglasnost vjerovniku da mu se mogu zaplijeniti svi računi kod banaka radi naplate vjerovnikove tražbine te je njegov potpis na istoj javno ovjerovljen kod javnog bilježnika, ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe, stoga takva isprava ima i svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Smatra kako iz zakonskih odredbi proizlazi da je zadužnica izjednačena s ovršnom ispravom i pravomoćnim rješenjem o ovrsi, pa se na tražbinu iz predmetne zadužnice ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, stoga prigovor zastare ovršenice smatra neosnovanim. Dodatno ističe kako je predmetna zadužnica prvi puta na naplatu u FINU dostavljena 15. ožujka 2012., potom 14. siječnja 2020. i treći puta 29. siječnja 2025., dok je ovršenica tek sada uložila prigovor iz razloga što je ovrhovoditelj uspio izvršiti blokadu računa sa zapljenom sredstava u iznosu od 1.380,00 EUR. Pojašnjava kako se podnošenjem zadužnice na naplatu putem FINA-e prekida zastara, a rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri FINI, dok u slučaju da vjerovnik povuče zadužnicu, zastarni rok počinje ponovno teći. U prilog svojim navodima ukazuje na pravno tumačenje i odluku Vrhovnog suda RH posl. broj Rev- 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022. Stoga zaključuje da su svi navodi ovršenice neosnovani i paušalni, ničim dokazani, utemeljeni na pogrešnim tumačenjima Zakona o obveznim odnosima i Ovršnog zakona te da su usmjereni isključivo na odugovlačenje predmetnog ovršnog postupka prisilne naplate tražbine čije postojanje ovršenica ne poriče. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti kao neosnovan prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.

5. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, odnosno da je nastupila zastara tražbine.

6. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku. Ističe se kako se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama koje su općepoznate, odnosno koje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe nije osnovan.

8. Ovršenica u svom prijedlogu predlaže da sud naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

9. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućena na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi s člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko ista pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenica trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenica ničim nije dokazala isto, odnosno učinila vjerojatnim, čak štoviše, ista uopće niti ne navodi da bi provedbom ovrhe trpjela bilo kakvu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi spriječilo nasilje.

12. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Karlovcu 27. ožujka 2025.

Prijedlog odluke izradila

Sudac: Zrinka Ban

Sudska savjetnica: Doris Horvat Gerić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

Dostavljeno:

1. KARLOVAČKA BANKA d.d., Karlovac

2. Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu